- 1 -              Revd 2944/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2944/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., (OIB: ...), zastupane po punomoćnici R. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. S. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici H. S., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica nekretnine kao izvanbračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-18/2022-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P Ob-150/2021-20 od 26. studenoga 2021., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-18/2022-2 od 19. siječnja 2022. u odnosu na pitanje koje proizlazi iz njegova prijedloga za dopuštenje revizije:

 

              „Stječe li izvanbračni drug suvlasnički dio nekretnine kupljene za trajanja izvanbračne zajednice sredstvima kredita ostvarenog temeljem ugovora o kreditu kojeg je u pisanom obliku sklopio drugi izvanbračni drug, onaj koji se po kupoprodajnom ugovoru u zemljišnim knjigama upisao kao samovlasnik kupljene nekrenine, već i samo osnovom činjenice da je nekretnina kupljena tijekom izvanbračne zajednice, dakle - neovisno od namjere izvanbračnih drugova (koju namjeru stoga u sudskom postupku, pokrenutom radi utvrđenja da je taj suvlasnički dio stečen, nije potrebno niti utvrđivati) da se kredit ostvari ili stan kupuje za potrebe izvanbračne zajednice, zajednički - tako da postane stečevina izvanbračnih drugova, pa (po tome) i u slučaju postojanja namjere (ili sporazuma) ovih da se stan kupuje kako bi postao vlastita imovina izvanbračnog druga koji je ostvario kredit i sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine?“.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u ½ idealnog dijela i tuženik suvlasnik u ½ idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. 663, z.k. čbr. 3147 k.o. K. (uz davanje ovlasti tužiteljici da temeljem presude zatraži u zemljišnim knjigama uknjižbu tog svog prava suvlasništva nekretnine).

 

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija. Prijedlog temelji na u suštini jedinom sada spornom pitanju iz izreke ovoga rješenja.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog je osnovan.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. siječnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.“), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju „protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“.

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: „U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Po tome je pitanje koje se jedino nameće iz prijedloga za sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije.“ - dakle i u granicama pitanja iz prijedloga, pitanje iz prijedloga tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji nejasna i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

 

8.1. To obzirom da drugostupanjski sud predmet spora nije razmotrio imajući na umu da je tuženik svoju poziciju u postupku temeljio na tvrdnjama (kako to ističe prvostupanjski sud):

 

              „...da je netočno da bi predmetna nekretnina - kuća/stambena zgrada (...) bila izvanbračna stečevina. Navodi da predmetna nekretnina nema značaj bračne stečevine jer nisu kumulativno ispunjena dva uvjeta propisana čl. 36. ObZ-a tj. da je imovina stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i da se radi o imovini stečenoj radom ili iz rada za vrijeme izvanbračne zajednice. Tuženik tvrdi da je predmetna imovina gotovo u cijelosti stečena vlastitom imovinom tuženika jer je kupljena kreditom, koji nakon prestanka izvanbračne zajednice otplaćuje tuženik te će ga i nadalje otplaćivati sljedeće 23 godine....da su stranke dogovorile podjelu primanja tako da su primanja svake stranke vlastita imovina svake stranke.(...). stranke su u trenutku kupovine dogovorile da će tuženik kupiti predmetnu nekretninu u svoje ime i za svoj račun, istu steći u samovlasništvo te da će ju otplaćivati te je tuženik i upisan kao isključivi vlasnik u zemljišnim knjigama, a tužiteljica da će sa svoje dvoje djece rođene u ranijim izvanbračnim zajednicama stanovati sve dok traje izvanbračna zajednica stranaka (do opoziva) zajedno s tuženikom i njihovim zajedničkim djetetom...“

 

              dakle na tvrdnjama koje su u suprotnosti sa navodima tužiteljice, pa je osporenu presudu utemeljio na shvaćanju:

 

              „...11. Naime, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nije drugačije ugovoreno.

 

              12. Navedena zakonska odredba (...) po shvaćanju ovog suda ne traži apsolutno nikakvu pretpostavku da bi se imovina smatrala bračnom stečevinom - osim činjenice postojanja bračne zajednice (izvanbračne) te činjenice da je imovina stečena radom, dakle nije potrebna nikakva zajednička suglasnost za stjecanje imovine.

 

              13. Bez obzira postoji li suglasnost ili ne, imovina stečena iz rada, za vrijeme trajanja bračne zajednice, je bračna stečevina i navedena presumpcija može se ograničiti samo u jednom slučaju a to je da su bračni drugovi postigli drugačiji sporazum....“,

 

              bez ocjene istinitosti istaknutih tvrdnji stranaka,

 

              a sve kraj sudske prakse revizijskog suda izražene u odlukama posl. br. Rev 299/2019-2 od 5. svibnja 2020. i Rev-775/15 od 19. veljače 2019., temeljenim na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem iz osporene presude (bar prema onome što proizlazi iz njena obrazloženja, razumnim tumačenjem razloga tog obrazloženja) - a koje odluke i sam predlagatelj uspoređuje sa osporenom presudom.

 

9. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

9.1. da u odnosu na pitanje iz prijedloga postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

9.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije, sve kako bi se povodom nje mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 27. lipnja 2023.

 

                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                 Slavko Pavković, v.r.