- 1 -              Rev 1043/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1043/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz K. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika H. i., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica E. K. B., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-247/2019-4 od 1. lipnja 2020. ispravljene rješenjem poslovni broj Gž R-247/2019-6 od 17. kolovoza 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1174/16 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime dodatka na plaću temeljem posebnih uvjeta rada iznos od 1.278,40 Eur/9.632,18 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci točke I. presude te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime dodatka na plaću s osnove rada subotom, nedjeljom i blagdanom isplati iznos od 451,43 Eur/3.401,32 kn, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci točke II. presude i naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.534,60 Eur/11.562,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1174/16 od 20. prosinca 2018. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojima je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kuna s dosuđenim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1174/16 od 20. prosinca 2018. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojima je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 kuna s dosuđenim kamatama, na način da se zahtjev tuženika za ovaj iznos odbija kao neosnovan.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe, a tužitelju trošak odgovora na žalbu.“.

 

3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-3183/2020 od 27. siječnja 2021., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li stupanje na snagu kogentnih zakonskih normi kojima je izričito utvrđen najduži period na koji se može produljiti trajanje kolektivnog ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, derogira prethodno izraženu volju ugovornih strana za obnovom kolektivnog ugovora na daljnji rok od dvije godine?

Do kojeg datuma je važio Kolektivni ugovor za H. h. i. od 15. studenog 2010.?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog postupnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj istu predlaže odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika koji povremeno u okviru svojih poslova i radnih zadataka radi na istraživačkom brodu „P.“ i „H.“, za isplatu dodataka na plaću s osnove posebnih uvjeta rada u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 1.278,40 Eur/9.632,18 kn te zahtjev za isplatu dodatka na plaću s osnove rada subotom, nedjeljom i blagdanom za isto razdoblje u ukupnom iznosu od 451,43 Eur/3.401,32 kn, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama čl. 17. st. 2. Kolektivnog ugovora za H. h. i. (dalje: KU) i čl. 54. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12, 150/13, 153/13 - dalje: TKU).

 

9. Na temelju utvrđenja:

- da tužitelj u okviru svojega radnog mjesta, Hidrografa III. vrste (geodet), povremeno boravi i na istraživačkim brodovima;

- da je odredbom čl. 17. KU, koji je zaključen 15. studenoga 2010., propisano pravo radnicima tuženika, osim članovima posade broda, na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada, odnosno obavljanja poslova na brodu;

- da je taj dodatak tuženik isplaćivao tužitelju zaključno s 2013., kao i od 2016.;

- da tuženik tužitelju nije isplaćivao ni dodatak s osnove rada subotom, nedjeljom i blagdanom za 2014. i 2015.; 

- da iz putnih naloga proizlazi da je tužitelj na istraživačkim brodovima radio i subotom, nedjeljom i blagdanom;

- da je visina koju tužitelj potražuje sukladna podacima i obračunu tuženika, među strankama nije ni sporna.

nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev s obrazloženjem:

- da je odredbom čl. 2. KU određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se ovaj ugovor obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano, ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu;

- da do 15. studenoga 2013. stranke nisu pisano obavijestile drugu stranu kako je to određeno citiranim čl. 2. st. 2. KU, to je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015. i da je uz produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima na temelju odredbe čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., odnosno za cijelo razdoblje za koje se odnosi potraživanje tužitelja;

- da je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012. iz razloga što je KU, sukladno odredbi čl. 2. st. 2. KU, bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona, pa tako i za 2014. i 2015., jer se na njega primjenjuju odredbe čl. 199. ZR-a;

- da tuženik nije dokazao da je za tužiteljev rad subotom, nedjeljom i blagdanom, tužitelju isplatio pripadajuće dodatke za taj rad niti da je tužitelj za taj rad obeštećen u vidu slobodnih dana niti je tuženik dostavio rješenje o korištenju slobodnih dana, a iz kojeg bi bilo vidljivo za koji se rad odnosi i za koje razdoblje.

 

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je, je li stupanjem na snagu Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje 28. srpnja 2012. derogiralo prešutnu obnovu KU te ima li tužitelj pravo na isplatu dodataka na plaću prema odredbi čl. 17. st. 2. KU, kojom je propisano pravo na dodatak posade istraživačkih brodova za boravak na brodu u visini od 10% bruto plaće i to od travnja 2014. do prosinca 2015. s obzirom na sporno pitanje je li navedeni KU u utuženom razdoblju bio na snazi i obvezivao tuženika u pogledu isplate predmetnog dodatka te ostvaruje li tužitelj pravo na uvećanje osnovne plaće za rad subotom, za rad nedjeljom i za rad blagdanom i neradnim danom sukladno čl. 54. TKU.

 

11. Odredbom čl. 17. st. 1. KU, koji je potpisan 15. studenoga 2010., propisano je da zaposlenici H. h. i., osim članova posade broda, za boravka na istraživačkom brodu, imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnove posebnih uvjeta rada u onom mjesecu kada su na brodu, i to: u visini 15% bruto plaće, ako su na brodu 8 ili više dana, u visini 12% bruto plaće, ako su na brodu 5 do 7 dana, u visini 10% bruto plaće, ako su na brodu 3 do 5 dana, u visini 7% bruto plaće, ako su na brodu do 3 dana, dok prema stavku 2. istoga članka, pravo na dodatak ima i posada istraživačkih brodova, i to u visini od 10% bruto plaće.

 

12. Odredbom čl. 54. TKU propisano je pravo na uvećanje osnovne plaće zaposlenika i to za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad blagdanom i neradnim danom za 150%.

 

13. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a, propisano je da poslodavac, kojeg obvezuje kolektivni ugovor, ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

 

14. Prema čl. 198. st. 1. ZR-a kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Prema st. 2. istog čl. kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.

 

15. Prema čl. 199. st. 1. ZR-a nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Prema st. 2. istog članka iznimno od st. 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

 

16. Imajući u vidu utvrđenje nižestupanjskih sudova da je KU sklopljen 15. studenoga 2010. i da je u odredbi čl. 2. istoga određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se KU obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu, što do 15. studenoga 2013. nije učinjeno, to je po shvaćanju ovoga revizijskoga suda, u smislu odredbe čl. 198. st. 2. ZR-a, pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015., a nakon čega je KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., u smislu čl. 199. ZR-a. Pri tome je odlučno za navesti da strankama kolektivnog pregovaranja nigdje nije zabranjeno sporazumjeti se o nastavku primjene kolektivnog ugovora na prešutan način (automatski, ako jedna stranka do određenoga roka ne obavijesti drugu da ne želi daljnju obnovu kolektivnog ugovora), poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme (konkretno, ukupno 5 godina).

 

17. U tom smislu je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., jer isti nije lex specialis u ovom konkretnom predmetu, gdje se ne raspravlja o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, već o pravima po osnovi radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika, na kojega su se u utuženom razdoblju primjenjivale odredbe čl. 198. i čl. 199. ZR-a. Takvo pravno shvaćanje, u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ovaj sud zauzeo je i u odluci ovog suda broj Rev-44/2022 od 5. travnja 2023.

 

18. S obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da tuženik tužitelju nije isplaćivao ni dodatak s osnove rada subotom, nedjeljom i blagdanom za 2014. i 2015. u visini koja među strankama nije sporna, to tužitelj na temelju odredbe čl. 54. TKU ostvaruje i pravo na dodatke na plaću po navedenim osnovama, slijedom čega su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i u tom dijelu pravilno primijenili materijalno pravo.

 

19. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer isti trošak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

22. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 27. lipnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.