REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-3819/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane
Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DINOVA-DIONA d.o.o. iz Zagreba,
Donje Svetice 127, OIB 41112127430, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz
Odvjetničkog društva Budimir & Meter d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika DRŽAVNE
NEKRETNINE d.o.o. iz Zagreba, Planinska ulica 1, OIB 79058504140, kojeg zastupa
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi sklapanja ugovora, odlučujući o
tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-925/2020 od 30. lipnja 2022. i dopunske presude poslovni broj P-925/2020 od 21.
srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-925/2020 od 30. lipnja 2022. u točki I. i II. izreke i
dopunska presuda poslovni broj P-925/2020 od 21. srpnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 504,34 EUR / 3.800,00 kn.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-925/2020 od 30. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i dopunskom presudom prvostupanjski je sud
prihvatio tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže ponuditi tužitelju sklapanje ugovora
o zakupu poslovnog prostora čiji je sadržaj naveden u izreci (točka I. izreke) i
naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 36.822,80 kn (točka II. izreke).
Rješenjem je sud ispravio očitu pogrešku u pisanju pobijane prvostupanjske presude.
Dopunskom presudom je nakon ispravka prvostupanjske presude u izreci odlučio o
kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži
tuženiku sklapanje ugovora čiji je sadržaj već sadržan u izreci prvostupanjske
presude, a na prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude. ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 52 Pž-3819/2022-2 2

2. Protiv prvostupanjske presude, rješenja o ispravku i dopunske presude
tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka
s prijedlogom da drugostupanjski su pobijane odluke ukine i predmet vrati na
ponovno suđenje. U bitnom navodi sadržaj pojedinih zakonskih odredbi Zakona o
upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18; dalje: ZOUDI) te ističe
da tuženik na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenog s
Republikom Hrvatskom 21. svibnja 2018. upravlja predanim mu nekretninama u ime
Republike Hrvatske a za svoj račun i stoga učinci očitovanja volje koje tuženik daje
kao zastupnik Republike Hrvatske obvezuju neposredno zastupanog. Međutim, čl.

44. ZOUDI-a zabranjen je podzakup nekretnina. Kako se spornom poslovnom
prostoru nalazi porezni obveznik Orbico d.o.o za prodajno mjesto u Zagrebu, Ulica
Frane Petrića 7 kao nositelj fiskalizacije što proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja,
prvostupanjski je sud propustio cijeniti tu odlučnu činjenicu koja utječe na pravilnost
pobijane odluke. U odnosu na dopunsku presudu koju pobija zbog istih žalbenih
razloga smatra da sud nije mogao dopunskom presudom odlučiti o dijelu zahtjeva o
kojem je propustio odlučiti u pobijanoj prvostupanjskoj presudi jer je to protivno
shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pretpostavkama za ispravljanje
presude. Smatra da je sud odlučio u cijelosti o tužbenom zahtjevu pa nije bilo mjesta
odlučiti dopunskom presudom jer za to nisu ispunjene pretpostavke. Ponavlja
iznesene tvrdnje u žalbi protiv prvostupanjske presude o promašenoj pasivnoj
legitimaciji i činjenici da se prostor nalazi u podnajmu što je zabranjeno. Predlaže
preinačiti pobijanu dopunsku presudu odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno
odlučivanje.

3. U odgovoru na podnesene žalbe tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbe kao neosnovane odbiti i potvrditi prvostupanjske odluke.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijana presuda i rješenje o njenom ispravku te dopunska presuda ispitani
su u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na
pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijane odluke sadrže u dovoljnoj mjeri jasne i valjane razloge zbog kojih
je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev kojim se tuženiku nalaže da
tužitelju ponudi i sklopi s njim ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Ulica
Frane Petrića 7 čiji su podaci sadrži u izreci pobijane presude kao sastavni dio
ugovora kojeg bi tuženik trebao ponuditi na sklapanje tužitelju.

7. S obzirom na nedostatke prvostupanjske presude u izreci pravilno je
prvostupanjski sud na prijedlog tužitelja prvo ispravio očite pogreške u pisanju izreke,
a potom i dopunio prvostupanjsku presudu jer, protivno žalbenim navodima, nije
odlučio o svim zahtjevima o kojima je trebao odlučiti u presudi, a sukladno odredbi čl.

339. ZPP-a. U prvoj podnesenoj žalbi žalitelj, iako je navedeno da osporava

Poslovni broj: 52 Pž-3819/2022-2 3

pravilnost prvostupanjske presude i rješenja koja su donijeta 30. lipnja 2022. u dvije
odvojene odluke, ne navodi zbog kojeg razloga osporava pravilnost rješenja o
ispravku. Rješenje o ispravku prema sadržaju žalbe osporava tek u žalbi protiv
dopunske presude. Kako je takvo osporavanje žalbe protiv rješenja nepravovremeno
ovaj drugostupanjski sud nalazi da je rješenje doneseno pravilnom primjenom
odredbi čl. 342. ZPP-a.

8. U odnosu na donošenje dopunske presude žalitelj također neosnovano
navodi da je prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi odlučio o svim zahtjevima
o kojima se mora odlučiti presudom jer nije odlučio upravo o onom kondemnatornom
dijelu zahtjeva koji je nužan da bi presuda, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva,
mogla steći svojstvo ovršne isprave. Ovršna isprava je ovršna sudska odluka, a ona
je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta,
opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Kako je predmet postupka obveza tuženika na
radnju koju može samo on obaviti ovrha takve odluke ostvaruje se u skladu s
pravilima propisanim odredbama Glave dvadeset druge Ovršnog zakona, a to znači
da ovršna isprava mora sadržavati ranije navedeno. Zbog toga žalitelj neosnovano
pravilnost donesene dopunske presude.

9. Prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg žalitelj ističe u obje
podnesene žalbe protiv presude i dopunske presude nije osnovan. Neosnovano
žalitelj navodi da tuženik upravlja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koje
su mu prenesene u ime Republike Hrvatske a za svoj račun, jer je tuženik prema
odredbi čl. 5. Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenog s Republikom
Hrvatskom ovlašten i dužan u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u
njenom vlasništvu samo vršiti naplatu najamnine, zakupnine odnosno naknade za
korištenje stanova kojima upravlja u ime Republike Hrvatske a za svoj račun. Sve
ostalo što se tiče prihvata, sklapanja ugovora i slično tuženik obavlja kao vlasnik
odnosno u vršenju vlasničkih ovlasti. To proizlazi i iz odredaba Zakona o upravljanju
državnom imovinom kojim je propisano da Vlada Republike Hrvatske vršenje svojih
vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu povjerava Ministarstvu državne
imovine odnosno Centru za restrukturiranje u određenim slučajevima, a ono može
odlukom povjeriti na upravljanje nekretnine tuženiku. Člankom 9. ZOUDI-a propisano
je da upravljanje državnom imovinom podrazumijeva i izvršavanje vlasničkih ovlasti,
sklapanje pravnih poslova, poduzimanje svih radnji u vezi s državnom imovinom. To
znači da tuženik u svoje ime kao vršitelj vlasničkih ovlasti sklapa pravne poslove, a
ne kao zakupodavac, osim što se tiče naplate zakupnine i slično. Kako činjenica
prijenosa vlasničkih ovlasti na tuženika temeljem navedenog ugovora nije sporna,
tuženik je pasivno legitimiran sklapati pravne poslove u konkretnoj situaciji u vezi s
postupanjem prema odredbi čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 112/18; dalje: ZID
ZZKPP). Žalitelj u bitnom navodi o povjeravanju vlasničkih ovlasti na nekretninama u
vlasništvu Republike Hrvatske tuženiku, ali neosnovano osporava pasivnu
legitimaciju.

10. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost prvostupanjske presude zbog
nedostataka razloga njezinog donošenja navodeći da je prvostupanjski sud propustio
cijeniti činjenicu da se sporni poslovni prostor nalazi u podzakupu jer u njemu

Poslovni broj: 52 Pž-3819/2022-2 4

djelatnost obavlja treća osoba koja je neposredni posjednik. Iznesene tvrdnje o
podzakupu s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu od značaja
za ishod postupka. Od značaja za ishod postupka je prvenstveno odredba čl. 15. ZID
ZZKPP-a („Narodne novine“ broj 112/18). Navedena zakonska odredba glasi:
„Članak 15.

(1) Sve osobe koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nalaze u
neposrednom posjedu poslovnog prostora (neposredni posjednici), a nemaju s
Republikom Hrvatskom ili jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave
sklopljen ugovor o zakupu, mogu se najkasnije do 30. lipnja 2019. obratiti
Ministarstvu državne imovine ili jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave i
zatražiti sklapanje ugovora o zakupu.

(2) Ministarstvo državne imovine i jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave neposrednom će posjedniku iz stavka 1. ovoga članka, koji ima
podmirene sve dospjele obveze prema Republici Hrvatskoj, odnosno prema jedinici
lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji je ispunio sve dospjele obveze s
osnove korištenja poslovnog prostora (primjerice, troškove režija, naknade za
korištenje, komunalne naknade, pričuve i slično), na njegov zahtjev, ponuditi
sklapanje ugovora o zakupu za navedeni poslovni prostor na rok od pet godina.
(3) Ako se protiv neposrednog posjednika vodi postupak radi naplate dugovanja s
osnova neplaćene naknade za korištenje poslovnog prostora i radi iseljenja iz
poslovnog prostora, ugovor o zakupu ponudit će mu se ako jednokratno plati
naknadu za korištenje poslovnog prostora utvrđenu u tom postupku te će se po
sklapanju ugovora o zakupu navedeni postupci obustaviti, a neposredni posjednik
snosi sve troškove postupka do obustave.

(4) Ako korisnik iz stavka 1. ne podnese pisani zahtjev za sklapanje ugovora o
zakupu ili ako se korisniku ne može ponuditi ugovor o zakupu jer ne ispunjava uvjete
iz stavka 2. ili 3. ovoga članka ili ako korisnik ne sklopi s Republikom Hrvatskom ili
jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave ugovor o zakupu u roku od 30
dana otkad ga je zaprimio, Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave pokrenut će postupak prisilnog iseljenja korisnika, a za
navedeni prostor objavit će se natječaj za davanje u zakup.

(5) Iznimno od odredbi stavka 1. – 4. ovoga članka, ako s danom stupanja na snagu
ovoga Zakona nisu istekli rokovi iz članka 41. stavka 2. i 3. Zakona o naknadi za
imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, za poslovne
prostore u vlasništvu Republike Hrvatske rok za davanje pisane ponude počinje teći
prvog sljedećeg dana nakon isteka tih rokova.

(6) Kada je Republika Hrvatska pravomoćno postala vlasnikom poslovnog prostora
na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine, Ministarstvo državne imovine će zakupniku
kojemu je po sili zakona prestao ugovor o zakupu poslovnoga prostora ponuditi
sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora u roku od 30 dana od zaprimanja
pravomoćnog rješenja.

(7) U ugovorima o zakupu koji će se sklopiti na temelju odredbe stavka 5. ovoga
članka visina zakupnine odredit će se sukladno odredbi članka 42., a u vezi s
odredbom članka 41. stavka 2. i 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine.

Poslovni broj: 52 Pž-3819/2022-2 5

(8) Ako zakupnik iz stavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od primitka ponude iz
stavka 5. ovoga članka ne dostavi zakupodavcu pisani prihvat ponude, zakupni
odnos prestaje.

(9) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka objavit će se natječaj za zakup poslovnog prostora.

(10) Ministar državne imovine, odnosno župan, gradonačelnik Grada Zagreba,
gradonačelnik ili općinski načelnik donijet će u roku od 30 dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona odluku o iznosu zakupnine po kojoj će se sadašnjim
korisnicima nuditi sklapanje ugovora o zakupu iz stavka 2. ovoga članka.“

Prvostupanjski sud navodi upravo navedenu odredbu materijalnog prava koja
je od značaja za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Bitne činjenice o vlasništvu
Republike Hrvatske spornog poslovnog prostora proizlaze iz djelomičnog rješenja
nadležnog upravnog tijela (list 11. do 15. spisa) prema kojem se Republika Hrvatska
utvrđuje vlasnikom poslovnog prostora, a Ugovor o zakupu od 6. listopada 2014.
sklopljenog između Grada Zagreba i tužitelja se raskida po sili zakona danom
pravomoćnosti rješenja. Nakon te činjenice nastala je obveza Republike Hrvatske
zakupniku ponuditi sklapanje ugovora o zakupu u roku od 30 dana od zaprimanja
pravomoćnog rješenja, a što je ona propustila. Zakonskim odredbama čl. 15. st. 1. do

4. ZID ZZKPP-a („Narodne novine“ broj 112/18) propisano je da će Ministarstvo
državne imovine neposrednom posjedniku na njegov zahtjev ponuditi sklapanje
ugovora o zakupu na rok od pet godina i propisuju situacije u kojima nije podmirena
zakupnika ili se vode postupci u vezi s tim. Ne proizlazi da je protiv tužitelja vođen
postupak radi naplate zakupnine ili raskida ugovora slijedom čega je pravomoćnošću
rješenja kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom poslovnog prostora nastala
njena obveza ponuditi sklapanje ugovora o zakupu. Prema tome tvrdnje o podzakupu
nisu pretpostavka za davanje ponude tužitelju kao zakupniku čiji zakup prestao po sili
zakona, već činjenica utvrđenog vlasništva, a posljedica čega je nastanak tuženikove
obveze. Osim toga ne proizlazi da je pokrenut postupak radi raskida ranijeg
navedenog ugovora o zakupu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka prema
odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljevi troškovi odgovora na tuženikove
žalbe nisu bili potrebni za vođenje parnice pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1.
ZPP-a taj zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti.

12. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi prvostupanjsku i dopunsku
presudu prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a i rješenje prema odredbi čl. 380. t. 2.
ZPP-a.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3085a-16506

Kontrolni broj: 0bb8f-4c82a-535e6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.