Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-587/2021-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie po sutkinji: M.
V., u pravnoj stvari tužiteljica: 1. J. J., OIB …7, iz U.,
K. 37 i 2. N. G., OIB …5, iz U., N. ulica 29,
obje zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku iz U., protiv
tuženika: T. D., OIB …, iz R., R. br. 33,
zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi
utvrđenja ništetnosti pravnog posla, nakon javne glavne rasprave zaključene 23.
svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica, 27. lipnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2. rujna
2005. godine između R. D. rođene P., pok. M. iz
U., K. 24, rođena 06.06.1927. kao primateljice uzdržavanja i
R. A. pok. S., iz U., K. 24, rođena 16. 0.1961. te
D. J. pok. J., rođen 22.08. 1955. kao davatelja uzdržavanja,
sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom u
B. S. N., broj OU-544/05 od 02. rujna 2005.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama J. J. i N. G.
naknadi ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka od 1.512,66
eur/11.397,14 kuna, sa zateznim kamatama koje na ukupan iznos
troškova parničnog postupka teku počev od dana donošenja presude pa
do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

___________________ 1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 2 -

Poslovni broj P-587/2021-27

Obrazloženje

1. U predmetu posl. br. P-764/18 tužitelj T. D. je protiv tuženika: 1. J.
R., 2. J. J. i 3. N. G. podnio dana 11. travnja 2018.
godine tužbu radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 17/30 dijela k.č.br. 5905 k.o. Umag,
što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem pravomoćne presude upiše
kao vlasnik opisane nekretnine u 17/30 dijela, uz istovremeno brisanje navedenog
suvlasničkog dijela sa imena tuženih.

Tužitelj tvrdi da je vlasništvo na naprijed navedenoj nekretnini stekao
nasljeđivanjem svojeg pok. brata J. D. pok. J., i to kao nasljednik u čiju
da su korist preostali nasljednici, a kako da je to vidljivo iz zapisnika sačinjenog pred
javnim bilježnikom A. M. dana 28. ožujka 2018. pod posl. br. O-3184/17,
UPP/OS-5/18, odrekli nasljedstva. Pokojni J. D. da je bio suprug pok. A.
D. koja je umrla 03. studenog 2014. Iza njene smrti, za života pok. J. D., iz
tužitelju nepoznatog razloga, nije proveden ostavinski postupak. Međutim, s obzirom
na oporuku pok. A., s kojom pok. J. D. nije imao djece, a koja oporuka je
sačinjena 02. kolovoza 2006., jedini nasljednik je upravo pok. J. D.. P.. J.
D. je, umro nakon A. D., odnosno, pune tri godine nakon njene smrti, točnije,

14. prosinca 2017. Dakle, pok. J. D. je opisanu nekretninu stekao nasljeđivanjem
svoje pok. supruge A. D., kao jedini nasljednik i, u krajnjem slučaju, s obzirom
da je između pok. A. i njega kao davatelja uzdržavanja zaključen ugovor o
doživotnom uzdržavanju sa pok. D. R., a koji ugovor da je potvrđen od
strane javnog bilježnika S. N. iz B. pod posl. br. OU-544/05-1 od 02.
rujna 2005., jedan dio predmetne nekretnine da je stekao i s osnova bračne stečevine.
Međutim, u ostavinskom postupku iza smrti pok. A. D. rođ. R. tuženici su
"zatajili" da je pok. J. D. umro pune tri godine nakon njene smrti, kao i postojanje
oporuke od 02. kolovoza 2006. Temeljem takvog ponašanja, svakako nezakonitog i
prijevarnog, od strane tuženika javni bilježnik Ž. K. je donio rješenje posl. br.
O-224/18, UPP/OS-17/18-3 kojim se tuženici proglašavaju nasljednicima iste u
cijelosti, i to u odnosu na k.č.br. 5905 k.o. U.. Tužitelj je na miran način pokušao s
tuženicima postići dogovor oko predmetnog spora, međutim, tuženici nisu željeli ni čuti
za takvu mogućnost, pa da su čak zabranili tužitelju doći u predmetnu nekretninu kako
bi uzeo osobne stvari svog pok. brata J. D.. Stoga, tužitelj podnosi tužbu sa
zahtjevom radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 17/30 dijela k.č.br. 5905 k.o. U., što
su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem pravomoćne presude upiše
kao vlasnik opisane nekretnine u 17/30 dijela, uz istovremeno brisanje navedenog
suvlasničkog dijela sa imena tuženih.

2. Tuženik J. R. priznaje tužbeni zahtjev.

3. Tužene J. J. i N. G. protive se tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tuženice J. J. i J. G. podnose protutužbu 11.10.2018.
U navodima protutužbe tužene ističu da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između
pokojne D. R. kao primateljice uzdržavanja i pokojne A. R. te
pokojnog J. D. kao davatelja uzdržavanja pravno nevaljan. U vrijeme
sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. rujna 2005. godine pokojna D.
R. zbog svog zdravstvenog stanja nije imala poslovnu sposobnost koja se traži za

- 3 -

Poslovni broj P-587/2021-27

zaključenje ugovora. Stoga je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen protivno
prisilnim propisu iz čl. 56. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91.111/93,
3/94, 7/96, 112/99, 88/01 dalje ZOO/91. Radi se o ništetnom (ništavom) pravnom
poslu, prema čl. 103. st. 1. ZOO/91. Tužene/protutužiteljice jesu zainteresirane osobe,
u skladu s odr. čl. 109 ZOO/91 i podnose protutužbu sadržaja kao u izreci.

4. Tužitelj/protutuženik protivi se protutužbi u cijelosti. Protivi se da bi pokojna
D. R. u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila
nesposobna shvatiti značaj svojih postupaka, te da ista nije imala poslovnu
sposobnost. Ovakve prigovore, osporavati pravni posao koji je pokojna D.
zaključila za života, u slučaju da su smatrali da je to ništetan pravni posao, isti su mogli
i morali to osporavati za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza njezine smrti.

5. Rješenjem suda posl. br. P-556/2019-40 od 21. srpnja 2021. godine sud je odlučio odvojeno raspravljati o protutužbi.

6. Rješenjem poslovni broj P-556/2019-41 od 30. srpnja 2021. godine prekinut je
postupak po tužbi T. D. protiv tuženika J. R., J.
J. i N. G. do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka s
obrazloženjem u bitnome da je odluka u tom predmetu ovisi o prethodnom rješenju
pitanja je li ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 5. rujna 2005. godine
između pokojne D. R. kao primateljice uzdržavanja i pokojne A. R.
i J. D. kao davatelja uzdržavanja ništetan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica na utvrđenje ništetnim ugovora o
doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2005. godine sklopljen između R. D.
rođene P., pok. M. iz U., K. 24, rođena 06.06.1927. kao
primateljice uzdržavanja i R. A. pok. S., iz U., K. 24, rođena 16.

0.1961. te D. J. pok. J., rođen 22.08. 1955. kao davatelja uzdržavanja,
sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom u B. S.
N., broj OU-544/05.

8. Tužiteljice su djeca pokojne R. D. i imaju pravni interes za podnošenje tužbe na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi
uvidom u sve isprave u spisu, preslik oporuke (str. 9), zk izvadak (str. 12), pročitan je
ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 19-22), medicinska dokumentacija (str. 44-49),
medicinska dokumentacija (str. 101-120), provedeno je vještačenje pokojne R.
D., te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, izvršen je uvid u predmet
poslovni broj P-323/99, O-224/2018, O-313/07, O-3184/2017. Pregledane su se sve
ostale isprave u spisu. Saslušani su svjedoci V. L. i L. L..

10. Da su tužiteljice kćerke pokojne R. D. utvrđeno je uvidom u ostavinski
spis poslovni broj O-313/07 i Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-313/07 od 9.
listopada 2007. godine. Pokojna A. D. je bila sestra tužiteljica. U tom
ostavinskom postupku predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju se ne spominje.

- 4 -

Poslovni broj P-587/2021-27

11. Uvidom u predmet posl. br. O-224/2018 utvrđeno je da je A. D.
preminula 3. 11.2014. godine, da su njezinim nasljednicima proglašeni J. R.,
J. J. i N. G., brat i sestre pokojne.

12. Uvidom u predmet posl. br. O-3184/2017 utvrđeno je da je J. D. preminuo

11.12. 2017. godine i njegovim nasljednikom je proglašen ovdje tuženik.

13. Uvidom u predmet posl. br. P-323/99 utvrđeno je da je brak zaključen dana 17.
kolovoza 1985. između pokojne A. D. i J. D. razveden presudom posl.
br. P-323/99-5 od 26. kolovoza 1999. godine.

14. Nije sporno da su pokojna R. D. kao primateljica uzdržavanja i pokojni
R. A. i D. J. kao davatelji uzdržavanja dana 2. svibnja 2005. godine
zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, a predmetom imovine primateljice
uzdržavanja je i suvlasnički dio nekretnine k.č.br. 5905 kuća, štala i dvorište k.o. U.
u 7/30 dijela.

15. Iz medicinske dokumentacije u spisu za pokojnu R. D. je utvrđeno da
je već 27. siječnja 2005. godine pa do 9. veljače 2005. godine pokojna R. D.
bila u OB Pula, Odjel za živčane bolesti. Kod radiološke obrade CT mozga vidljiva je
bila atrofija mozga i ostale promjene na mozgu. Na odjel u bolnici je bila primljena radi
dezorijentacije, zatajenja mnestičkih funkcija mozga, dementne slike stanja, uz slabiju
mogućnost ishrane. U nekoliko navrata je bila pala, radi veće mogućnosti nestabilnosti
kod hoda. Odobrena joj je kućna fizikalna terapija i higijenske gaćice pelene, radi
inkontinencije. Nakon izlaska iz bolnice, pokojna D. je bila na pregledima u bolnici,
bez poboljšanja općeg stanja, sa uočenim vrtoglavicama, bolovima pogoršanje
neurološkog i fizičkog stanja, kako je sve opisano u medicinskoj dokumentaciji (str.
101-120). Dana 27. siječnja 2005. godine postavljena joj je dijagnoza Dementia incip,
str 120.

16. V. L., rođ. ….1957. je poznavao A., J. i A. mamu
koju su zvali R., a dime ne zna. J. je svaki dan dolazio kod njega i supruge na
kavu, bili su susjedi i živjeli su na udaljenosti od 60 m od njih. J. i A. su živjeli
sa pok. mamom od A. u kući od A. mame, ne zna od kada, ali sve do
njezine smrti. On je A. mamu znao iz viđenja jer nije išao kod njih u kuću. Bio
je svojom suprugom J., A. i D. kod javnog bilježnika, ne zna kada,
prije koliko godina, jer su ga oni zamolili da ide. Rekli su mu da će uzdržavati i D.
i da će im ona pustiti stan, to mu je rekla D.. Ne zna koliko je godina imala tada
D. i koliko je vidio kod javnog bilježnika ona je sve razumjela o čemu se radi. Zna
da su normalno pričali kod javnog bilježnika. Drugog se ne sjeća. Ne zna da li je je
D. bila dementna i da li je zaboravljala, jer je nije dobro poznavao. Na ponovni upit
tko mu je rekao da će D. pustiti stan A. i J., naveo je da su mu to rekli
A. i J., da trebaju uzdržavati D. i da će im ona pustiti stan. Kada mu je
pojašnjeno da je u ranijem dijelu iskaza rekao drugačije, da mu je to rekla D., naveo
je da se više ne sjeća tko mu je što rekao, ali je i naveo da su mu to rekli da će
uzdržavati D. i da će D. pustiti stan, J. i A.. D. im to nije rekla,
njemu i supruzi, ali je D. to rekla kod javnog bilježnika. Kada je bio upitan da li je
to čuo, ponovno je naveo da se malo sjeća kad su prošle tolike godine. Ne sjeća se

- 5 -

Poslovni broj P-587/2021-27

da li je javni bilježnik čitao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ne sjeća se da li je D. bila u bolnici prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

17. L. L., rođ. ….1959. je iskazala da se sjeća kad su ona i suprug
bili kod javnog bilježnika kad su pok. D., A. i J. zaključivali ugovor. Pozvali
su ih J. i A. da budu svjedoci. Oni su bili rekli da ako oni budu uzdržavali staru
da će im ona ostaviti stan, mama od A.. Mamu od A. je viđala, bile su
susjede, znale su se vidjeti u trgovini. Ona je bila svjesna kad je to potpisala, (ugovor)
a na upit kako to zna, rekla je da zna jer su se viđale u trgovini. Ona nije čula da bi
D. rekla da želi ostaviti stan. Ne sjeća se ničega kod javnog bilježnika osim da su
potpisali kao svjedoci. Svi skupa su bili unutra kod javnog bilježnika, ne sjeća se da bi
javni bilježnik razgovarao sa D.. Zna da je D. bila bolesna, ali inače je pričala
lijepo. Ne sjeća se da li je D. bila u bolnici prije nego što je zaključila ugovor o
doživotnom uzdržavanju.

18. Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio nevjerodostojnima i iskazi su bili površni,
te kraj materijalnih dokaza u spisu, sud ne vjeruje da svjedoci nisu primijetili kod
pokojne D. neuobičajena ponašanja. Da i nisu, to ne mijenja odluku suda, budući
materijalni dokazi u spisu i provedeno medicinsko (psihijatrijsko) vještačenje daju i više
nego dovoljno osnova da sud utvrdi da pokojna D. u vrijeme zaključenja ugovora
o doživotnom uzdržavanju, a s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije bila u
mogućnosti takav ugovor zaključiti, niti shvatiti njegove pravne posljedice.

19. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru T.
K., specijalist psihijatrije, subspecijalist psihijatrije - dječje i adolescentne
psihijatrije, stalni sudski vještak iz područja psihijatrije. Vještak je bio obvezan
razmotriti medicinsku dokumentaciju koja prileži predmetu i očitovati se da li je pokojna
D. R., obzirom na svoje zdravstveno stanje bila sposobna zaključiti ugovor o
doživotnom uzdržavanju, dana 2. rujna 2005. godine, te da li je ona u vrijeme sklapanja
ugovora bila sposobna shvatiti značenje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna

2005. godine i razumjeti njegove pravne učinke na njezina prava i obveze te pritom
upravljati svojom voljom.

20. Vještak psihijatar je dostavila nalaz i mišljenje u kojem je u bitnome ustvrdila da
pri procjeni stanja svakog gerijatrijskog bolesnika posebnu pozornost treba obratiti
kognitivnom statusu, kao bitnoj sastavnici procjene kapaciteta za odlučivanje koji ima
značajne implikacije kod razmatranja posljedica određenih aktivnosti. Uvidom u spis
se doznaje kako je pokojna D. R. rođena …. 1927. godine, a preminula 31.

7. 2007. godine u dobi od 80 godina. Bila je udata za S. R. koji je preminuo

10. 2. 2002. godine. U braku je rođeno četvero djece: kćer J. J. rođena

1951.; sin J. R. rođen 1956.; kćer N. G. rođena 1958, i kćer
A. R. rođena 1961. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji pokojna
D. R. imala je višestruke kronične zdravstvene tegobe: stabilnu anginu
pektoris, povišen krvni tlak, kardiomiopatiju, stenozu mitralne valvule, šećernu bolest,
atrofiju mozga, organski psihosindrom, subarahnoidalnu cistu, ventrikulomegaliju,
cerebrovaskularnu insuficijenciju, encefalopatiju, te normotenzivni hidrocefalus.
Navedene zdravstvene tegobe odnose se u značajnoj mjeri na mozak koji kontrolira
sve živčane funkcije u tijelu i stoga se smatra najvažnijim ljudskim organom. Atrofija
mozga je bolest koja se događa kada dolazi do gubitka živčanih veza i funkcija u

- 6 -

Poslovni broj P-587/2021-27

mozgu. Živčane stanice mozga (neuroni) propadaju, a veze između njih se gube ili
smanjuju, odnosno postupno propadaju. Atrofija mozga je bolest koja utječe na sve
životne funkcije, propale živčane stanice nemaju mogućnost obnove. Kao posljedica
atrofije mozga nastaje demencija koja se definira kao gubitak ili smanjena sposobnost
pamćenja i mišljenja, koncentracije, sposobnost planiranja i učenja (kognitivna
sposobnost je često ograničena do te mjere da osoba nije u stanju normalno obavljati
svakodnevne aktivnosti). Psihoorganski sindrom je mentalni poremećaj uzrokovan
organskim oštećenjem mozga uz kognitivne deficite i poteškoće s pamćenjem, a
karakterizira ga kombinacija tri glavna simptoma – smanjenje intelektualnih
sposobnosti, slabljenje pamćenja i emocionalna nestabilnost. Psihoorganski sindrom
sa razvojem demencije predstavlja skupinu simptoma uzrokovanih bolešću mozga.
Kroničnog je i progresivnog tijeka, nije ga moguće izliječiti. Unatoč liječenju, u slučaju
da je prepoznat, nije dostupan značajnijoj korekciji. Moždano tkivo propada pa time i
tzv. više kortikalne funkcije - pamćenje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje,
prosudba. Što se tiče svijesti, očuvana je njena budnost, dok su ostale komponente
narušene - svjesnost prema sebi i drugima, prema okolini, mogućnost usmjeravanja
pažnje, preuzimanje i pohrana informacija, deficit je u rasuđivanju i prosudbi. Prisutne
su , dakle, postepene promjene u cjelokupnom doživljavanju realiteta. Osoba može biti
povodljiva, može ju se lako zbuniti ili smesti, može biti slabo orijentirana prema sebi,
drugima, vremenu i prostoru - dakle, promijenjena je sposobnost upravljanja svojom
voljom. Poremećeno je poimanje zbilje koje je ranije bilo temeljeno na iskustvu i
mišljenju - time je poremećena sposobnost planiranja i organiziranja. Svemu
navedenom je pridruženo i emocionalno doživljavanje koje se manifestira kao
djelomično ili potpuno nekritično socijalno ponašanje. Npr. može se raditi o nekritičnoj
privrženosti ili nekritičnoj svadljivosti i paranoidnosti. Poremećena je i motivacija jer se
ne temelji više toliko na iskustvu. Promijenjeno je i raspoloženje koje može varirati od
nekritično dobrog raspoloženja do nekritične svadljivosti. Arahnoidalne ciste su
benigna cistična proširenja subarahnoidalnog prostora ispunjena cerebrospinalnom
tekućinom. Dugogodišnji rast ciste i kompresija na moždani parenhim uzrok su
kognitivnih smetnji pacijenta. Ventrikulomegalija je proširenje moždanih komora kao
posljedica atrofije mozga odnosno gubitka volumena njegova parenhima, kao i
promjene u glijalnim stanicama i mijelinizaciji neurona, što dovodi do smanjene
elastičnosti tkiva u mozgu. U starom ljudskom mozgu može doći do promjena koje
predstavljaju kompenzacijsku ekspanziju prostora ispunjenog cerebrospinalnom
tekućinom što se naziva hidrocefalus i opisan je u pokojničinim zdravstvenim
tegobama. Cerebrovaskularna insuficijencija je bolest u kojoj je kronično poremećena
prokrvljenost žila tijela. To dovodi do smanjenja opskrbe kisikom i hranjivim tvarima u
mozgu. Pojavljuje između ostalih kod starijih od 60 godina, kod bolesnika sa šećernom
bolesti i kod bolesnika s povišenim krvnim tlakom. Encefalopatija je naziv za poremećaj
i oštećenje funkcije velikog mozga. Iz svega navedenog, ugovor o doživotnom
uzdržavanju očito je napisan u vrijeme kad je ostaviteljica bila dementna. Navedena
objašnjenja psihičkih promjena kao što su gubitak ili smanjena sposobnost pamćenja
i mišljenja, koncentracije, sposobnost planiranja i učenja (kognitivna sposobnost je
često ograničena do te mjere da osoba nije u stanju normalno obavljati svakodnevne
aktivnosti). kod ostaviteljice, s velikim utjecajem na obiteljske odnose u iznesenom
slučaju, ukazuju da je njezina sposobnost za rasuđivanje u smislu racionalnog
shvaćanja svoje situacije te značenja i posljedica svojih djela bila na bitan način
oštećena. Obzirom da je psihoorganski sindrom sa dementnim razvojem skup
simptoma koji označavaju propadanje moždanog tkiva vrlo postepeno i progresivno,

- 7 -

Poslovni broj P-587/2021-27

tkivo može postepeno propadati mjesecima i godinama, pok. gđa. Djulsa Redžić je od
ovog poremećaja oboljela prije potpisivanja spornog Ugovora. Isto znači da je njen
doživljaj realiteta bio promijenjen.

Pokojna D. R. s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije bila sposobna
zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 2. rujna 2005. godine.
Pokojna D. R. u vrijeme njegovog sklapanja nije bila sposobna shvatiti
značaj Ugovora o uzdržavanju od 2. rujna 2005. niti je mogla razumjeti njegove pravne
učinke na njezina prava i obveze te pritom upravljati svojom voljom.

21. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke odnosno
zaključku vještaka da pok. D. R. nije bila sposobna zaključiti ugovor o
doživotnom uzdržavanju kao ni shvatiti značaj zaključenja Ugovor o doživotnom
uzdržavanju zaključen dana 02.rujna 2005.godine. Suprotno nalazu i mišljenju
imenovanog vještaka, tuženik je mišljenja da je pok. D. bila sposobna shvatiti
značaj svojih postupaka prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana

02.rujna 2005.godine.Ta činjenica, između ostalog, utvrđena je i u ostavinskom
postupku iza njene smrti u kojem postupku njeni nasljednici nisu problematizirali
valjanost pobijanog Ugovora. Ovaj Ugovor je, sukladno odredbama Zakona o javnom
bilježništvu, pročitan i rastumačen je pok. D. od strane javnog i to pred svjedocima
pa tek nakon što su se uvjerili da ista shvaća značaj toga Ugovora potvrđen je od
strane javnog bilježnika. Stoga tuženi smatra da je sud morao ove svjedoke saslušati
prije određivanja vještačenja u ovoj pravnoj stvari pa se predlaže sudu saslušati ih i
nakon toga pozvati vještaka da se očituje na prigovore na Nalaz i mišljenje odnosno
da li njihovi iskazi utječu na eventualno drugačiji zaključak u pogledu sposobnosti pok.
D..

22. Tužiteljice nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te stoga smatraju
nepotrebnim da se vještak sasluša, tim više što, iako tuženik navodi u svom podnesku
od 02. svibnja 2023. da prigovara nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, on to suštinski
uopće ne čini jer ne ističe niti jednu primjedbu kojom bi osporio bilo koje utvrđenje ili
zaključak vještaka psihijatra.

23. U odnosu na ostale navode iz tog podneska tuženika tužiteljice ističu da je
netočno da je navodna činjenica da je pokojna D. R. bila sposobna shvatiti
značaj spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bila utvrđena u ostavinskom
postupku vođenom povodom njene smrti jer predmet ostavinskog postupka nije ni
moglo biti utvrđivanje činjenice o sposobnosti pokojne D. da shvati značaj tog
pravnog posla. Kako je navedeno predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u
ostavinskom postupku iza pokojne D. nije spominjan. Nadalje, tužiteljice ističu da
činjenica da je pri sklapanju tog ugovora pred javnim bilježnikom poštivana formalna
procedura sastava tog ugovora, te da je taj ugovor pročitan i rastumačen nema
nikakav utjecaj na sposobnost shvaćanja pravnih posljedica tog ugovora od pokojne
D. R..

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, te vještak nije
pozivan u sud radi saslušanja, jer to tužiteljice nisu niti predlagale, a tuženik je to
predlagao samo uvjetno, nakon što se saslušaju ostali svjedoci na okolnosti stanja
pokojne D. i vrijeme zaključenja ugovora.

- 8 -

Poslovni broj P-587/2021-27

25. Sud nije saslušavao predložene svjedoke na predložene okolnosti zato što
medicinska dokumentacija u spisu i nalaz vještaka psihijatra, koji je nalaz vještak
sačinio upravo vodeći se egzaktnom medicinskom dokumentacijom nije dovedeno u
pitanje, a saslušani svjedoci, bez obzira na njihov iskaz sud ne bi doveli u sumnju da
bi nalaz vještaka mogao biti drugačiji. Već i iz same medicinske dokumentacije u spisu,
i sud, bez obzira na izostanak stručnog znanja u području neurologije i psihijatrije,
može zaključiti da je opće zdravstveno stanje pokojne bilo takvo da ona nije mogla
zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju te nije mogla shvatiti pravne posljedice tog
ugovora. Njezina dijagnoza "dementio" utvrđena je još u mjesecu siječnju 2005.
godine, a kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji u spisu i otpusnom pismu.
Također, kod prijema u bolnicu u siječnju 2005. godine utvrđena je i atrofija mozga
Stoga je sud u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka prihvatio i taj dokaz, u ukupnosti sa
ostalim materijalnim dokazima je bio osnov za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
Saslušanje svjedoka je, dakle, pored vrlo jasnog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra
u kojem je opisana narav i tijek duševnog stanja pokojne D. R., o medicinske
dokumentacije posve suvišno. Svjedoci nisu sposobni svjedočiti o psihičkim
sposobnostima D. R. u trenutku sklapanja ugovora. Kako je navedeno stoga
i vještak nije pozivan u sud radi neposrednog saslušanja, jer jasnih primjedbi na njegov
nalaz nije bilo, a prijedlog tuženika koji je ranije obrazložen sud nije uvažio.

26. Tuženik i dalje smatra da je tužba tužiteljice neuredna s obzirom da u postupku
nisu obuhvaćeni svi nasljednici pok. D. koji su u položaju nužnih i jedinstvenih
suparničara. Stoga, tuženik, predlaže odbaciti tužbu tužiteljice i obvezati je na naknadu
prouzročenog parničnog troška tuženiku.

27. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe jer da u postupku nisu obuhvaćeni svi
nasljednici pokojne D., tužiteljice napominju da su u odnosu na tužbu tuženika
podnijele tzv. prejudiciranu protutužbu iz čl. 189. st. 1. ZPP-a o čijem rješavanju ovisi
odluka o tužbenom zahtjevu kojeg je postavio tuženik protiv tužiteljica i R.
J.. U tom postupku tuženik tvrdi da je on jedini nasljednik svog brata pokojnog
J. D., a ovaj da je jedini nasljednik pokojne A. D.. Sporni ugovor o
doživotnom uzdržavanju sklopili su D. R. kao primatelj uzdržavanja te pokojna
A. R. i pokojni J. D. kao davatelji uzdržavanja. Dakle, svi iz tog ugovora
su preminuli, a ovdje tužiteljice su podnijele prejudicijalnu protutužbu upravo protiv
tuženika T. D., pa nije jasno koga su i zašto trebali obuhvatiti tužbom na
pasivnoj strani. Pri tome ističu da je J. R. u postupku po tužbi tuženika
priznao njegov tužbeni zahtjev te izjavio da se ne smatra nasljednikom pokojne A.
R., a nužno suparničarstvo ne postoji na aktivnoj strani što znači da tužiteljice ne
mogu prisiliti J. R. da s njima bude tužitelj. Osim toga, ugovorom o
doživotnom uzdržavanju J. R. nije dobio nikakvu imovinu ili preuzeo neko
pravo ili obvezu nego to mogu biti jedino davatelji uzdržavanja, a tuženik tvrdi da je on
njihov konačni pravni sljednik.

28. Ovako jasno iznijete navode po tužiteljicama prihvaća sud, te tužbu smatra urednom i po tužbi je sud postupao.

29. U vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. rujna 2005. na
snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91.,
111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91) koji je u čl.103.st.1.

- 9 -

Poslovni broj P-587/2021-27

propisivao da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima
te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu
sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništavost sud
pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba
(čl.109. ZOO/91). Isti zakon je u pogledu sposobnosti za sklapanje ugovora propisivao
da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu
sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora (čl.56.st.1. ZOO).

30. Citirane relevantne odredbe ZOO/91 su jasne, a za ocjenu pravne valjanosti
osporenog ugovora o doživotnom uzdržavanju s aspekta poslovne sposobnosti koja
se zahtijeva za sklapanje takvih ugovora, potrebno utvrditi da li je pok. Redžić Djulsa
u vrijeme sklapanja ugovora, a s obzirom na njeno zdravstveno stanje, imala poslovnu
sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tih ugovora.

Sama poslovna sposobnost fizičkih osoba nije bila izrijekom uređena ZOO/91
na način kako to sada uređuje ZOO/05 koji u čl.18. st.1. određuje da poslovno
sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, i da ju stječe
punoljetnošću (st.2.), te da će umjesto osobe koja nema poslovnu sposobnost očitovati
svoju volju njezin zakonski zastupnik ili skrbnik (st.4.). To nikako ne znači da prije
stupanja na snagu ZOO/05 nije bila potrebna poslovna sposobnost, što jasno proizlazi
iz prethodno citiranih odredaba ZOO/91, kao i da je i tada bila potrebna za fizičke
osobe koje takvu sposobnost nemaju, da volju treba očitovati njezin zakonski zastupnik
ili posebni skrbnik.

Sud stoga u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka sa zaključkom da pok.
Djulsa uslijed svog zdravstvenog stanja u vrijeme sklapanja osporenog pravnog posla
nije bila sposobna vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke odnosno nije bila
poslovno sposobna, a pri tome nije bila ni zastupana po zakonskom zastupniku
odnosno skrbniku čime su ti pravni poslovi sklopljeni protivno prisilnom propisu iz
čl.56.st.1. ZOO/91 odnosno uslijed čega je pravni posao ništav temeljem čl.103.st.1.
ZOO/91. Pokojna Djulsa nije bila sposobna niti shvatiti značaj i pravne posljedice tog
ugovora. Dakle, izvedenim dokazima u postupku, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i
u svojoj ukupnosti utvrđeno je da pokojna Djulsa Redžić u vrijeme zaključenja ugovora,
dana 2. rujna 2005. godine, obzirom na svoje stanje takvu sposobnost nije imala i nije
mogla shvatiti niti značenje niti pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Da Djulsa Redžić nije bila sposobna za rasuđivanje i zaključenje ugovora utvrđeno
je iz provedenog psihijatrijskog vještačenja te iz medicinske dokumentacije koja je u
spisu.

31. Zbog toga je sud odlučio kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

32. Tužiteljice potražuju trošak za sastav protutužbe/ tužbe, zatim za zastupanje na
ročištima 12. ožujka 2019., 27. lipnja 2019., 12. siječnja 2022. te 23. svibnja 2023., za
svaku od tih radnji 218,90 eura, zatim potražuju trošak vještačenja u iznosu 530,90
eura, trošak sudske pristojbe na protutužbu u iznosu 53,08 eur i na presudu u istom
iznosu. Ukupno tužiteljice potražuju 1.512,66 eura.

U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, u nastavku: Tarifa) i čl. 155.
ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora sud je tužiteljicama dosudio
zatraženi trošak u cijelosti, na temelju odr. čl. 154. st. 1 i 155 ZPP-, jer je trošak

- 10 -

Poslovni broj P-587/2021-27

postavljen u skladu s tarifom i VPS, te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, a trošak je bio potreban.

33. Tuženi koji je izgubio u postupku nema pravo na trošak.

34. Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona,
a u smislu odr. čl. 325 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 27. lipnja 2023.

Sutkinja Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljica, uz Rješenje o pristojbi za presudu,

2. Punomoćnik tuženika