- 1 -              III Kr 30/2023-4

Broj: III Kr 30/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. G., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog P. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 14. rujna 2020. broj K-118/2017-57 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 6. srpnja 2022. broj Kž-160/2021-4 u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog P. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. 

Obrazloženje

1.              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 14. rujna 2020. broj K-118/2017-57 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 6. srpnja 2022. broj Kž-160/2021-4 osuđeni P. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora šest mjeseci.

2.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni P. G. po branitelju, odvjetniku M. B., iz razloga navedenih u članku 517. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijane odluke preinači na način da osuđenika oslobodi od optužbe ili da ukine pobijane odluke i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku.

3.              Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

4.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

5.              Osuđenik navodi da mu je tijekom postupka, uključujući i žalbeni postupak, povrijeđeno pravo na obranu pa smatra da postupanje sudova predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava. Smatra da povreda prava na obranu postoji jer Županijski sud u Rijeci nije na nesumnjiv način otklonio dvojbu o mehanizmu nastanka ozljede, niti je ispitao kontradiktornost iskaza svjedoka i doveo ih vezu s dvojbom o mehanizmu nastanka ozljeda.  Smatra da „u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti načelo in dubio pro reo, u nedostatku valjanih dokaza ide se u korist osuđenika odnosno okrivljenika“.

6.              Na temelju članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona. Vrhovni sud Republike Hrvatske je, prema članku 519. u vezi s člankom 511. stavkom 1. ZKP/08., ograničen na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Navedena ograničenja jasno određuju karakter ovog izvanrednog pravnog lijeka u kojem se ne propituju sve moguće povrede normi postupovnog prava niti jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaze o kojima ovisi zaključak o dokazanosti kaznenog djela i o krivnji.

7.              Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je žalbeni sud sve žalbene prigovore koji se odnosi na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koje osuđenik sada ponavlja u svom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ispitao i obrazložio te potvrdio pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. To što se osuđenik nije zadovoljan takvom odlukom žalbenog suda ne predstavlja osnovu za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7.1.              Osim toga, treba navesti da in dubio pro reo nije načelo kaznenog postupka nego pravno pravilo odnosno pravno logičko pomagalo (vidi odluke ovoga suda: I Kž 265/2015., I Kž 288/2013., I Kž-Us 94/2013., I Kž 769/2013., III Kr 222/2010., I Kž 530/2013., III Kr 640/2020., III Kr 69/2022., I Kž 20/2021.). Ono se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. ZKP/08. postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Ovdje nije riječ o tome.

7.2.              Prvostupanjski je sud imao na raspolaganju dokaze koji su upućivali na zaključak da je optuženik počinio djelo i dokaze koji su taj zaključak mogli relativizirati. Raščlanjujući sve dokaze, prvostupanjski je sud ocijenio vjerodostojnim dokaze za osudu okrivljenika. Tu je činjeničnu ocjenu ispitao i prihvatio drugostupanjski sud. To što prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu prihvatili obranu osuđenika ne predstavlja povredu pravila in dubio pro reo. Odlučno je da su za svoje razloge prvostupanjski i drugostupanjski sud dali razumne razloge razložno raščlanjujući izvedene dokaze utemeljene na logičnoj ocjeni vjerodostojnosti izvedenih dokaza.

8.              Imajući na umu navedeno, nije ostvarena povreda prava na obranu na raspravi niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

9.              Zaključno, prigovori osuđenik u biti predstavljaju prigovore na ocjenu dokaza i na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije zakonom predviđena osnova za podnošenje ovog pravnog lijeka.

10.              Slijedom navedenog, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. lipnja 2023.