Poslovni broj: P-361/2022-9

 

 

                                         

 

             

                                                                                                                                                                                                                                                                                   

 

              Republika Hrvatska

          Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5                                                       

Poslovni broj: P-361/2022-9

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice A. F. Z., I. B. M. 82a, O., zastupane po O. društvu Š. M., M., S. & P. d.o.o., protiv tužene I. K., P., V., O. 6, O. .. zastupane po D. C., odvjetniku iz S., radi ništetnosti, nakon glavne rasprave održane i zaključene 22. svibnja 2023., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Z. o parničnom postupku 27. lipnja 2023.,

 

                                                                      p r e s u d i o   j e

 

              I. Utvrđuje se da je prividan Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 3. siječnja 2013. godine između pokojnog A. H. iz S., P. 92, OIB …, kao prodavatelja, i tužene I. K. iz P., V., O. 6, OIB …. kao kupca.

 

              II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

              "I. Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 3. siječnja 2013. godine između pokojnog A. H. iz S., P. 92, OIB 23927421939, kao prodavatelja, i tužene I. K. iz P., V., O. 6, OIB …., kao kupca.

              II. Nalaže se tuženoj I. K. iz P., V., O. 6, O. …., da naknadi tužiteljici A. F. iz Z., I. B. M. 82a, OIB …. troškove parničnog postupka zajedno sa kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

              III. Nalaže se tužiteljici A. F. Z., I. B. M. 82a, O., da tuženoj I. K., P., V., O. 6, OIB …., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.382,94 € / 10.419,76 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužena-protutužiteljica A. F., Z., I. B. M. 82a, O., (dalje tužiteljica) u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 19. studenog 2018. navodi da su tužiteljica-protutužena I. K., P., V., O. 6, OIB …., (dalje tužena) i pokojni A. H., brat tužene, izvanbračni suprug tužiteljice sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina dana 3. siječnja 2013. u odnosu na nekretnine upisane u k.o. N. S., zk. ul. broj 4205, čkbr. 1750/4 P. 92, I. zemljište površine 23 m2, Dvorište površine 384 m2, Vrt površine 624 m2, Izgrađeno zemljište površine 193 m2, ukupne površine 1224 m2. Tužiteljica navodi kako se radi o prividnom ugovoru. Tužena I. K. i pokojni A. H. su brat i sestra koji su navedene nekretnine stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-328/11 od 12. rujna 2011. iza svoje pokojne majke M. H., te su u navedenim nekretninama živjeli pokojni A. H. i ovdje tužiteljica A. F. u izvanbračnoj zajednici u vremenskom razdoblju od 2002. do 2015., odnosno smrti pokojnog A. H.. P. A. H. je imao dugove prema poreznoj upravi te radi izbjegavanja ovog duga fiktivno je sa svojom sestrom ovdje tuženicom sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina. Da se radi o prividnom ugovoru govori i sama kupoprodajna cijena od 10.000,00 EUR koja nikada nije isplaćena, a pokojni A. H. je nastavio živjeti u tim nekretninama. Sukladno navedenom tužiteljica podnosi ovu tužbu i traži da se utvrdi prividnost kupoprodajnog ugovora.

2. U odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2018. tužena ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva, nadalje osporava se osnovanost i dopuštenog tužbe. Tužiteljica pobija Ugovor o kupoprodaji od 3. siječnja 2013. sklopljen između tužene i pokojnog Harčević Arsena za što nije aktivno legitimirana, ističe se nedostatak aktivne legitimacije, te prigovor promašene pasivno legitimacije jer tuženik ne može biti samo jedna od ugovornih strana, već obje ugovorne strane moraju biti tužene.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u smrtovnicu (stranica 10 spisa), saslušana je tužiteljica, tužena kao stranka, svjedok H. K., te K. B., izvršen je uvid u priloženo rješenje o nasljeđivanju (stranica 67-68 spisa), ugovor o kupoporadiji nekretnina (stranica 69-70 spisa), otvorene stavke S. vodovoda (stranica 73-75 spisa), Poziv za podnošenje prijave poreza na promet nekretnina (stranica 76 spisa), kopija z.k izvatka (stranica 77 spisa).

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Između stranka nije sporno da su ovdje tužena i A. H. brat i sestra, te da su dana 3. siječnja 2013. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina, temeljem kojeg je tužena upisana kao vlasnik i suvlasničkog dijela nekretnina koje su do tada glasile na A. H..

6. T. A. F. u svom stranačkom iskazu navodi da su ona i njen izvanbračni suprug, pokojni A. H. živjeli u ovopredmetnim nekretninama četrnaest godina. U toj kući su rođena i njihova djeca. Oni su se bavili privatnim obrtom, ugostiteljstvom. Ovo predmetne nekretnine su njen pokojni suprug i ovdje tužena naslijedili iza svoje majke. Njen izvanbračni suprug je imao veliki dug u odnosu na poreznu upravu koja mu je oduzela zemlju u Boku te smo mi shvatili da će im oduzeti i kuću u kojoj žive. Radi toga u dogovoru sa ovdje tuženom negdje 2014., možda peti mjesec, sklopljen je ugovor u kupoprodaji nekretnina kojim njen izvanbračni suprug prividno prodaje nekretnine svojoj sestri, ovdje tuženoj I. K.. Tužiteljica je sa time od početka bila upoznata te joj je poznato da tužena nije isplatila kupoprodajnu cijenu. Pokojni suprug joj je rekao da je to samo na par tjedana dok se ne izvuče iz financijske krize, a kada se izvuče da će se nekretnine od tužene vratiti njemu. Kako suprug nije uspio skupiti novac i riješiti dugove, nekretnine su ostale na ovdje tuženoj, a on je u međuvremenu umro 2015. i njoj nije preostalo ništa drugo nego kada je ovdje tužena pokrenula postupak radi iseljenja, da pokrene tužbu radi utvrđenja prividnosti navedenog kupoprodajnog ugovora.

7. Tužena I. K. u svom stranačkom iskazu navodi da je sa pokojnim bratom A. H. i E. H. od pokojne majke naslijedila

nekretnine, s time da je E. H. svoj dio ustupila tuženoj, tako da je ona bila suvlasnica 2/3 nekretnina a brat A. 1/3 nekretnina. U. prosincu 2012., pokojni A. H. ju je nazvao i rekao joj da ima dug prema svom poslovnom partneru 80.000,00 kn i da li bi mu ona dala taj novac. O. mu je rekla da mora o tome razgovarati sa suprugom, te nakon razgovora sa suprugom ona mu je dala taj novac uz dogovor da će na ime tog novca on njoj predati ovo predmetne nekretnine u cijelosti. Ona mu je pred uredom javne bilježnice Sanje Čubelić predala iznos od 80.000,00 kn, te su nakon toga otišli u javnobilježnički ured gdje su sklopili ugovor i dogovor je bio da će on to prijaviti na Poreznu upravu. Ona je nakon nekog vremena dobila od Porezne uprave da uplati 4.000,00 kn na ime 5% vrijednosti, što je i platila. Njen pokojni brat umro 2015., nakon toga je dobila ovrhu od S. vodovoda, G. S., E., na nekih 70.000,00 kn na ime režija koje su potrošene za vrijeme dok su on i tužiteljica živjeli u kući. Ona je sve te iznose i podmirila. Nadalje tužiteljica je bila u dosta lošim odnosima sa pokojnim bratom te je odmah nakon njegove smrti otišla u Zagreb, a tužena je financirala troškove sahrane. Tužena I pokojni A. H. sklopili su ugovor o kupoprodaji jer je pokojni A. H. inzistirao na toj formi ugovora. Kod isplate 80.000,00 kn u haustoru ispred javnog bilježnika bili su nazočni samo ona i brat.

8. Svjedok H. K., suprug tužene navodi da je negdje krajem 2012. tužena došla kući s posla, te mu je rekla da je bila sa bratom i da ju je on tražio 80.000,00 kn, a da bi se odrekao svog dijela u kući. On je prvo bio protivan tome jer je smatrao da je dovoljno isplaćen. Drugo jutro su uz kavu pričali i on je tuženoj rekao da neka ipak uzme tih 80.000,00 kn, ali pod uvjetom da se sklopi ugovor i da ona bude upisana 1/1 na tim nekretninama. Nakon toga, početkom 2013., točnije 3. siječnja, njegova supruga je uzela taj novac i otišla se naći sa bratom kod javne bilježnice Čubelić. Tamo mu je, kako je njemu rekla predala novac i potpisali su ugovor. Nakon toga je tuženica je krenula u postupak prenošenja tih nekretnina na sebe, platili su porez. Njegova supruga je bila slaba na svog brata i ostavila ga je da živi u toj kući gdje je živio sve do svoje smrti. Bratova izvanbračna supruga se odmah nakon njegove smrti iselili iz nekretnina.

9. Iz iskaza i tužene i svjedoka H. K. je utvrđeno da je tužiteljica bila izvanbračna supruga pokojnog A. H., pa su neosnovani prigovori tužene vezani uz pasivnu legitimaciju tužiteljice. Naime iz njihovih iskaza kao i iskaza same tužiteljice neprijeporno je da je A. F. bila izvanbračna supruga pokojnog A. H., pa sukladno članku 8. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje ZN) tužiteljica kao izvanbračna supruga je njegov zakonski nasljednik i ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

10. Svjedok K. B. u svom iskazu navodi da je bila zaposlenica kod tužiteljice A. F., najprije je radila na kiosku, a potom od 2006., slijedeće tri do četiri godine kao dadilja u obitelji. B. su u dobrim odnosima i oni su je tretirali kao člana obitelji te je i danas u kontaktu sa tužiteljicom. P. kraj dok je bila tamo kao dadilja, znala joj se tužiteljica povjeriti da imaju financijskih problema. K. je već otišla od njih, u jednom od razgovora tužiteljica joj je rekla kako su sa sestrom pokojnog A. H. sklopili ugovor za zemlju, kako bi izbjegli da ta zemlja ode pod dug, no svjedokinja govori o zemlji o B. P., a ne o ovo predmetnim nekretninama, te je ovaj dokaz cijenio samo u skladu sa ostalim dokazima u spisu jer svjedokinji nije poznato da li je i na koji način je došlo do kupoprodaje ovo predmetnih nekretnina.

11. U. u priloženi U. o kupoprodaji utvrđeno je da je isti sklopljen između A. H., S., P. 92 kao prodavatelja i I. K., P., V. odvojak 9 kao kupca. P. kupoprodaje je suvlasnički dio nekretnina pokojnog A. H. i to nekretnina upisanih u k.o. N. S., zk. ul. broj 4205, kčbr. 1750/4 vrt od 624 m2, izgrađeno zemljište od 23 m2, D. površine 384 m2, V. površine 624 m2, I. zemljište površine 193 m2. S. su ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 80.000,00 kn, te u točci I.. Ugovora se navodi da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 80.000,00 kn, što prodavatelj svojim potpisom na ovom ugovoru potvrđuje.

12. Uvidom u otvorene stavke- salda konti S. vodovod d.o.o. utvrđeno je da su za razdoblje od siječnja 2005. do lipnja 2016. na adresi P. ulica 92, S. postojali neplaćeni računi za troškove vode u iznosu od 34.452,32 kn.

13. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je njen pokojni suprug imao porezni dug I da je to razlog za sklapanje ovog ugovora i izbjegavanje plaćanja poreza, no tužiteljica na kojoj je u ovom dijelu teret dokazivanja nije priložila bilo kave materijalne dokaze o istome, pa je njene navode u tom smjeru sud cijenio sukladno ostalim provedenim dokazima. To što tužiteljica tvrdi da iznos od 80.000,00 kn nije isplaćen i da je to bio samo način da se izbjegne porez od strane njenog izvanbračnog surpuga nije samo po sebi dostatno da bi sud smatrao da tužena nije pokojnom bratu isplatila ovaj iznos. Sud je temeljem analize stranačih iskaza, kao i neposrednog saslušanja stranaka i svjedoka, priloženog kupoprodajnog ugovora, te dugovanja s osnova režija (potraživanja Sisačkog vodovoda) smatra da su istiniti navodi tužene i njenog supruga. Očito je da su tužiteljica i njen izvanbračni suprug imali financijske probleme, nisu plaćali niti režije, pa je logično da se pokojni A. H. obratio svojoj sestri u nuždi. Isto tako životno je i logično da ga ona nije mogla doživotno pomagati i financirati i da je njen suprug tražio da se na ime tog novca koji mu je predala smatra  isplaćen iz nekretnina koje su naslijedli iza roditelja. Imajući u vidu navedeno sud je poklonio vjeru iskazu tužene i njenog supruga, smatra ga životnim i logičnim, nisu u suprotnosti niti s jednim predočenim dokazom u spis, osim iskazom tužiteljice, a naročito se upire na točku II. ugovora o kupoprodaji između tužene i Arsena Harčevića u kojem je jasno naznačeno da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 80.000,00 kn, a što svojim potpisom prodavatelj potvrđuje.

14. Tužiteljica najprije u tužbi, a zatim i u stranačkom iskazu, izričito tvrdi da je sporni Ugovor prividan (fiktivan) pravni posao, a prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Međutim, posljedica prividnog ugovora i smisla citirane odredbe ZOO-a nije njegova ništetnost (pa tako niti ništetost koja bi proizlazila iz nedostatka propisanog oblika, već to da među ugovornimstranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Sukladno navedenom stav je ovog suda da tuženica nije morala tužiti obje ugovorne strane jer kako se u slučaju fiktivnog pravnog posla smatra da nije niti nastao, dostatno je da je tužila samo tuženicu. Kod toga se ističe da postoje bitne razlike između ništetnosti i pravno nepostojećeg ugovora. Takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama.

15. Prividan ugovor neće za stranke tog ugovora stvoriti učinak, no ukoliko taj prividni ugovor zapravo prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor će imati sve pravne učinke ako je prividnim ugovorom udovoljeno pretpostavkama za valjanost tog drugog ugovora. Upravo tako, u sporu između stranaka prividnog ugovora, će stranke biti dužne dokazati da li su zapravo željele sklopiti neki drugi ugovor i sve pretpostavke vezane za valjanost tog željenog prikrivenog ugovora, no u svakom slučaju, ništetnost neće nastupiti samo zato što je ugovor bio prividan. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnoj situaciji tužena je dokazala da je zapravo ovim ugovorom isplatila brata iz naslijeđene obiteljske kuće, dok s druge strane tužiteljica niti jednim dokazom nije dokazala da navedena isplata nije učinjena, niti je isto dostavila bilo kakav dokaz u ovom postupku, samo isticanje prividnosti nije dostatno za dokazivanje tužbenog zahtjeva. „Prividan ugovor u smislu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Tužiteljica u ovom postupku nije ničim dočim svojim iskazom dokazivala ove činjenice, te sud smatra imajući u vidu ostale provedene dokaze da navedeni iskaz tužiteljice nije vjerodostojan i dostatan da bi sud na njemu izričito zasnivao svoju odluku, jer nije logično da prednik tužiteljice pokojni A. H. ne bi sam podnio ovu tužbu da ugovorna volja nije odgovarala njegovoj stvarnoj volji i da mu tužena nije isplatila iznos od 80.000,00 kn kako je to i potpisao i ovjerio u spornom kupoprodajnom ugovoru, a što potvrđuje i svjedok H. K. čiji je iskaz sukladan iskazu tužene i dokazuje njene navode. Dakle ovaj kupoprodajni ugovor koji je predmet ovog postupka je zapravo sukladno članku 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09; dalje ZV) dobrovoljno razvrgnuće suvlasničke zajednice, pa je temeljem istog valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu.

16. Tužena je isticala i da se u konkretnom slučaju ne radi o pobijanju dužnikovih pravnih radnji, a ne o prividnosti ugovora, što ovaj sud ne smatra osnovanim, pa sukladno tome nije osnovan niti prigovor zastare.

17. Temeljem članka 154., stavak 5. sud je tuženiku dosudio parnični trošak zastupanja po odvjetniku i to: trošak sastava odgovora na tužbu od 4. prosinca 2018. u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 16. rujna 2020., 24. studenog 2020., 12. travnja 2021., 25. listopada 2021., svako u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kn, te trošak ročišta od 22. svibnja 2023. u iznosu od 199,00 € / 1.500,00 kn, trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 € / 1.562,50 kn, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 147,06 € / 1.108,02 kn, što ukupno iznosi 1.382,94 € / 10.419,76 kn.

 

Sisak, 27. lipnja 2023.

 

                                                                                                                                         Sudac

Andrea Vasiljević

 

 

 

 

 

 

 

                                                                 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o.

2. Tuženiku po punomoćniku Draganu Crnkoviću, odvjetniku iz Siska