Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 4 -766/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 -766/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. d.d., sa sjedištem u M., OIB: , ranije T. d.o.o., sa sjedištem u D. S., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica J. M. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. M., iz S. T., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica J. L.-F., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-67 od 19. listopada 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-72 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća 27. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika Ž. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-67 od 19. listopada 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-72 od 27. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Ž. M. isplatiti tužitelju T. K. d.d., ranije T. d.o.o., 75.702,30 kuna/10.047,42 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2015. pa do isplate.

 

r i j e š i o j e

 

I Uvažava se žalba tužitelja T. K. d.d., preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-67 od 19. listopada 2022., ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-72 od 27. listopada 2022. u dijelu za naknadu troška postupka glede zahtjeva sa kojim nije uspio i rješava:

 

Nalaže se tuženiku Ž. M. naknaditi tužitelju T. K. d.d. daljnji trošak postupka u svoti od 7.660,83 eura/57.720,50 kuna u roku od 15 dana.

 

II Odbija se žalba tuženika Ž. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-67 od 19. listopada 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Povrv-130/2020-72 od 27. listopada 2022. u dijelu kojim je tuženiku Ž. M. naloženo tužitelju T. K. d.d., ranije T. d.o.o., naknaditi trošak postupka u svoti od 4.000,00 kuna/530,89 eura u roku od 15 dana.

 

III Odbija se tužitelj T. K. d.d. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku platiti tužitelju 75.702,30 kn/10.047,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2015. pa do isplate kao i naknaditi mu trošak postupka u svoti od 4.000,00 kn/530,89 eura.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22 - dalje ZPP) s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Tužitelj se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu odluke o parničnom trošku a glede zahtjeva za trošak sa kojim nije uspio, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. ZPP i predlaže prvostupanjsku odluku u tom dijelu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 6. rujna 2022. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 406 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 2. Ovršni zakon ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17. i 131/20. - dalje u tekstu OZ).

 

9. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svota koje je dužan platiti tuženik kao odgovorna osoba, koja je u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 22. siječnja 2015. učinila inventurne manjkove uz donose iz prethodnog razdoblja u blagajničkom poslovanju prodavaonica br. 15 i 17 u S. T. gdje je tuženik bio poslovođa jer je materijalno odgovoran za njihovo poslovanje a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u svoti od 75.702,30 kn, na temelju konto kartice za konto 1631309.

 

10. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku isplatu zatražene svote budući da je na temelju iskaza danih u postupku kao i provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka kao i njegovim saslušanjem utvrđen manjak za razdoblje od 1. siječnja do 22. siječnja 2015. utrška prodavaonice br. 17 u svoti od 33.940,25 kn, prema inventuri za prodavaonicu 15 za razdoblje do 22. siječnja 2015. je došlo do iskaza razlike u robi od 10.979,40 kn a za razdoblje od 1. siječnja do 22. siječnja 2015. manjak utrška ove prodavaonice u svoti od 28.990,27 kn dok se svota od 1.792,38 kn odnosi na inventuru za prodavaonicu 15. Budući da je sve detaljno obrazložio vještak a tuženik je bio zaposlen na radnom mjestu poslovođe prodavaonica tužitelja 15 i 17, materijalno je odgovoran za vrijednost zaliha roba i sredstava rada u prodavaonici s time, da je pravomoćnom kaznenom presudom tuženik proglašen krivim za kazneno djelo pronevjere i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

 

11. Sukladno odredbi čl. 31. st. 1. OZ izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava a konto kartica je sastavni dio glavne knjige koju su pravni subjekti obvezni voditi sukladno odredbi čl. 9. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" br. 109/07, 54/13 i 121/14) pa iako konto kartica sadržava sve elemente potrebne u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ ova isprava međutim ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP uz koju bi se vezala pretpostavka istinitosti ona nema tu kvalitetu ovršne isprave i njome se ipak u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj označena.

 

12. Budući da je tuženik osporio u cijelosti vjerodostojnu ispravu, tužitelj je dokazao istinitost sadržaja te isprave saslušanjem stranaka i svjedoka i knjigovodstvenim vještačenjem provedenim sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP, detaljnim iskazom vještaka kao i dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka, nakon koje dopune i iskaza stranke nisu imale nikakvih daljnjih primjedbi niti dokaznih prijedloga.

 

13. Tako je na siguran način, u prvom redu iz provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno kako je na prodajnim mjestima tužitelja gdje je poslovođa bio tuženik, došlo do manjka i to za prodavaonicu 17 u svoti od 33.940,25 kn a za prodavaonicu 15 u svoti 10.979,40 kn, 28.990,27 kn te 1.792,38 kn.

 

14. U odnosu na utvrđenja vještaka tuženik iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza a koja ocjena je međutim isključiva ovlast suda pa tako sada s uspjehom ne može osporavati sadržaj inventurnih lista i zapisnika o inventuri, imajući u vidu da je vještak prilikom izrade nalaza izvršio uvid konta glavnih knjiga gdje su knjiženi prometi i polozi utrška za prodavaonicu 17-Restoran K. kao i prodavaonicu br. 15, pri čemu je jasno označio sastave popisne komisije označene u zapisnicima za inventuru te zapisnik sa obračunom stanja zaliha robe čime je pravilno utvrđeno potraživanje tužitelja a sukladno iskazu vještaka na ročištu održanom 25. svibnja 2022.

 

15. Odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 67/23 dalje: ZR) je propisana odgovornost radnika koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu i kada ju je dužan naknaditi. Odgovornost radnika za štetu ovisila bi o kumulativnom ispunjenju činjenica da je poslodavcu zaista nanesena šteta, da je šteta počinjena na radu ili u svezi rada te da ju je radnik počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom. Stoga, pretpostavke odgovornosti tuženika kao radnika za štetu su, da je šteta uzrokovana na radu ili u svezi s radnom te da je šteta nastala krivnjom radnika, pri čemu se kao stupanj krivnje traži namjera ili krajnja nepažnja dok protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

 

16. Namjera je takva vrsta krivnje kod koje je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu tako da kod direktne namjere hoće i želi nastupanje štete, a kod eventualne namjere kod njega postoji svijest o mogućem nastupanju štetnih posljedica. Dakle, tuženik kao radnik poslodavcu odgovara po načelu dokazane krivnje tako, da je na tužitelju kao poslodavcu teret dokaza namjere ili krajnje nepažnje tuženika te da postoji uzročno-posljedična veza između takvog postupanja upravo tuženika kao radnika i nastanka štete.

 

17. U opisu poslova radnog mjesta tuženika propisana je materijalna odgovornost za vrijednost zaliha robe i sredstava rada u prodavaonici a uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu je utvrđeno kako su tuženiku utvrđene teške povrede iz radnog odnosa i posljedično potpuni gubitak povjerenja poslodavca u radnika. Također, prema sadržaju pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru, posl.br. K-331/2016-61 od 13. veljače 2020. tuženik je oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari koja mu je povjerena u radu jer je u vremenu od 1. siječnja 2009. do 22. siječnja 2015. (dakle, i do dana kada je vještak utvrdio štetu nanijetu tužitelju u ovom postupku), na radnom mjestu poslovođe u prodavaonicama br. 15 i 17 zadržao za sebe gotovinska novčana sredstva u svoti od 4.423.900,56 kn za prodavaonicu br. 15 a 391.709,46 kn za prodavaonicu br. 17 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Pri tome je uvidom u ovu presudu utvrđeno kako je tuženik priznao počinjenje kaznenog djela i svjesno uzimanje godišnje svote u visini od 500.000,00 do 600.000,00 kn što je mislio vratiti ali u tome nije uspio.

 

18. Zbog toga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe tuženik ukazivanjem na opis poslova radnog mjesta poslovođa prodavaonice, s tim više, što u žalbi tuženik ne osporava da je kao poslovođa prodavaonice bio materijalno odgovoran za vrijednost zaliha robe i sredstava rada u prodavaonici a iz označenih dokaza jasno proizlazi ispunjenje svih uvjeta potrebnih za primjenu odredbe čl. 107. st. 1. ZR jer je tužitelj dokazao da na strani tuženika postoji odgovornost na razini namjere ili krajnje nepažnje sa posljedičnom materijalnom odgovornošću za manjkove pologa utrška i manjkove robe.

 

19. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

20. Kako se u ovom postupku radilo o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, prvostupanjski sud je bio dužan odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida (čl. 451. st. 3. ZPP). Međutim, pravni učinci presude kojom se nalaže platiti određeni novčani iznos, su istovjetni pravnim učincima koje ima odluka suda kojom se održava na snazi platni nalog jednakog sadržaja pa prihvaćanjem takvog zahtjeva sud postupa suprotno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP ali ta okolnost nije bila, niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. (prim. Rev-x 1173/15-2 od 28.11.2017).

 

21. Donoseći odluku o parničnom trošku tužitelja je međutim, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe 154. st. 4. ZPP budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega je odluku o parničnom trošku trebalo donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

 

22. Tako je tužitelju, zastupanom po odvjetniku a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22 – dalje: Tarifa) i odredbom čl. 155 ZPP priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu po Tbr. 11.1. Tarife (250 bodova), trošak pristupa na 9 ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (9x250 bodova), trošak pristupa na jedno ročište po Tbr. 9.3. Tarife (50 bodova), trošak sastava četiri podneska po Tbr. 8.1. Tarife (4x250 bodova), trošak sastava dvije žalbe (2x3.125,00 kn) ili ukupno 41.750,00 kn uz trošak poreza od 10.437,50 kn, trošak plaćene sudske pristojbe na presudu (1.811,00 kn), pristojbe na žalbu (3.722,00 kn) ili ukupno 57.720,50 kn.

 

23. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o parničnom trošku glede zahtjeva tužitelja sa kojim nije uspio a u svoti od 57.720,50 kn.

 

24. S obzirom da je trošak vještačenja prvostupanjski sud priznao tužitelju pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP valjalo je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu u odnosu na odluku o parničnom trošku u svoti od 4.000,00 kn koju je prvostupanjski sud obredio tužitelju i potvrditi prvostupanjsku odluku u tom dijelu.

 

25. Trošak odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 27. lipnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu