Poslovni broj: 27 Gž-892/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 27 Gž-892/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Diane Preglej, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Tomislava Aralice, člana u pravnoj stvari prvotužiteljice K. R., Republika I., U., OIB … i drugotužitelja C. B., Republika I., U., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici N. J., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u R., odlučujući o žalbi prvotužiteljice, tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-341/2018-56 od 23. prosinca 2021., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-341/2018-56 od 23. prosinca 2021. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužiteljice za isplatom kunske protuvrijednosti iznosa od  5.040,11 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

 

              II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-341/2018-56 od 23. prosinca 2021. u stavcima I., III. i V.

 

              III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

              IV. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. da prvotužiteljici K. R. isplati iznos od 5.040,11 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 1. srpnja 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate te preostali dio zahtjeva prvotužiteljice K. R. za naknadu štete do zahtijevanog iznosa od 7.200,16 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kao i zahtjev prvo tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 10. lipnja 2017. pa do 30. lipnja 2017.

 

III. Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. da drugotužitelju B. C. isplati iznos od 1.575,00 kn zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 11. lipnja 2017. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva drugotužitelja B. C.1 za naknadu štete do zahtijevanog iznosa od 2.250,00 kn te preostali dio zahtjeva istog za isplatu zatezne kamate.

 

V. Tuženik H. a. d.o.o. dužan je prvo i drugotužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 14.844,25 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 23. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva prvotužiteljice i drugotužitelja za naknadu im troškova parničnog postupka.“

 

2. Protiv presude u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužiteljice za isplatu dosuđenog iznosa od 5.040,11 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate žali se prvotužiteljica iz žalbenog razloga bitne povrede odredba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 84/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Protiv presude u stavcima I., III. i V. izreke žali se tuženik iz žalbenog razloga bitne povrede odredba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i. 3. ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

4. Protiv presude u stavcima I., III. i V. izreke žali se umješač iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe su neosnovane.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete (prvotužiteljica štetu na vozilu, a drugotužitelj trošak vučne službe) koju su isti pretrpjeli kao posljedicu štetnog događa koji se dogodio dana 10. lipnja 2017. na način da je drugotužitelj upravljao vozilom marke Fiat Fremont reg. oznake i broja ER-679 VA u vlasništvu prvotužiteljice te je naletio na divljač na zapadnom kolniku autoceste A7 na 11km plus 900m, oko 500m južno od čvora J. oko 1:48 sati.

 

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upiru tuženik i umješač.

 

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP-a).

 

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

              -da je do štetnog događaja došlo 10. lipnja 2017. na zapadnom kolniku autoceste A7 na 11km plus 900m, oko 500m južno od čvora J. u noćnim uvjetima oko 1:48 sati;

-da se drugotužitelj, neposredno prije naleta na divlju svinju, kretao lijevom voznom trakom zapadnog kolnika autoceste gledajući u smjeru njegovog kretanja;

-da iz iskaza drugotužitelja i svjedoka B. C.2, suvozača u vozilu kojim je upravljao drugotužitelj, proizlazi da se drugotužitelj prije naleta kretao brzinom od 90 do 95 km/h (ograničenje kretanja na tom dijelu autoceste jest 100 km/h) u kojem trenutku se na kolniku zatekla grupa veprova (4 do 5) koji su prelazili kolnik njemu s desne strane, s time da je drugotužitelj vozilom udario u posjednjeg vepra (preostali su do tada prešli kolnik autoceste);

-da iz iskaza svjedoka Ž. B., zaposlenika H. a., proizlazi da se na dionici ceste, na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač, izuzev standardnih ograda, nalazi s obje strane autoceste zaštitna žičana ograda-mreža u visini od 1,5 do 2 m ovisno o terenu, koja da je postavljena s ciljem sprječavanja ulaska na autocesta bilo ljudi, bilo životinja, ali da se predmetna zaštitna ograda ne postavlja na čvorovima, tako da ista nije bila postavljena kod čvora J. koji se nalazi pod 11,300 do 11,600 km autoceste, dok je do predmetne nezgode došlo kod 11,900 km autoceste, radi čega svjedok zaključuje da su divlje svinje morale ući na autocestu na dijelu kod čvora, na kojem zaštitna ograda nije bila postavljena, tj. negdje na spoju s lokanom cestom te dodaje da se zna desiti da divlje svinje ulaze na autocestu te da ih s autoceste tjeraju, što da se je dešavalo kako prije, kako i nakon ove nezgode te se dešava gotovo kontinuirano;

-da na licu mjesta nije bio postavljen bilo kakav prometni znak koji bi ukazivao na mogućnost opasnosti pojave divljači na cesti;

-da je provedenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke utvrđeno da se s desne strane do zaustavne trake nalazi rubna povišena bankina, a do bankine je meki ograđen zaštitom žičanom ogradom, s time da se drugotužitelj vozilom kretao voznom trakom zapadnog kolnika autoceste A7 prema jugu te mu je 500-tinjak metara nakon što je prošao čvor J. za oko 500-tinjak s desna u lijevo kolnik prelazila grupa divljih svinja pri čemu je drugotužitelj naletio prednjim krajnje lijevim dijelom osobnog vozila na posljednju divlju svinju u grupi, u kojem trenutku se kretao brzinom od 90-95 km/h;

-da okolnost da je drugotužitelj vidio divlje svinje tek na sredini voznog dijela kolnika, a ne i njihovo ranije kretanje, ukazuje da je na osobnom vozilu imao upaljena kratka svijetla;

-da je u slučaju da je drugotužitelj na vozilu imao upaljena duga svijetla isti mogao na vrijeme uočiti prijelazak divljih svinja te kočenjem izbjeći nalet prelaskom na desnu desnu voznu traku;

-da do nesreće prostorno ne bi došlo i da se drugotužitelj kretao desnom voznom trakom autoceste;

-da je na vozilu u vlasništvu nastala šteta u visini troška obavljenog popravka 30. lipnja 2017. u zemlji registracije vozila u visini od 7.200,16 eura[1]/54.249,61 kn, čemu da treba dodati i trošak prijevoza vozila od mjesta nesreće do mjesta popravka vozila.

 

11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, u daljnjem: ZC-a) propisano je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, dok je odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a propisano da pravna osoba, koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz st. 1. tog članka (šteta trećim osobama nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač) po osnovi krivnje ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima međutim pravilno je zaključio sud prvog stupnja da neovisno o tome što je tijekom postupka utvrđeno da niti jedno lovačko društvo tuženiku, kao pravnoj osobi koja upravlja autocestom, nije podnijelo zahtjev za postavu prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti" sama ta činjenica ne može predstavljati okolnost, s obzirom na druge okolnosti konkretnog slučaja, ne bi bio odgovoran za nastanak konkretne prometne nezgode, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17: u daljnjem tekstu: ZSPC-a).

 

12. Obveza održavanja javne ceste podrazumijeva i zaštitu prometa na toj cesti u smislu čl. 26. st. 1. ZC-a, a u konkretnom slučaju postojeća žičana ograda očito nije bila odgovarajuća zapreka potrebna radi onemogućavanja pristupa divljači na javnu cestu i zaštite prometa na toj cesti, jer ista nesporno nije bila postavljena kod čvora J., u odnosu na koji se nezgoda desila u odmaku od oko 500-tinjak metara, s time da je svjedok Ž. B., zaposlenika H. a., potvrdio da se divljač često tjerala s autoceste i da je to vrlo čest događaj, u odnosu na koji tuženik evidentno nije poduzeo adekvatne mjere da se takvi slučajevi spriječe.

 

13. Ovdje valja reći da pravna osoba koja upravlja cestom odgovara za štetu koja je nastala na cesti po principu pretpostavljene krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) pa je stoga u cilju oslobođenja od odgovornosti za naknadu štete tužiteljima tuženik trebao dokazati da je do istrčavanja dvljih svinja na kolnik došlo bez njegove krivnje (slučajno), odnosno da nije bilo propusta u osiguranju nesmetanog odvijanja prometa, što isti s uspjehom nije dokazao (čl. 221.a i 219. ZPP-a), radi čega je obvezi tužiteljima naknaditi nastalu štetu, međutim umanjenu u omjeru suodgovornosti drugotužitelja nastanku štetnog događaja.

 

14. Naime, iz rezultata raspravljanja proizlazi da se drugotužitelj autoputom kretao lijevom voznom trakom (preticajnom), gledajući u pravcu svog kretanja, s time da je desna vozna traka bila bez vozila, odnosno u trenutku naleta na divljač nije bilo drugih vozila na prometnici, s time da je prometnim vještačenjem utvrđeno da bi drugotužitelj bio u mogućnosti izbjeći nalet na posljednju divlju svinju u koloni, da se sukladno važečin prometnim propisima (čl. 142. st. 1. ZSPC-a) kretao desnom voznom trakom, jer bi u tom slučaju kolona divljih svinja već prešla kolnik, kao i da bi nalet uspio izbjeći skretanjem u desno na desnu voznu traku, da je pri vožnji imao upaljena duga svjetla, na što istog obvezuje odredba čl. 106. st. 1. ZSPC-a pa je stoga pravilno zaključio sud prvog stupnja da je drugotužitelj pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% i obvezao tuženika da istome nakndi 70% nastale štete, čiju visinu tuženik po provedenom vještačenju nije osporavao (trošak vučne službe dokazan je priloženim računom).

 

15. Imajući u vidu navedeno žalbeni navodi tuženika i umješača su bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

16. U odnosu na žalbene navode tužielja valja navesti da je Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22 i 88/22) s 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena valuta u RH, s fiksnim tečajem 1 euro=7,53450 kn, radi čega su žalbeni navodi istoga neodlučni.

 

17. I odluka o parničnom trošku pravila je u osnovi i visini čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15).

 

18. Odbijen je zahtjev parničnih stranaka i umješača za naknadu troška sastava žalbi, jer s isima nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II. i čl. 166.. st. 1. ZPP-a za stavke III. i IV.

 

 

U Zagrebu 27. lipnja 2023.

 

 

                                                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                                                            Diana Preglej, v.r.