Poslovni broj: 6/1. Povrv-41/2022-14

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

     Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. Povrv-41/2022-14

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja IN konzalting d.o.o., OIB: 30875517927, Slavonski Brod, Baranjska 18, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brandt, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV br. 9, protiv tuženika DLS d.o.o., OIB: 72954104541, Rijeka, Spinčićeva 2, radi isplate 9.124,69 eura/68.750,00 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-10/2022 od 3. veljače 2022. kojeg je donio javni bilježnik Vesna Ćuzela sa sjedištem u Rijeci, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 9.124,69 EUR (devet tisuća sto dvadeset četiri eura i šezdeset devet centi) / 68.750,00 HRK1 (šezdeset osam tisuća sedamsto pedeset kuna) sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos kako slijedi:

- na iznos 2.488,55 eura/18.750,00 kuna1 od 29. travnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 29. travnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 29. travnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 4. lipnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 4. lipnja 2021.

do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka;

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 64,29 EUR (šezdeset četiri eura i dvadeset devet centi) / 484,38 HRK1 (četiristo osamdeset četiri kune i trideset osam lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

I.              1. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja od 9.124,69 EUR (devet tisuća sto dvadeset četiri eura i šezdeset devet centi) / 68.750,00 HRK1 (šezdeset osam tisuća sedamsto pedeset kuna) sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos kako slijedi:

- na iznos 2.488,55 eura/18.750,00 kuna1 od 29. travnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 29. travnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 29. travnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 4. lipnja 2021.,

- na iznos 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 od 4. lipnja 2021.

do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, određuje se

 

p r e t h o d n a   m j e r a

 

zabrane svim bankama kod kojih tuženik/protivnik osiguranja ima otvoren račun da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika/protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, i to u visini tražbine iz točke I. izreke rješenja, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima tuženika, da se provede osiguranje na oročenim sredstvima tuženika, uključujući i kamate.

2.               Iznos novčanih sredstava tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika/protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

3.               Provedbom prethodne mjere tužitelj/predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4.              Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu istog rješenja.

5.               Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-41/2022.

6.               Provedba ove prethodne mjere povjerava se Financijskoj agenciji.

 

II.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 640,04 EUR (šesto četrdeset eura i četiri centa) / 4.822,38 HRK1 (četiri tisuće osamsto dvadeset dvije kune i trideset osam lipa), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 12. siječnja 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 68.750,00 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-10/2022 od 3. veljače 2022., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor osporavajući potraživanje u cijelosti (stranice 21-26 spisa). Osporava potraživanje iz računa koje se odnosi na izradu Procjena ugroženosti od požara i tehnoloških nesreća te Plana zaštite od požara jer da usluge nisu obavljene na vrijeme i sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, stoga da izrađeni dokumenti nisu prihvatljivi. Kao posljedica kašnjenja tužitelja i višekratnih iteracija Grad Rovinj je tuženiku prekinuo suradnju čime da mu je nastala šteta. Računi broj 206-21 za Općinu Sveti Petar u Šumi i 205-21 za Općinu Pićan da su dvostruko fakturirani, odnosno usluga u istima je već zaračunata ranijim računima broj 9-01-1-2018 i 10-01-1-2018. Utuženi računi da nisu zavedeni u poslovnim knjigama tuženika, po njima nije iskorišten pretporez te su kao sporni vraćeni tužitelju.

3. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-232/2022-3 od 14. lipnja 2022. oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-41/2022-6 od 17. listopada 2022. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Osporava prigovore tuženika kao usmjerene na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja jer tuženik račune nije osporio ni vratio, a po opomeni pred ovrhu nije postupio. Obrazlaže da su stranke bile u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji te da je tuženik od tužitelja naručio usluge izrade Procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije te Plana zaštite od požara za Grad Rovinj, Općinu Donji Lapac, Grad Senj, Općinu Viškovo (u računu br. 205-21 omaškom pogrešno označen korisnik kao općina Pićan) te za Grad Čazmu (u računu br. 206-21 omaškom pogrešno označen korisnik kao općina Sveti Petar u Šumi). Usluge su izvršene te poslane na pregled i potvrdu o urednom ispunjenju obveza elektroničkim putem krajnjim korisnicima. Ističe da su procjene ugroženosti i zaštite od požara bile izrađene u skladu sa svim važećim propisima. Dokumentaciju je tužitelj izravno poslao krajnjim korisnicima Gradu Senju, Općini Donji Lapac, Općini Viškovo i Gradu Čazmi, a dokumentaciju za Grad Rovinj je poslao tuženiku elektroničkom poštom zajedno s nacrtom dopisa za vatrogasnu zajednicu i policijsku upravu koji se tim tijelima šalje na mišljenje sukladno čl. 13. Zakona o zaštiti od požara. Stoga narušenost odnosa između krajnjeg korisnika Grada Rovinja i tuženika nije u vezi s urednim ispunjenjem usluge od strane tužitelja. Kao dokaz pravovremene i uredno ispunjene usluge prilaže e-mail dokumentacijom iz kojih je isto vidljivo te u kojoj su krajnji korisnici (izričito ili prešutno prosljeđujući plan nadležnim tijelima) potvrdili isporuku. Predložio je određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. Tuženik, osim podnošenjem prigovora, nije iznosio očitovanja u postupku.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 9.124,69 eura/68.750,00 kuna1 s osnove naknade za izvršenu uslugu izrade procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije te planova zaštite od požara za krajnje korisnike po narudžbi tuženika.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz činjeničnih navoda stranaka sud utvrđuje nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj kao izvođač bio u obvezi pružiti tuženiku kao naručitelju usluge izrade Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i Planove zaštite od požara za krajnje korisnike. Nije sporno da je tužitelj pružio tuženiku naručene usluge, odnosno izradio akte koji su bili ugovoreni. Nije osporena ni ugovorena cijena za svakog krajnjeg korisnika kako ju je tužitelj i fakturirao.

10. Sporno je da li su navedene usluge, odnosno izrađeni dokumenti imali nedostatke na način da nisu izrađeni sukladno pozitivnim propisima u vrijeme izrade odnosno isporuke. Sporno je i da li je tužitelj usluge izvršio na vrijeme.

11. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18.; dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema odredbi članka 613. stavak 1. ZOO-a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Prema odredbi članka 604. stavak 1. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Prema odredbi članka 610. stavak 1. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti sa izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, prema odredbi st. 2. istog članka naručitelj može odrediti izvođaču primjereni rok za otklanjanje nedostataka, a prema odredbi st. 3. istog članka ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.

12. Uvidom u račune tužitelja (stranica 10-14 spisa) utvrđeno je da temeljem njih tužitelj potražuje od tuženika kao dužnika iznos od ukupno 68.750,00 kuna za usluge izrade procjene ugroženosti te planova zaštite od požara za krajnje korisnike, a koji iznos je dospio na naplatu. Iz računa broj 206-21 od 19. svibnja 2021. je vidljivo da se isti odnosi na izradu akata za Općinu Sveti Petar u Šumi kao korisnika, a račun broj 205-21 za Općinu Pićan. Sud prihvaća pojašnjenje tužitelja da se radi o omašci u pisanju te da se radi o korisnicima Grad Čazma i Općina Viškovo budući iz e-mail dokumentacije od 14. siječnja 2020. (stranica 95-100, 113 spisa) i 4. lipnja 2019. s Planom zaštite od požara u privitku (stranica 77-80, 101-104 spisa) vidljivo da je tužitelj upravo za te korisnike izradio i poslao dokumentaciju. Dodatno, računi na koje se tuženik poziva (stranica 25-26 spisa) se odnose na uslugu savjetovanja u vezi s poslovanjem pruženu u lipnju 2018. (a u spisu priloženim planovima zaštite izrađenim je vidljivo da su izrađeni u lipnju 2019. za općinu Viškovo, dakle godinu dana nakon izdavanja tih računa) te glase na 10.000,00 kuna svaki. Dakle, ne podudaraju se ni u vremenu, ni u opisu pružene usluge ni u iznosima u odnosu na one utužene. Slijedom, nije osnovana tvrdnja tuženika da bi se za te račune radilo o dvostrukom fakturiranju. Tuženik u postupku nije dokazao navod da bi računi broj 206-21 od 19. svibnja 2021. za korisnika Grad Čazma i broj 205-21 od 19. svibnja 2021. za korisnika Općinu Viškovo bili prethodno fakturirani tuženiku.

13. U konkretnom slučaju, kako je već obrazloženo, nije sporno postojanje poslovnog odnosa između stranaka, niti činjenica da je tužitelj uslugu izvršio. Da je tužitelj obavio predmetne usluge, proizlazi iz prepiske tužitelja s krajnjim korisnicima (općinama Donji Lapac, Viškovo, gradovima Senj i Čazma, na stranicama 59-113 spisa) i s tuženikom (stranica 64, 69-75 spisa). Iz mišljenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite (stranica 60 spisa) proizlazi da su procjene ugroženosti i plan zaštite za Grad Senj izrađene sukladno relevantnim pravilnicima, a iz suglasnosti Vatrogasne zajednice Grada Senja (stranica 63 spisa) da na procjenu ugroženosti daje suglasnost sukladno čl. 13. st. 3. Zakona o zaštiti od požara. Nadalje, iz Zapisnika s 26. sjednice Gradskog vijeća Grada Senja od 26. svibnja 2020. (stranica 65-66 spisa), razvidno je da je lokalna samouprava kao krajnji korisnik usvojila akte čija izrada je bila predmet ugovora između parničnih stranaka putem svog nadležnog tijela (Gradskog vijeća). Da su navedeni dokumenti izrađeni, vidljivo je iz njihovih preslika na stranicama 69-75, 78-80, 88-94, 96-112 spisa (za Grad Rovinj, Općinu Viškovo, Grad Senj, Grad Čazma, Općinu Donji Lapac).

14. Tuženik, međutim, nije istaknuo niti dokazao da je reklamirao nedostatke izvršenog posla na koje se poziva u prigovoru.

15. U smislu prije citirane odredbe članka 604. stavak 3. ZOO-a, izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, a nakon pregleda i primanja izvršenog djela. Pored navedenog, tuženik nije istaknuo niti dokazao da je odredio tužitelju primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Stoga nema prava po osnovi nedostataka, odnosno nema pravo na sniženje cijene kako sud tumači tuženikov prigovor po osnovi nedostataka, a u smislu prije citirane odredbe članka 610. ZOO-a.

16. Što se tiče prigovora da je tužitelj zakasnio sa izvođenjem radova, ističe se da tuženik nije istaknuo niti dokazao koji rok su stranke uopće ugovorile, kada je tužitelj bio dužan izvršiti ugovorene poslove, a kada ih je doista i izvršio. Također, ne ističe konkretne zahtjeve po osnovi eventualnog tužiteljevog zakašnjenja. Po toj osnovi, tuženik kao naručitelj u svakom slučaju nema pravo na sniženje cijene, već eventualno pravo na naknadu štete, a u smislu odredbe članka 342. stavak 2. ZOO-a, ili pravo na ugovornu kaznu pod uvjetom da je ista ugovorena, te da je tuženik izjavio da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, a u smislu odredbe članka 353. stavak 5. ZOO-a. Tuženik, kako je već obrazloženo, nije postavio niti prijebojni niti protutužbeni zahtjev u navedenom smislu.

17. Navod da tuženik u svojim poslovnim knjigama nema evidentiranih nepodmirenih obveza nije od utjecaja na nastanak obveze jer na isto ne utječe činjenica je li dužnik proknjižio račune u svojim poslovnim knjigama.

18. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račune), a istu tuženik u postupku nije posebno ni osporavao.

19. Slijedom, sud temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da su stranke (nesporno) bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu i da je tužitelj ugovorene poslove izvršio, a tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovornih tvrdnji. 

20. Budući tijekom postupka tuženik nije dokazao, niti je tvrdio, da je tužiteljevu obvezu namirio, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je primjenom odredbi čl. 9. i 590. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

21. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. istog Zakona jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

22. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 64,29 eura/484,38 kuna1. Radi se o trošku javnog bilježnika sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi (a i tužitelj ga je dokazao, račun na stranici 19 spisa).

23. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere od 8. prosinca 2022., sud je isti ocijenio osnovanim. U konkretnom slučaju prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a je ispunjena, budući da je tužitelj u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predložio određivanje prethodne mjere do zaključenja glavne rasprave. Nadalje, ispunjena je i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere jer je sud iz iznesenih navoda i spisu priloženih isprava te izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na glavnicu s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je valjalo u odnosu na tražbinu, prihvatiti prijedlog za određivanje prethodne mjere (t. I. 1. izreke rješenja), sve primjenom odredbe čl. 501.a. ZPP-a.

24. Odluka u točki I. 2. do 5. izreke rješenja temelji se na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 335. i 337. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.), dok se odluka u točki I. 6. izreke rješenja temelji na Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.).

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa) jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, a u skladu s vrijednosti predmeta spora (9.124,69 eura/68.750,00 kuna1), vrijednosti boda od 1,99 eura te troškovnikom (str. 121 spisa). Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 16. svibnja 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) iznos od 199,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 8. prosinca 2022. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) iznos od 199,00 eura, te trošak PDV-a od 99,50 eura (Tbr 42. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 71,27 eura/537,00 kuna1 te na prijedlog i rješenje o određivanju prethodne mjere od 71,27 eura/537,00 kuna1 sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 640,04 eura/4.822,38 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke rješenja.

26. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 27. lipnja 2023.

 

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Žalba ne odgađa provedbu t. I. izreke ovog rješenja (čl. 11. st. 4. OZ-a).            

 

 

 

1