1

Poslovni broj 24 Pr-399/2021-35

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj 24 Pr-399/2021-35

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. R. iz S. B., OIB:…, zastupane po  punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tužene O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, zastupane po punomoćnici A. M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 7. lipnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, A. O., odvjetnice iz S. B. i punomoćnice tužene N. A., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice A. M. B., a u nenazočnosti tužiteljice, 27. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, da tužiteljici A. M. R. iz S. B., OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća od 2.289,45 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto osamdeset devet eura i četrdeset pet centi) / 17.249,85 kuna[1] (slovima: sedamnaest tisuća dvjesto četrdeset devet kuna i osamdeset pet lipa) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

-122,13 eur / 920,21 kn od 16. siječnja 2016. do isplate

-153,49 eur / 1.156,48 kn od 16. veljače 2016. do isplate

-159,82 eur / 1.204,16 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

-171,32 eur / 1.290,80 kn od 16. travnja 2016. do isplate

-171,00 eur / 1.288,43 kn od 16.svibnja 2016. do isplate

-183,35 eur / 1.381,47 kn od 16.lipnja 2016. do isplate

-171,00 eur / 1.288,42 kn od 16.srpnja 2016. do isplate

-167,94 eur / 1.265,31 kn od 16.kolovoza 2016. do isplate

-191,03 eur / 1.439,33 kn od 16.rujna 2016. do isplate

-171,75 eur / 1.294,03 kn od 16.listopada 2016. do isplate

-166,68 eur / 1.255,87 kn od 16.studenog 2016. do isplate

-170,49 eur / 1.284,59 kn od 16.prosinca 2016. do isplate

-169,68 eur / 1.278,37 kn od 16.siječnja 2017. do isplate

-119,77 eur /    902,38 kn od 16.veljače 2017. do isplate

 

    po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, naknaditi tužiteljici A. M. R. iz S. B., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu 834,88 eura (slovima: osamsto trideset četiri eura i osamdeset osam centi) / 6.290,44 kn[2] (slovima: šest tisuća dvjesto devedeset kuna i četrdeset četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (27. lipnja 2023.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III Odbija se tužiteljica A. M. R. iz S. B., OIB:…, sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.284,91 eura (slovima: tri tisuće dvjesto osamdeset četiri eura i devedeset jedan cent) / 24.750,15 kn[3] ( slovima: dvadeset četiri tisuće sedamsto pedeset kuna i petnaest lipa) i sa zahtjevom za isplatu  zakonske zatezne kamate na taj iznos, kao neosnovanim.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi navodi da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09) te da je  dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu podnesene tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka 11. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće:

 

              "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama.“

 

Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku dana 4. rujna 2015. Dana  27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. Obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% plus 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015., ispunjen je uvjet iz članka III Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Budući da je odredbom članka VII.c stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Obzirom da je tužena od prosinca 2015. pa nadalje, plaću                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   obračunavala po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto po osnovici od 5.415,37 kn,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike plaće po navedenom pravnom osnovu.

 

Tužiteljica je u tužbi postavila tužbeni zahtjev na isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 42.000,00 kn bruto za period od prosinca  2015. do  veljače 2017., a podneskom od 11. veljače 2021. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u iznosu od 42.000,00 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015. do 31. listopada 2017.

 

Međutim, kako tužena nije prihvatila izračun razlike plaće tužiteljice, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje pa je tužiteljica nakon provedenog vještačenja postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupno iznos od 2.289,45 eura bruto i to za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. Tužena se nije protivila povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

 

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, a ujedno se protivi i provođenju financijskog vještačenja te podnošenju stupnjevite tužbe jer je tužiteljica već u tužbi postavila točno određeni tužbeni zahtjev. Tužena se protivi i preinaci tužbenog zahtjeva nakon što je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev sukladno izračunu stalnog sudskog vještaka.

 

Tužena se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tužena u cijelosti pravilno obračunavala i isplatila tužiteljici plaću, odnosno da je u cijelosti postupala sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/2012) kao i u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zakona o radu, Zakona o osnovici plaće u javnim službama i Zakona o plaćama u javnim službama, a kako je to i propisano odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Osnovica za obračun i isplatu plaće definirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama kao: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom“. Zbog navedenog tužena smatra da se za utuženo razdoblje imaju primijeniti odluke Vlade RH o osnovicama. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao granski kolektivni ugovor u čl. 3 nedvojbeno upućuje na primjenu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU 141/2012) za pitanje utvrđivanja osnovice i njezinog iznosa. TKU 115/10 kao i važeći TKU 141/2012 u čl. 51. st. 4. za utuženo razdoblje utvrđuje jednu te istu notornu činjenicu, a to je da je između ostaloga važeći dokument Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i da se isti primjenjuje na način i u rokovima određenim u tom samom dokumentu, ali važeći TKU 141/2012 ne uređuje i ne upućuje i ne govori da je taj Dodatak sporazuma sastavni dio TKU 141/2012. Dakle,  Dodatak sporazumu nije sastavni dio TKU 141/2012, a da se ne radi o propustu ili pogrešnom tumačenju proizlazi iz ranijeg TKU 84/2007 u kojem u čl. 49. st. 4. je jasno i izričito da: „ Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.“ Dakle, ne postoji i nije potpisan kolektivni ugovor u kojem je određena visinu osnovice za utuženo razdoblje, to se imaju primijeniti u cijelosti Odluke Vlade Republike Hrvatske za predmetni period od 04. listopada 2010. pa sve do zaključno sa 07. prosinca 2017. kada je zaključen Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/2017 (zaključen 07.12.2017., s primjenom od 01.12.2017., u daljnjem tekstu: “TKU 128/17”), a u kojem TKU 128/17 u čl. 50. st. 4. je jasno utvrđena visina osnovica za razdoblje od 1. studenog 2017. pa nadalje.  Prema stavu tužene nakon TKU 84/07, a prije TKU 128/17 osnovica se određivala sukladno Odlukama Vlade Republike Hrvatske uslijed nepostojanja kolektivnog ugovora (jer isti nije potpisan) kojim bi se regulirala visina osnovice.

Tužena nadalje navodi pregled rasta osnovice javnih službenika (bruto) sukladno odlukama Vlade Republike Hrvatske: 

-01. travnja 2009. - 31.12.2016. u iznosu od 5.108,84 kuna - a što se odnosi na utuženo razdoblje 

-1. siječnja 2017. - 31. srpnja 2017. povećanje za 2% odnosno 5.211,02 kuna

- 1. kolovoza 2017. - 31. listopada 2017. povećanje za 2% odnosno 5.315,24 kuna

-1. studenoga 2017. - 31. prosinca 2018. povećanje za 2% odnosno 5.421,54 kuna

-1. siječnja 2019. - 31. kolovoza 2019. povećanje za 3% odnosno 5.584,19 kuna

-od 1. rujna 2019. povećanje za 2% odnosno 5.695,87 kuna 

Stoga tužiteljica neosnovano tvrdi da bi se u konkretnoj pravnoj stvari pri obračunu plaće imala uzeti u obzir neosnovano veća osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna bruto obzirom se sukladno članku 2. Zakona imaju isključivo primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske jer za utuženo razdoblje ne postoji kolektivni ugovor koji uređuje i regulira pitanje osnovice i visinu osnovice posljedično čemu se imaju primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske. U skladu s naprijed navedenim ide i Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09, “Odluka”) koja je bila na snazi od 01. Travnja 2009. zaključno s 31. prosinca 2016. odnosno do 1. siječnja 2017. iz čega nesporno proizlazi da je ista valjana i važi za sporno razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu tužiteljice obzirom ista nikada i nije bila osporavana, počevši od 1. travnja 2009. pa do 31. prosinca 2016. Odlukom je nedvojbeno utvrđeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.108,84 kuna bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. sve do zaključno s 31. prosinca 2016. odnosno do 1. siječnja 2017., a koja Odluka je naknadno potvrđena od strane Vlade Republike Hrvatske i od sindikata državnih službi, a što nesporno proizlazi iz Izmjena i dopuna kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od (NN 123/16) od 23. prosinca 2016. u čl. 3. istog, ali i iz Sporazuma o izmjenama i dopunama sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama (NN 123/16) od 23. prosinca 2016. iz koje nesporno proizlazi da su i druga javnopravna tijela učinila nespornom visinu osnovice u iznosu od 5.108.84 kuna bruto za 2016. godinu, ali i za utuženo razdoblje, dakle za godine koje predstavljaju sporno razdoblje za tužiteljicu, a koja osnovica je u skladu sa Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i Zakonom o plaćama u javnim službama kao i drugim naprijed navedenim propisima. Odluka dakle obvezuje tuženu primijeniti pravilnu osnovicu u iznosu od 5.108,84 kuna bruto, a ne 5.415,37 kuna bruto kako to neosnovano potražuje tužiteljica. Čak i kada bi sud zauzeo suprotan stav da se Sporazum, Dodatak Sporazuma i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: “Izmjene i dopune Dodatka”) imaju smatrati kolektivnim ugovorom, tužena ističe da je: 

- Sporazum, koji je sastavni dio TKU 84/07 i koji je regulirao osnovicu je istekao i nije na snazi i ne primjenjuje se (kako Sporazum tako i TKU 84/07); 

- Dodatkom Sporazuma (koji više nije na snazi i koji se ne primjenjuje) prvenstveno ne može se uređivati i regulirati dokument (Sporazum) koji više nije na snazi, dakle koji nije valjan i osobito, ali ne isključivo ne može se primijeniti zato jer Dodatak Sporazuma nije sastavni dio TKU 115/10, 141/2012 kao što to nisu niti Izmjene i dopune Dodatka; 

- Dodatak Sporazuma, a posljedično tome i Izmjene i dopune Dodatka nisu nikada stupili na snagu jer tužitelj nije dokazao niti da je Dodatak Sporazuma prihvaćen odlukom tijela koje ga donose odnosno nije dokazao je li proveden referendum koji je uvjet za stupanje na snagu Dodatka Sporazuma, a posljedično tome i Izmjena i dopuna Dodatka, a što jasno uvjetuju ti dokumenti za stupanje na snagu, a što nije dokazano.

Nadalje navodi, ukoliko se Dodatak Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka, ipak imaju primjenjivati isti su istekli  26. listopada 2016., a osim toga tužiteljica nije dokazala da su se ispunile pretpostavke iz istoga za primjenu veće visine osnovice s obzirom na negativan rast i odgodni učinak primjene čl. 3. kao i ograničeno trajanje, a koji uvjeti su propisani jasno u tim dokumentima, Dodatak Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka. Naime, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Sporazuma/Dodatka Sporazuma/Izmjena i dopuna Dodatka, jer se članak III. Izmjene i dopune Dodatka uopće ne može primijeniti u rubriciranoj pravnoj stvari jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka koja ukazuje na ograničeno trajanje primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka do 31. prosinca 2012. Osim toga, tužena upozorava na primjenu članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka jer isti odgađa primjenu članka III. izmjena i dopuna Dodatka za svaki mjesec tijekom kojeg je retroaktivno zabilježen negativan rast BDP, a nesporno je da je u razdoblju od IV. tromjesečja 2011. do III. tromjesečja 2014. odnosno za razdoblje od 12 tromjesečja je zabilježen negativan rast BDP, a što znači da se za razdoblje od 12 tromjesečja odgađa primjena istog članka, uslijed čega okolnosti za povećanje osnovice, kako to neosnovano potražuje tužiteljica nisu nastupile. Tužena se poziva na sudsku praksu i to presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br.: Pr-584/17-31., posl.br.: Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017., te presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br.: Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. 

              Tužena predlaže saslušanje V. D., S. P. J. zaposlenica tužene i zakonskog zastupnika tužene J. S., ravnatelja  na okolnost obračuna i isplate plaće, osnovice za obračun i isplatu plaće, na okolnost isplate i obračuna plaće u odnosu na primjenu COP te činjenica iz odgovora na tužbu i spornih okolnosti  kao i da sud službenim putem pribavi podatak od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za razdoblje 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. na okolnost negativnog rasta BDP. 

Obzirom da je tužena obračun i isplatu plaće obvezna izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija, tužena predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku kao umješača odnosno Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tužene obzirom da je nesporan pravni interes iste da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija. Dakle, novčana sredstva za namirivanje rubriciranog postupka će se nabavljati iz državnog proračuna, a zbog čega je interes Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija nesporan. Tužena ističe da se obračun plaće vrši putem COP-a, a koje elemente za obračun i isplatu plaće kao što su osnovica plaće, prirez i slično postavlja i unosi Republika Hrvatska, pa s obzirom na mogući regresni zahtjev ovisno o odluci u ovom postupku također je neosporan interes Republike Hrvatske. 

U prilog svemu naprijed navedenome ide i nesporna činjenica da za razdoblje 2017. uopće nije donesen važeći kolektivni ugovor zbog čega su se naprijed navedene odluke Vlade Republike Hrvatske primjenjivale, a što je tužena uredno primjenjivala pri obračunu i isplati plaće svakom svom radniku. Dakle, tužiteljici je isplaćivana plaća sukladno odredbama ZOR, KU, TKU za sav rad koji je tužiteljica obavljala kod tužene zajedno sa svim dodacima na plaću na koje je ostvarivala pravo uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovani u cijelosti i tužiteljici je dobro obračunata i isplaćena naknada za godišnji odmor uslijed čega su navodi iz tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovani i paušalni. 

 

Tužena predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanu, a sve to uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi sve parnične troškove ovog postupka. 

 

4. Sud je obavijestio R. H. o otpočetoj parnici, a koja je dostavila podnesak  u kojem navodi da se neće miješati u ovaj parnični postupak uzimajući u obzir stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske  izražen u presudi Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. i činjenicu da R. H.  nije osnivač tužene.

 

5. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Sporazum o osnovici

za plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda koji su javno objavljeni, Zahtjev za dostavu dokumentacije, Odluke Vlade o osnovici za obračun plaće u javnim službama, obračune plaća i Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka J. C., a koja je i saslušana na ročištu za glavnu raspravu. 

 

6. Sud je odbio provesti dokaze saslušanjem V. D., S. P. J. zaposlenica tužene i zakonskog zastupnika tužene J. S., ravnatelja,  na okolnost obračuna i isplate plaće, osnovice za obračun i isplatu plaće te na okolnost isplate i obračuna plaće u odnosu na primjenu COP jer su navedene činjenice nesporne, kao i pribavu podatka od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za razdoblje 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. na okolnost negativnog rasta BDP jer je iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12  tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

7. Dakle, između  stranaka je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tužene te da joj  tužena u utuženom  razdoblju nije obračunavala plaće po osnovici od 5.415,37 kn te nadalje nije niti sporno da su Vlada Republike Hrvatske s jedne strane i Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi s druge strane sklopili: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama dana 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te da su iste ugovorne strane, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

8. Između parničnih stranaka sporno je pripada li tužiteljici pravo na plaću za utuženo razdoblje po osnovici od  5.415,37 kn bruto, odnosno jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. osnova za povećanje osnovice za obračun plaće u javnim službama iz razloga kako to navodi tužena u odgovoru na tužbu, a ako jesu, jesu li nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Nadalje, sporno je do kada su bile u primjeni odredbe Dodataka sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka sporazumu, odnosno je li njihova primjena prestala 26. listopada 2016. kako to tvrdi tužena, kao i je li tražbina tužiteljice u zastari.

 

9. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen između Sindikata Hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava na način:

 

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2007. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2006.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2008. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2007.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2008., a navedene obračunske osnovice primjenjivat će se od 1. siječnja svake godine.

 

10. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

13. svibnja 2009., potpisan po potpisnicima Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama potpisnici  Sporazuma suglasili su se da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100) prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Nadalje je u točki III. ovog Dodatka Sporazumu dogovoreno da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz točke III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u 2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica za obračun plaća korigirat će se prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stranke su također ugovorile da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011. Točkom V. tvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u RH za zadnji 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od 4 godine povećanjem osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječne plaće u RH uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Proces konvergencije uskladit će se do kraja 2016. U Dodatku Sporazumu u točki VII. utvrđeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje Sporazuma i to ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010. korigirati osnovicu za obračun plaća za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010.  Za iznos tako korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u točki III. sporazuma, te ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u točki IV. – V. Sporazuma uskladba se odgađa za tri razdoblja, odnosno ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupiti će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,; ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2010. pad u

prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma, i u konačnici ako masa za plaće korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na

godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji Sporazuma.

 

11. 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih

Službi i to: Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnom izmijenjen članak III. a način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. u članku III. određeno je da će

osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno  (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nesporno je da ugovorne strane kasnije nisu pristupile produljenju primjene navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

12. 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (potpisnici Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama), donijeli su  Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem određeno je da primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. se odgađa do 31. prosinca 2013., međutim, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

 

13. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor  za

službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje TKU), koji u članku 51. stavak 4. propisuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze  važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Ovo proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili naprijed analizirano Vjerodostojno  tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12  tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

     14. Shodno prednje navedenom, uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu su ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

 

                   15. Na temelju čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19- dalje u tekstu ZR), za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo  iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom  o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

                 16. Neprihvatljiva je tvrdnja tužene da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a posljedično i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. navedenih Izmjena i dopuna ne mogu biti osnova za povećanje osnovice za obračun plaće u javnim službama. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao, već samo parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik,  u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle, iste su sastavni dio Kolektivnog ugovora.

 

   17. Ispunjeni su i uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III-IV bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III odnosi se na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće. Što znači, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009, a niti odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi 5.425,37 kn bruto. Odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane su u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju  ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. ugovoreno je da će se odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. u daljnjem razdoblju više nije bilo. Citirana odredba članka III. Izmjena i dopuna, ostala je na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja navedenih Izmjena i dopuna za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavak 1. ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017. , što znači da je pravno shvaćanje tužene o vremenu primjene iste, pogrešno. Navedenom zakonskom odredbom određeno je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.

 

18. Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao, što znači da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2%. Dakle, ispunili su se uvjeti da se tužiteljici od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn.

 

19. O spornim pravnim pitanjima iz ovog parničnog predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio je o pravnim pitanjima iz dopuštene revizije koju je podnijela Republika Hrvatska kao umješač u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-581/2017 (spis Županijskog suda u Zagrebu (Gž R-1083/2018) na način da:

 

-          dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama

nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP-a zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),

 

-          ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a

ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjena članka V., a članka VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

 

              Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o povratu osnovice jer se odredba članka VII. navedenih izmjena odnosi na način usklađivanja pariteta.              

 

              20. Neosnovana je tvrdnja tužene da je primjena Dodataka Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka  istekla 26. listopada 2016. jer je odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina), a odredbom članka 199. stavak 1. ZR-a je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, što znači da su isti u primjeni do 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016. odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama).

 

21. Radi utvrđivanja visine razlike plaće obračunate po osnovici  5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 za siječanj 2017. i 5.415,37 kn u utuženom razdoblju, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku J. C., koja je sukladno zakonskoj regulativi koja određuje visinu plaće tužiteljice i to Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te u skladu sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku  Republike Hrvatske obračunao razliku bruto plaće tužiteljice prema osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,34 kn, odnosno 5.211,02 za veljaču 2017.. Stalni sudski vještak B. B. prikazao je izračun razlike isplaćene plaće i plaće koja bi bila isplaćena uz primjenu osnovice za izračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn, te utvrdio da je ukupna razlika bruto plaće u iznosu od 24.193,51 kn za period od prosinca 2015. do 31. listopada 2017., a razlika za period od prosinca 2015. do 31. siječnja 2017.  iznosi  2.289,45 eura. 

Vještak se pozvao na odredbu čl. 81. Zakona o radu, prema kojoj radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

              U izradi nalaza i mišljenja te obračuna razlike plaće vještak se pozvao na zakonsku regulativu koja određuje visinu plaća u utuženom razdoblju i priopćenja Državnog zavoda za statistiku  Republike  Hrvatske o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a, te platne liste tužiteljice.

 

22. Tužiteljica nije imala primjedbe na obračun razlike plaće stalnog sudskog vještaka, a tužena iznosi niz primjedbi na navedeni obračun. Ističe da predmet tužbenog zahtjeva ne odgovara predmetu vještačenja te da je: 

- nejasno na što se odnose koeficijenti koje je koristio vještak

- da je nejasno na koji je način vještak došao do iznosa 2.167,31 euro

- zakonska regulativa na koju se vještak poziva i na koju temelji svoj obračun u nalazu i mišljenju je istekla i ne može se primijeniti jer za listopad, studeni i prosinac 2016. predmetni Sporazum iz 2006., Dodatak Sporazuma iz 2009. i Sporazum od 26. listopada 2011. nije na snazi i prestao je važiti u tom razdoblju pa ostaje nejasno na temelju koje zakonske osnove je vještak utvrdio osnovicu od 5.415,37 kuna kad je tada na snazi osnovica od 5.108,84 kuna uslijed čega nalaz i mišljenje vještaka je nezakonito i takav izvršen obračun nema zakonsko niti matematičko uporište; 

- zakonska regulativa na koju se vještak poziva i na koju temelji svoj obračun u nalazu i mišljenju je istekla i ne može se primijeniti, a osim toga pogrešno je i nepotpuno vještačenje i naknada na ime bolovanja, a da naknada plaće na ime bolovanja uopće nije tražena tužbom, a da je pogrešno i nepotpuno vještačenje i na ime naknade na ime godišnjeg odmora, jer je tužiteljica tražila jednokratno, a vještak je  utvrdio obračun kamata preko 5 godina odnosno za razdoblje prije pokretanja ovog spora, a što opet tužbom i tužbenim zahtjevom uopće nije traženo jer tužbenim zahtjevom je traženo nakon pokretanja ovog spora odnosno od dana presuđenja, a što u konačnici znatno utječe na konačno potraživanje;

- zakonska regulativa na koju se vještak poziva  da je istekla 26. listopada 2016., dakle za period utuženog razdoblja, uslijed čega je nejasno na temelju koje  zakonske osnove je vještaka izvršio obračun za razdoblje listopad, studeni, prosinac 2016. 

Tužena nije predložila provođenje vještačenja po drugom vještaku financijske struke.

 

23. U očitovanju na primjedbe tužene, vještak se očitovao da ostaje kod nalaza i mišljenja koji je sačinjen na temelju zakonodavnog okvira koji je naveden u Nalazu i mišljenju i u skladu sa zadanim zadatkom vještačenja te da nije vještačio bilo kakav obračun kamata preko pet godina, a da se ne može očitovati o primjedbama na pravna pitanja.

 

24. Sud je prihvatio izračun stalnog sudskog vještaka J. C. jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, s jasnom i na zakonu osnovanom metodologijom obračuna. Naime, ne može se prihvatiti tvrdnja tužene da je vještak sam, proizvoljno prekoračio ovlasti i vještačio kamate za naknadu plaće za godišnji odmor, a što uopće nije predmet tužbenog zahtjeva, jer vještak uopće nije obračunala kamate na utvrđenu razliku plaće tužiteljice obračunate po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn. Vještak je u Nalazu utvrdio, za koje mjesece i u kome iznosu je tužiteljici isplaćena manja plaća obračunata po osnovici za obračun plaće 5.108,34 kn, odnosno 5.211,02 kn i u kojemu mjesecu i u kome iznosu je ostvarena razlika plaće i za naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanje do 42 dana.  Znači, vještak u obračunu posebno izračunava i prikazuje razliku plaće bez obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, bolovanje i posebno, razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno tužiteljica nije konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala razliku naknadu plaće i zakonske zatezne kamate za godišnji odmor dvostruko, prvo u tužbenom zahtjevu za isplatu razlike plaće, a drugo, posebnim zahtjevom za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor jer iznosi razlike naknade plaće za godišnji odmor su izuzeti i posebno prikazani u izračunu vještaka.

U konačnici, neprihvatljivi su i prigovori na Nalaz i mišljenje koji se odnose na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a kako je to sud već i obrazložio.

 

25. Stav ovog suda je da u plaću ulaze primici od rada i to redovan rad, prekovremeni rad, dodaci za smjenski rad, za rad subotom, nedjeljom, blagdanima, dodaci za znanstveni stupanj kao i drugi dodaci te naknade plaće za bolovanje, za godišnji odmor i blagdane, dodaci za minuli rad, posebne uvjete rada, dodaci za odgovornost i drugi dodaci predviđeni ugovorima o radu, pravilnicima o radu, zakonom o radu, kolektivnim ugovorima i drugim pravnim aktima koji reguliraju plaće radnika.

Ovakav zaključak suda proizlazi iz odredbe čl. 21. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), a isto definiraju i ranija zakonska uređenja Zakona o porezu na dohodak, koja definira da se pod primitcima po osnovi nesamostalnog rada odnosno plaćom između ostalog smatraju:

„1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su:

a) plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa bez obzira na sadašnji status te osobe – umirovljenik ili neki drugi status, i to ako se radi o plaći za rad koji je obavljen za vrijeme radnog odnosa i možebitne druge isplate na koje je radnik imao pravo u vrijeme toga radnog odnosa neovisno kada je u toj godini prestao radni odnos, odnosno raskinut ugovor o radu ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa

b) primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa ….

f) svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno …“

Dakle naknada plaće koju poslodavac isplaćuje na svoj teret je izjednačena s isplatom plaće (npr. naknada plaće za godišnji odmor, za dane blagdana, za bolovanje u prvih 42 dana spriječenosti za rad, za razdoblja plaćenog dopusta i dr.).

Ugovor o funkcioniranju Europske unije u čl. 157 st. 3. određuje plaću kao redovitu osnovnu ili minimalnu nadnicu ili plaću te svako drugo primanje, bilo u gotovini ili u naravi, koju radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca, a u vezi sa zaposlenjem.

I u jezičnom smislu, radnik pod plaćom podrazumijeva sve novčane primitke koje mu poslodavac isplaćuje mjesečno, neovisno je li to plaća za obavljeni rad ili naknada plaće za godišnji odmor ili bolovanje, odnosno za blagdan ili neka druga naknada plaće.

 

     26. Obzirom na utvrđenje da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja: 1,2% + 2,8% = 45 : 2 = 2%) te da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te obračun stalnog sudskog vještaka sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice preciziran podneskom od 8. svibnja 2023..

 

              27. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare. Sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu,  potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

Tužiteljica je tužbu  podnijela 15. siječnja 2021. U točki jedan tužbenog zahtjeva zahtijeva isplatu razlike bruto plaće u utuženom periodu, što znači, i svih dodataka na plaću i naknada plaće što sadržajno predstavljaju plaću, a najstarije potraživanje iz tada postavljenog tužbenog zahtjeva,  dospijeva 16. siječnja 2016., što znači unutar roka od pet godina od dana podnošenja tužbe.

 

28. S obzirom na protivljenje tužene djelomičnom povlačenju tužbe, a samim time odlučivanju suda o tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja tužbe, u iznosu od 5.574,36 eura, sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos  od 3.284,91 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kako je to citirano u točki III izreke presude, kao neosnovan.

 

29. Sukladno odredbi članka 433. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), kad se utužuje novčana tražbina po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je bruto – iznos.

 

30. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate, a sukladno odredbi  članka 92. stavak 3. ZR-a plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, zbog čega kamata na mjesečne iznose razlike plaće teče od šesnaestog u mjesecu. 

 

31. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i odredbama  Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.).

 

32. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Visina troškova u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 - dalje Tarife). 

33. Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 1.500,00 kn, zastupanje na pripremnom ročištu održanom 8. ožujka 2023. koje nije dovršeno  u iznosu od 750,00 kn po tbr.. 9/2 Tarife umjesto zatraženog iznosa od 1.500,00 kn, zastupanje na ročištu 27. travnja 2023. i 7. lipnja 2023. na kojima su se izvodili dokazi po tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 1.500,00 kn po ročištu,  te trošak  podneska od 25. svibnja 2021. kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu i od 5. travnja 2023. kojim podneskom se tužiteljica očituje na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i 8. svibnja 2023.  kojim podneskom tužiteljica precizira tužbeni zahtjev, u iznosu od 1.500,00 kn po podnesku po tbr. 8/I Tarife. Tužiteljici je na ove iznose priznat i trošak PDV po tbr. 42 Tarife u iznosu od 2.625,00 kn

 

Tužiteljici je dosuđen i trošak  ročišta za objavu i uručenje presude po tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 750,00 kn.

 

Dakle, ukupni trošak tužiteljice iznosi 13.125,00 kn / 1.741,98 eura. 

 

Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak podneska od 1. veljače 2022. jer isti podnesak nije bio nužan u ovom postupku.

 

34. Budući da dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o  glavnoj stvari, te da je tužiteljica u konačnici uspjela  sa  41,07%, a tužena sa 58,93%, tužiteljici razmjerno uspjehu u sporu pripada trošak postupka u iznosu od 5.390,44 kn( 41,07% od 13.125,00 kn).

 

Tužiteljici je u cijelosti dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 900,00kn  jer je isti bio nužan za pravilno presuđenje.

 

Dakle, ukupno dosuđen trošak tužiteljice iznosi 6.290,44 kn / 834,88 eura.

 

35.  Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja

prvostupanjske presude po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

 

36.  Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

 

37. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu, 27. lipnja 2023..

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na Županijski sud.

 

 

 

DN-a:

1. odvjetnica A. O. iz S. B.

2. odvjetnica A. M. B. iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti