REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-4448/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj
stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB
52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnica Dea
Maračić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu,
protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina
ulica 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB
00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić,
odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi isplate,
odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-1002/2021 od 14. lipnja 2022., 27. lipnja 2023.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1002/2021 od 14. lipnja 2022. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od

15.085,11 kn sa sporednim traženjima, a tužitelju je naloženo naknaditi umješaču na
strani tuženika trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn. Sud je odbio kao
neosnovan tužbeni zahtjev koji je subrogacijski zahtjev tužitelja kao osiguratelja
društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d., s obrazloženjem da je to društvo, tužiteljev
osiguranik, pripojeno društvu tuženika 15. siječnja 2021. pa je došlo do sjedinjenja
osobe vjerovnika i dužnika glede eventualne tražbine naknade ugovorne štete
nastale propustom tuženika u ispunjavanju ugovorne obveze redovnog održavanja
autoceste Rijeka-Zagreb, na kojoj je došlo do štetnog događaja dana 31. prosinca

2019., a iz kojeg događaja je tužitelj kao osiguratelj društva Autocesta Rijeka-Zagreb
d.d. isplatilo štetu u utuženom iznosu oštećenoj osobi. Pritom se sud pozvao na
odredbe članka 207. i 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka
donijeta je uz primjenu odredbe članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da presuda

Poslovni broj: 44 Pž-4448/2022-3 2

nema razloga o odlučnim činjenicama, a sud je pogrešno primijenio materijalno pravo
tj. odredbu članka 207. ZOO-a, koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer
osiguranik tužitelja i tužitelj nemaju istu tražbinu prema tuženiku jer se pravna osnova
potraživanja tužitelja prema tuženiku temelji na zakonskom subrogaciji, dok je pravna
osnova potraživanja tužiteljeva osiguranika prema tuženiku bila naknade štete zbog
povrede ugovorne obveze. Ne radi se o situaciji da je ista osoba postala vjerovnik i
dužnik, jer tuženik nikada nije bio vjerovnik ovdje utužene tražbine, već uvijek dužnik,
a tužitelj nikada nije bio tuženikov dužnik. Naime, do trenutku zakonske subrogacije
osiguranik tužitelja bio je vjerovnik tražbine prema tuženiku koji je bio dužnik, ali
isplatom osigurnine tužitelj prema tuženiku stupa na mjesto vjerovnika te su sva
ranija prava tužiteljevog osiguranika kao vjerovnika prestala. Samim time pripajanjem
tužiteljevog osiguranika tuženiku nikako nije prestala i obveza tuženika prema
tužitelju jer je već prije pripajanja tužiteljev osiguranik izgubio položaj vjerovnika pa
se ne može govoriti o sjedinjenju vjerovnika i dužnika u istoj osobi. Ukazuje i na
odredbe o učinku pripajanja jednog društva drugom, te na odredbu članka 963.
stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja na
osiguratelja po samom zakonu prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je
po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Dakle, dan isplate naknade je određen
danom prijelaza osiguranikovih prava prema osobi odgovornoj za štetu pa kasnija
statusna promjena nije mogla utjecati na tužiteljevu tražbinu prema tuženiku koji je
isplatio oštećeniku osigurninu prije upisa pripajanja. Ukazuje na to da učinak
pripajanja djeluje inter partes, a nikao ne i erga omnes, pa kako je sud zbog
pogrešnog pravnog pristupa propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama
presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je ostvarena povreda iz
članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu, a podredno istu
ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2.
članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga. Presudu je
zbog ostvarene bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava
valjalo ukinuti.

6. Žalitelj pravilno ukazuje kako na žalbeni razlog bitne povrede odredaba
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, o nedostatku razloga o odlučnim
činjenicama tako i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, uslijed koje je sud i
propustio dati razloge o odlučnim činjenicama.

7. Na uglavnom nesporne činjenične tvrdnje iz tužbe, da je tužitelj isplatio
oštećenoj osobi iz štetnog događaja koji se dogodio 31. prosinca 2019. naletom
automobila na domaću životinju na autocesti A6, upravo utužen iznos, sud odbija kao
neosnovan tužiteljev zahtjev, kojeg tužitelj temelji na zakonskom ovlaštenju iz članka

963. stavka 1. ZOO-a, pozivom na odredbe o sjedinjenju kao jednom od načina
prestanka obveza.

Poslovni broj: 44 Pž-4448/2022-3 3

8. Odredom članka 963. stavka 1. ZOO-a je propisano da isplatom naknade iz
osiguranja na osiguratelja, u ovom slučaju tužitelja, po samom zakonu, do visine
isplaćene naknade, prelaze sva osiguranikova, prava prema osobi koja je po bilo
kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj smatra za štetu odgovornom osobom
upravo tuženika koji je s njegovim osiguranikom, društvom Autocesta Rijeka-Zagreb
d.d. imao sklopljen Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste.
Štetnom radnjom tužitelj smatra postupanje tuženika kao ugovornog partnera
tužiteljevog osiguranika, propust u održavanju žičane ograde uz autocestu uslijed
čega se na kolniku autoceste našla domaća životinja – pas.

9. Obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem bi za slučaj neispunjenja
preuzete ugovorne obveze, odnosno propusta u izvršenju ugovorne obveze tuženika
u održavanju predmetne autoceste upravo društvo Autocesta Rijeka-Zagreb d.d.
imalo tražbinu prema tuženiku, a samim time i tužitelj kao osiguratelj od odgovornosti
tog društva, no da je ta tražbina prestala uslijed statusne promjene pripajanjem
društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. tuženiku, pa da je došlo do sjedinjena osobe
vjerovnika i dužnika, utemeljeno je na pogrešnoj primjeni odredbi članka 963. stavka

1. i članka 207. stavka 1. ZOO-a.

10. Naime, sukladno odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a isplatom naknade
iz osiguranja, što je odlučna činjenica i odlučni trenutak, na osiguratelja po samom
zakonu prelaze osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi
odgovorna za štetu. To je jedan oblik promjene sudionika obveznih odnosa,
subrogacija, i to zakonska subrogacija, što znači da trenutkom isplate naknade iz
osiguranja vjerovnik postaje osiguratelj, a prestaje prema svom dužniku biti
vjerovnikom osiguranik, ovdje društvo Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. Dakle, od
trenutka isplate koji je prema podacima u spisu bio raniji od trenutka statusne
promjene pripajanja društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. tuženiku, predmetna
tražbina više nije tražbina društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. već tužiteljeva, pa
statusna promjena o kojoj je riječ nema učinak na prestanak obveze tuženika uslijed
sjedinjenja u smislu odredbe članka 207. stavka 1. ZOO-a, jer nije došlo do
sjedinjenja u osobi vjerovnika i dužnika, na što s pravom ukazuj tužitelj. Vjerovnik te
tražbine od trenutka isplate upravo je tužitelj, dakle došlo je do promjene vjerovnika,
pa je na tužiteljevu tražbinu bez utjecaja kasnije statusna promjena po kojoj se
tužiteljev osiguranik pripojio društvu tuženika.

11. Zbog pogrešno pravnog pristupa sud je propustio dati razloge o odlučnim
činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a nije niti ocijenio tuženikove
prigovore istaknutom zahtjevu, niti je radi tih odlučnih činjenica izvodio dokaze.

12. Zbog navedenog su ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj pa je
presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 373. točke 3. i članka 369. stavka

1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud zakazati novo pripremno
ročište, na kojem će odlučiti koje će od predloženih dokaza, a radi utvrđivanja
odlučnih činjenica izvesti na glavnoj raspravi, te će potom provesti glavnu raspravu i

Poslovni broj: 44 Pž-4448/2022-3 4

donijeti novu na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o ukupnom trošku postupka.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Sutkinja Jagoda Crnokrak