Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 17 Gž R-3623/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-3623/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz I., OIB: , zastupane po punomoćniku M. K. odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-293/2019 od 27. rujna 2021., dana 26. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

  I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-293/2019 od 27. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 464,53 eura / 3.500,00 kuna[1].

 

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-293/2019 od 27. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 929,06 eura / 7.000,00 kuna, te se u tom dijelu rješava :

 

              Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 929,06 eura / 7.000,00 kuna.

 

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-293/2019 od 27. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

IV.              Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 43,80 eura / 330,00 kuna.

 

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 238,49 eura / 1.796,87 kuna.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

  1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 457,12 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka II. izreke).

 

  1.     Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki II. izreke presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjena materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje o troškovima postupka preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

  1.     Žalbu protiv presude podnijela je i tužiteljica i to iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači, odnosno podredno, da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

  1.     Iz sadržaja žalbe tužiteljice proizlazilo je da je tužiteljica žalbu podnijela protiv dijela presude u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen i protiv odluke o troškovima parničnog postupka. S obzirom da izreka pobijane prvostupanjske presude nije sadržavala odluku o odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, ovaj sud je dopisom posl. broj Gž R-3623/2021-2 od 25. travnja 2022. predmet vratio sudu prvog stupnja radio donošenja dopunske presude, a s obzirom da je u dijelu u kojem se žalba tužiteljice odnosila na dio kojim tužbeni zahtjev nije prihvaćen ista sadržajno predstavljala prijedlog za dopunu presude.

 

  1.     Postupajući po dopisu ovog suda Gž R-3623/2021-2 od 25. travnja 2022., sud prvog stupnja donio je dopunsku presudu posl broj Pr-293/2019-35 od 24. svibnja 2022. kojom je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 23.244,86 kn. Iako je navedenu dopunsku presudu tužiteljica uredno primila, protiv iste nije podnijela žalbu tako da odluka o odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva postala pravomoćna. Slijedom toga, u žalbenom tijeku postupka predmet razmatranja ovog suda bili su samo žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odluku o troškovima parničnog postupka koja je sadržana u točki II. izreke pobijane presude jer je u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je tužiteljica podnijela prijedlog za dopunu presude pravomoćno odlučeno dopunskom presudom posl broj Pr-293/2019-35 od 24. svibnja 2022.

 

  1.     Žalba tuženice protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

 

  1.     Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijano rješenje o troškovima postupka o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženica.

 

  1.     Odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja je  utvrdio da je tužiteljica u odnosu na osnovu zahtjeva uspjela u omjeru od 100 %, dok je u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 1,92 %, te da stoga uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 50,96 %, a uspjeh tuženice 49,04 %. S obzirom da su tužiteljica i tuženik u sporu uspjeli u gotovo jednakim omjerima, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP odlučio da svaka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

  1.     Međutim, pravna shvaćanja sud prvog stupnja ne mogu se prihvatiti, te je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo na što s pravom u žalbi ističe tuženica. Naime, u konkretnom slučaju, tužiteljica je dana 4. svibnja 2018. podnijela zahtjev za mirno rješenja spora (list 5-6 spisa), na koji je tuženica odgovorila dopisima o 4. srpnja 2018. (list 7-8 spisa) i 3. rujna 2018. (list 11 spisa). U dopisu od 3. rujna 2018. tuženica je izvijestila tužiteljicu da je suglasna za sklapanjem nagodbe u iznosu od 3.992,46 kn bruto sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate. Tužiteljica međutim, nije pristupila sklapanju nagodbe kako je to predložila tuženica, već je inzistirala na vođenju parničnog postupka u kojem joj je prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 457,12 kn.

 

  1. Svrha podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i vođenja postupka iz čl. 186.a ZPP je da se spor koji stranka ima sa tuženicom pokuša riješiti mirnim putem i da se izbjegne nepotrebno vođenje parničnih postupaka. U ovom konkretnom slučaju, tuženica je tužiteljici ponudila sklapanje nagodbe za iznos od 3.992,46 kn. Tužiteljica takav nagodbeni prijedlog nije prihvatila dapače, na isti se, kako to iz spisa proizlazi, nije niti očitovala, već je pokrenula parnični postupak u kojem je utvrđeno da njezina tražbina iznosi 457,12 kn dakle, da je njezina tražbina znatnije manja od iznosa za koji je tuženica ponudila da se sklopi nagodba u mirnom postupku. Takvim postupanjem tužiteljica je nakon provedenog parničnog postupka ishodila ovršnu ispravu (presudu) koju je mogla ishoditi bez vođenja parničnog postupka i za viši iznos od onog koji joj je dosuđen u parničnom postupku. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, troškove parničnog postupka skrivila je sama tužiteljica, pa je stoga bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 156. st. 1. ZPP, te temeljem te odredbe troškove postupka dosuditi tuženici.

 

  1. Tuženici je tako sukladno odredbi čl. 156. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) valjalo dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 20. studenog 2018., 16. svibnja 2019., 19. veljače 2020., 12. siječnja 2021. i 29. lipnja 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, te trošak sastava podneska od 18. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT), što ukupno iznosi 929,06 eura / 7.000,00 kuna.

 

  1. Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu od 11. veljače 2018., te troškovi sastava podnesaka od 2. travnja 2017., 22. kolovoza 2019. i 18. rujna 2020 jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili nužni za vođenje parnice.

 

  1. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, djelomično uvažiti žalbu tuženice i preinačiti pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 929,06 eura / 7.000,00 kuna, te zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za iznos od 929,06 eura / 7.000,00 kuna.

 

  1. S druge strane, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženice odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke presude u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 464,53 eura / 3.500,00 kuna.

 

  1. Tužiteljica je tuženici prouzročila troškove postupka tako na nema osnove da se tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka prihvati. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i u tom dijelu pobijano rješenje o troškovima parničnog postupka koje je sadržano u presudi potvrditi.

 

  1. Tuženici su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 10.5 OT). Međutim, kako je tuženica u žalbenom postupku uspjela u omjeru od 66,66 %, to su tuženici dosuđeni troškovi žalbenog postupka u iznosu od 43,80 eura / 330,00 kuna.

 

  1. Izreka ovog rješenja u dijelu kojem se isto odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 euro iznosi 7,53450 kuna.

 

  1. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 26. lipnja 2023.

                        Sudac:

              Robert Jambor, v.r.


[1] fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu