1

Pr-7212/2021-20

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-7212/2021-20

 

                                                                                  

 

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po  sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir  kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice R. C., S.,  OIB: …, zastupane po punomoćnici M. R. Š. odvjetnici u S., protiv tuženika K. B. C. S., S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti  zamjenice punomoćnice tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 26. lipnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I/Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 26.10.2016.g. do 28.02.2022.g. u ukupnom iznosu od 1.971,36 Eur-a/14.853,21 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,43 kuna / 5,50 € teče

od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 262,38 kuna / 34,82 € teče

od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 179,52 kuna / 23,83 € teče

od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15.veljače 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 131,82 kuna / 17,50 € teče

od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

 

od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 207,14 kuna / 27,49 € teče

od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 237,27 kuna / 31,49 € teče

od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 158,18 kuna / 20,99 € teče

od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 210,91 kuna / 27,99 € teče

od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 261,00 kuna / 34,64 € teče

od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 188,50 kuna / 25,02 € teče

od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 124,29 kuna / 16,50 € teče

od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 276,82 kuna / 36,74 € teče

od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 171,36 kuna / 22,74 € teče

od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 197,73 kuna / 26,24 € teče

od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 248,57 kuna / 32,99 € teče

od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 171,36 kuna / 22,74 € teče

od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 275,50 kuna / 36,57 € teče

od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 171,36 kuna / 22,74 € teče

od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,00 kuna / 19,24 € teče

od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,90 kuna / 20,16 € teče

od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 276,82 kuna / 36,74 € teče

od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 261,00 kuna / 34,64 € teče

od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 217,50 kuna / 28,87 € teče

od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 261,00 kuna / 34,64 € teče

od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 276,82 kuna / 36,74 € teče

od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 193,33 kuna / 25,66 € teče

od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 275,50 kuna / 36,57 € teče

od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 171,36 kuna / 22,74 € teče

od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 263,64 kuna / 34,99 € teče

od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 188,50 kuna / 25,02 € teče

od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 213,68 kuna / 28,36 € teče

od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 232,00 kuna / 30,79 € teče

od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 138,70 kuna / 18,41 € teče

od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 276,19 kuna / 36,66 € teče

od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 159,50 kuna / 21,17 € teče

od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 224,09 kuna / 29,74 € teče

od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 184,55 kuna / 24,49 € teče

od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 220,95 kuna / 29,33 € teče

od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. prosinac 2021.             

- zakonskom kamatom koja na iznos od 176,52 kuna / 23,43 € teče

od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 290,00 kuna / 38,49 € teče

od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 159,50 kuna / 21,17 € teče

od 15. ožujak 2022.

do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15)  za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.godine do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška ukupan iznos od 2.065,50 Eur-a/15.562,50 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 26.10.2021.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na klinici. Navodi da ima prebivalište na adresi S., a koja adresa prebivališta da je od adrese rada udaljena više od 2 km (2,33 km) prema planeru putovanja HAK. Tužiteljica ističe  da od adrese stanovanja do mjesta rada koristi autobusnu liniju trgovačkog društva ''P.'' d.o.o. te da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva P. d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada I. tarifnoj zoni za koju prema cjeniku da mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 Kuna mjesečno. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada da ista sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 290,00 Kuna mjesečno, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici već da je isplaćivan u manjem iznosu. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 03.11.2022.godine (list 47-51 spisa) tako da potražuje ukupan iznos od 1.971,36 Eur-a/14.853,21 Kuna sa pripadajućom kamatom.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11 spisa) osporava osnov i visinu potraživanja ističući da je tuženik tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza sukladno ugovoru o radu kojeg je imao zaključen sa tužiteljicom, te sukladno odredbama Zakona o radu i kolektivnog ugovora. Ističe da je u utuženom razdoblju bilo na snazi nekoliko Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji da su na različit način regulirali troškove prijevoza pa da je na tužiteljici teret dokaza vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva te se navodi da ako tužiteljica nije došla na radno mjesto kod tuženika da nije za taj dan ni imala troškove prijevoza. Tuženik je podneskom od 23.03.2022.godine dopunio odgovor na tužbu (list 13-14 spisa) ističući da tuženik tužiteljici ne isplaćuje troškove prijevoza jer da tužiteljica nema na njih pravo sukladno odredbama svih kolektivnih ugovora koji su vrijedili u utuženom razdoblju. Nadalje, tuženik navodi da je temeljni uvjet za ostvarivanje prava na isplatu troškova prijevoza u svim kolektivnim ugovorima koji su vrijedili u utuženom razdoblju da je udaljenost od radnikovog prebivališta do mjesta rada najmanje 2 kilometra, te da prema planeru HAK-a  od tužiteljičine adrese prebivališta do adrese tuženika gdje ista radi ima manje od 2 km.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom  cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava od tvrtke P. d.o.o. S. (list 5 spisa);cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata tvrtke P. d.o.o. S. (list 6 spisa); obavijesti P. d.o.o. S. o cijeni povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene G. K. i G. T. (list 7 spisa); planera HAK-a (list 15 spisa); odluke KBC-a S. od 23.08.2018.godine (list 16 spisa);odluke KBC-a S. od 11.06.2014.godine (list 17 spisa); planera HAK-a (list 20-21 spisa); obrazaca IP1 i evidencije rada za tužiteljicu; nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 37-43 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice.

 

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu razlike troškova prijevoza za utuženo razdoblje od 26.10.2016.godine do 28.02.2022.godine.

 

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlenica kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre i to na klinici, a koja klinika  u utuženom razdoblju nalazila na adresi S.. Također nije sporna činjenica da se tužiteljičino prebivalište nalazi u 1. Tarifnoj prometnoj zoni.

 

7. Sporna je činjenica da li tužiteljicu za utuženo razdoblje od 26.10.2016.godine do 28.veljače 2022.godine pripada pravo na zatraženi iznos razlike naknade troškova za mjesni prijevoz u iznosu od 1.971,36 Eur-a/14.853,21 Kuna. Također je sporna činjenica i da li je u utuženom razdoblju udaljenost od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada iznosilo manje ili više od 2 km te da li je tužiteljica imala organiziran javni prijevoz za dolazak na radno mjesto.

 

8. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke P. d.o.o. S. (list 5 spisa) proizlazi da mjesečna pokazna karta za I. Tafirnu zonu za neograničen broj putovanja iznosi 290,00 Kuna.

 

9. Iz pregledanog planera putovanja HAK-a (list 15 spisa), kojeg je dostavio tuženik, a koji datira od 22.08.2018.godine proizlazi da je udaljenost od tužiteljičinog mjesta prebivališta u S. do njenog radnog mjesta i to klinike na adresi S. osobnim vozilom iznosila 1,76 km.

 

10. Iz pregledane odluke KBC-a S. od 23.08.2018.godine (list 16 spisa) proizlazi da je tuženik ovom odlukom odlučio da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza i to počevši od 01.08.2018.godine jer da od mjesta tužiteljičinog prebivališta u S. do mjesta njenog rada na klinici ima manje od 2 km (osobnim vozilom). Podjednako je tuženik utvrdio i svojom odlukom od 11.06.2014.godine koja je primjenjivana od 01.svibnja 2014.godine (list 17 spisa).

 

11. Iz pregledanog planera HAK-a dostavljenog uz podnesak tužitelja (list 20-21 spisa) dostavljenog uz podnesak tužitelja od 30.03.2022.godine proizlazi da je od tužiteljičinog prebivališta u ulici u S. do njenog radnog mjesta na klinici u S., udaljenost osobnim vozilom 2,36 km.

 

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice danog na ročištu od 23.rujna 2022.godine (list 27 spisa) proizlazi da je ona oduvijek imala adresu prebivališta u S. u S., te da nikad nije mijenjala adresu prebivališta. Ista ističe da ona radi kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na infektologiji te da od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada ima više od 2 km. Ista ističe da ona na radno mjesto i natrag svakodnevno odlazi osobnim automobilom. Ista ističe da ne zna da li u ugovoru o radu stoji način plaćanja putnih troškova, ali da zna da su joj se putni troškovi uredno isplaćivali sve do prije 5 godina od podnošenja tužbe kada joj je poslodavac prestao isplaćivati navedene putne troškove. Ista navodi da je poslodavac kao razlog neisplaćivanja tih troškova naveo da udaljenost od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada nije 2 km. Ista ističe da misli da o tome i postoji nekakva odluka poslodavca, ali da se više toga ne sjeća. Ista navodi da je utvrdila da je udaljenost od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada viša od 2 km vozeći se svojim osobnim automobilom s posla i na posao i da je ta udaljenost uvijek ista, više od 2 km bilo da ide ulicom B. B. ili V. ulicom, a da ona i nema odgovarajuću autobusnu liniju s kojom bi mogla dolaziti na posao, te da se odjel infektologije nalazi na K. na samom kraju. Tužiteljica također ističe da joj je poslodavac isplaćivao na ime putnih troškova u periodu kad joj je plaćao putne troškove iznos od 270,00-300,00 Kuna u zavisnosti od broja radnih dana.

 

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 37-43 spisa) proizlazi da je vještak prilikom vještačenja izvršio uvid u obračunske listiće plaće tužiteljice za razdoblje od 01.10.2016.godine do 28.02.2022.godine, evidenciju o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 01.10.2016.godine do 28.02.2022.godine; odluka tuženika od 11.06.2014.godine i 23.08.2018.godine, cjenika P. d.o.o. S. iz kojeg je razvidno da je mjesečna pokazna karta za građane za 1.zonu iznosi 290,00 Kuna mjesečno, planera HAK-a iz kojeg je razvidno da od mjesta stanovanja tužiteljice do mjesta rada tužiteljice iznosi 2,25 km. Vještak ističe da je temeljem odredbi članka 66.stavka 1,  67.stavka 1, te 67.stavka 14. TKU-a izvršio obračun putnih troškova prema broju odrađenih dana, odnosno prema točnom broju dolazaka na posao i odlazaka sa posla. U Tablici 1. vještak je dao izračun naknade za troškove prijevoza na posao i posla od adrese stanovanja tužiteljice do radnog mjesta u S. za utuženo razdoblje, te je u stupcu 3 vještak prikazao iznos mjesečne pokazne karte za 1. zonu, a u stupcu 4 broj radnih dana te njihov kvocijent daje iznos mjesečne karte po danu prikazan u stupcu 5. tablice 1. vještva. U stupcu 6 vještak je prikazao broj redovnih sati  i to bez bolovanja, godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta i drugih dana kad tužiteljica nije radila, te djeljenjem tih sati sa 8 h dobije se broj odrađenih dana što je prikazano u stupcu 7.tablice 1 koja je prilog vještačenja. Nadalje je u stupcu 8 prikazan iznos naknade putnog troška koliko je trebalo biti obračunato, a što se dobije množenjem iznosa pokazne karte po danu iz stupca 5 s brojem odrađenih dana iz stupca 7, te da je za mjesece kada je zaposlenik izostao manje od dva dana uzastopno priznat puni iznos pokazne karte. Također je u stupcu 9 prikazan iznos isplaćene naknade, a koji iznos je utvrđen iz platnih lista tužiteljice, a u stupcu 10 je prikazana razlika naknade troška prijevoza koja se dobije kao razlika između iznosa koji je trebao biti isplaćen (stupac 8) i iznosa kojeg je tuženik isplatio (stupac 9). Vještak je zaključno u nalazu i mišljenju istakao da visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku po osnovi troškova prijevoza na posao i sa posla u razdoblju od 26.10.2016.godine do 28.02.2022.godine iznosi 14.853,21 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 10. Tablice 1. koja je prilog vještačenja, te da ukoliko bi udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada iznosila manje od 2 km da tužiteljica sukladno KU ne bi imala pravo na troškove prijevoza. Vještak je u nalazu i mišljenju istakao da spisu prileže različiti planeri HAK-a od kojih prema jednome je udaljenost od mjesta stanovanja tužiteljice do mjesta rada 1,76 km, a prema drugome 2,25 km, a da je vještak izvršio izračun  naknade putnih troškova uzimajući u obzir da udaljenost od mjesta rada do mjesta stanovanja iznosi više od 2 km. Uz navedeno vještvo prileže i Tablica sa odgovarajućim izračunom. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka K. ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je zasnovan na dokumentaciji koja se nalazi u predmetnom spisu i koju je izračun dostavio tuženik, te tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun vještaka već je isti isticao paušalne primjedbe koje su vezane isključivo za činjenicu osporavanja osnova predmetnog potraživanja od strane tuženika. Tužiteljica  je uredila  tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka D. K..

 

14. Tuženik je u podnesku od 15.11.2022.godine uz isti dostavio podatke sa google maps karte  prema kojem isti ističe da proizlazi da je udaljenost od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada iznosila manje od 2 km, te je isticao da tužiteljica može na posao doći pješke.

 

15. Temeljem odredbe članka 67.stavka 1. Temeljnog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 141/12, 17/17, 128/17, 123/19, 66/20 u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio u primjeni do 30.11.2017.godine  je propisano da se zaposleniku nadoknađuju  troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak sa posla. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 1. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji je u primjeni od 01.12.2017.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza  na posao i odlaska sa posla pod uvjetom  da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Temeljem odredbe članka 67.stavka 3. TKU-a (''NN''141/12) ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redoviti dolazak na posao i povratak sa posla, zaposleniku se nadoknađuju troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru sukladno odredbama ovog članka, ako je to za poslodavca povoljnije. Temeljem odredbe članka 67.stavka 13. TKU-a (''NN'' 141/2012), te odredbe članka 66. st. 13. TKU-a (''NN'' 24/2017)  udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja HAK-a. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 14. TKU-a (''NN'' br. 141/2012, 14/2012, 150/2013), te temeljem odredbe članka 66.stavka 17 TKU-a (''NN'' br. 24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.godine propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora rodiljnog dopusta, privremene nesposobnosti za rad i za druge rade kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obavezi dolaska na posao. Naposljetku, odredbom članka 66.st. 17. TKU-a (''NN'' br. 128/2017,  47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.godine je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.             

 

16. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice dokumentacije (cjenika Prometa d.o.o.Split (list 5 spisa); planera HAK-a priloženog uz podnesak tužitelja od 30.03.2022.godine (list 20-21 spisa); iskaza tužiteljice danog na ročištu od 23.rujna 2022.godine (list 26-27 spisa); IP obrazaca plaće tužiteljice i evidencija rada dostavljenih od strane tuženika uz podnesak od 28.09.2022.godine koji prileže spisu, te nalaza i mišljenja D. K. d.o.o. nedvojbeno proizlaze kao utvrđene činjenice da tužiteljica cijelo utuženo razdoblje ima prebivalište na adresi u S.;  da je svakodnevno odlazila na posao i dolazila na posao osobnim automobilom; da je mjesto njena prebivališta do mjesta rada kod tuženika koje je na adresi S., a na kojoj adresi se nalazi klinika gdje je tužiteljica zaposlena  kad se ide osobnim automobilom duže od dva kilometra budući prema planeru putovanja HAK-a koju je dostavila tužiteljica uz podnesak od 30.03.2022.godine ta udaljenost osobnim automobilom na toj relaciji iznosi 2,36 km (list 20-21 spisa); da  tužiteljica na navedenoj relaciji nema organizirani javni prijevoz a što proizlazi iz iskaza tužiteljice, da je cijena mjesečne pokazne karte za prvu zonu u S. prema cjeniku P. d.o.o. 290,00 Kuna, počevši od 15.04.2012.godine. Tuženik je odlukama od 23.08.2018.godine (list 16 spisa), te od 11.06.2014.godine (list 17 spisa) neosnovano prema mišljenju ovog suda utvrdio da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla s obrazloženjem da od mjesta prebivališta tužiteljice S. do mjesta rada tužiteljice na klinici u S., na adresi S. je udaljenost manja od 2 km, a prije navedenih odluka je tužiteljici za istu relaciju priznavao troškove prijevoza. Naime, temeljem odredbe članka 67.stavka 13. TKU-a (''NN'' 141/2012), te odredbe članka 66. st. 13. TKU-a (''NN'' 24/2017)  udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja HAK-a. Premda u predmetnom spisu prileže dva različita planera putovanja HAK-a koja mjere udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada u S. i to planer HAK-a dostavljen kao prilog podnesku tuženika od 23.03.2022.godine, a koji planer datira od 22.08.2018.godine (list 15 spisa), te noviji planer HAK-a koji datira od 30.03.2022.godine i koji je   dostavljen od strane tužiteljice uz podnesak  30.03.2022.godine (list 20 spisa) ovaj sud je poklonio vjeru upravo navedenom planeru HAK-a kojeg je dostavila tužiteljica uz podnesak tužiteljice od 30.03.2022.godine a koji planer je novijeg datuma od planera HAK-a kojeg je dostavio tuženik budući datira od 30.03.2022.godine dok je planer HAK-a kojeg je dostavio tuženik podneskom od 23.03.2022.godine stariji budući datira od 22.08.2018.godine. Prema mjerodavnom planeru HAK-a od 30.03.2022.godine udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice u S. do mjesta rada na klinici S. iznosi kad se ide osobnim automobilom 2,36 km, dakle više od dva kilometra. Iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku jasno proizlazi da ista nije nikad mijenjala adresu prebivališta, da je uvijek odlazila na posao i natrag osobnim automobilom, da joj je poslodavac uredno isplaćivao troškove prijevoza sve do utuženog razdoblja za navedenu udaljenost, a nakon toga da joj prestao isplaćivati putne troškove. Obzirom da je tužiteljica uvijek prebivala na istoj adresi i odlazila na posao osobnim automobilom na klinici, a što proizlazi iz njenog iskaza te obzirom da je tuženik prije utuženog razdoblja smatrao da tužiteljici za istu udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada pripada naknada za troškove prijevoza budući je udaljenost od njenog prebivališta do mjesta rada veća od 2 km, te obzirom da je citiranim  člankom 66.stavka 1. TKU-a  propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza  na posao i odlaska sa posla pod uvjetom  da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra tad je jasno da tužiteljicu i za utuženo razdoblje, pripada naknada troškova prijevoza u vrijednosti mjesečne pokazne karte za dolazak na posao i natrag posebice kad se ima u vidu da je u utuženom razdoblju jednaka udaljenost odlaska osobnim automobilom od mjesta prebivališta do mjesta rada tužiteljice budući tužiteljica nije nikad mijenjala mjesto prebivališta, a ni mjesto rada kod tuženika. Također iskazom tužiteljice u ovom postupku su u cijelosti potkrijepljeni podaci iz planera HAK-a (list 20-21 spisa), a koje podatke o udaljenosti osobnim automobilom od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada je tužiteljica dostavila uz podnesak od 30.03.2022.godine budući je tužiteljica decidirano istakla u iskazu na ročištu od 23.rujna 2022.godine da je ona vozeći se sa svojim osobnim automobilom  s posla i na posao utvrdila da je udaljenost na relaciji od mjesta njena prebivališta do mjesta rada uvijek ista i veća od 2 km bilo da ide na posao ulicom B. B. ili V. ulicom te iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da ona nema organizirani javni prijevoz (autobusnu liniju) kojim bi mogla dolaziti na posao i vraćati se sa posla a zbog čega je na posao i dolazila  i vraćala se s posla osobnim automobilom , te da se odjel infektologije nalazi na K. na samom kraju. Nije bilo realno očekivati da tužiteljica na utvrđenoj udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada od 2,36 km dolazi na posao pješice pa takav prigovor tuženika nije osnovan. Ovaj sud nije cijenio kao relevantan dokaz o udaljenosti  od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada najnoviji Google maps koji je dostavljen od strane tuženika kao prilog uz podnesak tuženika od 15.11.2022.godine (list 52 spisa) i to iz razloga što je odredbama članaka 67.stavka 13. TKU-a (''NN'' 141/2012), te  članka 66. st. 13. TKU-a (''NN'' 24/2017) propisano da se  udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje isključivo  prema planeru putovanja HAK-a. U navedenom smislu samo planer putovanja HAK-a može biti dokaz za pravilno utvrđivanje udaljenosti između adrese stanovanja i adrese rada, a ne Google maps. Imajući u vidu sve navedene dokaze u ovom postupku, a posebice iskaz tužiteljice iz istih nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nije imala organizirani prijevoz na udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada za dolazak na posao i natrag pa da je iz tog razloga cijelo vrijeme na posao i s posla dolazila osobnim automobilom, te da je prema citiranom, po datumu najnovijeg  planera HAK-a od 30.03.2022. kojeg je u spis dostavila tužiteljica uz podnesak tužiteljice od 30.03.2022.godine (list 20-21 spisa) udaljenost tužiteljičine adrese stanovanja do adrese mjesta rada u S. iznosila više od 2,36 km kad se ide osobnim automobilom. Obzirom na navedenu utvrđenu udaljenost od 2,36 km od mjesta stanovanja tužiteljice do mjesta rada tužiteljice od 2,36 km istu u utuženom razdoblju pripadaju zatraženi troškovi prijevoza, a koji se sukladno citiranoj odredbi  članka 67.stavka 3. TKU-a (''NN'' 141/12)  utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza. Tužiteljica je u utuženom razdoblju imala određene dane u kojima ista iz opravdanih razloga nije dolazila na posao (bolovanje, godišnji odmori i slično), a koji su uzeti u obzir kod obračuna naknade razlike troškova mjesnog prijevoza u utuženom razdoblju od strane vještaka D. K. prilikom izrade nalaza i mišljenja, a što je vještak D. K. i naveo u nalazu i mišljenju budući je istakao da se obračun putnih troškova izvršio isključivo prema broju odrađenih dana, odnosno prema točnom broju dolazaka na posao i odlazaka s posla, a sve u skladu s onim što je propisano citiranim odredbama članka 67.stavka 14. i  te 66.stavka 17. TKU-a za državne službenike i namještenike.

 

17. Imajući u vidu da iz svih navedenih provedenih dokaza u ovom postupku i citiranih materijalnih odredbi TKU-a za državne službenike i namještenike, a posebice izračuna iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju od 26.10.2016.godine do 28.02.2022.godine isplatio manje na ime naknade troškova  prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla i to iznos od 1.971,36 Eur-a/14.853,21 Kuna istog je trebalo obvezati na isplatu tog iznosa tužiteljici na ime glavnice potraživanja. Na navedeni iznos glavnice potraživanja tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22),  a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14.  Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (14.853,21 Kuna : 7,53450 = 1.971,36 Eur-a).

 

 

18. Radi svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je u cijelosti  tužbeni zahtjev  tužiteljice i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

 

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik joj je dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), te uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 30.03.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 20.05.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 23.09.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 03.11.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 08.12.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.02.2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.493,13 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 373,28 Eur-a ukupno iznosi 1.866,41 Eur-a, te što uz troškove vještačenja u iznosu od 199,08 Eur-a ukupno iznosi 2.065,50 Eur-a ili 15.562,50 Kuna (15.562,50 Kuna: 7,53450 = 2.065,50 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke presude.

 

U Splitu, 26.06.2023.godine

 

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.