REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
V. K. – V., OIB: …, koju zastupa
punomoćnik D. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika: A.
d.d., OIB: …, koju zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri j.t.d.,
, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i
javne rasprave 4. svibnja 2023. u prisutnosti tužiteljice V. K. – V.,
zamjenika punomoćnika tužiteljice V. L., odvjetničkog vježbenika kod
odvjetnika D. M. i zamjenika punomoćnika tuženika I. Č.,
odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o., 21. lipnja
2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 2. i 4.
Ugovora o kreditu broj: …. sklopljenog u S. 20. veljače 2008.
solemniziranog od strane javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. 20. veljače
2008. pod poslovnim brojem OV-1189/08., između tuženikovog pravnog prednika
H. A.-A.-B. d.d., kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, i to u
dijelu kojim je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 13.000,00
CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d.,
važećem na dan korištenja kredita te kojim se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje
navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme
i na način utvrđen ugovorom.
II. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 3. i 6.
Ugovora o kreditu broj: …. sklopljenog u S. 20. veljače 2008.,
solemniziranog od strane javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. 20. veljače
2008. pod poslovnim brojem OV-1189/08., između tuženikovog pravnog prednika
H. A.-A.-B. d.d., kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, i to u
dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci
navedenog tuženikovog pravnog prednika kao banke.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.311,27
eura/17.414,271 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku
kako slijedi:
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
1
- na iznos od 47,15 kuna/6,26 EUR od 4. travnja 2008.
- na iznos od 14,00 kuna/1,86 EUR od 7. svibnja 2008.
- na iznos od 19,14 kuna/2,54 EUR od 6. lipnja 2008.
- na iznos od 22,91 kuna/3,04 EUR od 4. srpnja 2008.
- na iznos od 5,87 kuna/0,78 EUR od 4. kolovoza 2008.
- na iznos od 12,99 kuna/1,72 EUR od 5. rujna 2008.
- na iznos od 47,07 kuna/6,25 EUR od 7. listopada 2008.
- na iznos od 89,05 kuna/11,82 EUR od 6. studenog 2008.
- na iznos od 54,22 kuna/7,20 EUR od 9. prosinca 2008.
- na iznos od 126,30 kuna/16,76 EUR od 8. siječnja 2009.
- na iznos od 146,72 kuna/19,47 EUR od 11. veljače 2009.
- na iznos od 176,31 kuna/23,40 EUR od 10. ožujka 2009.
- na iznos od 133,41 kuna/17,71 EUR od 9. travnja 2009.
- na iznos od 140,71 kuna/18,68 EUR od 8. svibnja 2009.
- na iznos od 132,84 kuna/17,63 EUR od 5. lipnja 2009.
- na iznos od 128,83 kuna/17,10 EUR od 8. srpnja 2009.
- na iznos od 121,59 kuna/16,14 EUR od 6. kolovoza 2009.
- na iznos od 132,96 kuna/17,65 EUR od 4. rujna 2009.
- na iznos od 118,75 kuna/15,76 EUR od 9. listopada 2009.
- na iznos od 120,82 kuna/16,04 EUR od 9. studenog 2009.
- na iznos od 132,70 kuna/17,61 EUR od 4. prosinca 2009.
- na iznos od 149,50 kuna/19,84 EUR od 7. siječnja 2010.
- na iznos od 162,68 kuna/21,59 EUR od 4. veljače 2010.
- na iznos od 163,20 kuna/21,66 EUR od 4. ožujka 2010.
- na iznos od 190,84 kuna/25,33 EUR od 7. travnja 2010.
- na iznos od 191,88 kuna/25,47 EUR od 6. svibnja 2010.
- na iznos od 207,12 kuna/27,49 EUR od 4. lipnja 2010.
- na iznos od 270,94 kuna/35,96 EUR od 7. srpnja 2010.
- na iznos od 238,64 kuna/31,67 EUR od 6. kolovoza 2010.
- na iznos od 320,03 kuna/42,48 EUR od 7. rujna 2010.
- na iznos od 295,48 kuna/39,22 EUR od 6. listopada 2010.
- na iznos od 260,34 kuna/34,55 EUR od 5. studenog 2010.
- na iznos od 339,41 kuna/45,05 EUR od 6. prosinca 2010.
- na iznos od 398,83 kuna/52,93 EUR od 7. siječnja 2011.
- na iznos od 361,37 kuna/47,96 EUR od 4. veljače 2011.
- na iznos od 375,58 kuna/49,85 EUR od 4. ožujka 2011.
- na iznos od 336,82 kuna/44,70 EUR od 6. travnja 2011.
- na iznos od 368,14 kuna/48,86 EUR od 5. svibnja 2011.
- na iznos od 462,51 kuna/61,39 EUR od 6. lipnja 2011.
- na iznos od 444,64 kuna/59,01 EUR od 6. srpnja 2011.
- na iznos od 585,42 kuna/77,70 EUR od 22. kolovoza 2011.
- na iznos od 634,98 kuna/84,28 EUR od 6. rujna 2011.
- na iznos od 462,82 kuna/61,43 EUR od 6. listopada 2011.
- na iznos od 466,15 kuna/61,87 EUR od 7. studenog 2011.
- na iznos od 449,75 kuna/59,69 EUR od 7. prosinca 2011.
- na iznos od 480,80 kuna/63,81 EUR od 10. siječnja 2012.
- na iznos od 506,55 kuna/67,23 EUR od 6. veljače 2012.
- na iznos od 502,72 kuna/66,72 EUR od 5. ožujka 2012.
- na iznos od 489,40 kuna/64,95 EUR od 5. travnja 2012.
2
- na iznos od 493,92 kuna/65,55 EUR od 4. svibnja 2012.
- na iznos od 506,40 kuna/67,21 EUR od 6. lipnja 2012.
- na iznos od 496,13 kuna/65,85 EUR od 4. srpnja 2012.
- na iznos od 496,16 kuna/65,85 EUR od 3. kolovoza 2012.
- na iznos od 487,19 kuna/64,66 EUR od 5. rujna 2012.
- na iznos od 469,20 kuna/62,27 EUR od 4. listopada 2012.
- na iznos od 490,92 kuna/65,16 EUR od 7. studenog 2012.
- na iznos od 488,28 kuna/64,81 EUR od 5. prosinca 2012.
- na iznos od 496,44 kuna/65,89 EUR od 7. siječnja 2013.
- na iznos od 468,81 kuna/62,22 EUR od 7. veljače 2013.
- na iznos od 479,94 kuna/63,70 EUR od 5. ožujka 2013.
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa
do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja
banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u
iznosu od 1.864,49 eura/14.048,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku
od dana presuđenja, dakle od 21. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 305,53
eura/2.302,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 7. lipnja 2019., se navodi kako je tužiteljica sklopila
ugovor o kreditu broj … s pravnim prednikom tuženika 20. veljače 2008.
Predmetni ugovor je solemniziran 20. veljače 2008. kod javne bilježnice Z. P. iz
S. pod poslovnim brojem OV-1189/08. U konkretnom slučaju radi se o kreditu s
rokom otplate od 5 godina od dana stavljanja kredita u otplatu kojim je tužiteljici na
raspolaganje stavljen iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.000,00
CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženikovog prednika važeće na dan
korištenja kredita radi kupovine novog motornog vozila. Iz odredbe članka 2., 3., 4. i
6. navedenog ugovora je razvidno da je tuženik zadržao sebi pravo da jednostrano
mijenja utanačene odredbe sklopljenog ugovora bez ikakvog pristanka tužitelja, kao
korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka i time
trgovac nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni
stope ugovorene kamate što je protivno jednom od temeljnih načela obveznih
odnosa – načelu savjesnosti i poštenja, kao i da je u konkretnom slučaju ugovoren
3
CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja pobijanog ugovora, tuženik kao banka i time trgovac nije tužitelja
informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnog ugovora. Dakle, nesporno je da se ovakvim postupanjem tuženika
narušava nužna ravnopravnost ugovornih strana u obveznopravnom odnosu, na
način da nastaje nenadoknadivi nesrazmjer međusobnih činidbi i time se izravno
narušava načelo jednakosti činidbe. Da su gore citirane ugovorne odredbe ništetne i
nepoštene te ne proizvode nikakve pravne učinke upravo zbog naprijed iznijetih
razloga, nedvojbeno je potvrđeno sudskom praksom i to prvenstveno odlukama iz
parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača čija su pravna utvrđenja
obvezujuća za sud (presuda i rješenje VSRH-a Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,
presudom VTS pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te presudom
VTS-a pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. VTS je navedenom
presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. izreke
potvrdio presudu Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom
se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i
prava tužitelja tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu
ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika
o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isti sud je presudom pod
poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog
suda pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik u
razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio interese i prava
potrošača korisnika kredita, a time interese i prava samog tužitelja zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i
u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti
informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana. Pobijane odredbe ugovora o promjenjivoj kamati
nesporno su protivne načelu savjesnosti i poštenja i kao takve ništetne iz razloga što
valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa kao bitni elementi ugovora o
kreditu (predmet i cijena) moraju biti određeni ili barem odredivi te se ne smiju
mijenjati bez unaprijed utvrđenih jasnih kriterija i uvjeta promjene. Primjenom testa
transparentnosti u navedenim postupcima u povodu kolektivne tužbe koji se odnosi
isključivo na predmet i cijenu ugovora promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u
CHF utvrđene su nerazumljivim prosječnom potrošaču, nakon čega se krenulo u
provođenje testa poštenosti. Rezultat testova transparentnosti i poštenosti je takav
da su navedenim pravomoćnim odlukama VTS-a valutna klauzula u CHF i
promjenjiva kamatna stopa utvrđene nepoštenima te stoga i ništetnima.
Na temelju iznesenog očigledno je da je tuženik u konkretnom slučaju
postupio protivno svim temeljnim načelima obveznog prava, odredbama članaka 81.,
82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) te članka 96. i 97.
Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09.,
89/09. i 133/03.), odredbama članka 4. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ kao i Kodeksu
dobre bankovne prakse što je sve dovelo do nesavjesnosti u postupanju tuženika i
nepoštenja odredaba ugovora, a time i ništetnosti članka 2., 3., 4. i 6. ugovora o
4
dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika,
odnosno u dijelu kojim je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica.
Izravna posljedica ništetnih članaka 2., 3., 4. i 6. ugovora u dijelu kojim je ugovorena
kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika, odnosno u dijelu kojim je
ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, očituje se u tome da je tužitelj
predmetnu kreditnu obvezu preplatio u značajnom iznosu koji će se egzaktno utvrditi
provođenjem financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari, a koji iznos je tuženik
stekao bez ikakve osnove. Tužiteljica posebno ističe kako je u više navrata molila od
tuženika uručenje cjelokupne materijalne dokumentacije koja je nužna za precizan
izračun preplaćenog iznosa predmetne kreditne obveze, ali tuženik je odbio udovoljiti
njezinim traženjima. Odredbom članka 186. b) ZPP-a u sporovima u kojima ne može
postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi
dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa
dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje strane, tužitelj može u
tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa,
predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količini, odnosno istovjetnost odrediti
tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede
vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Shodno
tome, tužiteljica na temelju citiranih odredbi pridržava pravo konačnog uređenja
tužbenog zahtjeva nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.
Predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se obvezati tuženik dostaviti tužitelju
sve otplatne planove po ugovoru o kreditu broj 216-053/2008., pregled kretanja
kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, promet po kreditu, odluke
o promjeni kamatnih stopa i specifikaciju svih uplata po istom te predlaže donijeti
presudu kojom će se obvezati tuženik na isplatu iznosa koji će se utvrditi financijskim
vještačenjem zajedno sa zateznim kamatama te mu naknaditi parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 7. siječnja 2021., tuženik je istakao
prigovor zastare utuženih tražbina. Otplatom kredita u cijelosti ugovor o kreditu je
prestao postojati. Dakle, ne postoji više dužničko-vjerovnički odnos između stranaka.
Obzirom više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, iste se
ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti bilo kakvo
plaćanje od strane tuženika. Utvrđenje ništetnosti podrazumijeva prije svega
postojanje odredaba ugovora u odnosu na koje se traži od suda da utvrdi njihovu
ništetnost. Međutim, u konkretnom slučaju navedene odredbe više ne postoje, a
tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti tih odredaba koje više
ne proizvode nikakve pravne učinke i na temelju kojih ne postoji obveznopravni
odnos između stranaka. Tuženik izričito osporava tvrdnje iz tužbe da bi odredbe
ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uopće bile ništetne.
Ističe kako su predmetne odredbe valjane, slijedom čega tužitelj nema i ne može
imati nikakve tražbine prema tuženiku po ovoj osnovi. Međutim, tužitelj nema pravo
pozivati se na utvrđenja iz spomenutih presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora
jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema
potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Osnovnog ugovora,
jer je temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva prethodno utvrđenje
suda da su sporne odredbe Osnovnog ugovora ništetne, a tužitelju nedostaje pravni
interes da sud donese takovo utvrđenje i jer se pravomoćnost prvostupanjske
presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi na ugovor o kreditu. U trenutku
sklapanja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne
novine" 79/07., 125/07. dalje ZZP/07.). Odredba članka 131. ZZP/07. koja regulira
5
institut kolektivne zaštite potrošača stupila je na snagu tek dana 16. srpnja 2009. i to
na temelju članka 81. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju, a kojom je ukinuta odgoda primjene članka 131. ZZP/07. do dana
pristupa Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. S druge strane,
članak 502. a) Zakona o parničnom postupku kojim je uvedena mogućnost
podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava stupio je na snagu tek 1.
srpnja 2013. Iz navedenog je razvidno kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu
nije uopće postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača pa se tužitelj u ovom
konkretnom slučaju nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru
kolektivnog spora. Navedeno pravo omogućeno je potrošačima tek na temelju
pravnih propisa koji su stupili na snagu nakon sklapanja ugovora o kreditu, a koji
propisi se ne primjenjuju retroaktivno. Iz navedenog slijedi zaključak kako utvrđenja iz
spomenutih presuda ne mogu imati nikakve pravne učinke na pravnu situaciju
tužitelja. Međutim, obzirom sporne odredbe na čijoj ništetnosti tužitelj temelji svoju
tužbu više ne postoje, tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti
tih odredaba koje više ne proizvode nikakve pravne učinke i na temelju kojih ne
postoji obveznopravni odnos između stranaka. Obzirom je iz naprijed navedene
argumentacije sasvim jasno kako podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje
povrijeđeno subjektivno pravo potrošača ne bi trebalo biti sporno niti to da se pravna
zaštita koju je na apstraktnoj razini postigla udruga Potrošač u Kolektivnom sporu ne
može smatrati ostvarenjem konkretne pravne zaštite ovdje tužitelja koja se temelji na
pretpostavci ništetnosti spornih odredaba osnovnog ugovora. Cilj kolektivne zaštite je
prije svega preventivan i nije mu funkcija ostvarivanje subjektivnih prava pojedinačnih
potrošača. Iz svega naprijed navedenog slijedi zaključak kako činjenica
pravomoćnosti presuda iz Kolektivnog spora ne znači automatski ipso iure da su
odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. U
Kolektivnom sporu se nije odlučivalo o valjanosti odredaba ugovora o kreditu.
Potrošač koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo mora ustati sa samostalnom
tužbom radi ostvarenja subjektivnog prava za koji smatra da mu pripada. Iz toga se
nameće zaključak kako su dva postupka, onaj iz kolektivne zaštite i onaj koji pokreće
individualni potrošač, neovisni i autonomni postupci u smislu pravnih učinaka koje
proizvode rezultati tih postupaka. Iz naprijed navedene argumentacije jasno i
nedvojbeno proizlazi kako bi slijepo citiranje presuda donesenih u okviru Kolektivnog
spora u pogledu utvrđenja pravne valjanosti valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi u pojedinačnim sporovima – bez kritičkog promišljanja i stavljanja u
kontekst konkretne činjenične situacije i svih okolnosti pojedinačnog slučaja –
zasigurno bilo pravno pogrešno obzirom da bi se time ne samo dovelo u pitanje
ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom, već i prekršilo načeo
poštenog suđenja zajamčeno u članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda. Iz navedenog razloga tuženik smatra kako isti ima pravo u ovom
postupku dokazivati kako odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj
kamatnoj stopi u ovom konkretnom slučaju nisu ništetne i predlaže sudu provesti
detaljan dokazni postupak po ovom pitanju odnosno usvojiti sve dokazne prijedloge
tuženika.
Tuženik u ovom odgovoru na tužbu tvrdi i detaljno argumentira da valutna
klauzula sadržana u ugovoru o kreditu nije ništetna jer je ugovaranje valutne klauzule
je izričito dozvoljeno na temelju zakona, valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti
testu poštenosti iz članka 99. ZZP/07. i ista ne predstavlja nepoštenu ugovornu
odredbu u smislu članka 96. ZZP/07. Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi
u trenutku sklapanja osnovnog ugovora ("Narodne novine" broj: 35/05. dalje: ZOO)
6
izričito je dozvoljavao ugovaranje valutne klauzule i to u članku 22. stavak 1. koji
propisuje: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne
obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute
Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.“ Pritom ovlaštenje ugovornih
strana da ugovore primjenu valutne klauzule proizlazi iz članka 2. ZOO-a koji
propisuje slobodu uređivanja obveznih odnosa. Sudionici u prometu slobodno
uređuju obvezne odnose uz ograničenje da ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu
Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Ugovaranje valutne
klauzule ne samo da nije suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i
moralu društva, već je izričito dozvoljeno člankom 22. stavak 1. ZOO te je ta sloboda
ugovaranja valutne klauzule izraz ugovorne autonomije stranaka koje je jedno od
osnovnih postulata obveznog prava. Ugovaranjem valutne klauzule u konkretnom
slučaju tužitelj i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na
rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako su se u ponudi
tuženika istovremeno nudili krediti s valutnom klauzulom u različitim valutama, koji su
isto tako sadržavali različite uvjete. Tužitelj je imao pravo izbora između više različitih
kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirao sve opcije i u konačnici podnio
zahtjev za odobrenje kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
Tužitelj nije bio ni na koji način prisiljen sklopiti ugovor o kreditu s takovom valutnom
klauzulom. Među strankama ne bi trebalo biti sporno kako valutna klauzula
predstavlja odredbu o predmetu ugovora o kreditu. Navedeno iz razloga što su
valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tijekom postupka u povodu
kolektivne tužbe procjenjivane upravo s aspekta predmeta i cijene ugovora. Upravo
provođenje testa poštenosti od strane sudova u Kolektivnom sporu ukazuje na
činjenicu da su i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa predmet i cijena
ugovora o kreditu, jer da tome nije tako, sudovi koji su odlučivali u Kolektivnom sporu
ne bi primjenjivali ovaj test. Valutna klauzula utvrđuje iznos novca u domaćoj valuti
kojega banka stavlja na raspolaganje potrošaču, kao i iznos novca u domaćoj valuti
kojeg je potrošač dužan vratiti banci, a koji se iznosi izračunavaju u domaćoj valuti na
temelju tečaja strane valute prema tečaju domaće valute. Prema tome, nedvojbeno je
kako je riječ o ugovornoj odredbi koja određuje sam predmet ugovora. Odredbe koje
sadrže valutnu klauzulu jasno su navedene u ugovoru o kreditu (članak 2. i 4.)
ispisane su jednakim fontom slova kao i sve ostale odredbe ugovora slijedom čega
su iste uočljive. U člancima 2. i 4. ugovora o kreditu jasno je navedeno da se tužitelju
odobrava kredit u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti iznosa kredita u CHF te da
se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti
iznosa kredita u CHF. Dakle, sam tekst navedenih odredaba je jezično i gramatički
sasvim jasan. Tužitelju je bio i morao biti razumljiv smisao i učinci valutne klauzule
sadržane u ugovoru o kreditu. Na takav zaključak upućuje nekoliko razloga koje
tuženik detaljno obrazlaže u nastavku. U prvom redu, tuženik naglašava činjenicu
kako je ugovor o kreditu sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave.
Navedeno znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa
svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze.
Naime, sukladno članku 59. stavak 2. u vezi s člankom 57. Zakona o javnom
bilježništvu prilikom solemnizacije pravnog posla javni bilježnik mora strankama
objasniti smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. U
postupku solemnizacije javni bilježnik čita sam ugovor na glas u prisutnosti
ugovaratelja i mora upozoriti ugovaratelja ako ugovor sadrži nejasne ili dvosmislene
odredbe. Tuženik je mišljenja kako sud ne bi smio zanemariti i olako prijeći preko
ovako važne odredbe. Riječ je o jednoj od krucijalnih uloga i funkcija javnih bilježnika
7
i pravnog instituta solemnizacije. Ratio solemnizacije je da služi kao dodatni zaštitni
mehanizam strankama da se uvjere žele li sklopiti neki pravni posao te snositi rizike
koje iz istog proizlaze. Javni bilježnik ne bi solemnizirao ugovor o kreditu da se nije
prethodno uvjerio razumije li tužitelj značenje i posljedice sklapanja navedenog
ugovora. Nadalje, zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja ugovora o kreditu
detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo
znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice
eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji
mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Podredno gore navedenim
argumentima, tuženik naglašava kako odredbe ugovora o kreditu koje sadrže valutnu
klauzulu nisu nepoštene. Pojam nepoštene ugovorne odredbe propisan je u članku
96. ZZP/07.: „Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se
nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.“ Iz sadržaja
predmetne odredbe proizlazi kako se moraju kumulativno ispuniti sljedeći uvjeti da bi
se neka ugovorna odredba mogla smatrati nepoštenom:
i mora biti riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo
ii mora biti riječ o odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača
iii da je postupanje trgovca bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a što nije slučaj.
Tuženik ističe kako niti u odnosu na odredbu osnovnog ugovora o
promjenjivosti kamatne stope (članak 6.) također nisu ispunjeni uvjeti za provođenje
testa poštenosti iz članka 99. ZZP/07. niti uvjeti iz članka 96. ZZP/07. da bi se
navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Razvidno je kako tuženik nije bez
primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope. Zbog iznimno strogog nadzora
i regulatornih okvira takvo postupanje banke naprosto ne bi bilo niti moguće. Do
porasta kamatnih stopa moglo je doći isključivo zbog objektivnih (tržišnih) kriterija
prema kojima se određuje njihova visina. Slijedom iznesenog predlaže odbaciti
tužbeni zahtjev u cijelosti obzirom nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje stupnjevite
tužbe prema članku 186. b) stavak 3. ZPP-a ili odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan
te obvezati tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku.
3. Podneskom od 12. srpnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, dok je
konačno isti postavio podneskom od 28. studenog 2022. i to na način kako je to
navedeno u izreci.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu broj …
od 20. veljače 2008. solemniziran kod javne bilježnice Z. P. iz S.,
pod poslovnim brojem Ov-1189/08. od 20. veljače 2008., ponude broj 10/2008. od
13. veljače 2008., otplatnog plana od 20. veljače 2008., dopisa A. d.d. od 1.
listopada 2018., dopisa od 25. rujna 2018., obavijesti o promjeni kamatne stope po
partiji kredita broj … od 20. ožujka 2008., specifikacije uplata po broju
ugovora …, otplatnog plana za kredit …, obavijesti o promjeni
kamatne stope po partiji kredita broj … od 10. travnja 2009., otplatnog plana
za kredit broj …, obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj
… od 4. prosinca 2008., pregleda prometa za klijenta po ugovoru o kreditu
broj ... partija …, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po
kreditu od 24. prosinca 2020., pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I.
L. od 16. ožujka 2022., očitovanja sudske vještakinje I. L. od 7. srpnja
8
2022., saslušanjem tužiteljice V. K.-V. u svojstvu stranke i svjedoka P. I..
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ove parnice je zahtjev:
za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli
za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
8. Među strankama nije sporno:
da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj …
od 20. veljače 2008. solemniziran kod javne bilježnice Z. P. iz S., pod
poslovnim brojem Ov-1189/08. od 20. veljače 2008.. na temelju kojeg je odobrena
isplata 13.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 60 mjeseci
da je člankom 3. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,60 %
dekurzivno godišnje i da je promjenjiva da je ugovor o kreditu zatvoren
9. Sporno je:
je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena
ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli
ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve
navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.
10. Istaknut je i prigovor zastare.
11. Čitanjem ugovora o kreditu broj …. od 20. veljače 2008.
solemniziran kod javne bilježnice Z. P. iz S., pod poslovnim brojem Ov-
1189/08. od 20. veljače 2008. utvrđeno je:
da je isti sklopljen između H. A.-A.-B. d.d. i V. K.-V. kao korisnice kredita
da se korisniku kredita odobrava potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti
od 13.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d.
važećem na dan korištenja kredita
da je kredit namijenjen za kupovinu novog motornog vozila
da je rok otplate 60 mjeseca
da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,60 % dekurzivno godišnje
koje se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u
anuitete
da rok otplate kredita iznosi 5 godina od dana stavljanja kredita u otplatu te se
otplaćuje u 60 mjesečnih anuiteta u iznosu od 248,92 CHF obračunatih po srednjem
tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja
da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o
kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta banke te korisnik
kredita potpisom ugovora izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća
9
pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s
promijenjenom kamatnom stopom.
12. Iz iskaza tužiteljice V. K.-V. proizlazi kako je 2008. sa tada H.
sklopila ugovor o kreditu na iznos od 13.000,00 CHF. Znalo se u to vrijeme
da su krediti u CHF najpovoljniji zbog najmanje kamatne stope. Točno je da ju nitko
od strane djelatnika banke nije nagovarao da podigne baš kredit u CHF, ali je isto
tako točno da je nisu upozorili u niti jednoj fazi dogovora s njima pa tako ni prije
potpisivanja samog ugovora o naravi, rizicima, posljedicama odredbi o promjenjivoj
kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli. Kredit je podigla radi kupnje osobnog vozila na 5
godina. Nije upozorena da se radi o riskantnom kreditu, a ovo stoga jer je vezan za
valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu jer da je zasigurno ga ne bi podigla. U
to vrijeme nije shvaćala značenje same valutne klauzule, a ni promjenjive kamatne
stope. Ugovor je dobila na potpis, dakle radilo se o tipskom ugovoru i nije mogla
utjecati na niti jednu njegovu odredbu. Rata joj se gotovo udvostručila. Na upit suda
je li pročitala ugovor odgovorila je da vjerojatno je u uvjetima koji su tada bili, nije
imala izbora u smislu da bi mogla utjecati na bilo koju stavku ugovora. Kredit je
zatvorila 5 godina poslije. Banka je postupila neprofesionalno i nesavjesno jer je
morala znati da se radi o riskantnim kreditima.
13. Svjedok P. I. je naveo kako bi klijenti dolazili u banku, informirali
se o uvjetima kredita, kamatnoj stopi, ročnosti i instrumentima osiguranja. Prikupljali
bi dokumentaciju, po odobrenom kreditu bi se pisali ugovori o kreditu i stranka bi išla
na solemnizaciju. Stranke nisu mogle utjecati na pojedine odredbe ugovora. Posebno
se nije klijentima naglašavalo o tome koji su mogući rizici, naravi i posljedice kredita u
CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Isto vrijedi i za eurske kredite. Naglasio je kako
oni kao djelatnici banke to također nisu znali. Što se tiče tužiteljice iste se nije mogao
prisjetiti zbog proteka vremena. Dakle iskazivao je načelno. Bilo je jasno da je rata
dospijevala zadnjeg u mjesecu i po tečaju koji je vrijedio na taj dan. U ponudi su bili
krediti u eurima koji su bili puno nepovoljniji. Kamata je bila veća i s tim je rata bila
veća te je kreditnu sposobnost bilo teže zadovoljiti.
14. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 16. ožujka 2022.
proizlazi kako je tužitelj 20. veljače 2008. sklopio ugovor o kreditu broj: …
s kreditorom A. d.d. (ranije H. d.d.) sa sljedećim bitnim odredbama
kredita:
Korisnik kredita V. K.-V.
Kreditor H. A.-A.-B./A.
Ugovor/ kreditna parija …
Datum ugovora 20. veljače 2008.
Iznos kredita 13.000,00 CHF
Tečaj CHF na dan isplate kredita 4,501200
Rok otplate (mjeseci) 60 Rok otplate godine 5 Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni 5,60 %
otplatni plan)
Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 248,92 CHF Iznos anuiteta na dan isplate kredita 1.120,44 kuna
Ugovoreni tečaj za otplatu srednji tečaj H. na dan plaćanja
10
14.1. Ugovor o kreditu je sklopljen 20. veljače 2008. te je isplaćen 21. veljače 2008.
Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,60 % godišnje. Ugovoreno
je razdoblje otplate kredita u 60 jednakih mjesečnih anuiteta koji dospijevaju zadnjeg
dana u mjesecu. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je
31. ožujka 2008. u iznosu od 248,92 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo
1.120,44 kuna.
Ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju kreditora za CHF na plaćanja (članak 4. Ugovora o kreditu).
Na temelju dokumentacije u spisu vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o
kreditu, otplatni plan, obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu te pregled
prometa za klijenta ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih
stopa kretale kako slijedi:
- 5,60 % godišnje početno ugovorena kamatna stopa
- 6,50 % godišnje od dana isplate kredita do 30. studenog 2008.
- 6,80 % godišnje od 1. prosinca 2008. do 31. ožujka 2009.
- 7,30 % godišnje od 1. travnja 2009. do konačne otplate kredita.
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 248,92
CHF koliko je iznosio početno ugovoreni anuitet do 258,38 CHF kao najvećeg iznosa
anuiteta.
Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S
obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu
kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni
iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet
na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice
(usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći
u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te
da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta
prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima
razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao
platiti na temelju početno ugovorene kamatne stope.
Također u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja
tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate
kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu
na anuitet koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Vještak napominje da su ukupne
razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale
posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja
u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u
anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su
predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan
isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim
predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su
vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim
predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po
osnovi promjene tečaja.
U razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na
kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više
i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno
11
17.414,27 kuna, od kojeg iznosa se na preplatu zbog promjene kamatne stope
odnosi 2.894,16 kuna te zbog promjene tečaja iznos od 14.520,11 kuna.
U nastavku se u Tabeli 2. daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu
zbog povećanja kamatne stope i rasta tečaja te usporedni pregled manje plaćenog
zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.
Redni Datum Pretplata zbog rasta kamatne stope i rasta tečaja Manje plaćeno zbog pada kamatne stope i nižeg
broj plaćanja tečaja
Pretplata zbog Pretplata zbog Ukupno više Utjecaj pada Utjecaj nižeg Ukupno manje
rasta kamatne rasta tečaja plaćeno kamatne stope tečaja plaćeno
stope
1 2 3 4 5 (3+4) 6 7 8 (6+7)
1 4.4.2008. 24,97 22,18 47,15 0,00 0,00 0,00
2 7.5.2008. 24,26 0,00 24,26 0,00 -10,26 -10,26
3 6.6.2008. 24,37 0,00 24,37 0,00 -5,23 -5,23
4 4.7.2008. 24,45 0,00 24,45 0,00 -1,54 -1,54
5 4.8.2008. 24,09 0,00 24,09 0,00 -18,22 -18,22
6 5.9.2008. 24,24 0,00 24,24 0,00 -11,25 -11,25
7 7.10.2008. 24,97 22,10 47,07 0,00 0,00 0,00
8 6.11.2008. 25,87 63,18 89,05 0,00 0,00 0,00
9 9.12.2008. 25,12 29,10 54,22 0,00 0,00 0,00
10 8.1.2009. 34,20 92,10 126,30 0,00 0,00 0,00
11 11.2.2009. 34,76 111,96 146,72 0,00 0,00 0,00
12 10.3.2009. 35,57 140,74 176,31 0,00 0,00 0,00
13 9.4.2009. 34,39 99,02 133,41 0,00 0,00 0,00
14 8.5.2009. 46,17 94,54 140,71 0,00 0,00 0,00
15 5.6.2009. 45,89 86,95 132,84 0,00 0,00 0,00
16 8.7.2009. 45,74 83,09 128,83 0,00 0,00 0,00
17 6.8.2009. 45,47 76,12 121,59 0,00 0,00 0,00
18 4.9.2009. 45,89 87,07 132,96 0,00 0,00 0,00
19 9.10.2009. 45,37 73,38 118,75 0,00 0,00 0,00
20 9.11.2009. 45,45 75,37 120,82 0,00 0,00 0,00
21 4.12.2009. 45,88 86,82 132,70 0,00 0,00 0,00
22 7.1.2010. 46,50 103,00 149,50 0,00 0,00 0,00
23 4.2.2010. 46,98 115,70 162,68 0,00 0,00 0,00
24 4.3.2010. 47,00 116,20 163,20 0,00 0,00 0,00
25 7.4.2010. 48,01 142,83 190,84 0,00 0,00 0,00
26 6.5.2010. 48,05 143,83 191,88 0,00 0,00 0,00
27 4.6.2010. 48,61 158,51 207,12 0,00 0,00 0,00
28 7.7.2010. 50,94 220,00 270,94 0,00 0,00 0,00
29 6.8.2010. 49,76 188,88 238,64 0,00 0,00 0,00
30 7.9.2010. 52,74 267,29 320,03 0,00 0,00 0,00
31 6.10.2010. 51,84 243,64 295,48 0,00 0,00 0,00
32 5.11.2010. 50,55 209,79 260,34 0,00 0,00 0,00
33 6.12.2010. 53,45 285,96 339,41 0,00 0,00 0,00
34 7.1.2011. 55,62 343,21 398,83 0,00 0,00 0,00
35 4.2.2011. 54,25 307,12 361,37 0,00 0,00 0,00
36 4.3.2011. 54,77 320,81 375,58 0,00 0,00 0,00
37 6.4.2011. 53,35 283,47 336,82 0,00 0,00 0,00
38 5.5.2011. 54,50 313,64 368,14 0,00 0,00 0,00
39 6.6.2011. 57,96 404,55 462,51 0,00 0,00 0,00
40 6.7.2011. 57,30 387,34 444,64 0,00 0,00 0,00
41 22.8.2011. 62,46 522,96 585,42 0,00 0,00 0,00
42 6.9.2011. 64,27 570,71 634,98 0,00 0,00 0,00
43 6.10.2011. 57,97 404,85 462,82 0,00 0,00 0,00
44 7.11.2011. 58,09 408,06 466,15 0,00 0,00 0,00
45 7.12.2011. 57,49 392,26 449,75 0,00 0,00 0,00
46 10.1.2012. 58,63 422,17 480,80 0,00 0,00 0,00
47 6.2.2012. 59,57 446,98 506,55 0,00 0,00 0,00
48 5.3.2012. 59,43 443,29 502,72 0,00 0,00 0,00
49 5.4.2012. 58,94 430,46 489,40 0,00 0,00 0,00
50 4.5.2012. 59,11 434,81 493,92 0,00 0,00 0,00
51 6.6.2012. 59,56 446,84 506,40 0,00 0,00 0,00
52 4.7.2012. 59,19 436,94 496,13 0,00 0,00 0,00
53 3.8.2012. 59,19 436,97 496,16 0,00 0,00 0,00
54 5.9.2012. 58,86 428,33 487,19 0,00 0,00 0,00
55 4.10.2012. 58,20 411,00 469,20 0,00 0,00 0,00
56 7.11.2012. 59,00 431,92 490,92 0,00 0,00 0,00
57 5.12.2012. 58,90 429,38 488,28 0,00 0,00 0,00
58 7.1.2013. 59,20 437,24 496,44 0,00 0,00 0,00
59 7.2.2013. 58,19 410,62 468,81 0,00 0,00 0,00
60 5.3.2013. 58,61 421,33 479,94 0,00 0,00 0,00
Ukupno 2.894,16 14.566,61 17.460,77 0,00 -46,50 -46,50
U razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope iznad kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora i rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio
12
prilikom isplate kredita tužitelj je ukupno više platio 17.460,77 kuna, od kojeg iznosa
je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 2.894,16 kuna te zbog rasta tečaja
iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od 14.566,61
kuna.
Tužitelj je manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita u ukupnom iznosu 46,50 kuna.
MIŠLJENJE
Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak.
Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope
te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju
otplate kredita iznose 17.460,77 kuna od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime
promjene kamatne stope iznos od 2.894,16 kuna te je preplatio zbog rasta tečaja
iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 14.566,61 kuna
2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu
na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 46,50 kuna.
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje
plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na
više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 17.414,27
kuna i to:
- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka
otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 2.894,16 kuna
- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate
(na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su
korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena
kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate
kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 14.520,11 kuna.
15. Iz očitovanja sudske I. L. od 7. srpnja 2022. proizlazi kako je zadatak
vještaka bio utvrditi iznose preplate izražene u kunama po mjesecima po osnovi
ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope koji se sastoje od razlike između
iznosa anuiteta uplaćenih sukladno promjenjivim kamatnim stopama i iznosa koji su
trebali biti uplaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita primijenjena početno
ugovorena kamatna stopa, iznosi preplate izraženi u kunama po mjesecima po
osnovi ništetnosti valutne klauzule koji se sastoje od razlike između iznosa anuiteta
uplaćenih primjenom valutne klauzule u CHF i iznosa anuiteta koji su trebali biti
uplaćeni da je cijelo vrijeme otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu na dan
korištenja kredita te ukoliko postoje da vještak utvrdi i izračuna tzv. negativne razlike.
Stoga izračuni koje predlaže tuženik u svom podnesku od 13. travnja 2022.
nisu bili zadatak vještaka, dok je u preostalom dijelu podneska riječ je o pravnim
pitanjima u koja vještak ne ulazi.
Obzirom je vještak izvršio sve tražene izračune iskazavši i više i manje
plaćenu razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, vještak ostaje pri svom nalazu
i mišljenju.
13
16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
17. Presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od
4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u
CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda
je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja
2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9.
travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje,
presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4.
srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca
2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem
ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako
da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta
uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja
tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana
presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem
Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod
poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao
neosnovanu.
17.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Udruga
POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom
sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama
sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti
potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.,
78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa
zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u
postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
17.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja
2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o
kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika
kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o
kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje
14
potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u
svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i
ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz
koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje
presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je
utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski
franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz
valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim
francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu
pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
17.3. Tuženik u ovom postupku tvrdi da je u parnici Potrošač utvrđivana apstraktna
pravna zaštita čiji se učinci ne mogu primjenjivati na svaki pojedinačni ugovorni
odnos, nego se treba provesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na
koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Isto tako tuženik tvrdi da su tužitelju
bile dane sve potrebne obavijesti. Na navedenu okolnost tuženik je predložio
saslušanje djelatnika banke.
Kako se odluka o nepoštenosti odredbi potrošačkog ugovora o kreditu u
pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da pojedinom potrošaču u
predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti
o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i
dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su pojedinačnim potrošačkim sporovima
banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora
o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi,
rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove
ugovorne obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristupio
na sklapanje takvog ugovora (U-III-5458/21. od 30. lipnja 2022.).
Slijedom iznesenog, sud je prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem i
tužiteljice i svjedoka.
17.3.1.Tužiteljica, potrošač, tvrdi da nije bila obaviještena o rizicima fluktuacije tečaja
i same promjenjive kamatne stope. Svjedok, djelatnik banke, je naveo da se
klijentima nije posebno naglašavalo koji su mogući rizici, posljedice i narav kredita u
CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. S obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su
prevladavali u utuženom vremenu, s obzirom na interne akte banke, a uvažavajući pri
tom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, banka je mogla
predočiti i dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su
potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Iskazi nisu proturječni, iz istih proizlazi da
obavijesti nisu dane a u kojoj situaciji bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao
smatrati "informiranim".
17.4. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača
prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o
kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike
fluktuacije tečaja koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti
15
je imao takve zakonske ovlasti, radi čega je i odbijen prijedlog za saslušanjem javnog
bilježnika.
18. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba
ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati
utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu
odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka
87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o
zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je
odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.
19. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati
uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj
kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana
sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno
valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a
predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno
nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo
ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti
ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u
predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača
zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo
neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o
tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja,
pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema
tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o
kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih
ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim
shvaćanjem VSRH-a.
20. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
20.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po
C. d.o.o. te je sudska vještakinja I. L. 16. ožujka 2022. izradila
pisani nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan te
ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud. Tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženik
ima svoje viđenje načina na koji bi vještak trebao vještačiti.
20.2. Sudska vještakinja I. L. dopunski se očitovala na primjedbe tuženika ostajući u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju.
20.3. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa
od 17.414,27 kuna pa je odlučeno kao u izreci.
21. Prigovor zastare nije osnovan.
16
21.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja
ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog
postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka
pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je
pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.
Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda
Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.
Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju
djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za
povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-
7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o
valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod
poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.
Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 24. travnja 2007.
22. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj
od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog
ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve
navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao
sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna
stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga,
kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora
pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik
u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana
isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).
Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
23. Podneskom od 20. srpnja 2023. tuženik je izjavio da se protivi smanjenju
tužbenog zahtjeva. U konkretno slučaju tužiteljica nije smanjila tužbeni zahtjev nego
je isti postavila nakon provedenog vještačenja, s obzirom na to da je podnesena
stupnjevita tužba.
24. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka
155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91.,
91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14.,70/19. i
80/22. -dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.500,00 kuna, za zastupanje na
ročištima od 3. ožujka 2022., 13. srpnja 2022., 24. studenog 2022. i 4. svibnja 2023.
po 1.500,00 kuna, za sastav podnesaka od 12. srpnja 2022. i 29. studenog 2022. po
1.500,00 kuna, odnosno ukupno 10.500,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak
vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od
524,00 kuna i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 524,00 kuna pa se dolazi
17
do ukupnog iznosa od 14.048,00 kuna/1.864,49 eura( nije priznat trošak zastupanja
na ročištu za objavu odluke jer isti nje bio nužan za vođenje postupka).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupa u iznosu od 2.302,00 kuna/305,53 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan
25. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
26. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29.
stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o
izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
27. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 21. lipnja 2023.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
18
