1

Poslovni broj: 24 Gž-913/2022-4

 

Poslovni broj: 24 Gž-913/2022-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. G.-Z. iz G., OIB:..., zastupanog po punomoćnici N. R., odvjetnici u G., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-142/2022-6 od 31. svibnja 2022., 23. lipnja 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, preinačava se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-142/2022-6 od 31. svibnja 2022. i rješava:

 

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski se sud, u povodu prigovora tuženika, pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (stavak I. izreke) te je riješio po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Sporna je mjesna nadležnost Općinskog suda u Virovitici za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za isplatu novčanog iznosa za koji tužitelj tvrdi da mu pripada na temelju nepoštene ugovorne odredbe potrošačkog ugovora koji je zaključio s tuženikom u Virovitici 3. siječnja 2007.

 

6. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nenadležnosti u povodu pravovremenog prigovora tuženika, sud je, ocjenjujući okolnosti o kojima ovisi njegova nadležnost, uzeo u obzir sljedeće:

- da je predmet spora isplata na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima iz potrošačkog ugovora koji su stranke zaključile 3. siječnja 2007.

- da je tim ugovorom bez pojedinačnog pregovaranja među strankama ugovoreno da je u slučaju spora mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika

- da je sjedište tuženika u Zagrebu pa da je prema sporazumu stranaka mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu

- da tuženik živi u G. koja je u Virovitičko-podravskoj županiji

- da samo zbog visokih troškova dolaska na sud, koje je isticao tužitelj u odgovoru na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nije nepoštena jer ti troškovi sami za sebe ne stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača

- da ne postoji zapreka da tužitelj angažira odvjetnika iz Zagreba da ga kao punomoćnik zastupa pred tim sudom

- da je i prema odredbama primjenjivog postupovnog prava općemjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

 

7. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Najprije, neodlučni su razlozi pobijanog rješenja kojima se upućuje na praksu Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva 93/13) . To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje. U skladu s obvezujućim tumačenjem tog Suda izraženim u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka (t. 36 do 40.) i tamo citiranoj sudskoj praksi, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive.

 

8.1. Zbog toga je u ovom predmetu mjerodavno hrvatsko pravo, posebno Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.  96/2003., 46/2007. i 79/2007., dalje: ZZP/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora.

 

9. Imajući na umu da Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/22.) s izuzecima propisanim odredbama članka 107. stavaka 2. i 3. tog Zakona) ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavka 5. ZZP/2003 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“).

 

9.1. Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu pa u smislu članka 84. ZZP/2003 podliježe testu poštenosti iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.

10. U skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

10.1. Prema članku 82. točci 19. ZZP/2003 (tzv. siva lista nepoštenih odredbi), nakon pojedinačne procjene u skladu s člankom 81. tog Zakona, ugovorna odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom može se smatrati nepoštenom.

 

11. Ugovorna odredba kojoj je svrha prenijeti nadležnost za sve sporove koji mogu proizaći iz potrošačkog ugovora na sud u kojem trgovac ima sjedište, obvezuje potrošača da se podvrgne isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegova prebivališta (boravišta). To njemu može otežati sudjelovanje u postupku jer troškovi mogu biti odvraćajući i uzrokovati to da on odustane od tužbe koja je jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi.

 

11.1. Osim toga, riječ je o ugovornoj odredbi koja isključivo pogoduje trgovcu jer mu omogućuje da sve sporove u vezi sa svojim profesijom vodi na sudu koji se nalazi u mjestu njegova sjedišta i da time olakšano organizira svoje sudjelovanje pred sudom, bez da potrošač zauzvrat uživa ikakvih pogodnosti od nje. Kakva god bila priroda potrošačkog ugovora, ovakva ugovorna odredba umanjuje učinkovitost sudske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi pa takva ugovorna odredba stoga potpada pod kategoriju odredbi čije je predmet ili svrha isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe, a što je kategorija na koju se odnosi točka 19. članka 82. ZZP/2003.

11.2. Iz navedenog slijedi da prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi isključivu mjesnu nadležnost na sud u Zagrebu gdje tuženik ima sjedište i koji je oko 155 km udaljen od mjesta prebivališta tužitelja (G.) što, samorazumljivo, povećava troškove sudjelovanja tužitelja, uključivo i njegovog osobnog sudjelovanja u postupku (obje stranke predlažu njegovo saslušanje), ali povećava i ukupne troškove postupka koje će po okončanju spora snositi neuspješna stranka, s obzirom na to da su i po tuženiku predloženi svjedoci iz Virovitice, zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/2003.

11.3. Pritom su neodlučni razlozi suda prvog stupnja koji se odnose na mogućnost tužitelja da angažira odvjetnika iz Zagreba. Riječ je o zadiranju u pravo stranke da je zastupa punomoćnik po njezinom izboru.

12. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 ništetna pa se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Zagrebu) nikad nije niti postojala (ništetnost prorogacijske klauzule ex tunc).

12.1. U nedostatku takvog sporazuma, u primjeni je ZPP koji, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupanja, osim odredbi o općoj mjesnoj nadležnosti iz članka 46. stavka 1. ZPP-a, sadrži i odredbu o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe (članak 59. ZPP-a), prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

12.2. Imajući na umu da iz isprave koja je u spisu predmeta proizlazi da je spor nastao u vezi s potrošačkim ugovorom koji je zaključen u Virovitici, očito je da tuženik tamo ima poslovnu jedinicu te da je ovaj spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

 

12.3. Zbog toga je Općinski sud u Virovitici mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari pa je na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a preinačeno prvostupanjsko rješenje kojim se taj sud oglasio mjesno nenadležnim te je prigovor mjesne nenadležnosti odbijen.

 

U Varaždinu 23. lipnja 2023.