Poslovni broj: 8 Gž-307/2023-2

1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. rođ. K. O.: …, iz O., …, koju zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u O., …, protiv tuženika A. B. d.d. OIB: …, Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima u O. društvu K. i P. d.o.o., Z., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-404/2019-38 od 20. veljače 2023., u sjednici održanoj 21. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika A. B. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-404/2019-38 od 20. veljače 2023. u dijelu pod toč. I. i II. izreke te u dijelu pod toč. III. izreke kojim je naloženo tuženiku A. B. d.d. da tužiteljici K. K. naknadi parnični trošak u iznosu od 4.078,78 EUR / 30.731,57 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-404/2019-38 od 20. veljače 2023. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku A. B. d.d. da tužiteljici K. K. naknadi parnični trošak preko iznosa od 4.078,78 EUR / 30.731,57 kn do iznosa od 4.651,14 EUR / 35.044,00 kn tj. za iznos od 572,36 eur / 4.312,45 kn tako da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. B. d.d za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o namjenskom kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj 504003028-60010475638/2007, od dana 04. prosinca 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika L. P. iz O., pod brojem: OV39657/07, dana 18. prosinca 2007. godine, koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.", te "Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., .., OIB: …, tužiteljici K. K. iz O., …, OIB …, na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 7.255,53 €/54.666,77 kn 1 , s pripadajućom zateznom kamatom, u visini referentne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31. 07. 2015. godine, a od 01. 08. 2015. godine pa do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku na iznos od:

na iznos od 62,68 €/472,27 kn Od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 62,87€/473,69 kn Od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 56,80 €/427,96 kn Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 62,84 €/473,48 kn Od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 60,83 €/458,33 kn Od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 100,38 €/756,28 kn Od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 97,17 €/732,13 kn Od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 100,41 €/756,52 kn Od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 100,44 €/756,78 kn Od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 97,23 €/732,60 kn Od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 100,47 €/757,01 kn Od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 97,26 €/732,82 kn Od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 100,50 €/757,22 kn Od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 100,53 €/757,46 kn Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 90,83 €/684,37 kn Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 100,49 €/757,15 kn Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 97,28 €/732,94 kn Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 100,51 €/757,33 kn Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 97,30 €/733,10 kn Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 100,54 €/757,49 kn Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 100,56 €/757,69 kn Od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 97,35 €/733,45 kn Od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 100,58 €/757,83 kn Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 97,36 €/733,57 kn Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 100,60 €/757,96 kn Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 100,62 €/758,15 kn Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 90,91 €/684,94 kn Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 100,57 €/757,74 kn Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 97,35 €/733,45 kn Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 100,58 €/757,82 kn Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 97,35 €/733,52 kn Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 100,59 €/757,87 kn Od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 100,61 €/758,03 kn Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 97,38 €/733,72 kn Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 100,61 €/758,06 kn Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 97,39 €/733,75 kn Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 100,68 €/758,09 kn Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 100,36 €/756,14 kn Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 93,89 €/707,45 kn Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 100,32 €/755,84 kn Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 97,09 €/731,55 kn Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 100,31 €/755,77 kn Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 97,08 €/731,47 kn Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 100,29 €/755,67 kn Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 100,30 €/755,74 kn Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 97,08 €/731,43 kn Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 100,29 €/755,63 kn Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 97,06 €/731,30 kn Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 100,27 €/755,48 kn Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 100,55 €/757,60 kn Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 90,83 €/684,34 kn Od 01.03.2013. pa do isplate

na iznos od 100,47 €/756,96 kn Od 01.04.2013. pa do isplate

na iznos od 97,23 €/732,59 kn Od 01.05.2013. pa do isplate

na iznos od 100,44 €/756,80 kn Od 01.06.2013. pa do isplate

na iznos od 97,21 €/732,42 kn Od 01.07.2013. pa do isplate

na iznos od 100,42 €/756,61 kn Od 01.08.2013. pa do isplate

na iznos od 100,42 €/756,64 kn Od 01.09.2013. pa do isplate

na iznos od 97,19 €/732,25 kn Od 01.10.2013. pa do isplate

na iznos od 100,40 €/756,43 kn Od 01.11.2013. pa do isplate

na iznos od 97,16 €/732,03 kn Od 01.12.2013. pa do isplate

na iznos od 100,36 €/756,19 kn Od 01.01.2014. pa do isplate

na iznos od 100,36 €/756,18 kn Od 01.02.2014. pa do isplate

na iznos od 90,65 €/682,99 kn Od 01.03.2014. pa do isplate

na iznos od 100,26 €/755,41 kn Od 01.04.2014. pa do isplate

na iznos od 97,02 €/731,03 kn Od 01.05.2014. pa do isplate

na iznos od 100,22 €/755,11 kn Od 01.06.2014. pa do isplate

na iznos od 96,98 €/730,72 kn Od 01.07.2014. pa do isplate

na iznos od 76,78 €/578,50 kn Od 01.08.2014. pa do isplate

na iznos od 76,77 €/578,39 kn Od 01.09.2014. pa do isplate

na iznos od 74,28 €/559,64 kn Od 01.10.2014. pa do isplate

na iznos od 76,71 €/578,00 kn Od 01.11.2014. pa do isplate

na iznos od 74,22 €/559,24 kn Od 01.12.2014. pa do isplate

na iznos od 76,66 €/577,58 kn Od 01.01.2015. pa do isplate

na iznos od 65,04 €/490,07 kn Od 01.02.2015. pa do isplate

na iznos od 58,73 €/442,51 kn Od 01.03.2015. pa do isplate

na iznos od 64,95 €/489,33 kn Od 01.04.2015. pa do isplate

na iznos od 62,83 €/473,39 kn Od 01.05.2015. pa do isplate

na iznos od 64,88 €/488,86 kn Od 01.06.2015. pa do isplate

na iznos od 62,77 €/472,92 kn Od 01.07.2015. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., …, OIB: …, tužiteljici K. K. iz O., …, OIB …, naknaditi parnične troškove u iznosu od 4.651,14 EUR / 35.044,00 kn 2 uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja, odnosno od 20. veljače 2023. godine, do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 4.651,14 EUR / 35.044,00 kn 3 tužiteljica se odbija kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 1. u svezi čl. 305. Zakona o parničnom postupku jer je nakon zaključenja glavne rasprave raspravnim rješenjem od 5. i 25. studenoga 2021. preotvorio glavnu raspravu radi dopune postupka te pozvao tužiteljicu da u roku od trideset dana uredi tužbu, a glavna rasprava da se može preotvoriti samo radi dopune dokaznog postupka i razrješenjem pojedinih važnih pitanja. Poziva se na odredbu čl. 281. i 283. Zakona o parničnom postupku navodeći da ako je sud tužbu smatrao nerazumljivom ili nepotpunom bio dužan pozvati tužiteljicu na dopunu ili ispravak, a ne prilikom preotvaranja glavne rasprave nakon provedenog postupka. Ističe da je čl. 190. Zakona o parničnom postupku propisano pravo tužiteljice na preinaku tužbe, ne i pravo suda da pozove tužiteljicu na preinaku tužbe te na taj način inicira preinaku odnosno povećanje tužbenog zahtjeva. Upire da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 54.666,77 kn s osnove ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, iako je u postupku utvrđenim našao da ukupna razlika u anuitetima s osnove razlike tečaja iznosi 51.232,11 kn. Također je propustio obrazložiti razloge zbog kojih bi eventualno našao ništetnim dio ugovorne odredbe kojom je ugovoreno promjenjiva kamatna stopa te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora o kreditu. U obrazloženju presude, prvostupanjski sud se, isključivo neosnovano pozvao na presude donesene u sporu povodom kolektivne zaštite potrošača. Iz izreka pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koji su sklopljeni s valutom CHF, ne i na ugovore o kreditu koji su sklopljeni bez valutne klauzule ili s valutnom klauzulom u EUR. Dodatno, iz izreka pravomoćnih presuda u spomenutom sporu proizlazi da se odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u presudi sklapala isključivo H. A.-A.-b. d.d. i ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala S. banka d.d. O., a pa odredbe ugovora koje je sklapala S. banka d.d. nisu bile predmet ocjenjivanja u postupcima zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, o čemu nema razloga, pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika niti je obrazložio niti dao razloge eventualnog odbijanja predmetnih dokaznih prijedloga. Također je propustio obrazložiti razloge zbog kojih je našao utvrđenim da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja kada je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od datuma od kojega je tuženik stekao iznose koje tužiteljica potražuje. Nadalje, sud je propustio odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja primjenom referentne kamatne stope. Prvostupanjski sud se bezrezervno oslonio na vještačenje provedeno od strane ovlaštenog sudskog vještaka D. V.. Pritom u cijelosti zanemarujući pravne prigovore istaknute od strane tuženika. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je ugovor o kreditu solemniziran što prvostupanjski sud ne uzima u obzir te ne izjašnjava o činjenicama istaknutim od strane tuženika u svezi s tim. Tuženik je dostavio "Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama H. A.-A.-B. D..D" koja pobijanom presudom uopće nije cijenjena. Prvostupanjski sud je također pogrešno utvrdio visinu tražbine tužiteljice, kako je već unaprijed navedeno. Ističe se da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate od datuma kojega je tuženik stekao iznose koje tužiteljica potražuje. Naime, Zakon o zaštiti potrošača da ne sadrži odredbe o restituciji potrošača, da je riječ o Ugovoru o kreditu sklopljenom 24. siječnja 2007., pa da Direktiva 93/13 nije primjenjiva. Mišljenje je tuženika da primjenjujući odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima nema osnove da se tužiteljici zakonske zatezne kamate priznaju prije podnošenja zahtjeva odnosno prije podnošenja tužbe. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i u pogledu odluke o prigovoru zastare s obzirom da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, koji je odavno protekao unatoč čemu je prvostupanjski sud dosudio ukupno utuženi iznos tužiteljici. Presudom prvostupanjskog suda pogrešno je utvrđeno činjenično stanje kada je sud propustio pravilno ocijeniti da je sporni ugovor o kreditu u HRK sklopio prednik tuženika povodom čega se na isti ne primjenjuju zaključci iz presuda donesenih u kolektivnom postupku. U žalbi se također pobija odluka o troškovima postupka i to u pogledu troška pristupa na ročište od 14. listopada 2016., zatim 22. listopada 2019., 29. rujna 2020., 25. studenoga 2021. i 6. veljače 2023. Tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 5. svibnja 2017. odnosno odgovora na žalbu koji nije bio potreban jer tužiteljica nije istaknula niti jedan navod koji bi doveo do uspjeha u sporu. Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti presudu prvostupanjskog suda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i istoj naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno da uvaži žalbu tuženika, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi sadržajno ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), a ocjenjujući taj žalbeni navod ovaj drugostupanjski sud nalazi da okolnost što je sud prvog stupnja na ročištu održanom 29.rujna 2020. odbio izvesti dokaze predložene od strane tuženika tj. saslušati svjedokinju Mariju Kovačević, djelatnicu tuženika, i javnu bilježnicu L. P., a u rješenju nije naznačio razlog odbijanja, ne predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da navedeno nije utjecao na donošenje zakonite i pravilne odluke. Navedeno iz razloga što je dokaz saslušanjem svjedokinje Marije Kovačević već bio prethodno izveden, a uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbi čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.) je ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, ali ne ulazeći u formulaciju ugovorene promjenjive kamatne stope (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pri donošenju uvodno označene presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u sveti čl. 305. ZPP kojom odredbom je određeno da sud može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja, a važno pitanje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svakako je ono na koje je ukazao ovaj sud u odluci poslovni broj Gž-570/17-2 od 21. ožujka 2019. i odnosi se na uklanjanje ukazane bitne povrede u postupanju.

6.1. Kako se, dakle, ne radi o nerazumljivoj ili nepotpunoj tužbi to nije bila ispunjena pretpostavka da prvostupanjski sud poduzima potrebne mjere predviđene (čl. 83. i 109.) u smislu odredbe čl. 281. i 283. ZPP na što ukazuje žalitelj, tako da prvostupanjski sud pri donošenju presude nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 281. i 283. ZPP.

6.2. U svezi s gornjim navodima tuženik ukazuje i na nastup preinake tužbe „po pozivu suda“, međutim, ovaj sud ocjenjuje da niti ti žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke budući da se tuženik nakon što je zaprimio podnesak tužiteljice od 1. veljače 2023. (l.s. 336-338) upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci kako se to zaključuje iz sadržaja podneska tuženika predanog na sud 3. veljače 2023. (l.s. 344-346) tako da se ima smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 4. ZPP.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da odluka u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7.1. Navedene bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena iz razloga kako tvrdi žalitelj da je prvostupanjski sud u provedenom postupku našao utvrđenim da ukupna razlika u anuitetima s osnove razlike tečaja iznosi 51.232,11 kn, a ne 54.666,77 kn budući da iz ispravka nalaza od 31. svibnja 2016. (l.s. 194) proizlazi kako iznos od 51.232,11 kn nije točan zbog očigledne omaške radi čega je zbroj ispravljen na način da glasi: "ukupno 54.666,77kn" koji iznos je predmet zahtjeva.

7.2. Na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik ukazuje tvrdnjom da se na njegova prednika – S. banka d.d. ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe jer ta banka da nije bila stranka spora po kolektivnoj tužbi, međutim, navedeno nema za posljedicu navedenu bitnu povredu jer po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju sud ne obvezuje utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP o čemu će niže biti riječi.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 3. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim dijela odredbe sadržane u čl. 4. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj 504003028-60010475638/2007 od 4. prosinca 2007. (dalje Ugovor) ovjeren kod javne bilježnice L. P. iz O. pod brojem Ov-39657/07 dana 18. prosinca 2007., kao i isplata iznosa od 54.666,77 kn na ime preplaćenih kamata sa pripadajućom zateznom kamatom.

9.1. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici kako je kamata mijenjana jednostranom odlukom tuženika, da tuženik nije tražio suglasnost tužiteljice i da na kamatu koja je postala promjenjiv element nije mogla utjecati, zatim da sporna odredba Ugovora ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, niti preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope pa kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to odlučeno pod toč. I. i II. izreke s obrazloženjem da se sud može pozvati na pravno utvrđenje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 iako se odnosi na kredit u CHF, a sukladno odredbi čl. 502.c ZPP (pogrešno stoji 592. c ZPP), i kada se radi o kreditu u HRK. Pozivajući se na odredbe čl. 502.a st. 1., 502.b, i 502.c ZPP te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 113/09., 78/12., 56/13. i 41/14.; dalje ZZP) zaključuje da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je nerazumljiv. Prema tome da tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora primila, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) i to iznos od 54.666,77 kn utvrđen provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Prigovor zastare ocijenjen je neosnovanim s obrazloženjem da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012., da je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ujedno se pozivajući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

11. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. ima direktni učinak na predmetni postupak što tuženik dovodi u pitanje tvrdnjom kako su u parničnom postupku koji se vodio povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača krediti bili u CHF i da u konkretnom slučaju nije moglo doći ni do prekida ni do zastoja zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Također je ostalo sporno je li se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo i uzrokuje li suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da li je tuženik temeljem ništetnih odredbi stekao nešto što mu ne pripada, prigovor zastare i visinu zahtjeva.

12. Osnovano žaliteljica ukazuje na to da je nepravilan zaključak sud prvog stupnja da se može pozvati na pravno utvrđenje iz naprijed navedenih presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP, te ovaj drugostupanjski sud, po ovlaštenju iz čl. 373.a st. 1. i st. 2. ZPP, nalazi da je prema stanju spisa moguće utvrditi bitne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i donijeti odluku.

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je između S. banke d.d. O. i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen Ugovor kojim je banka odobrila stambeni kredit za kupovinu stana u iznosu od 450.000,00 HRK s rokom vraćanja 30 godina, a iz čl. 4. Ugovora slijedi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu...“ te "Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru... Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom".

13.1. U svezi s gornjom odredbom u pogledu vezanosti uz valutnu klauzulu navesti je da je u ponovnom postupku na ročištu održanom 22. listopada 2019. (I.s. 247) tužiteljica navela da se "radi o očitoj tiskarskoj grešci jer se radi o tipskom ugovoru" što tuženik tijekom ponovnog postupka niti nije doveo u pitanje iako je tužiteljica predložila da se tuženik očituje da li se u konkretnom čl. 4. Ugovora radi o omašci ili tuženik smatra da je kredit vezan uz određenu valutnu klauzulu.

13.2. Dakle, iako iz citirane odredbe ugovora slijedi vezanost uz valutnu klauzulu stranke nisu postigle suglasnost volje ugovaranja valutne klauzule jer je kredit plasiran i otplaćuje se u kunama.

14. Za ocjenu ništetnosti sporne odredbe u razdoblju od 7. kolovoza 2007. (predmetni ugovor sklopljen je 4. prosinca 2007.) mjerodavne su odredbe čl. 96. i 97. ZZP te odredbe ZOO.

14.1. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba st. 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

14.2. Prema odredbi članka 102. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.

14.3. Citirane odredbe, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju moraju se tumačiti u skladu s Direktivom 93/13 EEZ. Ovdje je navesti da je hrvatsko zakonodavstvo na području zaštite kolektivnih interesa potrošača bilo sukladno onom Europske unije i prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, jer su odredbe nacionalnog zakona na tom području već tada sadržavale zakonska rješenja predviđena Direktivom 93/13, a koja je naknadno i formalno implementirana u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštititi potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.), pa su utoliko suprotni žalbeni navodi neosnovani.

14.4. Direktiva 93/13 EEZ pitanje pojedinačnog pregovaranja određuje u čl. 3. st. 2. koji glasi: „Uvijek će se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu kakvog standardiziranog, unaprijed uobličenog ugovora“.

15. U ovoj fazi postupka nije sporno da su odredbe u Ugovoru sklopljenim između prednika tuženika, kao trgovaca, i tužiteljice, kao potrošača, a koje su se odnosile na promjenljivu kamatnu stopu, bile vidno istaknute u ugovoru odnosno lako uočljive niti da je u odredbama Ugovora koje su se odnosile na ugovorenu kamatnu stopu bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

16. Međutim, sporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužiteljici, kao potrošaču, u smislu odredbe čl. 99. ZZP.

16.1. Po ocjeni ovog suda, temeljem sadržaja Ugovora (l.s.10-16), polazeći od naravi usluge koja predstavlja predmet ugovora te sadržaja ostalih ugovornih odredbi tipičnih za unaprijed formulirane standardne ugovore radi se o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale ovo tim više što iz istog slijedi i da bi bilo ugovoreno da je "kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu...“, a što nije bio slučaj. Suprotno ovaj sud ne zaključuje niti ocjenom iskaza djelatnice tuženika koja nije imala konkretnih saznanja o predmetnom Ugovoru, niti iz iskaza same tužiteljice (l.s.131). Ugovor je sklopljen kao standardni ugovor o potrošačkom kreditu, sastavni dio kojeg su bile Izmjene kamatne stope, a u kojem je bila sadržana i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i tužiteljica, kao korisnica kreditnih usluga, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

16.2. U žalbi se tuženik poziva, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, na Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitarnom poslovanju s fizičkim osobama H. A. A. b. d.d. koja definira parametre koji formiraju kamatnu stopu i utvrđuju pretpostavke pod kojima se mogu mijenjati kamatne stope na kredite i depozite u kreditnom i depozitarnom poslovanju s fizičkim osobama (I.s.92). Međutim, osim što je korištena terminologija kao visoko stručna i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem i za prosječnog potrošača takva terminologija je apsolutno nerazumljiva, navedena Metodologija nije predočena tužiteljici u vrijeme sklapanja spornog ugovora što se zaključuje iz činjenice da je donesena sukladno Zakonu o kreditnim institucijama objavljenom u Narodnim novinama broj 117/08. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., a predmetni ugovor sklopljen je ranije tj. 4. prosinca 2007. pa žalbeni navodi da su istom Metodologijom jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika ne dovode u pitanje gornje utvrđenje da u konkretnom slučaju nije pojedinačno prigovarano niti utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

16.3. Dakle, zaključiti je da tužiteljica nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

17. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

17.1. Polazeći od navedenog kao i činjenice da je u ugovor unesena potpuno neodređena formulacija glede promjenljive kamatne stope i da tužiteljici niti nije ponuđena mogućnost da u svezi izmjena kamatne stope eventualno zaključi posebni aneks ugovoru, suprotno je navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, budući da je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da za buduće kreditno razdoblje kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, niti je bila određena, a niti odrediva.

17.2. Prema tome, radi se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv.

18. Tuženik kao financijska institucija bio je dužan u odobravanju kredita maksimalno odgovorno pristupiti i informirati tužiteljicu o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije na valjani način činila u konkretnom slučaju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužiteljici ostala potpuno nerazumljiva.

19. Kako je, dakle, sporna ugovorna odredba, nepoštena to je u smislu odredbe čl. 102. ZZP ništetna.

20. Žalbeni navodi kojima se ukazuje na postupanje javnog bilježnika nisu od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke u svezi s čime se sud referirao pod toč. 5. obrazloženja ove odluke s time što je dodati da se ne može govoriti o propustu u radu javnih bilježnika i njihovoj odgovornosti vezano za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom.

21. U pogledu nastupa zastare potraživanja navesti je da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., te zastara ne može početi teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014. kako je to pogrešno zaključio sud prvog stupnja jer se u tom slučaju radi o kreditima u švicarskim francima, a u konkretnom slučaju se radi o kreditu u kunama.

21.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-lV-47/2020 od 30. siječnja 2020., koje pravno shvaćane je obvezno za ovaj sud (čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima - "Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20.), - zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21.2. Prema navedenom shvaćanju zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći po pravomoćnom okončanju individualne parnice, a što je u konkretnom slučaju donošenjem pobijane presude kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe Ugovora, tako da se prigovor zastare nalazi neosnovanim (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

22. Žalbeni navodi istaknuti u pogledu visine zahtjeva nisu doveli u pitanje pravilnost pobijane presude budući da je sud prvog stupnja pravilno odluku utemeljio na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje knjigovodstvene struke D. V. iz kojeg nalaza proizlazi da je zbog primjene promijenjenih kamatnih stopa tužiteljica platila veći iznos od ukupno 54.666,77 kn (l.s.194), a koji nalaz i mišljenje nije doveden u pitanje prigovorom tuženika te se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isti nalazi sačinjen po pravilima struke, bez proturječnosti i nedostataka odnosno nije se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja tako da je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa.

22.1. Pravilnim se ukazuje pristup prema kojem se razlika utvrđivala sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25 % i stvarno plaćenog iznosa kamate te je neprihvatljivo utvrđivati visinu razlike iznosa kamate preplaćenog po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na način koji predlaže tuženik primjenom referentne stope. Referentna kamatna stopa zapravo određuje kretanje promjenjive kamatne stope, a u predmetnom Ugovoru nisu ugovoreni nikakvi kriteriji i parametri promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, pa tako niti s obzirom na promjenu visine referentne kamatne stope Hrvatske narodne banke pa stoga visina referentne kamatne stope nije niti od utjecaja na valjanost osporene ugovorne odredbe budući se osporena ugovorna odredba niti ne bazira na promjeni referentne kamatne stope Hrvatske narodne banke.

23. Dakle, zaključuje se da je tuženik primjenom odredbe čl. 1111. ZOO obvezan vrati tužiteljici stečeni sporni iznos s time što se neosnovanim nalaze i žalbeni navodi u pogledu tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate ovo s obzirom da prema odredbi čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23.1. Kako se radi o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi o primjeni promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, zaključuje se da tuženik nije postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja prilikom ugovaranja kredita sa tužiteljicom i da je nesavjestan stjecatelj te da je stoga, temeljem čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kojem je sadržan i iznos preplate pa se neosnovanom ukazuje tvrdnja tuženika da bi tužiteljici eventualno pripadale zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

24. Slijedom svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP.

25. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici obistinio trošak pristupa na ročišta održana 14. listopada 2016., 29. rujna 2020. i 25. studenoga 2021. budući da pravilnom primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.: dalje Tarifa) za ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, što je u konkretnom slučaj, odvjetniku pripada nagrada - 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife odnosno od po 99,54 Eur što ukupno iznosi 298,62 eur što s pridodanim PDV od 25% iznosi 373,28 eur.

25.1. Također, po ocjeni ovog suda, pogrešna primjena materijalnog prava odnosi se i na trošak koji je tužiteljici priznat za sastav odgovora na žalbu od 5. svibnja 2017. u iznosu od 199,08 eur budući da je riječ o trošku koji nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

25.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz Tbr. 9. toč. 1. Tarife kada je tužiteljici obistinio trošak pristupa na ročište održano 22. listopada 2019. i 6. veljače 2023. budući da je riječ o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi tako da se suprotni žalbeni navodi nalaze neutemeljenima.

25.3. Slijedom navedenog, a pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. st. 1. ZPP i odredbi Tarife, trošak koji bi pripao tužiteljici valjalo je umanjiti za ukupno 572,36 eur tako da je tužiteljici na ime parničnog troška ukupno priznat iznos od 4.078,78 eur (30.731,57 kn), a za više zatražen iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen je kao neosnovan, tako da je u pogledu odluke o troškovima postupka valjalo, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP, djelomično odbiti te djelomično potvrditi odnosno djelomično uvažiti žalbu tuženika i djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III. izreke, a kako je to odlučeno u izreci ove odluke pod toč. I i II.

26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe jer u žalbenom postupku nije uspio u odnosu na glavnicu, već samo za dio troškova postupka radi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako da je odlučeno kao pod toč. III izreke ove odluke.

27. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

28. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 21. lipnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.