Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužitelja M.T. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.B., odvjetniku iz Z.o.u. M.N.T. i M.B. iz S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: …, zastupane po O.g.d.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja M.N.T., odvjetnice i zastupnice tužene T.P., više savjetnice specijalist, 21. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
„II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo, OIB: …, isplatiti tužitelju M.T., OIB: …, S., na ime razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1. veljače 2019. do 1. ožujka 2021. iznos od 5.055,56 eura/ 38.091,14 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos od:
- 328,04 eura/ 2.471,60 kn počevši od 15.2.2019.
- 166,97 eura/ 1.258,00 kn počevši od 15.3.2019.
- 174,73 eura/ 1.316,52 kn počevši od 15.4.2019.
- 322,35 eura/ 2.428,74 kn počevši od 15.5.2019.
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.6.2019.
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.7.2019.
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.8.2019.
- 236,46 eura/ 1.781,58 kn počevši od 15.9.2019.
- 105,24 eura/ 792,94 kn počevši od 15.10.2019.
- 154,45 eura/ 1.163,68 kn počevši od 15.11.2019.
- 138,04 eura/ 1.040,10 kn počevši od 15.12.2019.
- 220,05 eura/ 1.658,00 kn počevši od 15.1.2020.
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.2.2020.
- 236,46 eura/ 1.781,58 kn počevši od 15.3.2020.
- 344,44 eura/ 2.595,18 kn počevši od 15.4.2020.
- 56,04 eura/ 422,20 kn počevši od 15.5.2020.
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.6.2020.
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.7.2020.
- 154,45 eura/ 1.163,68 kn počevši od 15.8.2020.
- 252,86 eura/ 1.905,16 kn počevši od 15.9.2020.
- 187,25 eura/ 1.410,84 kn počevši od 15.10.2020.
- 203,65 eura/ 1.534,42 kn počevši od 15.11.2020.
- 170,85 eura/ 1.287,26 kn počevši od 15.12.2020.
- 170,85 eura/ 1.287,26 kn počevši od 15.1.2021.
- 56,04 eura / 422,20 kn počevši od 15.2.2021.
- 252,86 eura/ 1.905,16 kn počevši od 15.3.2021., pa do isplate, u roku od 15
dana.“
r i j e š i o j e
II. Odbacuje se kao nepravovremen dio točke I. tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita Odluka Ministarstva; Klasa: 121-05/19-01/50; Urbroj: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019 te Odluka Ministarstva, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157- 19-46 od 6. ožujka 2019.“
III. Odbacuje se kao nedopušten dio točke I. tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da nije dopušten i zakonit dopis Klasa: 121-05/19-01/82; Urbroj:
511-01-157-20-604.“
IV. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.045,19 eura/ 7.875,00 kn u roku od 15 dana
V. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji glasi:
„III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom
zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena u roku od osam dana.“
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza 12.
veljače 2020. kojom traži isplatu naknade troškova prijevoza na posao i s posla u visini
od 1,00 kn po prijeđenom kilometru te mu je tuženik 22. ožujka 2020, dostavio
dopis preporučenom poštom s povratnicom koju nije vidio niti potpisao, jer je poštar
ustvrdio da ga zbog COVID-a neće tražiti te ga je ubacio u sandučić. Obzirom da
tuženik nije udovoljio zahtjevu predlagatelja, a kako se pobijani dopis temelji na
pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni
materijalnog prava zbog čega je nezakonit i neosnovan, predlagatelj je prisiljen
sudskim putem ostvariti zaštitu prava iz radnog odnosa. Iako je podnio uredan
zahtjev, predlagatelj nije dobio Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s
posla, već preporučeni dopis s povratnicom u kojem se utvrđuje da predlagatelju ne
pripada traženo pravo i to bez upute o pravnom lijeku. Naime, zbog nepostojanja
organiziranog prijevoza u konkretnom predmetu naknada troškova prijevoza treba se
isplaćivati u visini 1,00 kn po kilometru, sukladno stavku 12. istog članka Kolektivnog
ugovora za državne službenike i namještenike. S obzirom da je nejasno kakav je
postupak proveden te predlagatelju nije ostavljena mogućnost ulaganja pravnog
lijeka, pravodobno, 7. travnja 2020. podnio je zahtjev za mirno rješavanje spora
temeljem članka 186.a Zakona o parničnom postupku, a koji se vodi u nadležnom
državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem: N-DO 601/2020. Kako je državno
odvjetništvo utvrdilo da nema uvjeta za prihvaćanje nagodbe, podnosi predmetnu
tužbu. U dopisu se navodi da je Odlukama o naknadi troškova prijevoza već
određeno pravo na naknadu prijevoza na posao i s posla KLASA: 121-05/19-0./50.
URBRO.I: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019. te KLASA: 121-05/19-01/7, URBROJ:
511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019. S obzirom da nije udovoljeno zahtjevu, a
temeljem članka 135. Zakona o radu tužitelj pravodobno podnosi tužbu radi zaštite
prava iz radnog odnosa nakon prethodnog obraćanja državnom odvjetništvu koje nije
više 3 mjeseca odgovorilo na zahtjev. Ponuđeni po tuženiku način naknade troškova
prijevoza za dolazak i odlazak s posla nije sukladan vremenskim intervalima iz
Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( „Narodne novine" broj
112/2017,.12/2018 i 2/2019 - dalje KU), odnosno isti nije moguć i kao takav ne
predstavlja redoviti dolazak i odlazak s posta sukladno čl. 53. st. 8. i 9. KU-a.
Tuženik nije nudio druge načine prijevoza poput autobusa i sl. Obzirom da tuženik
nije udovoljio zahtjevu tužitelja, a kako se pobijana pismena temelje na pogrešno i
nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava
zbog čega su nedopuštena i nezakonita, tužitelj je prisiljen sudskim putem ostvariti
zaštitu prava iz radnog odnosa. Naime, iako se radi o potraživanju naknade
prijevoza koje je detaljno obrazloženo u članku 53. Kolektivnog ugovora, a još
detaljnije u Tumačenju broj: 3/53 od 2. ožujka 2018., Tumačenju broj 7/53 od 21.
ožujka 2018., Tumačenju broj: 9/53 od 21. ožujka 2018., Tumačenju broj: 10/53 od
21. ožujka 2018 i Tumačenju broj 14/53 od 14. lipnja 2018, pravna služba Ministarstva nije pravilno primijenila materijalno pravo u predmetu tužitelja. Radno vrijeme tužitelja je od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati te nema klizno radno vrijeme. Navodi da vlak iz S. kreće u 06:26 sati te dolazi u Z. na kolodvor oko 7:13, tj. 47 minuta prije početka radnog vremena. Ukoliko bi tužitelj presjedao do dolaska na posao u drugi vlak, krenuo bi na olodvor u 07:33, i te stigao u 07:36 pritom čekavši 20 minuta. Sukladno google/hak map-u najboljem slučaju pješke do ulice (gdje je radno mjesto tužitelja) bi mu trebalo 2,2
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
kilometra, odnosno prema drugom izračunu 2,65 kilometara što znači da bi trebao
koristiti opet javni prijevoz, a suprotno tumačenju Kolektivnog ugovora. Naime,
tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 3/53 od 2.
ožujka 2018, godine utvrđeno je da se tolerira potreba za samo jednim presjedanjem
pri dolasku na radno mjesto. Ovim je dokazano da prijevoz do kolodvora ne može ispuniti uvjete za redovan prijevoz sukladno članku 53. stavku 9. Kolektivnog ugovora. Isto tako, ukoliko bi tužitelj nakon dolaska u Z. u 07:13 krenuo mjesnim prijevozom (tramvajem), opet bi se ispunio uvjet stavka 9. spomenutog članka Kolektivnog ugovora, kojim od dolaska na kolodvor u Z. te početka radnog vremena protekne više od 45 minuta. Isto tako, ukoliko bi išao na liniju tramvaja broj … koja je na kolodvoru u 07:16, bi došao do 07:30 te bi ukupno vrijeme čekanja između presjedanja iznosilo više od 30 minuta suprotno stavku 9. članka 53. KU. Pri odlasku s posla, tj. nakon završetka radnog vremena u 16:00 sati, prvi vlak koji ide iz Z. u S. kreće u 16: 52. Postoji vlak sa kolodvora koji kreće u 16:36, (poslije kolodvora nastavlja u smjeru D.S.) te je u 16:40 na kolodvoru, gdje se presjeda u drugi vlak. tj. u vlak za S. koji-kreće u 16:52. Ovdje je također dokazano da kada bi tužitelj tramvajskom rutom dolazio do kolodvora, trebao bi čekati tramvaj broj … do 16:10 sati te se voziti do ulice gdje bi stigao u 16 :26 te čekati na presjedanje na tramvaj broj … koji ide iz B. na kolodvor. Tramvaj broj … došao bi u 16:35 u ulicu, a on bi u 16:42 došao na kolodvor te bi zakasnio na vlak na kolodvoru koji kreće u 16:36. Posebno napominje da linija broj ... od 20.06.do 06.09. ne prometuje. Tužitelj je provjeravao i rutu tramvaja broj ... koja od ulice ide do kolodvora, ali i tu vrijeme čekanja s presjedanja prelazi 30 minuta, što prelazi vrijeme čekanje između presjedanja u skladu s sa stavkom 9. članka 53. KU-a. Iz navedenog je dokazano da nije organiziran niti u jednom smjeru redoviti prijevoz na posao i s posla sukladno članku 53 stavcima 8. i 9. KU. Slijedom svega navedenog, osim pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik je povrijedio odredbe Kolektivnog ugovora i to: članak 53. stavak 8., 9., dok stavak 12., uopće nije primijenio niti uzeo u obzir na razmatranje. Podredno je povrijedio tumačenja Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i to Tumačenje broj: 3/53 od 2. ožujka 2018., Tumačenje broj 7/53 od 21. ožujka 2018., Tumačenje broj; 9/53 od 21. ožujka 2018., Tumačenje broj: 10/53 od 21. ožujka 2018. i Tumačenje broj 14/53 od 14. lipnja 2018. Tužitelj posebno napominje da put u smjeru Z. sukladno Odlukama Ministarstva traje oko 1 sat i 45 minuta, a nakon završetka posla s obzirom da prva linija za S. ide u 16:52., put u smjeru S. u najboljim uvjetima traje 2 sata do adrese prebivališta. Nastavno na navedeno, tužitelj je mišljenja da je tuženik donio nedopuštenu i nezakonitu odluku. Stoga tužitelj svojim tužbenim zahtjevom predlaže da utvrdi da nije dopušten i zakonit dopis Klasa: 121-05/19- 01/82; Urbroj: 511-01-157-20-604, Odluka Ministarstva; Klasa: 121-05/19-01/50; Urbroj: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019 te Odluka Ministarstva, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019., da se naloži tuženoj isplatiti tužitelju na ime razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1. veljače 2019. do 1. ožujka 2021. iznos od 5.055,56 eura/ 38.091,14 kuna, razvrstano na pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
Navodi da je odredbom čl.53. st.9. Kolektivnog ugovora propisano je da je "redoviti
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. S obzirom na prethodno navedeno i utvrđenu relaciju postojanja organiziranog javnog prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada podnositelja, to ne postoje uvjeti koji bi opravdali primjenu odredbe čl. 53. st.12. Kolektivnog ugovora, koja se primjenjuje u slučaju kada se utvrdi da od prebivališta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza. Stoga, imajući u vidu činjenicu da se nisu promijenile okolnosti koje su relevantne za utvrđivanje prava na naknadu troškova prijevoza, ostala je na snazi Odluka o naknadi troškova prijevoza od 6. ožujka 2019., o čemu je tužitelj obaviješten dopisom Ministarstva od 21. veljače 2020. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu
spisu te je proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku Centru d.o.o.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužba nepravovremena u dijelu točke I. tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da nije dopuštena i zakonita Odluka Ministarstva; Klasa: 121-05/19-01/50; Urbroj: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019. te Odluka Ministarstva, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019., da je tužba nedopuštena u dijelu točke I. tuženog zahtjeva kojom tužitelj traži da se utvrdi da nije dopušten i zakonit dopis Klasa: 121-05/19-01/82; Urbroj: 511-01-157-20-604, dok je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa na ime razlike troškova prijevoza neosnovan.
5. Naime, sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br.
93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR), radnik koji smatra da mu je poslodavac
povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave
odluke s kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu
prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. St. 2. istog članka propisuje
da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1.
ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest
dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
6. Dakle, radi se o kogentnoj zakonskoj odredbi i sud na pravovremenost i
dopuštenost tužbe pazi po službenoj dužnosti neovisno o tome prigovara li tome
tuženik ili ne.
7. Iz Odluke Ministarstva, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019. proizlazi da je istom tužitelju, kao službeniku Ministarstva, utvrđeno pravo na naknadu troškova javnog prijevoza na relaciji kolodvor S. – kolodvor Z. (kolodvor) – Z., i obratno, koje će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene zajedničke godišnje karte javnih prijevoznika Z.e.t. i H.ž. za relaciju O. – Z. (kolodvor) – Z. i obratno i 1/12 priključne godišnje karte na relaciji O. – S. i obratno. Nadalje iz navedene Odluke proizlazi da ista
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
sadrži pouku o pravnom lijeku kojom je određeno da se protiv navedene Odluke
može uložiti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u roku od 15 dana od dana
primitka iste.
8. Iz Odluke Ministarstva; Klasa: 121-05/19-01/50; Urbroj: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019. proizlazi da je istom odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava izjavljen protiv odluke Ministarstva, Klasa: 121- 05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019. te je u pouci o pravnom lijeku navedeno da se protiv Odluke može pokrenuti spor tužbom pred nadležnim sudom opće nadležnosti u roku od 15 dana od dana dostave odluke.
9. Iz spisa proizlazi da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije
dopuštena i zakonita Odluka Ministarstva; Klasa: 121-05/19-01/50; Urbroj: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019. te Odluka Ministarstva, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019. tek podnošenjem predmetne tužbe, a koja je podnesena na ovaj sud 7. rujna 2020., pa je više nego očito da tužba tužitelja u dijelu kojim traži da se navedene odluke utvrde nedopuštenima i nezakonitima nije podnesena u zakonskom roku od 15 dana od dana dostave odluke.
10. Prema tome, budući da je tužitelj protiv Odluke; Klasa: 121-05/19-01/50; Urbroj: 511-01-157-19-2 od 26. ožujka 2019. te Odluke Ministarstva, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019. podnio tužbu izvan zakonom propisanog roka, to nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti istih, pa kako ta pretpostavka nije zadovoljena valjalo je tužbu u tom dijelu odbaciti kao nepravovremenu.
11. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je 12. veljače 2020. podnio poslodavcu
zahtjev za naknadom troškova kojim potražuje isplatu troškova prijevoza na posao i
posla u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, pri čemu se napominje da tužitelj
navedeni zahtjev nije priložio uz tužbu.
12. Uvidom u dopis Ministarstva, Uprava za ljuske potencijale, Klasa: 121-05/19-01/82; Urbroj: 511-01-157-20-604 od 21. veljače 2020. utvrđeno je da je isti upućen tužitelju povodom njegovog zahtjeva za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza te se istim tužitelj obavještava da je Odlukom o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla Ministarstva, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019. utvrđeno pravo tužitelja na naknadu troškova prijevoza te da u odnosu na zahtjev tužitelja kojim traži da se za navedenu relaciju isplati naknada troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru ukazuju kako je predmetna Odluka donijeta sukladno odredbi čl. 53. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). Na kraju samog dopisa je navedeno da budući da se nisu promiljele okolnosti koje su relevantne za utvrđivanje prava na naknadu troškova prijevoza, ukazuje se da ostaje na snazi Odluka o naknadi troškova prijevoz na posao i s posla Ministarstva, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019.
13. Iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da je tužitelj podnio nadležnom
državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, koje je zaprimljeno kod
državnog odvjetništva 7. travnja 2020. (povratnica sa stranice 7 spisa).
14. Uvidom u očitovanje Općinskog državnog odvjetništva od 14. kolovoza 2020..
utvrđeno je da se istim tužitelj obavještava da nema uvjeta za prihvaćanjem
nagodbe. ODO se u istom poziva na odredbu čl. 53. st. 6. Kolektivnog ugovora te
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
ističu da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 53. st.12. KU. Nadalje istaknuto je da
imajući u vidu činjenicu da se nisu promiljele okolnosti koje su relevantne za
utvrđivanje prava na naknadu troškova prijevoza ostala je na snazi Odluka o naknadi
troškova prijevoza od 6. ožujka 2019., a o čemu je tužitelj obaviješten dopisom od
21. veljače 2020.
15. Dakle, kao što je već navedeno, tužitelj tužbom traži da se utvrdi da nije dopušten i zakonit dopis Ministarstva, Uprava za ljuske potencijale, Klasa: 121-05/19-01/82; Urbroj: 511-01-157-20-604. Međutim, prema mišljenju ovog suda, navedeni dopis ne predstavlja odluku u smislu odredbe čl. 133. ZR-a, kojom je povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa, a protiv kojeg bi tužitelj bio ovlašten zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, niti zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Naime predmetni dopis predstavlja komunikaciju između tužitelja i Ministarstva, kojom je tužitelju odgovoreno na njegov zahtjev za naknadom troškova prijevoza te je navedeno da i dalje ostaje na snazi Odluka Ministarstva od 6. ožujka 2019., kojom je tužitelju već priznato pravo na troškove prijevoza. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu protiv takvog dopisa u smislu odredbe čl. 133. ZR-a, odnosno nema pravni interes za vođenje parnice u tom dijelu tužbenog zahtjeva u smislu citirane odredbe čl. 133. ZR-a, jer mu nikakvo pravo iz radnog odnosa tim dopisom nije povrijeđeno. Stoga je valjalo dio točke I. tuženog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da nije dopušten i zakonit dopis Ministarstva, Klasa: 121-05/19-01/82; Urbroj: 511-01-157-20-604, odbaciti kao nedopušten.
16. Slijedom svega navedenog, kako je ostala na snazi Odluka Ministarstva, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Klasa: 121-05/19-01/7; Urbroj: 511-01-157-19-46 od 6. ožujka 2019., kojom je tužitelju već priznato pravo na isplatu troškova prijevoza te protiv koje tužitelj nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu pred nadležnim sudom, pa se ista smatra konačnom, to je zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 5.055,56 eura/ 38.091,14 kn na ime razlike troškova prijevoza za utuženo razdoblje valjalo odbiti kao neosnovan.
17. Radi svega navedenog sud nije posebno cijenio sačinjeni nalaz i mišljenje
financijskog vještaka, a ostali navodi stranaka kao irelevantni nisu posebno
obrazlagani.
18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi
čl. 154 st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna
protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Obzirom je tužitelj
izgubio parnicu dužan je tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka. Visina
troškova tužene određena je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), a prema zahtjevu za naknadu troškova kojeg je
tužena stavila u spis prilikom zaključenja glavne rasprave.
18.1. Tako je tuženoj priznat slijedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 100
bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima održanim 25. ožujka 2021., 21.
veljače 2022. i 25. travnja 2023. za svako po 100 bodova (Tbr.9/1 OT), za sastav
podneska od 28. travnja 2021. 25 bodova (Tbr.8/3 OT) te za sastav obrazloženog
podneska od 30. studenog 2022. 100 bodova (Tbr.8/1 OT), dakle ukupno 525
bodova, što uz vrijednost boda od 1,99 eura/ 15,00 kn, iznosi 1.045,19 eura/
7.875,00 kn, a koji trošak je dužan platiti tužitelj.
19. Tuženoj je za sastav podneska od 28. travnja 2021. priznat trošak po Tbr.8/3 OT, budući se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku, već navedeni
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br.16-Pr-7533/2020-40
podnesak spada u kategoriju „ostali“ podnesci. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak
za sastav podneska od 12. rujna 2022. kojim predlaže da joj se produlji rok za
očitovanjem na nalaz i mišljenje vještaka, budući da se takav podnesak ne smatra
potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom
navedenog, zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu
preko dosuđenog je odbijen.
20. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom parničnog
troška je u cijelosti odbijen kao neosnovan.
21. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu, 21. lipnja 2023.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe
nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se
podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. zastupniku tužene, XXXVII-P-DO-917/2020
Fiksni tečaj konverzije 7,53450