REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari
tužiteljice G.Č. iz S.R. Nj., OIB: …, zastupane po punomoćniku H.Z., odvjetniku u
Z., protiv tuženika D. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M.M.M., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku D. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici G.Č. iz S.R. Nj., OIB: …, na ime bruto plaće isplati iznos od 24.113,16 EUR / 181.681,00 kn sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.03.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.04.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.05.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.06.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.07.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.08.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.09.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.10.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.11.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.12.2014.g. do isplate,
- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.01.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.02.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.03.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.04.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.05.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.06.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.07.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.08.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.09.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.10.2015.g. do isplate,

2 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.11.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.12.2015.g. do isplate,
- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.01.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.02.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.03.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.04.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.05.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.06.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.07.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.08.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.09.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.10.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.11.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.12.2016.g. do isplate,
- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.01.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.02.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.03.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.04.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.05.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.06.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.07.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.08.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.09.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.10.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.11.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.12.2017.g. do isplate,
- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.01.2018.g. do isplate,
- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.02.2018.g. do isplate,
- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.03.2018.g. do isplate,
- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.04.2018.g. do isplate,
- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.05.2018.g. do isplate,
- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.06.2018.g. do isplate,
sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi
koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015.
određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici G.Č. iz S.R. Nj., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 5.242,55 EUR / 39.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

3 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila radnica tuženika
temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.9.2006. na radnom mjestu
dostavljač te da je tuženik dana 13.7.2010. donio Odluku o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazao Ugovor o radu zbog
organizacijskih razloga, a koja Odluka je pravomoćnom Presudom poslovni broj:
Pr-6753/10 od 5.4.2018. utvrđena nedopuštenom pa tužiteljici nije prestao radni
odnos kod tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje isplatu naknade
plaće za razdoblje od veljače 2014. do donošenja odluke Županijskog suda od

23.5.2018 2013. u ukupnom iznosu od 181.681,00 kn sa zateznom kamatom koja
teče na svaki pojedini iznos od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i trošak
parničnog postupka za zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu
tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Ističe prigovor radi prebijanja. Navodi
da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala obrt za izradu svijeća i lampaša.
Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka
tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, Odluku o otkazu,
Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6753/10, Presudu i
Rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-474/18, Presudu Vrhovnog
suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3671/18, Pravilnik o radu, Nalaz i
mišljenje u predmetu poslovni broj: Pr-6753/10, Izvadak iz obrtnog registra, Dopis
PU od 20.2020., Podnesak upućen PU od 18.2.2020., Rješenje PU od 21.2.2020.,
Potvrdu HZMO-a, dokumentaciju koju je dostavila PU, Potvrdu o nekažnjavanju,
Prijavu boravka, Ugovor o radu od 7.6.2018. i Porezno rješenje, te proveo dokaz
financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S.H.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je
tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Člankom 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017
i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za
vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih
okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

6. Uvidom u Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-
6753/10 od 5.4.2018. sud je utvrdio da je istom utvrđena nedopuštenom Odluka
tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici, te da radni odnos tužiteljice
kod tuženika nije prestao i da tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na rad s danom

13.7.2010. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R – 474/2018
od 23.5.2018. potvrđena je prethodno citirana presuda u navedenom dijelu, a
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3671/18 od

1.10.2019. odbijena revizija tuženika u tom dijelu.

7. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu za izgubljenu plaću i sva
materijalna prava iz radnog odnosa za razdoblje u kojem plaću i ostala materijalna
prava nije ostvarila zbog nedopuštenog otkaza odnosno zbog nezakonite Odluke o
prestanku ugovora o radu.

4 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

8. Prigovor zastare je neosnovan. Ovo stoga jer zastara za zahtjev za
naknadu plaće počinje teći od pravomoćnosti presude kojom je odluka o otkazu
utvrđena nedopuštenom, dakle u konkretnom slučaju od 23.5.2018. odnosno
donošenja Presude Županijskog suda u Splitu pa kako je tužba podnesena

9.4.2020., to nije nastupila zastara (čl. 139. ZR-a).

9. Navodi tuženika da je tužiteljica trebala tražiti povratak na posao i da ovršna
isprava nije podobna za ovrhu nisu odlučni s obzirom da je pravomoćnom i
ovršnom presudom suda utvrđeno da je otkaz nedopušten što znači kao da
Odluke o otkazu nije ni bilo (pravne posljedice djeluju ex tunc) i da radni odnos
tužiteljice kod tuženika nije prestao. Osim toga, tužiteljica nije niti potraživala
naknade plaće nakon 23. svibnja 2018. odnosno nakon isteka roka za podnošenje
ovršnog prijedloga za vraćanje na rad kod tuženika (30 dana od ovršnosti
presude).

10. U odnosu na navode tuženika da bi tužiteljica u utuženom razdoblju od
veljače 2014. do lipnja 2018. imala registrirani obrt u kojem je radila i ostvarila
prihode, valja istaknuti da su neosnovani. Ovo stoga jer iz izvatka iz obrtnog
registra proizlazi da je takav obrt zaista bio registriran, ali u razdoblju od 1998. do

5.3.2001., a ne u utuženom razdoblju, dok iz Potvrde HZMO-a od 12.5.2020.
proizlazi da je zadnje zaposlenje tužiteljice bilo kod tuženika, i to u razdoblju od

1.6.2005. do 1.10.2010. Iz dokumentacije koju je PU dostavila u spis proizlazi da
tužiteljica nije ostvarila dohodak za 2014., 2016., 2017. i 2018., dok je u 2015.
ostvarila dohodak u iznosu od 45,24 kn s osnova imovine i imovinskih prava, a koji
dohodak bi ostvarila i da je bila zaposlena, kao i da joj je s osnova zastare otpisan
dug koji se odnosi na razdoblje do 31.12.2002. pa nije relevantan za ovaj
postupak. Dakle, u utuženom razdoblju tužiteljica nije imala registrirani obrt, nije
bila zaposlena niti je ostvarila dohodak s osnova rada. U tom smislu su
neosnovani i prigovori tuženika dokumentaciji koju je dostavila tužiteljica i koje je
dostavila PU jer se radi o javnim ispravama za koje vrijedi presumpcija istinitosti,
kao što je i nerelevantno otpisivanje duga tužiteljici i dokumentacija o otpisu duga
jer se odnosi na dug koji je nastao radom obrta, dakle do 5.3.2001. odnosno četiri
godine prije nego što je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika niti ima
veze s utuženim razdobljem.

11. Ugovorom o radu u čl. 12. propisano je da će poslodavac radniku za
obavljene poslove dostavljača isplaćivati osnovnu plaću sukladno čl. 49. Pravilnika
o radu. Čl. 49. Pravilnika o radu propisano je da se plaća zaposlenika sastoji od:
- osnovne plaće za poslove na kojima zaposlenika radi – Prilog II Pravilnika
o radu,

- dodatka za radni staž,

- uvećanje plaće po osnovi ostvarenih rezultata rada zaposlenika
(stimulativni dio plaće);

- dodatka na plaću. Također je određeno da se osnovna plaća određenog
radnog mjesta utvrđuje tako da se osnovica najnižeg stupnja složenosti poslova
pomnoži s koeficijentom složenosti poslova utvrđenih u Prilogu II Pravilnika o radu,
kojem se dodaju dodaci na plaću te da se osnovica za obračun plaće utvrđuje u
visini najniže (bruto) osnovice za obračunavanje i plaćanje doprinosa za
mirovinsko i invalidsko osiguranje utvrđene posebnim propisima. Čl. 50. Pravilnika
o radu propisano je da zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću
za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5%.

12. Prema Prilogu II. Pravilnika o radu u organizacijskog shemi u kojem su navedena radna mjesta i koeficijenti složenosti za obračun plaće nema radnog

5 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

mjesta dostavljač na kojem radnom mjestu je tužiteljica radila kod tuženika te s
obzirom da navode tuženika da ne postoji takvo mjesto kod tuženika niti je
predviđeno citiranim propisom, sud je zatražio očitovanje tuženika o tome koja
visina plaće bi onda tužiteljici pripadala jer je pravomoćno utvrđeno da je ona kod
tuženika radila na radnom mjestu dostavljača. Osim toga, tuženiku je naloženo da
dostavi podatke o plaćama minimalno tri radnika koji su u razdoblju od veljače

2014. do lipnja 2018. radili iste ili slične poslove kao tužiteljica ili se u istom roku
očituje o razlozima nemogućnosti postupanja po tom rješenju. Tuženik iste
podatke nije dostavio niti se očitovao o razlozima nedostavljanja.

13. Radi utvrđenja visine naknade plaće sud je proveo dokaz financijskim
vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S.H.

14. Kako tuženik sudu nije dostavio očitovanje, zatražene podatke niti naveo
razloge nedostavljanja, kao što ni vještaku nije dostavio zatražene podatke niti
dodatne podatke o ostalim materijalnim pravima radnika, to je vještak sukladno
zadatku koji mu je sud dao izradio nalaz i mišljenje u dvije inačice:

I. prema iznosu zakonski određene minimalne bruto plaće u RH po

godinama i

II. na temelju statističkih podataka o prosječnoj isplaćenoj bruto plaći
prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima i po godinama.

U tom dijelu profiliranje je izvršeno prema publikacijama Državnog zavoda za
statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim neto i bruto plaćama prema stupnju
stručne spreme i po djelatnostima i to za sektor C: Prerađivačka industrija:
proizvodnja odjeće, najniža stručna sprema (NKV).

15. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da u I. varijanti ukupno potraživanje za bruto
plaću iznosi 163.499,31 kn bruto prema zakonski utvrđenoj minimalnoj bruto plaći
u RH, a pojedinačni iznosi su navedeni u Tabeli I. b., te u II. varijanti ukupno
potraživanje za bruto plaću iznosi 181.681,00 kn bruto prema prosječno
isplaćenim bruto plaćama za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za najnižu
stručnu spremu (NKV) u RH, a pojedinačni iznosi su navedeni u Tabeli II. b.

16. Nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj navodeći da tužiteljici pripadaju i
ostala materijalna prava (uskrsnica, božićnica i sl.), a da se tuženik oglušio na
dostavu dokumentacije te predlaže da se podaci o tim pravima pribave od PU za
radnike tuženika. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da vještak nije
odgovorio na zadatak suda niti je iskazao niti jedan parametar za izradu nalaza,
tako da je iznos neto plaće ostao nepoznat.

17. U svom pisanom očitovanju na prigovore vještak navodi da bi obračun
davanja koje bi pripadale tužiteljici po g/n osnovama bio u mogućnosti izračunati
kada bi raspolagao sa podacima o primanjima usporednih radnika istovrsnog
radnog mjesta u utuženom razdoblju. Kako su statistički podaci zbirni te su plaće
uprosječene, vještak ističe da na navedenu osnovicu nije moguće dodavati
potencijalne iznose jednokratnih primanja po osnovi božićnice / regresa i sličnih
davanja, te da takva davanja ovise o odluci poslodavca i nisu zakonska obveza.
Vještak u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja te dostavlja novu nove
tabele potraživanja za bruto plaće u dvije varijante, a ispravak se odnosi na
datume dospijeća.

18. U svom usmenom očitovanju vještak je naveo da ostaje dok nalaza i
mišljenja te očitovanja na nalaz i mišljenje. Navodi da je nalaz izradio isključivo
temeljem statističkih podataka. Od tuženika je zatražio dokumentaciju o
usporednim radnicima, a budući da je nije zaprimio, svi se izračuni temelje na
statističkim podacima RH profilirani po stručnoj spremi i grani industrije u kojoj je

6 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

tužiteljica radila te županiji (Grad Z.). Podatke koji su nakon izrade nalaza i
mišljenja dostavljeni u spis nije imao na uvid.

19. Slijedom navedenog, sud je temeljem prijedloga tužitelja pozvao vještaka
na uvid u podatke PU u odnosu na isplate božićnice, uskrsnice i drugih davanja
radnicima tuženika i dopunu nalaza i mišljenja te očitovanja na prigovore tuženika.

20. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da nema podatka o jednokratnim neto
isplatama po osnovi božićnice, regresa i drugih neoporezivih primitaka te da nije
moguće razlučiti primanja radnika s tog osnova jer JOPPD obrasci ne daju takav
profil podataka pa nemaju utjecaj na obračun potraživanja tužiteljice iz osnovnog
nalaza i mišljenja pri kojem vještak u cijelosti ostaje. U odnosu na prigovor
tuženika da nije iskazao niti jedan parametar nužan za izradu nalaza, da je neto
iznos plaće ostao nepoznat te da nalaz predstavlja zbroj javno dostupnih
podataka, vještak navodi da je to točno jer je tuženik kao bivši poslodavac
propustio dostaviti podatke o primanjima usporednih djelatnika pa je stoga nalaz
sačinjen temeljem statističkih podataka.

21. Kako je tuženik odbio dostaviti vještaku zatražene podatke o plaćama tri
usporedna radnika, podatke o visini plaće tužiteljice i podatke o jednokratnim
isplatama dodataka na plaću, to je tužitelj konačno postavljeni tužbeni zahtjev
specificirao u varijanti II. nalaza i mišljenja vještaka od 30.8.2021. i 29.4.2022.
odnosno po prosječno isplaćenim bruto plaćama za prerađivačku industriju
proizvodnje odjeće za NKV u RH. Dakle, tužiteljica ne potražuje jednokratne
isplate (prijevoz, uskrsnicu, božićnicu i sl.), već samo naknadu plaće u visini
prosječno isplaćenih bruto plaća za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za
NKV u RH.

22. Tuženik je ponovo iznio navod da se u dopuni vještačenja utvrđuje samo
isplata troškova prijevoza. Navedeno je netočno što proizlazi iz osnovnog nalaza i
mišljenja i svih pisanih i usmenih očitovanja vještaka, a u samoj dopuni je
navedeno da se ispravak u tablici odnosi samo na dospjelost mjesečnih
potraživanja. Također, tužiteljica niti ne potražuje troškove prijevoza. Prigovor
tuženika da navod vještaka da je punomoćnik tuženika „propustio dati podatke“
dokazuje očitu pristranost pa da se postupak ne može smatrati poštenim, je
neosnovan.

23. Ovo stoga jer je tuženik zaista propustio bez navođenja razloga, a kamoli
opravdanih, dostaviti zatraženu dokumentaciju prema rješenju suda i prema
traženju stalnog sudskog vještaka određenog od strane suda da provede
financijsko vještačenje pa se radi o navodu koji je činjenica i to važna za
provođenja financijskog vještačenja, a ne znak pristranosti.

24. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica ima pravo sukladno čl. 95. st.

3. ZR-a na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom
poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Naknada plaće
se utvrđuje u visini sukladno čl. 90. ZR-a. Kako plaća tužiteljice nije utvrđena
Ugovorom o radu niti je njeno radno mjesto i koeficijent radnog mjesta utvrđeno
Pravilnikom o radu i Prilogom istog, to je temeljem st. 3. istog članka poslodavac
dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, a to je temeljem st. 4. plaća koja se
redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju
odredi sud prema okolnostima slučaja. Slijedom navedenog, nije u pravu tuženik
kada tvrdi da se plaća tužiteljice ne može utvrđivati po plaći drugih radnika jer se u
nedostatku podataka uzima u obzir plaća za jednaki rad.

25. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao koja bi to bila primjerena
plaća niti je dostavio dokumentaciju o usporednim radnicima iz koje bi se utvrdila

7 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

plaća za jednaki rad, pa je sud plaću za jednaki rad odnosno primjerenu plaću
utvrdio financijskim vještačenjem statističkih podataka. Propust tuženika da
dostavi dokumentaciju koja je potrebna za izračun pored činjenice da istu nije
utvrdio ugovorom o radu i pravilnikom o radu, ne može ići u korist samog tuženika
te predstavlja zlouporabu prava u postupku. U takvim okolnostima je tužiteljica
dokazala osnov i visinu naknade plaća sukladno citiranim zakonskim odredbama.

26. Prema tome, primjenom gore citiranih odredbi sud je prihvatio varijantu II.
izračuna vještaka o prosječnoj isplaćenoj bruto plaći prema stupnju stručne
spreme i po djelatnostima i po godinama odnosno po prosječno isplaćenim bruto
plaćama za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za NKV u RH.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu stalnog sudskog
vještaka, s obzirom da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u
dokumentaciju te je valjano obrazložen, dok je sudski vještak argumentirano
otklonio prigovore tuženika, dok je o prigovorima pravne naravi sud prethodno
iznio stav.

28. Valja dodati da je tuženik iznio paušalni prigovor o povredi prava na
pošteno suđenje u smislu čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, kao i prava na mirno uživanje vlasništva temeljem I.
Protokola čl. 1 Konvencije. U odnosu na povredu prava na pošteno suđenje u
odnosu na načinu provođenja financijskog vještačenja prigovor tuženika je
neosnovan, a svoj stav je sud iznio prethodno u presudi.

29. U odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva valja istaknuti da
je prigovor također neosnovan i paušalan. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije dokazala
da je pokušala pronaći posao i da nije tražila povratak na posao već iselila iz
Hrvatske te da joj je PU otpisala porezni dug nastao iz njene djelatnosti, a da su
potvrde PU irelevantne jer su nastale kad je već otpisan dug pa je plaćanje
naknade plaća za osam godina nesrazmjerni teret i nedopustivo miješanje u pravo
vlasništva tuženika. Prema čl. 95. ZR-a poslodavac je dužan radniku naknaditi
plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca pa tužiteljica
nije dužna dokazivati je li pokušala pronaći posao iako upravo navod tuženika da
se tužiteljica iselila iz RH upućuje na zaključak da je tražila posao i da ga je tek
tada našla u inozemstvu. Spisu prileži dokumentacija o zaposlenju i preseljenju u
Nj. u lipnju 2018. O otpisu duga sud je već ranije dao obrazloženje.

30. Također valja istaknuti da postupci koji se odnose na građanskopravne
sporove između privatnih stranaka, a to je i ovaj spor, sami po sebi ne dovode do
povrede i odgovornosti države na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju pa
je taj prigovor promašen. U svakom slučaju kada bi isti i bilo moguće istaknuti, bio
bi neosnovan jer se isplata naknade plaća tužiteljici temelji na zakonskim
odredbama, jest u javnom interesu, u skladu je s općim principima međunarodnog
prava te ne predstavlja prekomjeran teret tuženiku odnosno sudu nisu poznate
okolnosti zbog kojih bi isplata zakonom određene naknade plaća uslijed
nedopuštenog otkazivanja bila prekomjerni teret tuženiku niti tuženik navodi ili
dokazuje zašto bi to bio prekomjeran teret upravno za njega. Sama činjenica da
mora platiti naknadu plaće za razdoblje od četiri godine (8 godina s prethodnom
presudom) ne upućuje na taj zaključak jer tuženik ne navodi išta o svojim
poslovnim okolnostima.

31. Protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva je neosnovano jer je tužiteljica
konačni tužbeni zahtjev postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a
zatim i sukladno zakonskoj obvezi dvojnog iskazivanja novčanih iznosa (čl. 190.
st. 2. ZPP-a).

8 Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

32. Prigovor prebijanja je valjalo odbiti jer tuženik niti ne navodi na što se odnosi.

33. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata koja
teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i
čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,
125/11, dalje: ZOO) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće uz
neto plaću i doprinose jer taj iznos dospijeva tek s isplatom u smislu odredbe čl.

45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 177/04, 73/08,
80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15.

34. Tužiteljici je temeljem čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog
postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi
odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika.

35. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe – 3.750,00 kn (Tbr. 7/1), sastava
podnesaka od 10.6.2020., 25,1.2021., 1.3.2021. i 26.3.2021. – svaki po 3.750,00
kn (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 20.1.2021., 3.5.2022. i 28.3.2023. – svako po

3.750,00 kn (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (7.500,00 kn) iznosi 37.50000 kn, a uz
trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn koje je bilo potrebno radi
razjašnjenja spornih činjenica, ukupni trošak tužiteljice iznosi 39.500,00 kn.

36. Tužiteljici je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od
presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine"
br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Tužiteljici nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka primjenom
ograničenja iz Tbr. 8/1, kao ni trošak dopunskog očitovanja vještaka jer nije
uspjela sa prigovorom. Zahtjev za trošak pristupa na ročište za objavu je također
odbijen jer tužiteljica može preuzeti presudu s e-oglasne ploče suda ili neposredno
u sudu pa navedeni troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu čl.

155. ZPP-a.

38. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio
spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. lipnja 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi
pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici