Poslovni broj: Gž-282/2021-3

1

 

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. iz Z., …, OIB:…, koga zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., …, OIB:…, koga zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O. društvu G. i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pn-190/2019-26 od 19. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2023. 

 

p r e s u d i o     j e

             

I. Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 24 Pn-190/2019-26 od 19. studenog 2020. u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju B. I. iznos od 3.564,93 eur[1]/26.860,00 kn, sa zateznom kamatom od 24. travnja 2019. do isplate (preko nespornog iznosa od 1.579,40 eur/11.900,00 kn), te dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.649,15 eur/12.425,50 kn, sa zateznom kamatom od 19. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužitelju B. I. iznos od 26.860,00 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. travnja 2019. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu 12.425,50 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. studenoga 2020. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata u razdoblju od 8. studenoga 2018. do 23. travnja 2019. odbija kao djelomično neosnovan.

 

2. Protiv presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.564,93 eur/26.860,00 kn, sa zateznom kamatom od 24. travnja 2019. do isplate, preko nespornog iznosa od 1.579,40 eur/11.900,00 kn, te odluke o troškovima postupka žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz  žalbenog razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/20., 114/22., dalje: ZPP). Tuženik dosuđeni iznos naknade štete smatra neprimjerenim težini povreda, a primjerenim iznosom smatra iznos od 1.579,40 eur/11.900,00 kn, povrh nesporno isplaćenog iznosa tužitelju prije pokretanja postupka u iznosu od 2.269,56 eur/17.100,00 kn. Ističe da je prvostupanjski sud donio prvostupanjsku presudu uz primjenu Novih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-IV-47/2020. od 5. ožujka 2020., na odnose koji su nastali prije njihovog donošenja pa se radi o pravoj, a ne prividnoj retroaktivnosti, što smatra nedopustivim i protivnim pravnoj sigurnosti sudionika obveznih odnosa.

 

2.1. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Prvostupanjski sud je na  utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku dao je jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

 

6. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 12. veljače 2018., u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, kao i da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 2.269,56 eur/17.100,00 kn.

 

Sporna je opseg i visina štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju.

 

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenog dokaznog postupka, uključujući i provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. J. F., prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj dokazao povredu prava osobnosti, u smislu članka 19. u skladu s odredbama  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,  78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), a pri tome su intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha, te postotak smanjenja životnih aktivnosti, korišteni kao orijentacijski kriteriji, sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO.

 

7.1. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju, kao biciklista, zadobio prijelom desne ključne kosti, prijelom stiloidnog nastavka desne palčane kosti, natučenje desnog ramena i ručnog zgloba, natučenje lijeve strane zdjelice i trzajnu ozljedu vrata.

 

7.2. Trpio je fizičke i duševne bolove i strah, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega, a po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 10%.

 

7.3. Naruženje tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. svibnja 2020. te je tom prilikom utvrđeno da se s udaljenosti otprilike tri metra vidi da je desno rame tužitelja spušteno u odnosu na lijevo.

 

8. Cijeneći jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja, vrstu i stupanj naruženosti, njegovu životnu dob i aktivnosti kojima se zbog posljedica nezgode više neće moći baviti (članak 1100. ZOO), kao i trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom (članak 1095. ZOO), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.834,49 eur/43.960,00 kn, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 2.269,56 eur/17.100,00 kn, iznosi 3.564,93 eur/26.860,00 kn, koliko je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju pobijanom presudom.

 

9. U tom dijelu prvostupanjska odluka ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba tuženika nije uspjela dovesti u sumnju, pa se u tom dijelu upućuje na razloge prvostupanjske presude.

 

10. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete, prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372/11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/03., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

10.1. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05.) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

 

11. Točno je da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju propis, odnosno formalni izvor prava  i nisu obvezatni za niže sudove.

 

11.1. Međutim, snagom autoriteta donositelja i snagom argumenata za  potrebom promjene visine naknade koja se u istovrsnim i sličnim predmetima priznavala tužiteljima, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372/11/02, zbog značajnog porasta troškova života u tom razdoblju, zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuje se kao smjernica za rad prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Isto ne predstavlja matematičku formulu za donošenje odluke, već se o naknadi neimovinske štete odlučuje u svakom pojedinom predmetu cijeneći odlučne okolnosti toga predmeta, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZOO o povredi prava osobnosti i naknadi štete.

 

12. Slijedom toga, prigovor pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

 

13. Tužitelju je priznato pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos počevši od 24. travnja 2019., kao dana završetka liječenja tužitelja, do isplate, u skladu s člankom 29. ZOO.

 

14.Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

 

15. Slijedom toga, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP), dok u  ostalom nepobijanom dijelu presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

 

16. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

 

U Sisku, 28. lipnja 2023.