Poslovni broj: 64 Gž-1846/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-1846/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. F. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici R. B. i D. N., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. B. i D. N. iz V., protiv tuženika E. & S. B. d.d., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & partneri d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-390/2019-6 od 22. studenoga 2022., dana 21. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-390/2019-6 od 22. studenoga 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

 

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak ili pobijano rješenje preinačiti u skladu s navodima žalbe, uz nadoknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Tužitelj je Općinskom sudu u Virovitici podnio tužbu radi isplate.

 

5. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje, u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP te je naveo da su čl. 14. st. 5. Ugovora o kreditu br. … od 14. listopada 2008. ugovorne strane ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika (čl. 70. ZPP).

 

6. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba čl. 3., čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 – dalje ZZP/03) utvrdivši da je ugovaranjem nadležnosti suda prema sjedištu tuženika-banke, kao strane ugovora, došlo do narušavanja procesnopravne ravnoteže položaja ugovornih stranaka na štetu potrošača, zaključio kako među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

 

7. Slijedom izloženih razloga, a polazeći od odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju te činjenice da tužitelj kao potrošač ima prebivalište u Virovitici, sud prvog stupnja je ocijenio kako je u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Virovitici, zbog čega je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

 

8. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno upire žalitelj u žalbi. Pobijano rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

9. Prema odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 - dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu koji je sklopljen 14. listopada 2018. (identične odredbe sadrži i čl. 81. st. 1. ZZP/03 na koje se pozvao sud prvog stupnja), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba čl. 96. st. 4. ZZP/07 propisuje kako je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

 

10. Nadalje, prema tumačenju Suda Europske uniju u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).

 

11. Slijedom navedenog, a budući da tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi sadržanoj kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba čl. 97. alineja 19. ZZP/07 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu.

 

12. Članak 102. st. 1. ZZP/07, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba ugovora o kreditu u kojem je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u čl. 97. alineja 19. ZZP/07, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 96. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07 takva se odredba smatra ništavom. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača-tužitelja pa je tako tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom, a kako je to sud prvog stupnja zaključio.

 

13. U konkretnom slučaju, odredba iz čl. 14. st. 5. predmetnog Ugovora o kreditu od 14. listopada 2008., koja je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, bila bi nepoštena ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti, a kojim se kriterijima pravilo rukovodio sud prvog stupnja, a koji su u skladu sa smjernicama koje je Sud Europske unije izložio u prethodnoj citiranoj presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98.

 

14. Slijedom izloženih razloga, odredba predmetnog ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti je - ništetna. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

 

15. Slijedom navedenog, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019., vezano uz primjenu odredbe čl. 19. st. 1. ZPK, prigovor mjesne nenadležnosti pravilno je ocijenjen kao neosnovan, i utoliko su žalbeni navodi tuženika, koji se u tom smislu poziva i na sudsku praksu ostalih drugostupanjskih sudova, neosnovani.

 

16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

U Zagrebu 21. lipnja 2023.

          Sutkinja

    Vesna Žulj, v.r.