Poslovni broj: 16 Gž R-20/2023-2

                 

      Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zadru

        Borelli 9, Zadar                                                                          

 

Poslovni broj: 16 Gž R-20/2023-2 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužitelja O. L. iz L., …, OIB: …, zastupanog po A. P., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženice R. H. za M. obrane, Z., …, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovca, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-569/2017-64 od 26. listopada 2022., dana 21. lipnja 2023.

             

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se djelomično žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-569/2017-64 od 26. listopada 2022., u dijelu pod toč. I izreke i u dijelu pod toč. II izreke kojom je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.710,47 EUR / 12.887,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              II Preinačava se djelomično presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-569/2017-64 od 26. listopada 2022. u dijelu pod toč. II izreke kojom je naloženo da se parnični trošak isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z. I.: HR….

 

              III Odbija se zahtjev tuženice R. H. za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan. 

 

              IV Odbija se zahtjev tužitelja O. L. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženiku R. H. - za M. obrane da tužitelju O. L. na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 5.598,78 kuna / 743,09 EUR (slovima: pet tisuća pet stotina devedeset osam kuna sedamdeset osam lipa / sedamsto četrdeset tri eura i devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 97,64 kune / 12,96 EUR od 16.12.2012. godine

- na iznos od 94,67 kune / 12,56 EUR od 16.05.2013. godine

- na iznos od 569,27 kune / 75,56 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 803,67 kune / 106,67 EUR od 16.03.2014. godine

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

- na iznos od 1.277,62 kune / 169,57 EUR od 16.05.2014. godine

- na iznos od 2.755,91 kune / 365,77 EUR od 16.06.2014. godine, sve do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.887,50 kuna / 1.710,47 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 26. 10. 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR…, sve u roku 15 dana."

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba tuženice neosnovana i predlaže da drugostupanjski sud istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14  dalje ZPP), na postojanje koje ukazuje tuženica u žalbi, jer pobijana presuda ima valjane razloge koji su jasni i nisu proturječni zbog čega je razumljiva i može se ispitati.

 

6. Također, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i i njihove ocjene , a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, u utuženom razdoblju od 12. 9. 2011. godine. do 1. 6. 2014., u ukupnom iznosu od 5.598,78 kn / 743,09 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do isplate.

 

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

              - da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba kod M. obrane R. H., H. kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u K.;

 

              - da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama koji dodaci na plaću mu nisu isplaćeni;

 

              - da iz iskaza svjedoka S. B. i M. H., te tužitelja nesporno proizlazi da je tužitelj, radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate o čemu da tuženica nije vodila precizne evidencije, te da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 08:00 do 20:00 sati, subotom od 08:00 do 13:00 sati;

 

              - da je u nalazu i mišljenju od 10. srpnja 2019. knjigovodstveni vještak D. J. iz tvrtke "D&S" d.o.o. K. utvrdio da u a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa, tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 12. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 2.916,91 kuna, da u b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa, tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 12. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 423,53 kuna, da u c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda, tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju 12. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 22.822,49 kuna, a da je u d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda, tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u 12. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 506,98 kuna.

 

              - da je tužitelj na nalaz i mišljenje prigovorio u dijelu u odnosu na varijantu 3. i 4. obračuna gdje vještak propušta obračunati protupoplavni NOS radnim danom od 00.00 do 24.00 sati odnosno 8 sati prekovremeno, subotom od 00.00 do 24.00 sati odnosno 16 sati prekovremeno, nedjeljom od 00.00 do 24.00 sati odnosno 16 sati prekovremeno, za angažiranost tužitelja na poplavama, tereni za 6/13., 2/14. i 5/14., dok tuženica prigovara varijantama u kojima nisu oduzeti slobodni dani, na koje prigovore se vještak očitovao u pisanom očitovanju od 20. prosinca 2019.,

 

              - da je prvostupanjski sud u odnosu na naknadno dostavljenu dokumentaciju uz podnesak tuženice od 2. kolovoza 2019., rješenjem od 16. srpnja 2020. naložio vještaku da u varijantama 3 i 4 obračuna protupoplavni NOS sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to:

- radnim danom od 0,00 do 24,00 sata, odnosno 8 sati prekovremeno (6 sati danju i 2 sata noću)

- subotom od 0,00 do 24,00 sata, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću)

- nedjeljom od 0,00 do 24,00 sata, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću),

sve to temeljem dokumentacije – dnevne evidencije radnog vremena za PPv NOS za veljaču i svibanj 2014.,

 

              - da je rješenjem prvostupanjskog suda od 16. prosinca 2021. dopunjeno rješenje od 16. srpnja 2020. kojim se pored naloga dopunskog vještačenja nalaže izračunati razliku plaće tužitelja za razdoblje od:

              - 14.6.2013. do 18.6.2013. godine (V. – K. P. N.),

              - 10.02.2014. do 17.2.2014. godine (L. P. N.)

              - 16.5.2014. do 18.5.2014. godine u 2 varijante:

              1. varijanta koja uzima isključivo podatke iz evidencije rada,

              2. varijanta koja rad na terenu iz evidencija obračunava radnim danom od 8,00 do 20,00 sati, subotom od 8:00 do 13:00 sati. Protupoplavni NOS obračunati sukladno praksi Vrhovnog suda RH; radnim danom od 00:00 do 24:00 sata, odnosno 8 sati prekovremeno (6 sati danju i 2 sata noću), subotom 00:00 do 24:00 sati, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću), nedjeljom od 00:00 do 24:00 sati, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću).

 

              - da je dopunom nalaza i mišljenja od 9. veljače 2022. na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja, vještak utvrdio da bi:

a) u varijanti 3a (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 12. rujna 2011. do 01. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 34.253,73 kune, a u varijanti 4a (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima), tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 12. rujna 2011. do 01. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 5.647,72 kune.

 

              - da je sud, sukladno specifikaciji tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 16. veljače 2022., prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima koje je tužitelj iskoristio prema varijanti 4b).

 

10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da su osnovani su navodi tužitelja da tuženica nije vodila precizne evidencije o stvarnom radu tužitelja na terenu što uključuje i Protupoplavni NOS. Također, sud prvog stupnja je iz sukladnih iskaza svjedoka S. B. i M. H., kojima je poklonio vjeru, utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na terenu u G., Z., P., te je bio na poplavama u K., G., koji rad je trajao cijeli dan. Nadalje, sud je utvrdio da su svjedoci i tužitelj potpisivali mjesečne evidencije radnog vremena, da su na poleđini iskazivali svoje pisano neslaganje s podacima u evidencijama koji se odnose na fond sati rada na obavljenim terenima.

 

11. Isto tako, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena, odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, a saslušani svjedok potvrdio da ista nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

 

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020-2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

 

13. Prvostupanjski sud je zaključio, a prema naprijed navedenom, da je zadatak vještačenja postavljen sukladno svim raspoloživim podacima o satima rada tužitelja, kako temeljem personalnih dokaza, tako i raspoložive dostavljene dokumentacije, a da je nesporno da je tužitelj u tijeku postupka osporavao točnost podataka službene evidencije tuženice, pri čemu tuženica u tijeku postupka nije dostavila ručno vođene evidencije logističkog dočasnika, kao i ostale evidencije rada tužitelja npr. knjige dnevnih zapovijedi, zapovjedi za teren, nego je samo paušalno prigovorila varijanti vještačenja na temelju izvedenih personalnih dokaza za koje je izjavila da nisu točni, pa je stoga prvostupanjski sud prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja, u varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima, što je sukladno i utvrđenju presude Županijskog sud u Rijeci, u istovrsnom predmetu poslovni broj: Gž R-391/2018-2 od 13. 12. 2018., gdje je sud u tom postupku, a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja, odnosno da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 06:00 do 20:00 sati, subotom od 07:00 do 15:00 sati i nedjeljom od 08:00 do 18:00 sati, te da je tužitelj iskoristio slobodne dane.“

 

14. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je na temelju čl. 10. st. 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i čl 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, dalje: Odluka). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

 

15. Isto tako, naveo je, da se Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.),  primjenjuje od 1. 11. 2012.

 

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuju i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. 5. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. 12. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. 10. 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. 9. 2012.

 

17. Čl. 136. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. 6. 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

 

18. Prvostupanjski sud je u obrazloženju dalje naveo da je u "Narodnim novinama" broj 66/14. objavljena Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. ("Narodne novine" broj 33/14. od 14. 3. 2014. kojom se propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe te Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. te Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

 

19. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na naprijed navedene Zakone, Odluke i Pravilnike.

 

20. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prigovor zastare uz obrazloženje da je tužba podnesena sudu 6. srpnja 2017., pa da nije protekao zastarni rok od 5 godina, budući se prvo potraživanje prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu odnosi na mjesec studeni 2012. s dospijećem 16. prosinca 2012., kraj činjenice da je trajao zastoj od 3 mjeseca s obzirom na nesporno podneseni zahtjev za mirno rješenje spora, temeljem kojeg je za to vrijeme ne teče rok za zastaru.

 

21. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, te je visina tužbenog zahtjeva pravilno utvrđena primjenom ranije navedenih propisa i provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, koji u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

22. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prihvatio varijantu 4b nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka prema izračunu temeljem iskaza svjedoka S. B. i M. H. i tužitelja o radnom vremenu tužitelja, a ne temeljem službenih evidencija poslodavca.

 

23. Naime, iz stanja spisa razvidno je da je tužitelj tijekom cijelog postupka osporavao valjanost i točnost službene evidencije tuženice o radnom vremenu tužitelja, te je iznio detaljne primjedbe o nepotpunosti i vjerodostojnosti dokumentacije, budući se protivio podacima iz iste, a na koje primjedbe se tuženica paušalno očitovala da navodi tužitelja o evidencijama nisu točni, a niti je na te okolnosti dostavila dokaze.

 

24. Neosnovano je sud prvog stupnja naložio tuženici da trošak parničnog postupka tužitelju naknadi isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika A. P.. Iz spisa proizlazi da je tužitelj odvjetniku A. P. izdao punomoć za vođenje parnice a da pobliže nije odredio ovlaštenja u punomoći te je na osnovi takve punomoći odvjetnik kao punomoćnik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti novac i novčane vrijednosti i o tome izdati potvrde, što uključuje i troškove postupka. Međutim, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženici da tužitelju plati trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

 

25. Tuženica nije uspjela sa žalbom, slijedom čega je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je to navedeno u toč. I izreke ove drugostupanjske presude, a temeljem čl. 373. toč.    ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu kako je to navedeno u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

 

 

 

                                               U Zadru, 21. lipnja 2023.

             

 

                                                                                                                             Sudac

 

                                                                                                                       Eugen Škunca, v.r.