21 Gž-476/2023-2

 

             

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-476/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. H. iz K. K., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu H. i partneri d.o.o., S. B., …, protiv tuženika A. B. d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-176/2019-42 od 20. ožujka 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-176/2019-45 od 6. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba tuženika A. B. d.d., Z., kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-176/2019-42 od 20. ožujka 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-176/2019-45 od 6. travnja 2023.

 

    Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 016-122/2007 od 6. veljače 2007., sklopljenog između prednika tuženika A. b. d.d. Z., …, OIB: …(H. A.-A.-B. d.d.), kao kreditora i tužitelja V. H. iz K. K., …, OIB: …, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 13.168,00 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja (članak 2. i članak 4. ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 3. i 6. Ugovora o kreditu).

 

II. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., …, OIB: …, isplatiti tužitelju V. H. iz K. K., …, OIB: …, na ime stečenog bez osnove po osnovi preplaćenih kamata iznos od 450,201 eur / 3.392,05 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1,241 eur / 9,32 kn od 1. listopada 2007. godine do isplate,

- 1,241 eur / 9,32 kn od 1. studenog 2007. godine do isplate,

- 1,241 eur / 9,32 kn od 1. prosinca 2007. godine do isplate,

- 1,241 eur / 9,32 kn od 1. siječnja 2008. godine do isplate,

- 1,241 eur / 9,32 kn od 1. veljače 2008. godine do isplate,

- 1,241 eur / 9,32 kn od 1. ožujka 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. travnja 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. svibnja 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. lipnja 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. srpnja 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. kolovoza 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. rujna 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. listopada 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. studenog 2008. godine do isplate,

- 4,221 eur / 31,81 kn od 1. prosinca 2008. godine do isplate,

- 5,111 eur / 38,53 kn od 1. siječnja 2009. godine do isplate,

- 5,111 eur / 38,53 kn od 1. veljače 2009. godine do isplate,

- 5,111 eur / 38,53 kn od 1. ožujka 2009. godine do isplate,

- 5,111 eur / 38,53 kn od 1. travnja 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. svibnja 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. lipnja 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. srpnja 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. rujna 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. listopada 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. studenog 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. prosinca 2009. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. siječnja 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. veljače 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. ožujka 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. travnja 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. svibnja 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. lipnja 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. srpnja 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. rujna 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. listopada 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. studenog 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. prosinca 2010. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. siječnja 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. veljače 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. ožujka 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. travnja 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. svibnja 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. lipnja 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. srpnja 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. rujna 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. listopada 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. studenog 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. prosinca 2011. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. siječnja 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. veljače 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. ožujka 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. travnja 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. svibnja 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. lipnja 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. srpnja 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. rujna 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. listopada 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. studenog 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. prosinca 2012. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. siječnja 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. veljače 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. ožujka 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. travnja 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. svibnja 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. lipnja 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. srpnja 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. rujna 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. listopada 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. studenog 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. prosinca 2013. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. siječnja 2014. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. veljače 2014. godine do isplate,

- 6,511 eur / 49,08 kn od 1. ožujka 2014. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2020. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

III. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., …, OIB: …, isplatiti tužitelju V. H. iz K. K., …, OIB: …, na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 1.935,241 eur / 14.581,09 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1,711 eur / 12,85 kn od 2. travnja 2008. godine do isplate,

- 8,421 eur / 63,45 kn od 31. listopada 2008. godine do isplate,

- 0,991 eur / 7,47 kn od 2. prosinca 2008. godine do isplate,

- 3,391 eur / 25,51 kn od 24. prosinca 2008. godine do isplate,

- 8,901 eur / 67,07 kn od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- 10,901 eur / 82,15 kn od 3. ožujka 2009. godine do isplate,

- 8,561 eur / 64,52 kn od 31. ožujka 2009. godine do isplate,

- 9,761 eur / 73,56 kn od 1. svibnja 2009. godine do isplate,

- 6,901 eur / 51,98 kn od 30. svibnja 2009. godine do isplate,

- 6,691 eur / 50,40 kn od 24. lipnja 2009. godine do isplate,

- 6,581 eur / 49,60 kn od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- 7,001 eur / 52,74 kn od 1. rujna 2009. godine do isplate,

- 6,921 eur / 52,13 kn od 1. listopada 2009. godine do isplate,

- 5,271 eur / 39,68 kn od 30. listopada 2009. godine do isplate,

- 7,721 eur / 58,13 kn od 2. prosinca 2009. godine do isplate,

- 9,011 eur / 67,86 kn od 30. prosinca 2009. godine do isplate,

- 10,351 eur / 77,98 kn od 30. siječnja 2010. godine do isplate,

- 10,691 eur / 80,55 kn od 26. veljače 2010. godine do isplate,

- 13,241 eur / 99,76 kn od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 12,931 eur / 97,39 kn od 1. svibnja 2010. godine do isplate,

- 15,541 eur / 117,06 kn od 29. svibnja 2010. godine do isplate,

- 17,591 eur / 132,54 kn od 19. lipnja 2010. godine do isplate,

- 19,281 eur / 145,24 kn od 31. srpnja 2010. godine do isplate,

- 26,381 eur / 198,78 kn od 1. rujna 2010. godine do isplate,

- 24,231 eur / 182,54 kn od 2. listopada 2010. godine do isplate,

- 21,591 eur /162,70 kn od 30. listopada 2010. godine do isplate,

- 27,871 eur / 210,02 kn od 1. prosinca 2010. godine do isplate,

- 35,681 eur / 268,85 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- 31,071 eur / 234,12 kn od 27. siječnja 2011. godine do isplate,

- 31,861 eur / 240,08 kn od 2. ožujka 2011. godine do isplate,

- 29,761 eur / 224,20 kn od 2. travnja 2011. godine do isplate,

- 30,751 eur / 231,68 kn od 29. travnja 2011. godine do isplate,

- 41,361 eur / 311,65 kn od 1. lipnja 2011. godine do isplate,

- 42,431 eur / 319,71 kn od 1. srpnja 2011. godine do isplate,

- 48,921 eur / 368,58 kn od 29. srpnja 2011. godine do isplate,

- 45,811 eur / 345,13 kn od 31. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 41,701 eur / 314,22 kn od 4. listopada 2011. godine do isplate,

- 41,551 eur / 313,06 kn od 3. studenog 2011. godine do isplate,

- 40,901 eur / 308,19 kn od 2. prosinca 2011. godine do isplate,

- 42,021 eur / 316,60 kn od 30. prosinca 2011. godine do isplate,

- 45,391 eur / 342,00 kn od 1. veljače 2012. godine do isplate,

- 45,481 eur / 342,70 kn od 2. ožujka 2012. godine do isplate,

- 44,191 eur / 332,98 kn od 1. travnja 2012. godine do isplate,

- 45,311 eur / 341,40 kn od 22. svibnja 2012. godine do isplate,

- 45,891 eur / 345,78 kn od 9. lipnja 2012. godine do isplate,

- 44,721 eur / 337,01 kn od 3. srpnja 2012. godine do isplate,

- 44,611 eur / 336,15 kn od 2. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 43,731 eur / 329,51 kn od 4. rujna 2012. godine do isplate,

- 41,551 eur / 313,06 kn od 4. listopada 2012. godine do isplate,

- 43,881 eur / 330,62 kn od 8. studenog 2012. godine do isplate,

- 42,931 eur / 323,47 kn od 7. prosinca 2012. godine do isplate,

- 42,801 eur / 322,49 kn od 10. siječnja 2012. godine do isplate,

- 41,701 eur / 314,16 kn od 6. veljače 2013. godine do isplate,

- 41,491 eur / 312,61 kn od 13. ožujka 2013. godine do isplate,

- 44,561 eur / 335,73 kn od 18. travnja 2013. godine do isplate,

- 40,301 eur / 303,63 kn od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- 39,611 eur / 298,43 kn od 18. lipnja 2013. godine do isplate,

- 39,091 eur / 294,56 kn od 10. srpnja 2013. godine do isplate,

- 40,231 eur / 303,12 kn od 13. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 41,211 eur / 310,52 kn od 17. rujna 2013. godine do isplate,

- 43,581 eur / 328,37 kn od 10. listopada 2013. godine do isplate,

- 42,511 eur / 320,26 kn od 5. studenog 2013. godine do isplate,

- 44,101 eur / 332,28 kn od 10. prosinca 2013. godine do isplate,

- 44,441 eur / 334,86 kn od 8. siječnja 2013. godine do isplate,

- 44,511 eur / 335,39 kn od 11. veljače 2014. godine do isplate,

- 45,161 eur / 340,27 kn od 7. ožujka 2014. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2020. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., …, OIB: …, naknaditi tužitelju V. H. iz K. K., …, OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.344,011 eur / 17.660,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 808,821 eur / 6.094,02 kn kao neosnovan."

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno: 

 

"Dopuštaju se preinake tužbe od 11. kolovoza 2021., 29. rujna 2022. i 30. siječnja 2023."

 

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 6. travnja 2023. je odlučeno:

 

» Ispravlja se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-176/2019-42 od 20. ožujka 2023.

 

- u uvodu presude i rješenja, redak osmi i deveti, umjesto "20. siječnja 2023." treba pisati „20. ožujka 2023.“,

 

- na kraju obrazloženja presude i rješenja, umjesto "20. siječnja 2023." treba pisati „20. ožujka 2023.“«

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja naknaditi tuženiku parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba tuženika, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

7. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi čl. 2., 3., 4. i 6. Ugovora o namjenskom kreditu broj 016-122/2007 od 6. veljače 2007., sklopljenog između prednika tuženika A. b. d.d. Z., kao kreditora i tužitelja V. H., u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), kao i zahtjev radi isplate.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po Ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom s tuženikom i to tako što je plaćao rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na ugovornu kamatu i valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF),

- da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita plaćao na temelju kamatne stope ugovorne kamate koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu odnosno na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita.

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan, a sve povodom tužbe udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, s time da je predmet tog spora bila upravo valjanost načina promjene kamatne stope ugovornih kamata kao i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

- da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, presudio da je ovdje tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je u navedenom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, budući da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja, a kakao je utvrđeno da se u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate radilo o odredbama koje su bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovarano, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja izraženom i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05.; dalje ZOO) potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, zaključak je sudova iz tog postupka da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita-potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to pored već spomenutog načela savjesnosti i poštenja i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, a sve u smislu odredbi čl. 3., čl. 5. i čl. 6. ZOO,

- da su navedeni stav potvrdili viši sudova i to Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13 te Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je prednik tuženika upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednika tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita i

- da je svjedokinja J. Š., inače osobna bankarica tužitelja koja je bila zaposlena kod tuženika, u svom iskazu u bitnome navela kako se ne sjeća detalja konkretnog slučaja, ali da je način sklapanja ugovora bio takav da se u pravilu nikada nije pregovarala o pojedinačnim odredbama ugovora niti su se strankama objašnjavali kakvi rizici vezani uz valutnu klauzulu ili promjenjivu kamatnu stopu.

10. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio da je  sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje ZZP) i odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, da je ništetna odredba predmetnog ugovora kojom je uređeno da se kamatna stopa ugovorne kamate mijenja jednostranom odlukom banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, tim više što tuženik nije dokazao da bi u konkretnom slučaju na valjan način tužitelju kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio objašnjenje posljedica i dosega tih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF po njega kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, jer suprotno proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje J. Š., osobne bankarice koja je bila zaposlena kod tuženika, koja je u bitnome navela da se ne sjeća detalja konkretnog slučaja, ali da je način sklapanja ugovora bio takav da se u pravilu nikada nije pregovaralo o pojedinačnim odredbama ugovora niti su se strankama objašnjavali kakvi rizici vezani uz valutnu klauzulu ili promjenjivu kamatnu stopu.

11. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi.

12. Glede prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, pravilno je sud ocijenio da isti nije osnovan, jer je pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača došlo do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO, a kako je taj postupak pokrenut 4. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora i to 13. lipnja 2014. u odnosu na dio tražbine (prema odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13) odnosno 14. lipnja 2018. za preostali dio tražbine (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa. S obzirom na to da se radi o tražbini koja zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, razvidno je da je podnošenjem tužbe 1. ožujka 2019. tužitelj podnio tužbu unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

13. Isto tako, sud je opravdano prihvati nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije N. Ž. u sklopu društva E. d.o.o. koji je utvrdio da po navedenoj osnovi razlika obveza u spornom razdoblju (od početka plaćanja do konačne otplate kredita), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 3.392,05 kn/450,20 eura, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenu kod otplate i tečaju za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 14.581,09 kn/1.935,24 eura, odnosno ukupno 17.973,14 kn/ 2.385,44 eura, dok je početak tijeka zatezne kamate utvrđen uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO i u vezi s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno čl. 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.).

14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

15. Na žalbeni navod tuženika kako je prilikom odmjeravanja troška trebalo voditi računa o tome da je tužitelj djelomično povukao tužbu, valja reći da pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni kriterij u pogledu uspjeha stranaka u sporu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim zahtjevima radi utvrđenja ništetnosti spornih odredbi ugovora te u pretežitom dijelu u pogledu isplate, što znači da isti nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP) te je sud pravilno temeljio svoju odluku na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

16. U nepobijanom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 21. lipnja 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                          Sanja Prosenica, v.r.