1

                                                                 Broj: Ppž-12704/2021

                           

                                                                                                                                  Broj: Ppž-12704/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. D. i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi i dopuni žalbe okr. M. D., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2021., broj: 62. Pp J - 10/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbijaju se žalba i dopuna žalbi okr. M. D. kao neosnovane i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. M. D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset)[1] / 206,06 (dvjesto šest kuna i šest lipa) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2021., broj: 62. Pp J- 10/2020, proglašen je krivim okr. M. D. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 500,00 kuna, a što je protuvrijednost 13,97 DEM, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane, dok je u cijelosti oslobođen obveze a naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

 

1.1.           Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr.

Z. K. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

2.              Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. M. D. osobno je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotupno utvrđenog činjeničnog stanja dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba i dopuna želbe nisu osnovane.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je saslušanje policijskog službenika održano bez njegove prisutnosti, a unatoč tome što je zatražio odgodu ročišta jer je bolovao od korone te je bio u izolaciji. Ističe da je ispitivanje svjedoka, kao službene osobe, bio krucijalan element njegove obrane, obzirom na činjenicu da je upravo svjedok prvi konstatirao pred okrivljenikom da je II. okrivljenik Z. K. bio vidno alkoholiziran kao i da je isti višestruko evidentirani počinitelj srodnih ekcesa, a bio je onemogućen u postavljanju takvih pitanja svjedoku, a time mu je i bitno ograničeno pravo obrane. Time, očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Međutim, nije u pravu okr. M. D. kada ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona, odnosno da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane i da je to utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

 

5.2.              Naime, iz stanja spisa i to Zapisnika o glavnoj raspravi od 23. prosinca 2020., proizlazi da su na istu uredno pozvani okr. M. D. i Z. K. te svjedok R. P. te da je tom prilikom ispitan svjedok R. P. Iz predmetnog zapisnika proizlazi da na tu glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvan M. D., a svoj nedolazak nije, suprotno žalbenim navodima opravdao. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je okr. M. D., 4. siječnja 2021., dakle, gotovo dva tjedna od održane glavne rasprave 23. prosinca 2020., dostavio sudu opravdanje za nedolazak na raspravu 23. prosinca 2020., radi indikacije na zarazu virusom COVID 19 te zatražio povrat u prijašnje stanje. S tim u vezi, ističe se da se sukladno zakonskim odredbama odgoditi može samo glavna rasprava koja nije započela, dok se nakon što je glavna rasprava započela i koje je dovršena ne može tražiti odgoda glavne rasprave. Osim toga, okr. M. D., iako je uredno primio poziv za glavnu raspravu o nedolasku na istu je obavijestio sud tek nakon gotovo dva tjedna. Povrat u prijašnje stanje je institut koji se može koristiti samo zbog propuštanja roka za pravodobno podnošenje žalbe protiv presude, a ne za naknadno traženje povrata u prijašnje stanje zbog nedolaska na zakazanu glavnu raspravu.  Stoga, prvostupanjski sud je imao sve zakonske uvjete za održavanje glavne rasprave 23. prosinca 2023. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je održana glavna rasprava 7. srpnja 2021., na koju su pristupili i okr. M. D. i okr. Z. K. te je nakon provedene dokazne radnje suočenja između okr. M. D. i okr. Z. K. prvostupanjski sud ustanovio da nema potrebe za izvođenjem drugih dokaza, a na koju konstataciju okrivljenik nije stavio prijedlog za izvođenjem drugih dokaza. Ovdje je potrebno istaknuti da svjedok R. P. kao što proizlazi iz njegovog iskaza nije imao neposrednih saznanja o događaju inkriminirane prilike te je u svojstvu službene osobe pristupio na mjesto događaja, kao što je iskazao kada je već sve bilo mirno, pa ispitivanje istog na okolnost alkoholiziranost okr. Z. K. te da je isti višestruki počinitelj srodnih ekcesa, nije od utjecaja na odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za događaj inkriminirane prilike.

 

5.4.              Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog tzv. relativno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. 

 

6.              U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio kontradiktornosti u navodima II. okr. Z. K., a koji je pred policijskim službenicima iznio drugačiji slijed događaja od onoga koji je iznio pred sudom, a što ukazuje na neistinitost njegova iskazivanja. Osim toga, ističe da je sud pogrešno cijenio njegovu mimiku kao jedino relevantan faktor utvrđenja činjeničnog stanja. Ističe da on u svojoj obrani nije niti sporio činjenicu da je II. okrivljenika odgurnuo ali da je konstatirao da je odgurivanje rezultat fizičkog napada na njega od strane II. okrivljenika. U dopuni žalbe, okrivljenik ističe da ima saznanja da je II. okr. Z. K. (a, koji je u ovom postupku oslobođen) i nakon tog događaja bio privođen zbog jednakih ili srodnih nasilničih djela te da je bio privremeno smješten u psihijatrijsku ustanovu zbog nasilja počinjenog pod utjecajem alkohola te ponavlja da je on nasilna osoba koja ima teže probleme sa alkoholizmom te da duži vremenski period maltretira susjede i prolaznike u pijanom stanju.

 

6.1.              Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

6.2.              Prije svega potrebno je istaknuti da je okr. M. D. u svom iskazu priznao sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret obzirom da je iskazao „…Kada me je II okr. drugi puta pokušao udariti ja sam ga nogom odgurnuo u predjelu prsiju i on je pao na stražnjicu…“, a nakon izvedenog dokaza suočenjem imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je dokaznu radnju suočenja proveo na valjani način budući da je smisao te dokazne radnje utvrđivanje uvjerljivosti iskaza odnosno smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje ispitanika oko važnih i spornih činjenica. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud „govor tijela“ kod okr. M. D., a koji se očitovao u djelomičnom gledanju suca, a djelomično okr. Z. K. prilikom davanja iskaza ocijenio usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu okr. M. D. da je u konkretnom slučaju postupao u nužnoj obrani, jer odguravanje nogom u predjelu prsiju doista nije radnja koja je nužno potrebna da bi okr. M. D. otklonio napad koji bi mu eventualno prijetio od okr. Z. K. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

6.3.              Žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe alkoholiziranost okr. Z. K. te da je isti višestruki počinitelj srodnih ekcesa, nisu od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

 

6.4.              Stoga, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi, predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.              Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena u iznosu od 500,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja blažu vrstu kazne za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

7.2.               Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eur-a, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu od 500,00 kuna, a koja je unutra okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je  prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura / 206,06 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. lipnja 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                       Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.