Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz G. U. 51, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnica iz G., protiv I tuženika B. Š. iz G. U. 25, OIB: …, II tuženika S. M. iz U. 59, OIB: …, III tuženika J. N. iz G. U. 25, OIB: …, svi kao nasljednici S. Š., IV tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u B., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 14. lipnja 2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. Š., odvjetnice iz G., tužitelja D. D., osobno, I-tužene B. Š., osobno, a u odsudstvu II tužene J. N. i III tužene S. M. te zastupnika IV tužene Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku dana 21. lipnja 2023. godine;

 

p r e s u d i o   j e

             

              I  Utvrđuje se da je tužitelj D. D. iz G. U. 51, OIB: …, vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. U. koje se sastoje od čkbr. , koja je u zemjišnim knjigama upisana na imenu Republike Hrvatske, što su I tužena  B. Š. iz G. U. 25, OIB: …, II tužena S. M. iz U. 59, OIB: …, III tužena J. N. iz G. U. 25, OIB: …, svi kao nasljednici S. Š. iz G. U. 25 i IV tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, dužni tužitelju priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu.

             

              II Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru upis prava vlasništva na ime i za korist tužitelja.

 

              III Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj D. D., po punomoćniku M. Š., odvjetnici iz G., podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika S. Š. i Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva.

             

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretninama upisanim u zk.ul.br. … k.o. U. koje se sastoje od čkbr. … čhv., kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, a u posjedovnom listu … k.o. U. upisana je kao posjednik Š. J., G. U. 25. Isto tako tužitelj navodi da je navedene nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo stekao zamjenom nekretnina sa S. Š. iz G. U. 25 kao izvanknjižnog vlasnika i to Ugovorom o zamjeni nekretnina od 11. veljače 2014., preuzeo u posjed predmetnu nekretninu i istu nesmetano i samostalno koristi od dana zamjene pa do danas. Uz navedeno tužitelj ističe da je S. Š. predmetnu nekretninu stekao kao izvanknjižno vlasništvo nasljeđivanjem po svojoj majci J. Š. rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Garešnici po Javnom Bilježniku B. Š. iz G. kao povjereniku suda broj O-134/07-3, UPP/OS Garešnica 136/07, a J. Š. je pak te nekretnine stekla od svojih roditelja tako da se tužitelj zajedno sa svojim prednicima nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godine, a Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave za vrijeme režima društvenog vlasništva nije posjedovala nekretnine nakon što su u posjed i izvanknjižno vlasništvo stupili prednici tužitelja. Tužitelj isto tako navodi da kako su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske tužitelj se je obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru radi mirnog rješenja spora no sa svojim zahtjevom je odbijen s obrazloženjem da se u svezi navedene čestice vodi postupak povodom zahtjeva za povrat (naknadu) oduzete imovine, no da navedeni zahtjev nije odlučan za rješavanje ovog predmeta vlasništva jer se radi o zahtjevu za povrat odnosno naknadu koju potražuje oštećena strana radi oduzimanja imovine za vrijeme komunističke vladavine pa kako je predmetna nekretnina u zakonitom, svjesnom i istinitom posjedu tužitelja i njegovih prednika više od 40 godine, ista ne može biti predmet povrata već eventualno naknade koju je RH dužna isplatiti prijašnjim vlasnicima odnosno dati u zamjenu drugu nekretninu, ali ne i predmetnu, tako da nema pravne zapreke da se utvrdi vlasništvo predmetne nekretnine za korist tužitelja, te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik navedenih nekretnina.

 

              3. Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj navodi da je spornu nekretninu stekao zamjenom nekretnina sa tuženikom S. Š. kao izvanknjižnim vlasnikom i to ugovorom o zamjeni od 11. veljače 2014. godine a da ih je S. Š. stekao nasljeđivanjem tako da se tužitelj zajedno sa pravnim prednicima nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina, te da tužitelj navodi da se vodi upravni postupak kod Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i da isti nije od utjecaja na rješavanje pitanja vlasništva i donošenja odluke u ovome predmetu. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer je predmetna nekretnina u postupku naknade za oduzetu imovinu i s obzirom da se ista vodi kao vlasništvo Republike Hrvatske postoji mogućnost naturalnog povrata sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine pa je činjenica da se vodi upravni postupak od utjecaja na donošenje odluke u ovome parničnom postupku i predlaže da se ovaj postupak spoji sa predmetnom koji se vodi sa predmetom pod brojem P-789/15 po tužbi tužitelja protiv Republike Hrvatske jer se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

 

4. Tuženi S. Š. u odgovoru na tužbu navodi da su navodi u tužbi istiniti te da navedena nekretnina predstavlja oranicu a ne šumu a zadnjih 50 godina nikada nije bila šuma te je ista 1954. godine već u naravi bila šuma i J. Š. je tu nekretninu kupila 1954. ili 1956. godine od K. N., u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed tih nekretnina te ona zajedno sa susjednim nekretninama predstavlja jedan kompleks zemljišta koji od 1954. ili 1956. godine nesmetano i samostalno kao vlasnik uživa njegova obitelj te ističe da se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže da se istome udovolji.

 

              5. Tijekom postupka na suglasan prijedlog stranaka rješenjem broj P-1598/15-9 od 21. siječnja 2016. godine određen je prekid ovog postupka do donošenja odluke II stupanjskog tijela povodom žalbe ovlaštenika naknade protiv rješenja I stupanjskog tijela od 22. rujna 2015. godine Klasa: UP/I-945-08/02-01/10, URBROJ: 2103-03-08-15-50 od 05. listopada 2015. godine u predmetu koji se vodi po zahtjevu E. S., sada E. S. iz A. u odnosu na čkbr. 2162/2 k.o. U. pred Uredom državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava G..

 

              6. Rješenjem ovoga suda P-1598/2015-13 od 09. kolovoza 2022. godine ovaj parnični postupak je nastavljen.

 

              7. U tijeku postupka utvrđeno je da je tuženi S. Š. umro te je rješenjem ovoga suda P-767/2022-2 od 23. rujna 2022. godine određen prekid postupka i odlučeno je da će isti biti nastavljen kada nasljednici ili skrbnik ostavine preuzmu postupak. Rješenjem ovoga suda broj P-767/2022-4 od 30. siječnja 2023. godine pozvani su nasljednici pokojnog S. Š., B. Š., S. M. i J. N. da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari te je rješenjem ovoga suda broj P-767/2022-7 od 14. ožujka 2023. godine postupak nastavljen.

 

              8. Tužene B. Š., S. M. i J. N. dostavile su u spis očitovanje u kojem navode da kao nasljednice iza pokojnog S. Š. priznaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja jer su navodi tužbe točni te predlažu da se donese presuda na temelju stanja spisa time da tužitelj snosi troškove postupka.

 

              9. Tužena Republika Hrvatska je podneskom od 10. svibnja 2023. godine izvijestila sud da budući je o predmetnoj čestici po zahtjevu za naknadu oduzete imovine pravomoćno odlučeno, da predmetna čestica nije obuhvaćena osnovom gospodarenja H. šuma, niti je to bila na dan 16. listopada 1990., nije obuhvaćena Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem na području grada Garešnice, ne nalazi se u bloku poljoprivrednog zemljišta i po saznanju Grada nalazi se u posjedu fizičkih osoba, a uzimajući o obzir činjenicu da se sadržaj tužbe poklapa sa činjenicama navedenim u povijesti promjena za navedenu česticu u kojim stoji da je posjednik na istoj J. Š. evidentirana 1960. godine koji katastarski operat je potvrđen 1972. godine te da je ista bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju broj O-137/07 od 31. srpnja 2007. kao izvanknjižno vlasništvo pokojne J. Š. koja je istovjetna J. Š. i J. Š., a koju je u cijelosti naslijedio njezin sin sada pokojni S. Š. koji je prema ugovoru o zamjeni nekretnina od 11. veljače 2014. godine izvršio zamjenu nekretnina sa tužiteljem, te da je RH, kao vlasnik na predmetnoj čestici upisana iza zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije 2014. predlaže da sud donese odluku na temelju stanja spisa s prijedlogom da svaka strana nosi svoje troškove. Sud nije izvršio spajanje ovoga predmeta sa predmetom ovoga suda broj P-789/15 budući da su u istome predmetu utvrđenje prava vlasništva druge nekretnine a stranke su u ovome predmetu predložile da sud donese odluku temeljem stanja spisa

 

              10. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoke Z. I., Z. Š., ispitao je tužitelja D. D. i tuženu B. Š. kao stranke, izvršio je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5), u izvod iz katastarskog plana (list 6), u prijepis posjedovnog lista … k.o. U. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina G. (list 7), u preslik ugovora o zamjeni nekretnina zaključen između D. D. i S. Š. od 11.02.2014. (list 8-9), u rješenje o nasljeđivanju doneseno po Javnom bilježniku B. Š. iz G. kao povjerenici Općinskog suda u Bjelovaru broj O-134/07-3, UPP/OS Garešnica 136/07 (list 10), u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Stalna služba Daruvar broj N-DO-71/2014-10 (list 11), u preslik zahtjeva za mirno rješenje spora (list 12), u povijest promjena na katastarskim česticama …. k.o. U. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G. U. 541-16-03-01/5-14-2 s privitcima (list 17-20), u potvrdu Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gosp. i imovinsko pravne poslove, Ispostava Garešnica URBROJ: 2103-03-08-14-2 (list 21), u preslik potvrde o povijesti promjena na čkbr. … k.o. U. Z. odjela ovoga suda broj 9557/2015 (list 24-25 i 27-28 i 29-30), u dopis Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava G. U.: 2103-03-08-15-52 i 2103-03-08-15-50 (list 39-40), u dopis Odsjeka za imovinsko pravne poslove Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave 2103-1-22-22-86 od 02. kolovoza 2022. s rješenjem (list 51-61), u preslik rješenja Javnog bilježnika M. B. iz G. kao povjerenika Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj O-6185/22-6 UPP/OS-58/22 (list 79), u spis ovoga suda broj O-618/22.

 

11. Na temelju tako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

 

              12. Tijekom postupka, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, utvrđeno je da su nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. U. i to čkbr. … sa 178 čhv, u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika Republike Hrvatske.

 

              13. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama … k.o. U. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G., Urbroj-541-16-03-01/5-14-2 od 02. svibnja 2014. godine, utvrđeno je da su uvidom u arhivu utvrdili da je katastarska čestica broj … bila upisana u posjedovnom listu broj 205 u k.o. U. 1969. godine u kojem je kao posjednik evidentirana J. Š., kći A. iz G. U. 27, a obnovljeni katastarski operat za katastarsku općinu U. potvrđen je 1972. godine dok je navedena čkbr. 2014. godine iz posjedovnog lista broj 205 prešla u posjedovni list 1073 u kojem je kao posjednik evidentirana J. Š., a kao vlasnik Republika Hrvatska.

 

              14. Iz potvrde o povijesti promjena na katastarskim česticama … upisanim u zk.ul.br. … k.o. U. zemljišnoknjižnog odjela broj 9557/15 od 22. travnja 2015. godine (list 24) između ostalog proizlazi da je predmetna čkbr. upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Građansko upravi odjel broj Ip-DO-146/04 od 14. lipnja 2004. i uvjerenja Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Garešnica 28. svibnja 2004. godine.

 

15. Iz iskaza svjedoka Z. Š. i Z. I., tužene B. Š. i tužitelja D. D., između ostalog proizlazi da se nekretnine koje su predmet postupka nalaze između sela G. U. i U. B. te su oranica površine oko 200 čhv oko koje nekretnine se nalazi zemlja koja je vlasništvo tužitelja tako da predmetna čkbr sa susjednim nekretninama predstavlja jednu cjelinu i nema vidljive razlike u načinu uživanja niti međašnih oznaka između predmetnih nekretnina i susjednih nekretnina. Isto tako, iz navedenih iskaza proizlazi da je predmetna čkbr nekada bila vlasništvo J. Š. koja je bila majka S. Š. i koja je tu nekretnini uživala od kada oni pamte sve do svoje smrti time da je to u početku činila samostalno, a kasnije sa svojim sinom S. Š. koji je tu nekretninu uživao od djetinjstva jer je živio s majkom i sa njom je tu nekretninu posjedovao time da je J. Š. umrla 2005. godine, a nakon njene smrti je tu nekretninu nesmetano i samostalno uživao S. Š. koji ju je u cijelosti naslijedio iza svoje majke koja je bila razvedena a pored S. je imala još jednu kćerku koja je u cijelosti isplaćena za svoj nasljedni dio a umrla je prije J.. Uz navedeno iz iskaza navedenih svjedoka te iskaza tužitelja i tužene B. Š. proizlazi da je S. Š. navedenu nekretninu tijekom 2014. godine zamijenio sa tužiteljem na način da je S. Š. tužitelju dao u zamjenu predmetnu nekretninu a tužitelj je S. Š. u zamjenu dao druge nekretnine i od izvršene zamjene tužitelj navedene nekretnine nesmetano i samostalno uživa te tužitelju a niti njegovim prednicima nitko nikada nije priječio uživanje tih nekretnina niti bi na iste polagao nekakva prava.

 

16. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku B. Š. iz G. kao povjereniku Općinskog suda u Garešnici broj O-1340/-3 UPP/OS-Garešnica-136/07 od 31. srpnja 2007. godine, utvrđeno je da je pokojna J. Š. kao ostavinsku imovinu iza sebe između ostalog ostavila izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. U. i to čkbr. … te da je njezinim nasljednikom u cijelosti proglašen S. Š..

 

17. Uvidom u Ugovor o zamjeni nekretnina zaključenog između D. D. i S. Š. 11. veljače 2014. godine (list broj 8-9) utvrđeno je da je istim ugovorom D. D. predao u posjed i vlasništvo putem zamjene S. Š. svoje cjelokupne nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. T. koje se sastoje od čkbr. …, a S. Š. je u zamjenu za ove nekretnine predao u posjed i vlasništvo D. D. kao knjižno vlasništvo svoje cjelokupne nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. U. koje se sastoje od čkbr. … i čkbr. … te izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisano u zk.ul.br. … k.o. U. koje se sastoje od čkbr. … i čkbr. …, izvanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. U. koje sa sastoje od čkbr. …, čkbr. …, čkbr. … i izvanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. U. koje sa sastoje od čkbr. 2162/2 te je istim ugovorom ugovoreno da stranke stupaju u vlasnički posjed zamijenjenih nekretnina odmah.

 

18. Kao što je naprijed navedeno tužitelj u tužbi tvrdi da je nekretnine koje su predmet postupka i to čkbr. … k.o. U. stekao temeljem zaključenog ugovora o zamjeni sa S. Š. tijekom 2014. godine a koji je te nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svoje pokojne majke J. Š., te tužitelj tvrdi da navedene nekretnine zajedno sa svojim prednicima nesmetano i samostalno posjeduje unazad više od 40 godina.

 

19. Iz iskaza ispitanih svjedoka, tužitelja i tužene B. Š. između ostalog proizlazi da čkbr. … k.o. U. zajedno sa susjednim nekretninama a koje su upisane kao vlasništvo tužitelja čini jednu cjelinu odnosno jedan kompleks zemljišta tako da ne postoje vidljive razlike uživanju predmetne nekretnine i njoj susjednih nekretnina koje zajedno sa istom čine jednu cjelinu odnosno jedan kompleks zemljišta.

 

20. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama čkbr. … k.o. U. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G., nedvojbeno proizlazi da je čkbr. … od 1969. godine bila upisana kao posjed J. Š., majke S. Š. a koji ju je u cijelosti naslijedio kako to proizlazi iz naprijed citiranog rješenja o nasljeđivanju te  koji je s tužiteljem dana 11. veljače 2014. godine zaključio ugovor o zamjeni nekretnina a temeljem kojeg su nekretnine koje su predmet postupka predane u  vlasništvo tužitelju koji je za iste S. Š. dao druge nekretnine.

 

21. Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drukčije određeno, dok u smislu odredbi stavka 2. istog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga  Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Po ocjeni ovoga suda u periodu posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih prednika  u pogledu stjecanja vlasništva na nekretninama dosjelošću bilo je na snazi više propisa i to do 30. kolovoza 1980. godine Opći građanski zakonik, od 01. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a od 01. siječnja 1997. godine Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

22. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ br. 6/80 i 36/90 dalje ZOVO), koji je stupio na nagu 01. rujna 1980. godine, na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN. 53/91.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96 dalje ZVDSP) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, odredbom članka 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina. Vezano uz članak 159. ZVDSP, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. godine (NN br. 137/99), ukinuta je navedena odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine i to odredbom članka 2. određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana. Odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP iz 1996. godine, koja je stupila na snagu 01. siječnja 1997. godine, ukinuta je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske zbog njezinih retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji su ta prava stekli na temelju odredbi drugih Zakona. Dakle, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarivale na temelju drugih Zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se Republika Hrvatska ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv RH od 11. lipnja 2009. godine, zahtijev br. 35298/04.). Slijedom navedenog ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP/96 bila je na snazi i u primjeni od 01. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. godine i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Opravdano je pravne učinke navedene odredbe priznati posjedniku čijem pravu je suprotstavljeno samo pravo države, jer je pogreškom državnih tijela donesena navedena neustavna zakonska odredba jer rizik takvih pogrešaka može ići samo na teret države, a učinci takve pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca jer se time krše njegova prava na mirno uživanje vlasništva, a što je u suprotnosti s člankom 1. Protokola broj 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima u prijelaznim i završnim odredbama nije propisao što u slučajevima kada je dosjedanje počelo teći prije stupanja na snagu toga Zakona pa tu situaciju uređuje načelni stav zauzet na Zajedničkoj sjednici Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15. prosinca 1983. godine kojim je određeno da se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranije važećim Zakonom. Kod toga, primjena Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima dolazi u obzir ako je njime propisan kraći rok, a u slučaju da je na dan stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima preostalo kraće vrijeme od roka propisanog Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, rok dosjedanja istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Kao što je naprijed navedeno tužitelj tvrdi da je predmetne nekretnine stekao i to čkbr. 2162/2 k.o. Uljanik stekao temeljem zaključenog ugovora o zamjeni sa S. Š. dana 11. veljače 2014. godine a koji je te nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svoje majke J. Š. koja je pri Državnoj geodetskoj upravi upisana kao posjednik istih od 1969. godine, i koja ih je uživala i posjedovala i ranije tako da tužitelj navedene nekretnine uživa i posjeduje kao vlasnik od 2014. godine a prije njega su to činili njegovi prednici S. Š. i J. Š.. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka Z. I. i Z. Š. koji su nezainteresirani za ishod postupka i upozoreni su na posljedice davanja lažnog iskaza. Dakle, prednici tužitelja su počeli posjedovati predmetne nekretnine u vrijeme kada su se primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika, a odredbama pravnog Paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika propisano je da se na nekretninama u vlasništvu države ili općine, a koje u javnim knjigama nisu upisane na posjedniku, dosjelošću vlasništvo stječe kroz 40 godina posjedovanja, no proširena opća sjednica Saveznog Vrhovnog suda dala je načelno mišljenje broj 3/60 dana 04. travnja 1960. godine prema kojem su rokovi određeni u pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika predugi i odlučila da je rok dosjedanja na nekretninama 20 godina te da onaj tko se u sporu protiv ranijeg vlasnika poziva na rok dosjelosti od 20 godina nije, osim da mu je posjed pošten dužan dokazivati da mu je posjed i zakonit. Odredbom Pravnog pravila Paragrafa 326. Općeg građanskog zakonika propisano je da onaj tko vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova pošten je posjednik, a onaj tko zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa nepošten je posjednik, a ako se je prevario u pogledu samog dijela ili ne poznaje Zakon to ga samim time ne čini nepoštenim posjednikom. U smislu odredbi Pravnog pravila Paragrafa 1463. Općeg građanskog zakonika nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom sljedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svoga posjeda.

 

23. Imajući u vidu navedeno te činjenice koje proizlaze iz ovog postupka da je tužitelj sa svojim prednicima sigurno od 1969. godine u samostalnom i poštenom posjedu nekretnina koje su predmet spora, a kako to nedvojbeno proizlazi iz podataka Državne geodetske uprave, nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini i da je te nekretnine netko drugi posjedovao, tužitelj  odnosno njegovi prednici su stekli pravo vlasništva dosjelošću jer im je vrijeme dosjedanja isteklo. Ovakovo stajalište izraženo je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2935/2012.-2. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelju bilo suprotstavljeno pravo nekog trećeg. Stoga je ocjena ovoga suda da je tužitelj odnosno njegovi prednici stekao pravo vlasništva dosjelošću ukoliko u vrijeme važenja odredbe 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima to jest u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. godine imao razloga smatrati da je na temelju do tada važećih propisa stekao dosjelošću pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Imajući u vidu vrijeme dosjedanja od 1969. godine, tužitelj je imao razloga smatrati da je do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. godine njegov prednik stekao pravo vlasništva dosjelošću i to temeljem odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO-a, kojom odredbom je bilo propisano da savjestan posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva neprekidnim posjedovanjem nekretnine/razdoblje od 20 godine. Takovo stajalište  izraženo je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj  Gž-420/2017-2. od 3. siječnja 2019. godine i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1043/2021. od 06. prosinca 2021. godine. Isto tako imajući u vidu sve navedene činjenice koje proizlaze iz ovoga postupka tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj preko svojih prednika od prije 1969. godine nesmetano i samostalno posjeduje i uživa nekretnine koje su predmet postupka, to je stekao pravo vlasništva dosjelošću na navedenim nekretninama, a koje nekretnine nesmetano i samostalno kao pošteni, savjestan posjednik posjeduje od 2014. godine dok su tužiteljevi prednici navedene nekretnine posjedovali sigurno od 1969. godine. Naime, za tužiteljevo dosjedanje (uračunavajući i vrijeme pravnih prednika) na predmetnim nekretninama prema naprijed navedenim propisima bilo je potrebno da protekne rok od 40 godina poštenog posjedovanja. Po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka ničim nije dokazano da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici morali misliti da su predmetne nekretnine tuđe, odnosno da on ili njegovi pravni prednici ne bi bili pošteni posjednici te da ne bi imali pravo posjedovati i uživati predmetne nekretnine. Isto tako, po ocjeni ovoga suda na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno je da je takav tužiteljev posjed zajedno s prednicima neprekidno trajao kroz period duži od 40 godina. Dakle, po ocjeni ovoga suda tužitelj je navedene nekretnine uživao kao pošteni posjednik budući da u trenutku stjecanja posjeda istih nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer su i njegovi prednici navedene nekretnine nesmetano i samostalno uživali što mu je bilo osobno poznato, a kako to potvrđuju i ispitani svjedoci tijekom postupka. Naime, u smislu odredbe članka 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Kao što je naprijed navedeno tužitelj je znao da upravo osoba od koje je temeljem zaključenog ugovora o zamjeni stekao nekretnine tj. da je S. Š. uživao predmetne nekretnine, a koji ih je naslijedio od svoje majke koja je bila i upisana kao posjednik tih nekretnina pri Državnoj geodetskoj upravi i koja ih je dugi niz godina posjedovala to jest tužitelj je znao da su njegovi prednici te nekretnine uživali i posjedovali kao vlasnici to je po ocjeni ovoga suda tužitelj bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina, a isto tako i njegovi prednici  koji su dugi niz godina iste uživali, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka Z. I. i Z. Š., a koji imaju neposrednih saznanja o tim činjenicama te su  nezainteresirani za ishod postupka.

 

              24. S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je dokazano da tužitelj zajedno sa svojim prednicima nesmetano uživa  nekretnine koje su predmet ovoga spora  u cijelosti neprekidno više od 40 godina te da je tužitelj  navedene nekretnine stekao zamjenom a njegov prednik nasljeđivanjem, te da uživanje istih tužitelju  kao niti njegovim prednicima nitko nije  priječio, to je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti valjalo udovoljiti.  Naime, u konkretnom slučaju  tužitelj je kao samostalni posjednik čiji je posjed pošten, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme koje su njegovi  prednici neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici nekretnine koje su predmet spora, stekao vlasništvo na nekretninama upisanim u zk.ul. br. … k.o. U. i to čkbr. …, a koje se u zemljišnim knjigama vode kao vlasništvo Republike Hrvatske, dosjelošću, to je tužbenom zahtjevu istog valjalo u cijelosti udovoljiti. 

 

              25. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka  Z. I. i Z. Š. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi, a zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavljaju jednu logički zaokruženu cjelinu, a radi se o nezainteresiranim svjedocima koji su upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza.  Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja D. D. i tužene B. Š. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi te su potvrđeni ostalim provedenim dokazima.  Sud je odlučio da neće provesti očevid na licu mjesta uz nazočnost geodetskog vještaka te da neće ispitati tužene J. N. i S. M. budući je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno a stranke su predložile da sud donese odluku temeljem stanja spisa.

 

              26. Budući da stranke troškove postupka nisu potraživale sud o istima nije odlučivao. 

 

              27. Obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

 

U Garešnici, 21. lipnja 2023. godine.

 

 

                                                                                                         S u d a c :

                                                                                             Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja
2. Zakonskom zastupniku tuženika
3. B. Š.
4. J. N.
5. S. M.