- 1 -              Rev 3269/2019-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3269/2019-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. C. d.d. iz C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B., D. & P. iz Z., protiv I. tuženika L. K. pok. A. iz G., OIB ..., odnosno njegovih nasljednika G. K. iz Č., i S. K. iz G., OIB ..., II. tuženika A. K. pok. Đ. iz Č., OIB ... te III. tuženice M. K. rođ. M. pok. M. iz Č., OIB ..., svih zastupanih po punomoćniku D. A., odvjetniku iz D., i IV. tuženice B. K. iz Č., radi utvrđenja prava vlasništva i obvezivanja tuženika trpjeti upis prava vlasništva tužitelja, sa brisanjem uknjižbe i trpljenja, odlučujući o reviziji I. tuženika, II. tuženika i III. tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1146/2015-2 od 21. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-6/2015 od 22. rujna 2015., u sjednici održanoj 20. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija I. tuženika, II. tuženika i III. tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I. tuženika, II. tuženika i III. tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu:

 

- točke I. izreke, u odluci na utvrđenje „da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 592 i čest. zem. 594/1 upisanih u z.ul. 852 k.o. O. za cjelinu prava vlasništva“,

 

- točke II. izreke, u odluci na obvezivanje tuženika „trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na nekretninama označenim kao čest. zem. 592 i 594/1 upisanih u z.ul. 852 k.o. O. uz istodobno brisanje prava vlasništva P. B. pok. Đ. za 2/8 idealnog dijela, M. P. ž. V. rođ. B. za 2/8 idealnog dijela, N. V. ž. N. rođ. B. za 2/8 idealnog dijela, L. K. pok. A. za 1/8 idealnog dijela i Đ. K. pok. A. za 1/8 idealnog dijela“,

 

- točke V. izreke, u odluci da „Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude u odluci kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja, I. tuženik, II. tuženik i III. tuženica podnijeli su reviziju zbog (kako u reviziji navode) pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud preinači drugostupanjsku odluku i osporeni zahtjev odbije, odnosno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Revizijom predlažu i da se odgovori na pitanje:

 

              „Da li je u slučaju kada je aktom bivše Općine Dubrovnik iz 1986. došlo do oduzimanja iz posjeda nacionaliziranog zemljišta prijašnjim vlasnicima u društvenom vlasništvu, koje pak zemljište faktički zapravo nikada nije ni bilo oduzeto iz posjeda tuženika, nije do dan danas izgrađeno, niti je privedeno svrsi, pa je prestalo društveno vlasništvo predmetnih nekretnina i nekretnine 1994. vraćene tuženicima, odnosno njihovim pravnim prednicima, dakle, da li je u tom slučaju došlo do prestanka svih stvarnopravnih ovlaštenja tužitelja u čiju korist su bila donošena rješenja o oduzimanju iz posjeda?“.

 

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija I. tuženika, II. tuženika i III. tuženice nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) te odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji: dakle, konkretno - samo u odnosu na pitanje primjene materijalnog prava.

 

5.1. Pritom, a obzirom na vrijednost predmeta spora, revizijski sud je reviziju tuženika razmatrao kao redovnu, prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a ne kao izvanrednu i u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, na koju postavljenim pitanjem i razlozima kojima ovog opravdava upućuju.

 

6. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

7. Međutim, suprotno tvrdnjama revidenta, uz utvrđeno i sada neosporeno činjenično stanje:

 

- da su prednici tuženika bili vlasnici čest. zem. 592 i 594/1 k.o. O.,

 

- da je tužitelj pravni sljednik H. „C.“,

 

- da „su navedene nekretnine temeljem Odluke o prijenosu dijela građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo unutar granica naselja gradskog karaktera C. za područje ¨E.-C.¨ 1984. postale društveno vlasništvo dok su prijašnji vlasnici postali nositelji prava korištenja na ovim nekretninama“,

 

- da „je 16. prosinca 1985. sastavljen prijavni list koji je obuhvaćao ove nekretnine“,

 

- da je točkom I. izreke rješenja kojeg je Skupština Općine D. pod brojem UP-I-05/1-2544/86 donijela 31. srpnja 1986. odlučeno „da se u korist Općine D. oduzima iz posjeda prijašnjih vlasnika sada korisnika neizgrađeno građevinsko zemljište, između ostalog, i čest. zem. 592 površine 391 m2 i čest. zem. 594/1 površine 726 m2, upisanih u z.ul. 190 k.o. O., i to od P. B., M. P., N. V. i A. K., da navedene nekretnine ulaze u sastav čest. zem. 1903 (nova izmjera broj 1919), uz obvezu uknjiženih korisnika zemljišta da predaju u posjed zemljište Općini D.. Točkom II. izreke ovog rješenja određeno je da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja zakazati i održati rasprava za sporazumno određivanje naknade za oduzeti posjed, dok je točkom III. izreke određeno da će se uknjižba prava korištenja na novog korisnika Općinu D. izvršiti po pravomoćnosti rješenja“,

 

- da je „predmetno rješenje poslano svim dotada uknjiženim nositeljima prava korištenja, pa time i prednicima tuženika - P. B., M. P., N. V. i A. K.“,

 

- da su te nekretnine oduzete iz posjeda prijašnjih vlasnika sada korisnika „na temelju Zakona o građevinskom zemljištu radi privođenja svrsi iz PUP-a E.-C. radi izgradnje apartmansko-turističkog naselja i parkirališta“,

 

- da je rješenjem kojeg je Skupština Općine D. pod brojem UP-I-05/1-2791/86 donijela 31. srpnja 1986., Općina D. „dodijelila H. ¨D.¨ neposrednom pogodbom neizgrađeno građevinsko zemljište radi izgradnje u skladu s PUP-om ¨E. C.¨ i novoformiranu čest. zem. 1903 k.o. O., da je prednik tužitelja radi navedenog bio dužan platiti Općini D. naknadu za dodijeljeno zemljište, naknadu za rentu i naknadu za pripremu zemljišta na korištenje i izgradnju, a što će se sve regulirati ugovorom o međusobnim pravima i obvezama o davanju zemljišta na korištenje za izgradnju koji će sklopiti s prednikom tužitelja, s tim da će se uknjižba dodijeljenog prava korištenja izvršiti po pravomoćnosti ovog rješenja uz ugovor o međusobnim pravima i obvezama o davanju zemljišta na korištenje za izgradnju“,

 

- da je Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama kojeg su 4. prosinca 1989. sklopili prednik tužitelja i Općina D. „Općina D. predala a prednik tužitelja prihvatio pravo korištenja predmetnih zemljišta radi izgradnje hotelsko turističkog kompleksa ¨E.-A.¨, da je istim utvrđeno da je prednik tužitelja kao novi korisnik platio naknadu za zemljište prema sporazumima s ranijim vlasnicima zemljišta koji su sklopljeni pred Upravom za imovinsko-pravne poslove Općine D., da se obvezuje platiti i dio naknade za zemljište za koje se postupci vode pred Općinskim sudom u Dubrovniku a nakon što rješenja o naknadi postanu pravomoćna, da je snosio troškove pripreme zemljišta, te da je još dužan platiti naknadu za rentu u iznosu od 2.054.272,00 dinara u roku od 15 dana od sklapanja ovog ugovora. Ugovorom je prednik tužitelja ovlašten bez daljnjeg sudjelovanja Općine D., a temeljem ovog ugovora i rješenja od 31. srpnja 1986. o dodjeli zemljišta na korištenje postići uknjižbu prava korištenja na svoje ime, s tim da je navedeno da će ovaj ugovor biti pravno valjan nakon što javno pravobraniteljstvo Općine D. da mišljenje o njegovoj valjanosti“,

 

- da se „na ugovoru nalazi potvrda javnog pravobranioca općine H. S. broj M-61/89 od 21. svibnja 1990. da je ugovor pravno valjan“,

 

- da je prijedlog tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na prijepornim nekretninama pravomoćno odbijen,

 

- da „na navedenim nekretninama nisu izgrađeni predviđeni objekti“,

 

- da su se tuženici, odnosno njihovi prednici - u zemljišnim knjigama upisani sa pravom korištenja, uknjižili (uz prestanak društvenog vlasništva) kao vlasnici predmetnih nekretnina temeljem rješenja Ureda za imovinskopravne poslove D.-n. županije klasa UP-I-944-02/94-02/267 od 6. listopada 1994.,

 

drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio temeljeći osporenu presudu na pravilno izraženom pravnom shvaćanju, čime je ujedno pravilno primjenio materijalno pravo.

 

8. Stoga je reviziju revidenata valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

9. U odnosu na razloge revizije koji se odnose na primjenu materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva“, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge drugostupanjske presude iz njezina obrazloženja - koje u cijelosti prihvaća.

 

10. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1146/2015-2 od 21. veljače 2018.

 

11. Revizijski sud tek primjećuje:

 

11.1. da je odredbom čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90, 53/1990, 44/1992 i 91/1996 - dalje: ZGZ-a) bilo propisano: „Građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, ako tim zemljištem na temelju ustava i zakona ne upravlja druga društveno-politička zajednica, mjesna zajednica ili druga društvena pravna osoba.“,

 

11.2. da je, primjenom i te odredbe ZGZ-a, ranije postojeća Općina D. stekla pravo korištenja prijepornih nekretnina (kao neizgrađeno građevinsko zemljište) rješenjem Skupštine Općine D. broj UP-I-05/1-2544/86 od 31. srpnja 1986., prema kojem su u korist Općine D. oduzete „iz posjeda prijašnjih vlasnika sada korisnika“, uz obvezu uknjiženih korisnika zemljišta da ih predaju u posjed Općini D.. Točkom II. izreke ovog rješenja određeno je da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja zakazati i održati rasprava za sporazumno određivanje naknade za oduzeti posjed, dok je točkom III. izreke određeno da će se uknjižba prava korištenja na novog korisnika Općinu D. izvršiti po pravomoćnosti rješenja“,

 

11.3. da su te nekretnine oduzete iz posjeda prijašnjih vlasnika odnosno korisnika primjenom ZGZ-a radi privođenja svrsi iz PUP-a E.-C. radi izgradnje apartmansko-turističkog naselja i parkirališta,

 

11.4. da je potom to pravo korištenja (na neizgrađenom građevinskom zemljištu) stekao prednik tužitelja na temelju rješenja Skupštine Općine D. broj UP-I-05/1-2791/86 od 31. srpnja 1986.,

 

11.5. da su ugovorom o međusobnim pravima i obvezama o davanju neposrednom pogodbom tih nekretnina na korištenje za izgradnju od 4. prosinca 1989., sklopljenim između Općine D. i prednika tužitelja, ugovoreni samo modaliteti po kojima se ima izvršiti navedeni prijenos prava korištenja nekretnina na prednika tužitelja,

 

11.6. da prethodno navedena rješenja Skupštine Općine D. imaju značaj odluka državnog organa, i takvima se u vrijeme njihova donošenja stjecalo i pravo korištenja ili vlasništva na originaran način, sve u smislu odredbe čl. 20. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenog u „Službenom listu SFRJ“ broj 6/80, a koji je na snagu stupio 1. rujna 1980., preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Narodne novine“, broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske - dalje: ZOVO-a), a prema kojoj odredbi: „Pravo vlasništva stječe se i odlukom državnog organa, na način i pod uvjetima predviđenim zakonom.“,

 

11.7. da je time prednik tužitelja pravo korištenja prijepornih nekretnina stekao (tako, primjerice - i u odluci ovoga suda posl. br. Rev 2056/1992 od 11. studenoga 1993.) na originaran način, već tim donesenim (u slijedu) odlukama (rješenjima) - i za to mu stjecanje nije niti trebao upis u zemljišnim knjigama (upis u zemljišne knjige kao modus stjecanja bio je propisan odredbom čl. 33. ZOVO-a, kod stjecanja prava vlasništva na nekretninama temeljem pravnog posla, dakle - kod derivativnog stjecanja prava vlasništva, a o kakvom se stjecanju u ovom slučaju ne radi),

 

11.8. da je tužitelj (njegov prednik) takav, stvarni i izvanknjižni nositelj prava korištenja prijepornih nekretnina, bio i na dan stupanja na snagu odredbe čl. 4.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 53/90), kojom je određeno da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupštine općina nakon 22. veljače 1974. (time da „se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu toga zakona“, a da u provedbi ove odredbe „općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrdjivanju prava vlasništva fizičkoj ili gradjanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrdjivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi“), odnosno u svakom slučaju na dan 1. siječnja 1997., dakle - na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", br. 91/96 - dalje: ZV-a), čime je stekao pravo koje u ovoj parnici koristi - temeljeći na njemu svoj tužbeni zahtjev, ono pravo koje mu daju i odredbe čl. 365. ZV-a (iz poglavlja: „Upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskoga zemljišta“), prema kojima:

 

(stavak 3) „U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenoga vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta.“,

 

(stavak 4) „U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u stavku 3. ovoga članka, zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način.“,

 

ili, a budući da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je pravo korištenja prednika tuženika na prijepornom zemljištu u međuvremenu izvanknjižno prestalo, pravo iz odredbe stavka 6, prema kojoj: „Tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.“,

 

sve u svezi sa odredbom čl. 361. st. 1. ZV-a (iz poglavlja: "Pretvorba prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta“), prema kojoj: „Pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga slijednika.“,

 

11.9. da odluke upravnih tijela donesene u pojedinačnim postupcima obvezuju sudionike postupka u kojemu su donesene i na koje se odnose, pa rješenje Ureda za imovinskopravne poslove Županije D.-n. od 6. listopada 1994., kojim je utvrđeno da je 22. prosinca 1990., na dan stupanja na snagu navedene odredbe čl. 4.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu, prestalo društveno vlasništvo predmetnih nekretnina - time da su postale vlasništvo P. B., M. P., N. V. i A. K., dok je zemljišnoknjižnom odjelu naloženo provesti upis takve promjene, sve obzirom (prema obrazloženju rješenja) „da zemljište nije privedeno svrsi“, nije obvezivalo prednike tužitelja kao što ne obvezuje ni tužitelja - jer nisu sudjelovali u postupku njegova donošenja i ono im nije dostavljeno (pri čemu, uostalom, iz njega ne proizlazi niti da je doneseno uz ocjenu činjenice postojanja ovdje prijepornog pravomoćnog rješenja o deposedaciji i rješenja o prijenosu prava korištenja nekretnina na prednika tužitelja),

 

11.10. da, po tome, tuženici (ranije njihovi prednici) nisu mogli i ne mogu povoljniju poziciju u ovome postupku ostvariti pozivom na to rješenje iz 1994.: oni su ishodili upis svojeg prava vlasništva na temelju činjenice (odnosno koristeći činjenicu) što pravo korištenja prednika tužitelja (ono: stvarno, izvanknjižno) nije bilo upisano u zemljišnim knjigama (već je bilo upisano njihovo, koje nije odgovaralo stvarnom, istinitom pravu). Tu poziciju (povoljniju) ne mogu ostvariti niti pozivom na navedenu odredbu čl. 361. st. 1. ZV-a kao ni koristeći odredbe čl. 362. st. 1. i 2. (iz poglavlja: „Predmnjeve“) i čl. 365. st. 1. i 2. ZV-a, prema kojima:

 

Čl. 362.

(stavak 1) „Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.“

(stavak 2) „Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.“ (...)“

 

Čl. 365.

(stavak 1) „Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu ili od prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 364. ovoga Zakona, ako ovim člankom nije što drugo propisano.“

(stavak 2) „Zemljišnoknjižni će sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenoga vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi.“ (...)“

 

To sve budući da su znali ili iz svih okolnosti slučaja mogli znati (što ima značaj činjeničnog utvrđenja, koje nije predmetom osporavanja revizijom, a i ne može biti predmetom preispitivanja - polazeći od odredaba čl. 385. ZPP-a i budući da je revizija podnesena samo iz revizijskog razloga „pogrešne primjene materijalnog prava“, kojim je revizijski sud ograničen u postupanju) da zemljišnoknjižno stanje prijepornog zemljišta ne odgovara stvarnom, izvanknjižnom, jedino istinitom: imajući na umu i da je prijeporno rješenje o deposedaciji, kao odluka državnog organa, „poslano svim dotada uknjiženim nositeljima prava korištenja, pa time i prednicima tuženika - P. B., M. P., N. V. i A. K.“ (tako da su ovi „pravomoćnošću rješenja o deposedaciji bili upoznati sa činjenicom da im je prestalo pravo korištenja ovih nekretnina te da nemaju pravo na posjed istih“).

 

Uz to, takvo „znanje“, prijeporne nekretnine tuženici nisu mogli steći ni osnovom instituta dosjelosti - obzirom da im za takvo stjecanja vlasništva nedostaje i kvaliteta posjeda, kao osnovna pretpostavka za dosjedanje, bilo redovne ili izvanredne: savjesnost ili poštenje posjeda, kao subjektivni element stjecanja vlasništva dosjelošću koji zavisi od posjednikovog faktičkog saznanja ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz kojih se može pouzdano izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova ili da nije njegova (u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a, po kojoj: posjed je pošten “...ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed“, te odredbe čl. 72. st. 2. ZOVO-a, po kojoj: „posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova“),

 

11.11. da učinci navedenog, pravomoćnog rješenja o deposedaciji, nisu otklonjeni ni primjenom odredaba čl. 53. ZGZ-a, Zakona koji je prestao važiti 1. siječnja 1997., a prema kojima:

 

„Skupština općine ili komisija iz člana 35. stava 2. će rješenjem utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed općini ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt ili nije na njemu izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu. Prije donošenja rješenja utvrdit će se koji radovi i u kojoj vrijednosti su izvedeni.

Rješenjem iz stava 1. ovoga člana utvrdit će se prestanak prava korištenja i u slučaju kada je u roku za građenje objekta izmijenjen provedbeni plan, a korisnik zemljišta nije izgradio objekt ili na njemu izveo znatnije radove.

Rok iz stava 1. ovoga člana određuje skupština općine prilikom davanja građevinskog zemljišta na korištenje.

Protiv rješenja iz stava 1. ovoga člana ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Prestankom prava korištenja raskida se ugovor iz člana 44. ovoga zakona.

U slučaju iz stava 1. ovoga člana općina i prijašnji korisnik građevinskog zemljišta utvrdit će sporazumno međusobna prava i obveze koje proistječu iz gubitka prava korištenja. Ako se takav sporazum ne postigne, stranke ostvaruju svoja prava putem suda.“

 

Postupak u smislu tih odredaba ZGZ-a, iz kojeg bi proizašla odluka koju te odredbe uređuju, nije niti pokrenut niti su ga tuženici ili njihovi prednici inicirali - pa sve kada bi te odredbe i išle u prilog tuženika, na njih se sa uspjehom ne mogu pozivati.

 

11.12. da je, gledano prema svemu navedenom, ovdje prijeporno rješenje o deposedaciji od 31. srpnja 1986. vezivalo i vezuje i tuženike svojim sadržajem: to obzirom da nije utvrđeno ništetnim, nije poništeno ili na drugi način izgubilo svoje učinke, odnosno jer tuženici ili njihovi prednici do ovog stupnja postupka nisu ostvarili zaštitu u putu zaštite koji im je prema tužitelju, kao izvanknjižnom nositelju prava korištenja prijepornih nekretnina, pripadao (nakon prestanka važenja Zakona o građevinskom zemljištu sa navedenom odredbom čl. 53.), u sudskom postupku - na kojeg su imali pravo u smislu navedene odredbe čl. 365. st. 6. ZV-a.

 

11.13. da zaštitu navedenu u točki 11.12., kao niti onu na ostvarenje koje su imali mogućnost prema odredbi čl. 17. u svezi sa odredbom čl. 2. st. 1. toč. 15. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01 i 81/02), ali isključivo u upravnom postupku i u rokovima propisanim tim Zakonom, tuženici ne mogu nadomjestiti okolnošću što su upis svojeg prava vlasništva ostvarili na drugi način - iskoristivši činjenicu i odredbe ZGZ-a i ZV-a kako je to navedeno u točki 11.10.

 

11.14. da je, slijedom navedenog, pravilno zaključiti da pravo korištenja tužitelja ili njihovih prednika, temeljeno na egzistirajućem pravomoćnom rješenju o deposedaciji od 31. srpnja 1986. i rješenju Skupštine Općine D. br. UP-I-05/1-2791/86 od 31. srpnja 1986. o dodjeli nekretnina, nije prestalo do stupanja na snagu ZGZ-a ili najkasnije ZV-a, sa odredbama o pretvorbi prava korištenja u pravo vlasništva, što opravdava (čini osnovanim) zahtjev tužitelja iz ovoga predmeta: to obzirom i da je u konačnom (a kumulativno potrebno da bi ovdje imao aktivnu legitimaciju za postavljen zahtjev i sa zahtjevom uspio) u svojoj pretvorbi prijeporne nekretnine unio i u kapital novo formiranog društva,

 

11.15. da, uostalom, ovdje valja cijeniti, neovisno od prethodno navedenog, a imajući na umu:

 

- da tuženici svoju poziciju u postupku temelje na tvrdnji da nekretnine nisu privedene namjeni ili svrsi zbog koje je deposedacija provedena,

 

- ali i navod tužitelja da „je predmetno zemljište u značajnoj mjeri privedeno svrsi time što je sukladno PUP-u E. C. izvršena rekonstrukcija postojećih objekata i izgradnja novih objekata hotela E. te dovedena potrebna infrastruktura za razvoj i gradnju planiranih turističkih sadržaja, od strane prednika tužitelja plaćena naknada prema sporazumima s prijašnjim vlasnicima koji su sklopljeni pred nadležnim imovinskopravnim tijelom odnosno dano obećanje da će platiti naknade onim vlasnicima s kojima nije postignut sporazum, od strane prednika tužitelja pokriven trošak pripreme zemljišta prema Samoupravnom sporazumu o udruživanju sredstava za financiranje radova i poslova na pripremi zemljišta za izgradnju hotelsko-turističkog kompleksa E.-A. (II. faza) zaključenom između Općine D. i prednika tužitelja, a koji sporazum je ovjeren pečatom Skupštine Općine D. i potvrdom javnog pravobraniteljstva Općine D. od 21. svibnja 1990. (...), da je u bitnom izvršio radnje privedenosti nekretnine namjeni...“,

 

da se u pravnom standardu „privesti svrsi“ podrazumjeva i provedba pripremnih radova, kao što su izmjene PUP-a, parcelacije zemljišta, izgradnja popratne infrastrukture (cesta i slično) - a da iz stanja spisa ne proizlazi da tužitelj takve radove, koje opisuje, nije izveo.

 

Činjenica da je tuženicima i njihovim prednicima svejedno (i pored toga) dopušteno kroz niz godina vršiti posjed zemljišta i njima se koristiti, ne može, uz takvo shvaćanje i navedeno znanje tuženika u razdoblju vršenja posjeda, voditi drugačijem zaključku.

 

Zagreb, 20. lipnja 2023.

 

                                                                               Predsjednik vijeća:

                                                                                           dr. sc. Jadranko Jug, v.r.