- 1 -              Rev 5133/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5133/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M.-L.-B.-T. u Z., protiv tuženika Financijska agencija Z., OIB: ..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika i umješača protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2039/2017-3 od 29. kolovoza 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3697/2016-18 od 11. srpnja 2017., u sjednici održanoj 20. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaćaju se revizije tuženika i umješača te preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2039/2017-3 od 29. kolovoza 2019. i sudi:

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3697/2016-18 od 11. srpnja 2017.

 

II. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 36.138,72 kn sa zateznim kamatama od 24. listopada 2013. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2017. do isplate.

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tuženik, s prijedlogom preinačiti podredno, ukinuti nižestupanjsku odluku.

 

2.1. Reviziju podnosi i umješač s istim prijedlogom u pogledu načina rješavanja u revizijskom postupku, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

3. U odgovorima na revizije tužitelj osporava navode istih i predlaže revizije odbaciti podredno, odbiti.

 

4. Revizije tuženika i umješača su osnovane.

 

5. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP. Budući je drugostupanjska odluka donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, to je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36.138,72 kn s naslova naknade štete zbog neisplaćenih zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

8. Iz utvrđenja sudova proizlazi:

 

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-4543/2008-31 od 29. svibnja 2009. obvezan umješač isplatiti tužitelju s naslova razlike plaće, bruto iznos od 120.083,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate,

 

- da iz obračuna poreza i doprinosa iz plaće Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, proizlazi da obveza s naslova predujma poreza i prireza porezu na dohodak iznosi 21.783,72 kn.

 

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev polazeći od odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) ocijenivši da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom plaće što znači da do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da sve i u slučaju da je zahtjev za isplatu zateznih kamata dospio, radilo bi se o potraživanju Porezne uprave a ne o potraživanju tužitelja.

 

10. Drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik prilikom izravne naplate novčane tražbine tužitelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu nije postupio sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 219. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), pa je zaključio da je tuženik bio dužan postupiti na način da po primitku zahtjeva naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz obračuna Porezne uprave, a budući da je tužitelju dosuđena zatezna kamata na cjelokupni iznos bruto plaće (dakle i na onaj dio koji predstavlja predujam poreza i prireza od 21.783,72 kn) da je tuženik sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ, postupajući po ovršnoj ispravi, prijenos novčanih sredstava u iznosu (tužbenim zahtjevom zatraženih) 36.138,72 kn trebao izvršiti na račun tužitelja kao ovrhovoditelja, obzirom da iz priloženog obračuna Porezne uprave ne proizlazi da je taj iznos trebalo uplatiti u korist Porezne uprave.

 

11. U odluci ovog suda broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.“

 

12. Slijedom navedenog, tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate (u tom smislu i Rev 354/2018-2 od 5. studenog 2019., Rev 805/2021-2 od 29. ožujka 2022. i Rev 4969/2019-2 od 7. prosinca 2022.).

 

13. Odredbom čl. 217. st. 6. OZ-a propisano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz st. 5. istog članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu. Odredba čl. 217. st. 2. OZ pak propisuje da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. tog Zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

 

14. Iz dostavljene potvrde o obračunu je razvidno da Porezna uprava nije obračunala zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak niti je zatražila naplatu istih.

 

15. Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

16. S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti revizije tuženika i umješača na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

17. Obzirom da je umješač na strani tuženika uspio u revizijskom postupku dosuđen mu je trošak sastava revizije u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kn, sukladno Tbr. 10. toč. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14 i 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

Zagreb, 20. lipnja 2023.