- 1 -              Rev 4485/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4485/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja V. L., OIB:..., i II-tužitelja V. L., OIB:..., oboje iz M., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv I-tuženika K. d.o.o., J., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica I. H., dipl. iur. i II-tuženika C.-R. d.o.o., R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., uz sudjelovanje umješača na strani I-tuženika T. o. d.d., Z., OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-433/17-2 od 25. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1627/14-76 od 28. rujna 2016., u sjednici održanoj 20. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija I i II-tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-433/17-2 od 25. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1627/14-76 od 28. rujna 2016. u dijelu pod točkama 5. i 7. izreke, te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I-tuženiku isplatiti I-tužitelju s osnova naknade štete iznos od 32.210,99 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 1.), dok je s preostalim dijelom tužbeni zahtjev I-tužitelj odbijen, te je I-tužitelj odbijen za zatraženu zateznu kamatu u razdoblju od 29. svibnja 2014. do 28. rujna 2016. (toč. 2.). Naloženo je I-tuženiku isplatiti II-tužitelju s osnova naknade štete iznos od 6.212,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 3.), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva II-tužitelj odbijen (toč. 4.). Odbijeni su I i II-tužitelji s tužbenim zahtjevom kojim je traženo da se naloži II-tuženiku na ime naknade štete isplatiti I-tužitelju iznos od 32.400,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a II-tužitelju iznos od 15.562,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i nadoknaditi im parnični trošak (toč.5.). Ujedno je naloženo I-tuženiku naknaditi I i II-tužiteljima parnični trošak u iznosu od 25.464,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 6.), te je naloženo I i II-tužitelju nadoknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.772,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 7.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I i II-tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkama 5. i 7. izreke.

 

3. Rješenjem suda prvog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja pod točkama 1., 3., 4. i 6. izreke, te je u navedenom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak (toč. I.). Ujedno je određeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (toč. II.).

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja I i II-tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija I i II-tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet konkretnog postupka je zahtjev I-tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio na svom osobnom automobilu, te zahtjev II-tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a sve vezano za štetni događaj koji se dogodio 3. veljače 2014. na županijskoj cesti V.-M.-K. i to u mjestu M. iz razloga što je II-tužitelj naletio na poluotvoreni poklopac šahte na kolniku i od siline udarca se okrenuo na krov.

 

8. Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev I i II-tužitelja u odnosu na I-tuženika zaključujući da je I-tuženik obavljao komunalnu djelatnost na dijelovima javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kao i da je I-tuženik odgovoran što predmetna cesta nije održavana na način da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete tužiteljima, odnosno da je odgovoran radi propusta u svome radu na temelju odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. i st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) i odredaba čl. 1045., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

 

Nadalje prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev I i II-tužitelja u odnosu na II-tuženika ocijenivši da II-tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je II-tuženik imao sa Županijskom upravom za ceste Primorsko-goranske županije sklopljen Ugovor o javnim radovima – redovito održavanje i zaštita županijskih i lokalnih cesta na području Primorsko-goranske županije za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. (dalje: Ugovor) zaključujući da odgovornost II-tuženika ne proizlazi iz odredaba Zakona o cestama, već iz predmetnog Ugovora, koji proizvodi pravi učinak između ugovornih strana, te je isti irelevantan za pravni odnos između zakonom odgovorne osobe za naknadu štete i oštećenika.

 

9. Odlučujući povodom žalbe I-tuženika sud drugog stupnja ocijenio je da je u postupku suda prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP, jer ista ne sadrži obrazloženje da li navedeni šaht predstavlja dio mjesne kanalizacije ili kanalske mreže obzirom na odredbu čl. 27. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22713, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZC), te da li je navedena cesta obuhvaćena predmetnim Ugovorom radi čega je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na I-tuženika, dok je u preostalom dijelu ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika.

 

10. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pritom prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

11. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:

 

„1. Je li u spornom odnosu naknade štete nastale uslijed propusta u održavanju prometnice, izuzev pravne osobe koja po odredbama Zakona o cestama upravlja prometnicom, pasivno legitimirana odnosno odgovorna za tu štetu i ona pravna osoba kojoj je na temelju ugovora između te dvije pravne osobe, a prema odredbama Zakona o cestama povjereno neposredno i faktično održavanje te prometnice za siguran promet?

 

2. Imaju li oštećenici, povodom prometne nezgode u kojoj su pretrpjeli štetu zbog počinjenog propusta u održavanju prometnice, pravo utužiti i postaviti tužbeni zahtjev neposredno prema pravnoj osobi kojoj je temeljem odredbi Zakona o cestama ugovorom povjereno neposredno održavanje prometnice za siguran promet od strane pravne osobe koja po zakonu o cestama upravlja tom prometnicom na kojoj se dogodila nezgoda?

 

3. Postoji li solidarna odgovornost za naknadu štete prema oštećenicima pravne osobe koja po Zakonu o cestama upravlja prometnicom i pravne osobe kojoj je ista ugovornom povjerila neposredno i faktično održavanje te prometnice za siguran promet temeljem odredbi Zakona o cestama?“

 

12. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelji ukazuju na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1110/2016 od 8. siječnja 2017. i Gž-486/2010 od 14. prosinca 2011. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2377/2017 od 22. veljače 2018.

 

13. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

14. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

15. Gore navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

16. Naime, u odnosu na postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela, pod br. Su-IV-33/2022-14 od 8. rujna 2022. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

 

„Osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osoba za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredni od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste.“

 

17. Polazeći od odredbe čl. 15. st. 1. Ugovora izvoditelj (II-tuženik u ovom predmetu) mora uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ovog Ugovora, dok sukladno st. 2. u slučaju da izvoditelj ne uspostavi djelotvornu organizaciju iz st. 1. snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i naručitelju, osim ako je uzrok štete događaj ili okolnost na koji izvoditelj nije mogao utjecati.

 

18. Također sukladno odredbi čl. 13. Ugovora izvoditelj se obvezuje obavljati i radove koji nisu obuhvaćeni mjesečnim operativnim programom ako su oni posljedica izvanrednih događaja ili je njihova nužnost ustanovljena operativnim radom ophodarske službe, odnosno po dojavi ako bi zbog njihova neobavljanja bila ugrožena sigurnost i mogla nastati šteta sudionicima u prometu i trećim osobama, odnosno ako bi mogla nastati veća oštećenja na cesti.

 

19. Budući da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da II-tuženik, kao pravna osoba kojoj je Županijska uprava za ceste povjerila obavljanje određenih poslova  ne dovodi do odgovornosti II-tuženika za neodržavanje ceste, nepodudarno sa navedenim shvaćanjem ovog suda, a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrđene odlučne činjenice, valjalo je na temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju I i II-tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na II-tuženika i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice vezano za predmetni šaht odnosno je li isti vezan na mjesnu kanalizacijsku ili kanalnu mrežu, a na što je ukazano i pobijanom odlukom prilikom odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika, u tu svrhu provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke te donijeti novu meritornu odluku.

 

21. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 20. lipnja 2023.