Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Nevenke
Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOLJEVAC d.o.o., OIB 53763601809,
Osijek, Drinska 121, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv
tuženika FINANCIJSKA AGENCIJA, OIB 85821130368, Zagreb, Ulica grada
Vukovara 70, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-136/2022-14 od 2. studenog 2022., u
sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj P-136/2022-14 od 2. studenog 2022. u točkama I. i II.
njezine izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava
odgovora na žalbu u iznosu od 1.821,62 EUR / 13.725,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-136/2022-14 od 2.
studenog 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 897.412,43 kn /
119.107,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je
tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 53.650,00 kn / 7.120,58 EUR
s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za
naknadu parničnog troška u iznosu od 23.750,00 kn / 3.152,17 EUR (točka III.
izreke).
2. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i
80/22; dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan uz obrazloženje da su
ispunjeni uvjeti iz čl. 1045., čl. 1046., čl. 1049. i čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). O troškovima postupka ______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2 2
odlučeno je na temelju odrede čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te primjenom odredaba
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
3. Protiv odluke u dijelu u kojem nije uspio u sporu žalbu je podnio tuženik
zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti odluku u pobijanom
dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t.
11. ZPP-a, ponavlja navode koje je iznosio u prvostupanjskom postupku, navodi da
je uzročna veza između štetne radnje i štete nužna pretpostavka odgovornosti za
štetu koju oštećenik – ovdje tužitelj mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva, da
poduzimanjem ovršnih radnji u ovršnim postupcima između stranaka, tužena nije
postupila protupravno, a samo protupravna povreda prava može izazvati
odgovornost za štetu, da to što su blokirana sredstva oslobođena i vraćena na račun
ovršenika, nije uzrokovalo štetu tužitelju, jer bi ta sredstva danom otvaranja
stečajnog postupka ionako bila vraćena ovršeniku, a ne bi bila isplaćena na račun
tužitelja, da je tužitelj prije otvaranja stečajnog postupka znao da nema više
zaplijenjenih sredstava i da nema založno pravo, a ipak je iz nepoznatog razloga
propustio prijaviti se kao stečajni vjerovnik, da sud pogrešno utvrđuje i činjenicu
postojanja odgovornosti tuženika za štetu za koju tuženik smatra da ne postoji, jer je
tužitelj svojim ponašanjem sam prouzročio štetu, odnosno barem pridonio nastanku
te štete, da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja te da je tuženik dokazao da je
šteta nastala bez njegove krivnje odnosno da nije nastala kao posljedica omaške
zbog oslobođenja zaplijenjenih sredstava.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i da je sud
donio pravilnu i zakonitu odluku, da tuženik u bitnome ponavlja navode koje je
iznosio tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, da su iznesene tvrdnje promašene
i usmjerene isključivo na izbjegavanje vlastite odgovornosti, unatoč tomu što priznaje
kako je greškom „oslobodio“ novčana sredstva za koja je tužitelj imao pravomoćnu
prethodnu mjeru, odnosno na kojim novčanim sredstvima je imao založno pravo, da
bi, u slučaju da tuženik nije počinio štetnu radnju novčani iznos na kojem je tužitelj
imao založno pravo provođenjem prethodne mjere u iznosu od 897.412,43 kn ili
tuženik sam prenio tužitelju u ovršnom postupku ili bi to učinio u konačnici sud u
stečajnom postupku, budući da tužitelj sukladno odredbama Stečajnog zakona ima
pravo odvojenog namirenja, da je upravo štetna radnja tuženika (nezakonito
oslobađanje novčanih sredstava na kojima je tužitelj imao založno pravo društvu
Agrokom natura d.o.o.) dovela do štete, da je tuženik tek u očitovanju sudu 7. ožujka
2022. prvi put izrijekom priznao kako je prethodno došlo do omaške i oslobođenja
zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 897.412,43 kn pa tužitelj tek tada
saznaje kako je „izgubio“ založno pravo na novčanim sredstvima stečajnog dužnika
koje je prethodno stekao pravomoćnim sudskim, a što je nakon isteka roka za prijavu
tražbine u stečajnom postupku. Stoga su neosnovani tuženikovi navodi da bi tužitelj
bio odgovoran za štetu jer tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku. Tužitelj traži
naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.821,62 EUR / 13.725,00
kn.
5. Žalba nije osnovana.
Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2 3
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u
granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda
pravilna i osnovana na zakonu.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na
koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je
prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom
predmetu. Suprotno navodima tuženikove žalbe nije počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka odluke
razumljiva, odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, navedeni su
razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost
između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i
samih tih isprava ili zapisnika.
8. Ovdje se navodi da su žalbeni navodi zapravo ponavljanje iznijetog tijekom
prvostupanjskog postupka, a to je da tuženikova radnja - omaška kojom je u ovršnom
postupku koji je tužitelj kao ovrhovoditelj vodio protiv društva Agrokom Natura d.o.o.
kao ovršenika zaplijenjeni iznos na temelju odluke suda (prethodne mjere) vraćen na
račun ovršenika, nije uzrok tužiteljeve štete koja se očituje u nemogućnosti naplate
iznosa od 119.107,10 EUR / 897.412,43 kn nego da je tužitelju šteta nastala zbog
tužiteljevog propusta da navedeni iznos tražbine prijavi u stečajnom postupku nad
dužnikom Agrokom Natura d.o.o.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu izvanugovorne štete, koja
mu je nastala time što je tuženik omaškom u ovršnom postupku koji je tužitelj kao
ovrhovoditelj vodio protiv društva Agrokom Natura d.o.o. kao ovršenika zaplijenjeni
iznos na temelju odluke suda (prethodne mjere) 897.412,43 kn, vraćen na račun
ovršenika nakon čega se tužitelj nije mogao naplatiti u navedenom iznosu na temelju
pravomoćne i ovršne odluke suda.
10. Između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz isprava u spisu:
- da je radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) prema
ovršeniku i protivniku osiguranja (društvu Agrokom Natura d.o.o.), rješenjem
Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020.
određena prethodna mjera zabranom banci, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi,
po nalogu protivnika osiguranja isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je
određena mjera,
- rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30.
siječnja 2020. potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-1444/2020-2 od 11. ožujka 2020.,
- dostavom Financijskoj agenciji rješenja o osiguranju, tužitelj kao predlagatelj
osiguranja stekao je založno pravo na predmetu osiguranja, odnosno na novčanim
sredstvima protivnika osiguranja Agrokom Natura d.o.o. te je po navedenoj osnovi za
plaćanje Financijska agencija izvršila zapljenu novčanih sredstava u iznosu od
897.412,43 kn,
Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2 4
- nakon što su se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane
tražbine (potvrđena prvostupanjska presuda), prvostupanjski je sud na prijedlog
predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, naložio ovrhu na temelju rješenja o
osiguranju udovoljivši prijedlogu ovrhovoditelja, na način da je donio rješenje o ovrsi
poslovni broj Povrv-419/2019., 7. rujna 2021.,
- citirano rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno 22. rujna 2021. te
isto sud dostavlja Financijskoj agenciji 12. listopada 2021. s nalogom za provedbu,
- nakon što je sud dostavio Financijskoj Agenciji rješenje o ovrsi, ovrhovoditelj
se i dopisom obratio Financijskoj Agenciji te zatražio prijenos zaplijenjenih sredstava,
- Financijska Agencija je potvrdila kako je 12. listopada 2021. zaprimila
rješenje o ovrsi naslovnog suda, ali po tumačenju Financijske Agencije, prijenos
novčanih sredstava Financijska Agencija je dužna izvršiti tek po proteku roka od 60
dana, računajući taj rok od dana zaprimanja rješenja o ovrsi,
- Financijska Agencija nije ovrhovoditelju prenijela zaplijenjena sredstva po rješenju o ovrsi naslovnog suda,
- ovrhovoditelj je dodatno, svojim dopisom od 19. siječnja 2022. zatražio od
Financijske Agencije postupiti po zaprimljenom rješenju o ovrsi suda, odnosno
izvijestiti ga o razlozima ne postupanja po istom,
- Financijska agencija je u svom dopisu od 3. veljače 2022. potvrdila kako je
zaprimila i evidentirala rješenje o ovrsi naslovnog suda, međutim nadalje navodi kako
sredstva nisu prenesena jer je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak te, imajući
u vidu navedenu činjenicu nadalje postupala sukladno zakonskim odredbama
Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno, kako je nakon otvaranja
stečajnog postupka dala nalog banci da novčana sredstva zaplijenjena po nalogu
FINA-e oslobodi na račun stečajnog dužnika,
- ovrhovoditelj dostavlja sudu prijedlog u smislu odredbe čl. 201. u vezi s čl.
213. Ovršnog zakona te predlaže rješenjem naložiti Financijskoj agenciji sredstva
zaplijenjena po rješenju o osiguranju određivanjem prethodne mjere Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020., u iznosu od
897.412,43 kn,
- sud poziva Financijsku agenciju očitovati se o razlozima ne postupanja po
pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi uz napomenu kako će, u slučaju
nedostavljanja adekvatnih dokaza o razlozima ne postupanja postupiti po prijedlogu
ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 201. st. u vezi s čl. 213. Ovršnog zakona,
- Financijska agencija 9. ožujka 2022. sudu i ovrhovoditelju dostavlja dopis u
kojem u bitnome navodi kako je svojom pogreškom oslobodila zaplijenjena sredstva
u iznosu od 897.412,43 kn (na kojima je ovrhovoditelj imao založno pravo) te ih
vratila na račun dužnika, slijedom čega ih nije mogla prenijeti ovrhovoditelju,
- imajući u vidu zaprimljeno očitovanje Financijske agencije, ovrhovoditelj je
odmah predložio naslovnom sudu, rješenjem u smislu odredbe čl. 201. st. 1. u vezi s
čl. 213. Ovršnog zakona naložiti Financijskoj agenciji sredstva zaplijenjena po
rješenju o osiguranju prenijeti na račun ovrhovoditelja, no sud je rješenjem odbacio
prijedlog ovrhovoditelja kao nedopušten, a rješenje je potvrđeno odlukom Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1495/2022-2 od 13. travnja
2022.
11. Tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta u iznosu od 897.412,43 kn posredstvom radnje tuženika – omaške kojom je zaplijenjeni navedeni iznos u
Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2 5
ovršnom postupku vraćen na račun ovršenika, a tuženik priznaje omašku u radu, ali
tvrdi da je tužitelju šteta nastala jer navedeni iznos tražbine nije prijavio u stečajnom
postupku otvorenom nad dužnikom (ovršenikom), društvom Agrokom Natura d.o.o.
Dakle, sporno je je li radnja tuženika subjektivno protupravna, odnosno je li FINA
postupala s pažnjom dobrog stručnjaka, a slijedom toga i je li odgovorna za štetu
nastalu tužitelju.
12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, propisano je, tko drugom prouzroči
štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Prema odredbi čl. 1049. ZOO-a, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu
namjerno ili nepažnjom.
13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i
brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju
rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a izveo pravilan
zaključak o odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju. FINA naime, odgovara
tužitelju za štetu po pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu kod koje se krivnja
predmnijeva, pa je tuženik kako bi se oslobodio odgovornosti za štetu nesporno
nastalu tužitelju, trebao dokazati da je šteta nastala bez krivnje tuženika.
14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o tome da je upravo omaška u
radu djelatnika tuženika štetna protupravna radnja koja je u uzročnoj vezi sa
tužiteljevom štetom. Naime, da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti
opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu,
štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Znači, da bi
tužitelj imao pravo na naknadu štete potrebno je da se kumulativno ispune sve
pretpostavke za naknadu štete, a u konkretnom slučaju tužitelj je to i dokazao.
15. Jednako tako i ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda, kojima
nije prihvatio navode FINA-e, gdje ona tvrdi da je tužitelj odgovoran za štetu jer
navedeni iznos od 897.412,43 kn nije prijavio u stečajnom postupku otvorenom nad
dužnikom, ovršenikom iz ovršnog postupka koji je tužitelj vodio. Suprotno
tuženikovim tvrdnjama upravo je štetna radnja tuženika (nezakonito oslobađanje
novčanih sredstava na kojima je tužitelj imao založno pravo društvu Agrokom natura
d.o.o.) uzrok tužiteljeve štete odnosno nemogućnost tužitelja da naplatiti svoju
tražbinu po ishođenju pravomoćne presude, iako je za istu imao pravomoćnu
prethodnu mjeru, po kojoj su nesporno bila zaplijenjena novčana sredstva na kojima
je tužitelj imao založno pravo. Dakle, činjenica prijave odnosno ne prijave tražbine u
stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Agrokom natura d.o.o. irelevantna je
za tuženikovu odgovornost u ovoj pravnoj stvari, time da iz podataka u spisu proizlazi
da je tužitelj tek u ožujku 2022. saznao da više nema zaplijenjenih novčanih
sredstava, a rokovi za prijavu tražbine u stečajnom postupku nad trgovačkim
društvom Agrokom natura d.o.o. istekli su ranije, u siječnju 2022.
16. Nadalje, krivnja tuženika FINA-e odnosi se na propust njenog zaposlenika,
a prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s
radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u
trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju
Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2 6
odgovornost zaposlenika. Kako tuženik nije dokazao (čl. 219. ZPP-a) da su postojali
razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, to je on primjenom odredbe čl. 1061.
st. 1. ZOO-a odgovoran za štetu nastalu tužitelju.
17. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima parničnog postupka, kako po
osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), koju žalitelj ni u jednom
dijelu nije određeno osporio.
18. Kako žalitelj nije s uspjehom osporio zaključke prvostupanjskog suda, niti
je presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a,
odbiti tuženikovu žalbu jer nije osnovana i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II.
njezine izreke.
19. Kako trošak sastava odgovora na žalbu nije trošak potreban za vođenje
parnice (čl. 155. ZPP-a) valjalo je odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu tog troška
u iznosu od 1.821,62 EUR / 13.725,00 kn te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 20. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
Kontrolni broj: 0c1a3-d8495-08b49
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.