1                                           Pr-7210/2021-21

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                            Pr-7210/2021-21

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. R.,  S., OIB:…,  zastupane po punomoćnici M. R. Š. odvjetnici u S., protiv tuženika K. B. C. S., S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20. lipnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troška dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 01. listopada 2016.g. do 28. veljače 2022.g. u ukupnom neto iznosu od 964,32 EUR/ 7.265,70 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 23,66 EUR teče od 15. studenog 2016.,

- na iznos od 30,42 EUR teče od 15. prosinca 2016.,

- na iznos od 28,99 EUR teče od 15. siječnja 2017.,

- na iznos od 26,28 EUR teče od 15. veljače 2017.,

- na iznos od 30,42 EUR teče od 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 28,99 EUR teče od 15. travnja 2017.,

- na iznos od 30,42 EUR teče od 15. svibnja 2017.,

- na iznos od 27,71 EUR teče od 15. lipnja 2017.,

- na iznos od 30,42 EUR teče od 15. srpnja 2017.,

- na iznos od 28,99 EUR teče od 15. kolovoza 2017.,

- na iznos od 27,56 EUR teče od 15. rujna 2017.,

- na iznos od 19,62 EUR teče od 15. listopada 2017.,

- na iznos od 28,99 EUR teče od 15. studenog 2017.,

- na iznos od 28,99 EUR teče od 15. prosinca 2017.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. siječnja 2018.,

- na iznos od 22,56 EUR teče od 15. veljače 2018.,

- na iznos od 16,99 EUR teče od 15. ožujka 2018.,

- na iznos od 5,84 EUR teče od 15. travnja 2018.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. svibnja 2018.,

- na iznos od 16,99 EUR teče od 15. lipnja 2018.,

- na iznos od 22,56 EUR teče od 15. srpnja 2018.,

- na iznos od 8,63 EUR teče od 15. kolovoza 2018.,

- na iznos od 30,92 EUR teče od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 30,92 EUR teče od 15. prosinca 2018.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 16,99 EUR teče od 15. lipnja 2019.,

- na iznos od 8,63 EUR teče od 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 14,20 EUR teče od 15. rujna 2019.,

- na iznos od 5,84 EUR teče od 15. veljače 2020.,

- na iznos od 8,63 EUR teče od 15. travnja 2020.,

- na iznos od 19,78 EUR teče od 15. svibnja 2020.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. lipnja 2020.,

- na iznos od 8,63 EUR teče od 15. srpnja 2020.,

- na iznos od 16,99 EUR teče od 15. kolovoza 2020.,

- na iznos od 16,99 EUR teče od 15. rujna 2020.,

- na iznos od 25,35 EUR teče od 15. studenog 2020.,

- na iznos od 14,20 EUR teče od 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 5,84 EUR teče od 15. siječnja 2021.,

- na iznos od 5,84 EUR teče od 15. veljače 2021.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. ožujka 2021.,

- na iznos od 8,63 EUR teče od 15. travnja 2021.,

- na iznos od 22,56 EUR teče od 15. svibnja 2021.,

- na iznos od 28,14 EUR teče od 15. srpnja 2021.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. kolovoza 2021.,

- na iznos od 19,78 EUR teče od 15. rujna 2021.,

- na iznos od 28,14 EUR teče od 15. listopada 2021.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. studenog 2021.,

- na iznos od 39,29 EUR teče od 15. prosinca 2021.,

- na iznos od 8,63 EUR teče od 15. siječnja 2022.,

- na iznos od 3,05 EUR teče od 15. veljače 2022.,

- na iznos od 11,41 EUR teče od 15. ožujka 2022.,

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna porena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

II              Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.851,90 EUR/13.953,13 kn, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja se na navedene iznose obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate.

 

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 26.10.2021.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na klinici. Navodi da ima prebivalište na adresi S., a koja adresa prebivališta da je od adrese rada udaljena više od 2 km (7,66 km) prema planeru putovanja H. A. K. Tužiteljica ističe  da od adrese stanovanja do mjesta rada koristi autobusnu liniju trgovačkog društva ''P.'' d.o.o. te da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva P. d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni za koju prema cjeniku da mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 Kuna mjesečno. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada da ista sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 380,00 Kuna mjesečno, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici već da je isplaćivan u manjem iznosu. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 13.02.2023.godine (list 63-66 spisa) tako da potražuje ukupan iznos od 964,32 Eur-a/7.625,70 Kuna sa pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 10 spisa) osporava osnov i visinu potraživanja ističući da je tuženik tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza sukladno ugovoru o radu kojeg je imao zaključen sa tužiteljicom, te sukladno odredbama Zakona o radu i kolektivnog ugovora. Ističe da je u utuženom razdoblju bilo na snazi nekoliko Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji da su na različit način regulirali troškove prijevoza pa da je na tužitelju teret dokaza vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva te se navodi da ako tužiteljica nije došla na radno mjesto kod tuženika da nije za taj dan ni imala troškove prijevoza.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom cjenika P. d.o.o. (list 5 spisa);cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata; obavijesti P. d.o.o. (list 7 spisa); planera putovanja; tafirnih zona P. d.o.o. (list 18-19 spisa); IP1 obrazaca; evidencije rada; Odluke od 24.07.2018.godine; odluke od 03.09.2014.godine; ugovora o radu; platnih lista (list 25-38 spisa); ugovora o radu od 31.12.2015.godine (list 39 spisa); nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. (list 43-48 spisa); ispravka nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. (list 58-62 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 40-41 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu razlike troškova prijevoza za utuženo razdoblje od 01.10.2016.godine do 28.02.2022.godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlenica kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre , a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika od 31.12.2015.godine (list 39 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da tužiteljica ima organiziran prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada. 

7. Sporna je činjenica da li tužiteljicu za utuženo razdoblje od 01.listopada 2016.godine do 28.veljače 2022.godine pripada pravo na zatraženi iznos razlike naknade troškova za mjesni prijevoz u iznosu od 942,32 Eur-a/7.265,70 Kuna.

8. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 31.12.2015.godine (list 39 spisa) proizlazi da je u pogledu ostvarivanja naknada i ostalih materijalnih prava koja nisu utvrđena odredbama navedenog ugovora o radu pa samim time i naknada troškova mjesnog prijevoza ugovoreno člankom 8. tog ugovora da će se primjenjivati opći propisi o radu i važeći Kolektivni ugovor.

9. Iz pregledanih odluka tuženika od 03.09.2014.godine i 24.07.2018.godine tuženika proizlazi da je tuženik tim odlukama priznao tužiteljici pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak sa posla i to u iznosu od 0,75 Kuna po prijeđenom kilometru za stvarne dolaske na posao osobnim automobilom u visini cijene mjesečne pokazne karte javnog prijevoza najpovoljnijeg prijevoznika.

10. Tužiteljica navodi da je njeno prebivalište neprekidno na adresi … u S. te da je ona u cijelom utuženom razdoblju odlazila na radno mjesto svojim automobilom te da je udaljenost između njenog radnog mjesta i mjesta prebivališta otprilike nekih 6 km, a vezano za vožnju automobilom. Ista ističe da joj je tuženik plaćao putne troškove za dolazak na posao i odlazak s posla u visini mjesečne pokazne karte ali da su se visine odnosno vrijednost iznosa mjesečna pokazne karte neprekidno mijenjala pa da ona za utuženo razdoblje smatra da joj pripada veći mjesečni iznos na ime putnih troškova, a obzirom da se povećala i vrijednost mjesečne pokazne karte pa da u tom smislu potražuje razliku na ime putnog prijevoza između vrijednosti mjesečne pokazne karte koju je plaćao poslodavac i one vrijednosti koju je isti na ime putnog troška njoj morao isplaćivati. Ista navodi da S. pripada drugoj zoni te da se prije utuženja nije obraćala poslodavcu sa zahtjevom da joj podmiri razliku neisplaćenih putnih troškova. Tužiteljica navodi da potražuje razliku između onog što joj je plaćeno i vrijednosti pokazne karte za drugu zonu budući ista radi u S.. Tužiteljica je potvrdila da i dalje na posao odlazi svojim automobilom.

11. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 5 spisa) nedvojbeno proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za 2 zonu 380,00 Kuna, a koji se cjenik primjenjuje počevši od 15.04.2012.godine. Iz pregledanog HAK-ovom planera putovanja (list 18 spisa) proizlazi da je za put od prebivališta tužiteljice … u S. do radnog mjesta tužiteljice kod tuženika u …, S. 7,84 km. Nije dvojbeno, a što proizlazi i iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća P. d.o.o. S. da se S. nalazi u II. tarifnoj prometnoj zoni.

12. Iz pregledanog nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. (list 43-44 spisa) proizlazi da je pregledom dokumentacije u predmetnom spisu navedenim vještačenjem utvrđeno da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi …, S. te ima organizirani javni prijevoz kojeg obavlja društvo P. d.o.o. , te da je vještakinja razliku naknade za prijevoz s posla i na posao obračunala prema cjeniku putnih karata društva P. d.o.o., a prema kojem mjesečna pokazna karta za II zonu iznosi 380,00 Kuna, a pojedinačna putna karta za II zonu 13,00 Kuna. Vještakinja navodi da je na osnovi izračuna prikazanih u nalazu utvrđeno da razlika između naknade troška dolaska na posao i odlaska sa posla obračunata prema zahtjevu tužiteljice i kako je zapravo bila obračunavana od strane tuženika za razdoblje od 01.10.2016.godine do 28.veljače 2022.godine iznosi ukupno 901,94 Eur-a/6.795,70 Kuna. Iz navedenog nalaza i mišljenja F. R. ujedno proizlazi da je vještakinja ujedno prilikom izračuna razlike naknade troškova prijevoza uzela u obzir broj radnih dana u mjesecu, te broj odrađenih dana kao i broj dana godišnjeg odmora i dana privremene spriječenosti za rad, rodiljnog/roditeljskog dopusta i sličnih dana kad tužiteljica nije bila u obvezi dolaziti na posao. Vještakinja je navedene podatke uzela iz evidencija rada tužiteljice. Također  kao parametre za izračun vještakinja je uzela iznos mjesečne pokazne karte za II zonu te cijenu putne karte za II zonu u jednom smjeru, a koje je podatke uzela sa lista 5 spisa (cjenik P. d.o.o.),  te je dala obračun putnog troška koliko je trebao iznositi, a u stupcu 11 je prikazan iznos isplaćene naknade,  a u stupcu 12 iznos razlike naknade troška prijevoza kao razlike između iznosa koji je trebao biti isplaćen (stupac 10) i iznosa kojeg je tuženik isplatio (stupac 11). Vještakinja je za mjesece 10/2016, 01/2017, 5/2017, te 09/2017 navela da je naknada putnog troška za te mjesece računata prema pojedinačnoj cijeni karte za II. zonu od 13,00 kn/ smjer po odrađenoj dnevnoj smjeni sukladno članku 67.stavku 14. TKU-a prema kojem da se naknada ne isplaćuje za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Navedenom nalazu i mišljenju prileže i Tablica sa odgovarajućim izračunom.

13. Dana 09.02.2023.godine dostavljen je od strane F. R. ispravak nalaza i mišljenja vještaka (list 58-62 spisa) iz kojeg proizlazi da je vještakinja uvidom u pomoćne tablice, a vezano za predmetni nalaz i mišljenje utvrdila da je prilikom izrade nalaza i mišljenja pogriješila u zbroju, odnosno da u svim zbrojevima retka ''ukupno'' Tablice 1 nije uključila iznose  za posljednja četiri mjeseca (studeni 2021-veljače 2022) pa da razlika naknade prijevoza za ta četiri mjeseca prikazana u stupcu 12 iznosi točno 470,00 Kuna (296,00 +65,00+23,00+86,00 Kn), a koliko da je manje prikazala konačni zbroj Tablice 1.

14. Navedeni nalaz i mišljenje te ispravak nalaza i mišljenja F. R. ovaj sud smatra u cijelosti logičnim i vjerodostojnim budući je zasnovan na relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu te stranke na navedeni nalaz i mišljenje nisu imale nikakve dodatne primjedbe.

15. Temeljem odredbe članka 67.stavka 1. Temeljnog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 141/12, 17/17, 128/17, 123/19, 66/20 u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio u primjeni do 30.11.2017.godine  je propisano da se zaposleniku nadoknađuju  troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak sa posla. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 1. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji je u primjeni od 01.12.2017.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je odredbom članka 66.stavka 7. TKU-a ((''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji je u primjeni od 01.12.2017.godine propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte,  mjesečne karte ako ne  postoji mogućnost kupnje  godišnje karte,  odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.  Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 14. TKU-a (''NN'' br. 141/2012, 14/2012, 150/2013), te temeljem odredbe članka 66.stavka 14 TKU-a (''NN'' br. 24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.godine propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora , rodiljnog dopusta, privremene nesposobnosti za rad i za druge rade kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obavezi dolaska na posao. Naposljetku, odredbom članka 66.st. 17. TKU-a (''NN'' br. 128/2017,  47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.godine je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

16. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice dokumentacije (evidencije rada, ugovora o radu , platnih podataka, cjenika tvrtke P., planera putovanja (HAK), podataka  o tarifnim zonama) koji prileže spisu, te odluka tuženika od 03.09.2014.godine i 24.07.2018 kao i  iskaza tužiteljice te nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. nedvojbeno proizlaze kao utvrđene činjenice da tužiteljica cijelo vrijeme ima prebivalište na adresi … u S.;  da je svakodnevno odlazila na posao i dolazila na posao osobnim automobilom; da je mjesto njena prebivališta do mjesta rada kod tuženika koje je na adresi …, S. kad se ide osobnim automobilom duže od dva kilometra budući prema planeru putovanja HAK-a ta udaljenost osobnim automobilom na toj relaciji iznosi 7,84 km (list 18 spisa); da  tužiteljica na navedenoj relaciji ima organizirani javni prijevoz kojeg obavlja društvo P. d.o.o., da je cijena mjesečne pokazne karte za drugu zonu u S. prema cjeniku P. d.o.o. 380,00 Kuna, a pojedinačne karte za drugu zonu 13,00 Kuna počevši od 15.04.2012.godine; da je što proizlazi iz iskaza tužiteljice tuženik isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju naknadu troškova mjesnog prijevoza prema iznosu mjesečne pokazne karte, ali u manjem iznos od pripadajućeg. Tužiteljica je u utuženom razdoblju imala određene dane godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad, a koji su uzeti u obzir kod obračuna naknade razlike troškova mjesnog prijevoza u utuženom razdoblju od strane F. R. d.o.o. prilikom izrade nalaza i mišljenja, a sve u skladu s onim što je propisano citiranim odredbama članka 67.stavka 14. i 66.stavka 14. te 66.stavka 17. TKU-a za državne službenike i namještenike.

17. Imajući u vidu da iz svih navedenih provedenih dokaza u ovom postupku i citiranih materijalnih odredbi TKU-a za državne službenike i namještenike, a posebice izračuna iz nalaza i mišljenja F. R. te ispravke nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.listopada 2016.godine do 28.veljače 2022.godine isplatio manje na ime naknade troškova  prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla i to iznos od  964,32 Eur-a/7.265,70 Kuna istog je trebalo obvezati na isplatu tog iznosa tužiteljici na ime glavnice potraživanja. Na navedeni iznos glavnice potraživanja tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22),  a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14.  Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (7.265,70 Kuna : 7,53450 = 964,32 Eur-a).

18. Radi svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je u cijelosti  tužbeni zahtjev  tužiteljice i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik joj je dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), te uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 149,31 Eur-a; trošak sastava podneska od 04.04.2022.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 20.05.2022.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; trošak sastava podneska od 20.05.2022.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 23.09.2022.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 07.12.2022.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; trošak sastava podneska od 13.02.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 17.04.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 74,66 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.269,16 Eur-a, te što uz dodatak od 317,29 Eur-a ukupno iznosi 1.586,45 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.851,90 Eur-a ili 13.953,13 Kuna (13.953,13 Kuna: 7,53450 = 1.851,90 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke presude.

 

Split, 20. lipnja 2023.

 

                                                                                                            S u d a c:

                                                                                             Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM  LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.