1                     Poslovni broj: 27 P-149/20-43

              

      Republika Hrvatska

  Općinski sud u Vinkovcima

     Trg B.J.Šokčevića 17

          32100 Vinkovci

       OIB: 77561654785                                                                                                                                               

Poslovni broj: 27 P-149/20-43

                                      

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

 

 

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,   po sucu Ivani Božić Pišćak,   kao sucu pojedincu,  u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V., OIB: ..., zastupan po punomoćniku S.H., odvjetnici iz O., protiv tužene R.A. d.d. Z., OIB: …, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 22. svibnja 2023 g. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika S. H., odvjetnice iz O., te punomoćnika tuženika u zamjeni M. L. Č., odvj. iz O., potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 20. lipnja 2023.godine, radi isplate, dana 20. lipnja 2023.godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod

Brojem: …, od dana 10.kolovoza 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M. iz V., pod brojem: OV-13795/2007, dana 13.kolovoza.2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 21.211,71 (dvadesetjednatisućadvijestojedanaest švicarskih franaka i sedamdesetjedan cent) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

 

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod

brojem 198-50-4312126, od dana 10. kolovoza.2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M. iz V., pod brojem: OV-13795/2007,dana 13.kolovoza 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

 

III. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju I I. J. iz V., OIB: ..., zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti ukupni iznos od 3.795,74 € (tritisućesedamstodevedesetpet eura i sedamdesetčetiri centa) /28.598,99 kn[1] (dvadesetosamtisućapetstodevedesetosam kuna i devedesetdevet lipa), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015.godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

 

na iznos od 1,95 €/14,72 kn od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 10,59 €/79,76 kn od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 1,06 €/8,00 kn od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 13,45 €/101,32 kn od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 15,46 €/116,50 kn od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 16,44 €/123,90 kn od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 10,17 €/76,63 kn od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 10,83 €/81,63 kn od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 7,53 €/56,73 kn od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 5,15 €/38,81 kn od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 6,07 €/45,74 kn od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 7,67 €/57,81 kn od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 7,79 €/58,67 kn od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 6,63 €/49,94 kn od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 9,48 €/71,46 kn od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 11,83 €/89,15 kn od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 15,07 €/113,58 kn od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 14,64 €/110,32 kn od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 18,98 €/142,97 kn od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 18,47 €/139,15 kn od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 20,25 €/152,55 kn od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 33,62 €/253,28 kn od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 31,21 €/235,16 kn od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 39,76 €/299,60 kn od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 37,22 €/280,40 kn od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 32,92 €/248,04 kn od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 42,95 €/323,62 kn od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 55,67 €/419,41 kn od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 47,22 €/355,80 kn od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 50,64 €/381,58 kn od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 47,06 €/354,56 kn od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 48,11 €/362,46 kn od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 65,19 €/491,16 kn od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 67,20 €/506,30 kn od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 82,48 €/621,48 kn od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 75,61 €/569,72 kn od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 68,04 €/512,66 kn od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 69,88 €/526,48 kn od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 €/523,62 kn od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 73,57 €/554,31 kn od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 77,16 €/581,37 kn od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 77,86 €/586,65 kn od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 75,80 €/571,10 kn od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 77,62 €/584,83 kn od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 78,95 €/594,88 kn od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 77,41 €/583,24 kn od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 78,15 €/588,81 kn od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 77,06 €/580,59 kn od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 74,39 €/560,48 kn od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 77,79 €/586,11 kn od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 79,57 €/599,51 kn od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 78,79 €/593,64 kn od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 73,14 €/551,06 kn od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 78,46 €/591,14 kn od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 79,18 €/596,60 kn od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 77,49 €/583,83 kn od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 71,61 €/539,51 kn od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 71,73 €/540,45 kn od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 73,54 €/554,05 kn od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 76,26 €/574,60 kn od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 79,94 €/602,29 kn od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 78,49 €/591,42 kn od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 80,30 €/603,02 kn od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 81,75 €/615,93 kn od 31.12.2013. pa do isplate

na iznos od 82,93 €/624,86 kn od 31.01.2014. pa do isplate

na iznos od 85,10 €/641,18 kn od 28.02.2014. pa do isplate

na iznos od 84,82 €/639,04 kn od 31.03.2014. pa do isplate

na iznos od 83,08 €/626,00 kn od 30.04.2014. pa do isplate

na iznos od 82,75 €/623,47 kn od 31.05.2014. pa do isplate

na iznos od 83,37 €/628,17 kn od 30.06.2014. pa do isplate

na iznos od 86,04 €/648,28 kn od 31.07.2014. pa do isplate

na iznos od 88,11 €/663,90 kn od 31.08.2014. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 58,60 eura (pedesetosam eura i šezdeset centi) /441,49 kn1 (četiristočetrdesetjedna kuna i četrdesetdevet lipa).

 

IV. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju I I. J. iz V., OIB: ..., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.928,73 eura/14.532,00 kuna1 (slovima: tisuću devetstodvadesetiosam eura i sedamdesettri centa / četrnaesttisućapetstotridesetidvije kune) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 27. travnja 2020. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj: … od 10. kolovoza 2007. (nastavno: Ugovor) na iznos od 21.211,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj se obvezao tuženiku vratiti iznos kredita u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49% godišnje. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF. Da je tužitelj imao saznanja o rastu mjesečnog anuiteta tada se ne bi odlučio za ovakav kredit. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF je rastao u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2014.g., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. se direktno primjenjuje na ovaj predmet sukladno odredbi čl.502.C Zakona o parničnom postupku. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu su ništetne i nepoštene, obzirom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, a da tuženik kao trgovac nije izvijestio tužitelja kao potrošača u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu iznosa od 3.854,33 eura/29.040,48 kuna1.

 

1.1. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 25. travnja 2022. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 3.795,74 eura/28.598,99 kuna1. Također podneskom od 22. svibnja 2023. tužitelj svoje potraživanje specificira iskazivanjem utuženoga iznosa i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22).

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.

 

2.1. Prema navodima tuženika sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporna odredba nije bila jasna, lako razumljiva ili uočljiva. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ako pak nema bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. Tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pozivajući se pri tom na presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit.

 

2.2. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. S time da, kao što je već navedeno, u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik pri tome napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. To ne mogu znati ni korisnik ni banka jer nije moguće unaprijed znati kretanje vrijednosti valute uz koju se važe glavnica kredita bez obzira radi li se o CHF, EUR ili nekoj drugoj valuti, kao niti kretanje parametara o kojima ovisi visina kamatne stope, a ugovorne strane na njihove kretanje ne mogu utjecati. U okviru odgovora na tužbu tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja te se u cijelosti protivi tužbi I tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom.

 

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka L. B.iz O., tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 22. svibnja 2023. potražujući preplaćeni iznos od 3.795,74 eura/28.598,99 kuna1 iskazivanjem utuženoga iznosa u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22).

 

3.1.Tuženik se protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, budući je tužitelj uzeo u obzir samo pozitivnu tečajnu razliku, dok je potpuno zanemario anuitete plaćene po nižem tečaju, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude, te je s povučenim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 58,60 eura/441,49 kn1 tužitelj odbijen.

 

4. O istaknutom tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda odlučio je Županijski sud u Bjelovaru, rješenjem poslovni broj Gž-963/20-2 od 10. prosinca 2020., koji je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika, te riješio da je u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan za postupanje Općinski sud u Vinkovcima, i u svojoj odluci je obrazložio razloge takvog svog stava, stoga se u ovoj presudi prvostupanjski sud posebno ne osvrće na prigovor mjesne nenadležnosti, budući da je o istom već pravomoćno odlučeno.

 

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: ... od 10. kolovoza 2007. (list 7-11), plan otplate (list 12-19), knjigovodstvenu karticu (list 20-30), otplatni plan (list 31-36), zahtjev za kredit (list 63-65), te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku L.B. iz O. (list 184-189, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 22. svibnja 2023. (list 341).

 

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

 

7. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 10. kolovoza 2007. godine broj ugovora: …, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.211,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan isplate kredita uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49% godišnje. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju novih vozila Opel.

 

7.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,49% godišnje rasla do 7,75% godišnje u jednom razdoblju, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

 

8. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

 

8.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene

ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te da li je potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.

 

10.Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je sredinom 2007. godine zaključio Ugovor o kreditu sa tuženikom sa namjenom kupovine vozila Opel, te su ga iz Auto kuće uputili na Raiffeisenbank, došao je u banku, primio ga bankar i objasnio mu da je u tom trenutku sklapanje kredita u švicarcima povoljno i sigurno. To je bilo dosta davno i koliko se sjeća bankar s kojim je sklopio ugovor nije mu objasnio rizike vezane za sam ugovor, to je tada po njegovim riječima bilo najsigurniji  kredit sa najpovoljnijom kamatom. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je zaposlen u policiji, na tom radnom mjestu je zaposlen od 1992. godine. Nadalje navodi da nema obrt niti je član trg.društva. Ugovor o kreditu je pročitao ali napominje da se radilo o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora. Tužitelj nadalje navodi da mu je prilikom otplate kredita početna rata kredita bila oko 1.300,00 kn dok je kasnije narasla do preko 2.000,00 kuna, te ističe da je znao da će mu rata kredita za ovoliko porasti sigurno ne bi sklopio takav ugovor. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu u banci nije mu objašnjen značaj valutne klauzule, kao niti rizici, niti on o ovom pojmu ima saznanja.

 

10.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju stambenog objekta.

 

10.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

 

11. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

 

12. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

 

13. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

 

14. Analizirajući sporne odredbe čl.1 i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.211,71 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 1 i 7. nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

14.1. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 1. i 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 1. i 7. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

 

14.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 1. i 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.

 

15. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku L. B. iz O., koja u svom nalazu navodi da je tuženik kredit je odobrio u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 21.211,71 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 5,49% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% anuitet je iznosio 304,71 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 14. kolovoza 2007. godine od 4,464621 iznosi 1.360,41 kuna.

 

16. Vještak nadalje navodi da je ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 28.598,99 kuna. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 369,45 kuna. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 28.229,54 kuna.

 

17. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 25. travnja 2022. uskladio sa nalazom vještaka, podneskom od 22. svibnja 2023. tužitelj svoje potraživanje specificira iskazivanjem utuženoga iznosa i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije dok je tuženik isticao primjedbe na nalaz vještaka, međutim iste su pravne prirode.

 

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka L. B. cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 3.795,74 €/28.598,99 kn1, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. svibnja 2023.

 

19. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 3.795,74 €/28.598,99 kn1, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužiteljica je kao dokaz da je preplatila iznose predložila vještačenje kojim je to i utvrđeno. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose utvrđene vještačenjem kojima je tužiteljica platila manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).

 

20. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

 

21.Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

 

22.Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 27. travnja 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

 

              23. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

 

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.928,73 eura/14.532,00 kuna1. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda (7.10.2021., i 22.05.2023.) svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 3 obrazložena podneska (od 11.5.2021., 25.4.2022., i 22.5.2023.) svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 1.99 EUR-a/15,00 kuna1, iznosi 1.194,51 EUR-a/9.000,00 kuna1 što uz 25% PDV-a u iznosu od 298,63 eura /2.250,00 kuna1, te uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-a / 2.000,00 kuna1, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 169,88 EUR-a /1.280,00 kuna1, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.928,73 eura/14.532,00 kuna1.

 

24.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužiteljici priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

 

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

 

U Vinkovcima, 20. lipnja 2023.godine.

                                                                                                                           Sudac

                                                                                                         Ivana Božić Pišćak

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

Dostaviti:

1. S. H., odvj. iz Osijeka, – punomoćnik tužitelja

2. odvjetnici iz OD G.& G. d.o.o. Z. – punomoćnik tuženika