Poslovni broj 45 Gž R-1623/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 45 Gž R-1623/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. I. iz S.1, OIB: …, zastupane po punomoćnicima M. J. i V. J., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. J. i V. J. sa sjedištem u S.2, protiv tuženika bolnice d. I. P. S.2, sa sjedištem u S.2, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-934/2021-7 od 3. ožujka 2022., 20. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-934/2021-7 pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.453,62 kuna/591,10 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama i pod točkom II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.453,62 kuna/591,10 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

           Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kuna/290,33 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.453,62 kuna/591,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama i pod točkom II. izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje:ZPP) i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, stoga ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.453,62 kuna/591,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama i pod točkom II. izreke, jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

 

6. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od ožujka 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 4.453,62 kuna/591,10 eura.

 

8. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio:

        - da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju i to na radnom mjestu medicinske sestre, tehničara na temelju Ugovora o radu od 15. ožujka 1996. (list 7-8 spisa)

        - da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna/678,06 eura i po osnovici od 5.211,02 kuna/691,62 eura

- da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika potpisivanjem Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 13. srpnja 2020. (list 64 spisa, dalje u tekstu Sporazum)

 

9. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je mjerodavno sljedeće:

       - da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009.,

       - da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim Dodatkom je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma: da je odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

       - da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.,

       - da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, s time da je u članku III. utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna/718,74 eura nakon što službeni pokazatelji zavoda Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

        - da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, s time da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

        - da je odredbom čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna/ 718,74 eura bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

        - da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu; da su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane zavoda (dalje: DZS) objavljen 4. prosinca 2015.

 

10. Na temelju naprijed navedenog, osobito činjenice da je odredbom čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna/ 718,74 eura bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto, te da je DZS dana 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., dok je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015., valja zaključiti da tužiteljici pripada pravo na razliku plaće od 1. prosinca 2015. (jer je to mjesec u kojem su službeni pokazatelji DZS-a ukazali na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno).

 

11. Također valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

                 "1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

             2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

            Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).“

 

12. Nadalje, odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09 i 129/09) je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

 

13. Odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.

 

14. Ovdje valja reći kako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

 

15. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

16. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

17. Pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10 – dalje TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom čl. 51. st. 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

18. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenoj fazi postupka sporno je postoji li obveza tuženika isplatiti tužiteljici utuženi iznos po osnovi razlike plaće u iznosu od 4.453,62 kuna/591,10 eura, budući je tuženik dostavio u spis Sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelja od 13. srpnja 2022., navodeći kako je u čl. 6. Sporazuma tužiteljica potvrdila da prema tuženiku nema nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa.

 

19. Naime, odredom čl. 203 čl. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18– dalje: ZOO) propisano kako obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

              U čl. 6. Sporazuma tužiteljica i tuženik su ugovorili kako utvrđuju da nakon podmirenja obveza iz čl. 3., 4. i 5. Sporazuma jedna prema drugoj nemaju nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizašla iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu od 15. ožujka 1996.

              Međutim, u čl. 3. Sporazuma ugovoreno je kako do dana prestanka Ugovora o radu radnica ima pravo na plaću u visini određenoj čl. 9. Ugovora o radu, odnosno na naknadu plaće.

 

20. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako tužiteljica na temelju čl. IX Ugovora o radu od 15. ožujka 1996. ima pravo na plaću radnog mjesta na koje je raspoređena, te ima pravo i na uvećanja plaće koja joj pripadaju u skladu s Kolektivnim ugovorom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu razliku s obzirom da je poslodavac u utuženom razdoblju obračunavao plaću po manjoj osnovici, stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako se tužiteljica odrekla potraživanja koje je predmet ovog spora.

 

21. Suprotno žalbenim navodima, potpisani Sporazum o otkazu ugovora o radu ne predstavlja Sporazum o otpustu duga koji bi vezao tužiteljicu i utjecao na osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica nije odustala od svog potraživanja pozivajući se na odredbu čl. 206. ZOO-a, budući u trenutku potpisivanja Sporazuma, nije znala za navedena potraživanja, sukladno čemu se istih nije mogla niti odreći.

 

22. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku samo paušalno, međutim, pravilna je odluka prvostupanjskog suda koja se temelju na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022). Tuženik nije uspio u sporu pa je pravilno sud prvog stupnja pod točkom II. izreke pobijane presude naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

 

23. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 20. lipnja 2023.

 

 

                                                                                                                                                        Sutkinja

                                                                                                               Sanja Joka Umićević, v.r.