1

Poslovni broj: 31 Gž-2235/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2235/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB …, S., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u R., protiv tuženika Z. d.o.o., OIB …, V.1, zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u V.2, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-144/2020-23 od 2. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-144/2020-23 od 2. ožujka 2023. godine.

 

II              Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se pred Financijskom agencijom u R. vodi pod posl. brojem Ov-4948/2009, a temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku D. P. iz R. dana 31.3.2009. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju čitav novčani iznos koji mu je u ovršnom postupku opisanom u točki I., neosnovano zaplijenjen s bankovnih računa, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični zajedno sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st.2., 8. i 9. ZOO, a koja teče od presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju tuženom naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude žali se tužitelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je ovaj sud našao da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena ta, a i druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužitelj upućen zaključkom ovoga suda od 14. siječnja 2020., posl. br. Ovr-1547/2019 pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st.1. točka 11., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona;

- da je tuženik pravodobno pred FINA-om pokrenuo postupak izravne naplate 25. ožujka 2011. temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku D. P. iz R. od 31. ožujka .2009. ;

- da se u konkretnoj situaciji ima primijeniti petogodišnji zastarni rok budući da se radi o zadužnici sastavljenoj prije 1. siječnja 2011. i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika;

-da je tuženik 6. studenog 2019. ponovno pokrenuo postupak prisilne naplate.

 

7. Prvostupanjski sud navodi da odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/1, dalje: ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

8. Nadalje, odredbom članka 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stavkom 3. istog članka propisano je kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Stavkom 4. je propisano kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, dok stavak 5. propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U stavku 6. propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

 

9. Sud smatra da je time što je tuženik, kao ovrhovoditelj 25. ožujka 2011. pokrenuo postupak izravne naplate podnošenjem zahtjeva za naplatu FINI došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 2018. kada je Financijska agencija navedeno rješenje isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Kako od 2018. do 6. studenog 2019., kada je ponovno podnesen zahtjev FINI za naplatu protiv tužitelja, nije protekao zastarni rok od pet godina, valjalo je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom ovrhe koja se pred FINOM u R. vodi pod posl. brojem Ov-4948/2009, a temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku D. P. iz R. od 31. ožujka 2009. odbiti kao neosnovan.

 

10. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje prvostupanjske presude.

 

11. Na navode žalbe valja reći da u odredbama ranije važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10 i 112/12) jedino je u odredbi čl. 18. st. 2. tog zakona bila propisana situacija kada agencija prestaje s izvršavanjem upisanih osnova za plaćanje a to je kada agencija utvrdi da su zatvoreni svi računi ovršenika te da ovršenik ni u jednoj banci nema oročenih novčanih sredstava, a što ovdje nije slučaj.

 

12. Donošenjem novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18 – dalje: Novi Zakon) a koji je stupio na snagu 27. srpnja 2018. godine člankom 11. st. 1. propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje iz koje su zadovoljeni navedeni uvjeti.

 

13. Člankom 33. st. 1. propisano je da je agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje su na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavale uvjete iz čl. 12. st. 1. tog zakona, dakle, agencija nije bila dužna postupiti po odredbi čl. 12. st. 1. Novog Zakona prije nego što je ta odredba unijeta u taj zakon i stupila na snagu, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zastara ponovo počela teći dana 6. studenog 2019. godine kad je ponovo podnesen zahtjev agenciji za naplatu protiv tužitelja dok je prekid zastare trajao sve do 4. kolovoza 2018. godine kada je sukladno gore citiranim odredbama čl. 12. i 33. Novog Zakona agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje.

 

14. Dakle, do prestanka postupanja agencije nije došlo zbog razloga koji bi se mogli pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovom računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na gore opisani način, kao što na navode žalbe valja reći da o dispoziciji ovrhovoditelja, ovdje tuženika ovisi kojim će sredstvom i na kojem predmetu prisilnim putem ostvariti svoju tražbinu pa stoga nije pravno odlučno to što ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u situaciji kada nije bilo novčanih sredstava na računima tužitelja nije pokušao prisilno ostvariti svoju tražbinu drugim sredstvom i na drugom predmetu.

 

15. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

16. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

             

U Zagrebu, 20. lipnja 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

                       Vanda Senta, v.r.