1

Poslovni broj: 31 Gž-685/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-685/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. C., iz Č., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., protiv prvotuženika P. B. e. sa sjedištem u Republici A., K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., drugotuženice A. T. iz Č., B., OIB: …, trećetuženika V. T. iz Č., B., OIB: … i četvrtotuženika T. T. iz Č., B., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-26/2022-14 od 11. studenog 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-26/2022-14 od 11. studenog 2022. godine.

 

II              Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

              "I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja K. C., iz Č., OIB: … koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj: Ovr-779/2019-8 od 21.1.2020. na nekretnini čkbr. 903/31 naziva Š. U. L. površine 1482 čhv., upisana u zk. ul. 1782 k.o. V. kod Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadokande troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužitelju K. C., iz Č., OIB: …, V. da 2.tuženiku P. B. e., OIB … K., nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn1/829,52 EUR (slovima: šest tisuća dvjesto pedeset kuna/osamsto dvadeset devet EUR i pedeset dva centa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, 11. studenog 2022. pa sve do isplate, u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 625,00 kn odbija."

 

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud navodi da među strankama nije sporno:

-da je kod ovog suda u tijeku ovršni postupak između prvotuženika kao ovrhovoditelja te drugo, treće i četvrtotuženika kao ovršenika u kojem je tužitelj treća osoba, koji postupak se vodi pod brojem Ovr-779/2019., a radi naplate novčane tražbine tuženika na novčanim sredstvima i nekretninama drugo treće i četvrtotuženika kao ovršenika u tom postupku.

- da je Zaključkom ovršnog suda u predmetu pod posl.br.: Ovr-779/2019-47 od 3. siječnja 2022. tužitelj kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje 1.tuženika i ovršenika, ovdje 2., 3. 4.tuženika, radi proglašenja da nije dopuštena ovrha na nekretnini čkbr. 903/31 šuma u L. sa 1482 čhv, upisana u zk. ul. 1782 k.o. V. određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-779/2019-8 od 21. siječnja 2020.

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj: Ovr-779/2019 da je I. tuženik 20.12.2019. zbog nepodmirenog dugovanja koje proizlazi iz Ugovora o otplati kredita broj … solemniziranog po javnom bilježniku u V. B. Š. 3. studenoga 2011. koji predstavlja ovršnu ispravu, sklopljenog između prvotuženika kao davatelja kredita te A. T., V. T. i T. T., ovdje tuženika te ovršenika u ovršnom postupku kao korisnika kredita, na temelju kojeg 1. tuženik radi namirenja dospjelih nepodmirenih obveza na istog ugovora može provesti neposrednu prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini korisnika kredita, kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku u skladu s odredbama Ugovora o kreditu pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje 2., 3. i 4. tuženika na nekretninama i računima, da je 1.tuženik uz navedeni prijedlog dostavio i mjerodavne zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine iz kojih je vidljivo vlasništvo 2. i 3. i 4.tuženika te da u zemljišno knjižnom izvatku za nekretninu koja je predmet ovog postupka nema zabilježbi koje bi ukazivale na to da da je vlasništvo 3.ovršenika, ovdje 4.tuženika sporno, da je ovršni sud prijedlog za ovrhu usvojio donošenjem Rješenje o ovrsi poslovni broj: 27 Ovr-779/2019-8 od 21. siječnja 2020. nakon čega je na toj nekretnini pod brojem Z-1190/2020 22. siječnja 2020. upisana zabilježba ovrhe po tom Rješenju o ovrsi, da je tužitelj na ročištu održanom u ovršnom postupku 4. studenoga 2021. kao treća osoba izjavio prigovor u odnosu na nekretninu čkbr. 903/3 šuma u l. upisana u zk. ul. 1782 k.o. V. u kojem navodi da je ta nekretnina njegovo vlasništvo, da ju je njegov pokojni otac kupio na temelju kuporodajnog ugovora od 25. lipnja 2001. od A. H., da je u posjedovnom listu njegov otac zaveden kao posjednik iste, nakon čega ju je on naslijedio od svog pokojnog oca na temelju rješenja o nasljeđivanju kao vanknjižno vlasništvo te da je tužitelj kao treća osoba u ovršnom postupku zaključkom ovršnog suda od 3. siječnja 2022. upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja da ovrha nije dopuštena na navedenoj nekretnini za koju tvrdi da je njegovo vlasništvo.

- čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga od 23.2.2022. da je kao vlasnik predmetne nekretnine čkbr. 903/3 šuma u l. upisane u zk. ul. 1782 k.o. V. i nadalje upisan 4.tuženi T. T.

- čitanjem Kupoprodajnog ugovora od 25. lipnja 2001. da je prednik tužitelja, njegov otac M. C. kupio od A. H. nekretninu koja je predmet ovog postupka te da ga je isti kao prodavatelj nekretnine ovlastio da na temelju tog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva.

- čitanjem Rješenja o nasljeđivanju izdanog od strane javnog bilježnika u V. L. M. broj O 10/18-6, UPP-OS-6/18 od 19. siječnja 2018. te spisa predmeta O-10/18. koji je priklopljen ovršnom spisu poslovni broj: Ovr-779/2019 da je tužitelj predmetnu nekretninu čkbr. 903/3 šuma u l. upisana u zk. ul. 1782 k.o. V., naslijedio kao izvanknjižno vlasništvo iza pokojnog oca M. C.

 

5. Prvostupanjski sud navodi da za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 93/14, 73/17, 13/20 i 114/20) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/2015, pročišćeni tekst i NN 94/2017, Ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst)". Prema čl. 84. st. Ovršnog zakona, zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, a promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika, sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo. Prema čl. 30. st. 1. i 2. ZV pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, a u tim granicama vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Prema čl. 114. tog zakona vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema člankom 120. tog zakona vlasništvo na nekretninama se stječe upisom u zemljišnu knjigu. Prema čl. 122. tog zakona smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Prema čl. 159. tog zakona vlasništvo se može steći i dosjelošću, a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. tog zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Nadalje prema čl.130. st.1. tog zakona tko stekne vlasništvo temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis svoga prava u zemljišnoj knjizi, a prema st. 2. tog članka vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano.

 

6. Dakle, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj  na spornoj nekretnini nije bio upisan kao vlasnik u vrijeme upisa zabilježbe ovrhe, da je tužitelj sam a i putem svojih pravnih prednika a na temelju kupoprodajnog ugovora svog pokojnog oca s A. H. od 25. lipnja 2001. godine kao zakonit, istinit i pošten posjednik protekom deset godina, dakle 2011. godine stekao vlasništvo dosjelošću na predmetnoj nekretnini te da prednik tužitelja a niti tužitelji kao izvanknjižni vlasnici nisu iskoristili svoje pravo iz čl. 130. st. 2. ZV da to svoje pravo upišu u zemljišnoj knjizi, pa kako tužitelj nije dokazao nesavjesnost ovrhovoditelja a prvotuženik kao ovrhovoditelj je pokrenuo ovrhu u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i ne znajući da ono što je u njoj upisano različito od izvanknjižnog stanja, to prvostupanjski sud odbija tužitelja s traženom pravnom zaštitom jer predmetna nekretnina može biti predmet ovrhe jer tužiteljevo pravo vlasništva stečeno na temelju zakona ne sprječava provedbu ovrhe.

 

7. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i u svemu dostatno obrazloženje iz prvostupanjske presude koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

 

8. Odgovara da po odredbi čl. 122. st. 1. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ovog zakona.

 

9. Po stavku 2. tog članka, stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

 

10. Tužitelj nije ama baš ničim dokazao nedostatak dobre vjere kod prvoovršenika koji je pokrenuo ovršni postupak na temelju izvatka iz zemljišne knjige u kojoj je na nekretnini koja je predmet ovrhe kao vlasnik bio upisan ovdje četvrtotuženik, a vezano uz navode žalbe da je prvotuženik trebao iskazivati izvanknjižno stanje, valja ukazati na stavak 3. odredbe čl. 122. ZV prema kojoj nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

11. Prvostupanjski sud je, a u skladu s činjeničnim navodima tužbe i utvrđivao da li tužitelj ima kakvo pravo koje sprječava ovrhu te je i utvrdio da je tužitelj sam a i putem svojih pravnih prednika kao zakoniti pošten i istinit posjednik dosjelošću, dakle, na temelju zakona stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, međutim, tužitelj, iako ga na to ovlašćuje odredba čl. 130. st. 1. ZV to svoje pravo nije upisao u zemljišnim knjigama a u kojem slučaju se ovrha ne bi ni mogla provesti na predmetnoj nekretnini.

 

12. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).             

             

U Zagrebu, 20. lipnja 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

                       Vanda Senta, v.r.