Poslovni broj: 31 Gž-684/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-684/2023-2

 

 

R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tužene Z. b. d.d., Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1626/2019 od 12. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2023. godine

 

r i j e š i o   j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1626/2019 od 12. srpnja 2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj … od 7.12.2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora i članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 61.511,11 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi na iznos od:

420,12 kn 13.8.2008.

420,15 kn 11.9.2008.

420,18 kn 14.10.2008.

420,21 kn 11.11.2008.

420,23 kn 12.12.2008.

420,26 kn 12.1.2009.

420,28 kn 11.2.2009.

420,30 kn 10.3.2009.

420,32 kn 14.4.2009.

420,34 kn 12.5.2009.

420,35 kn 12.6.2009.

420,36 kn 10.7.2009.

776,13 kn 10.8.2009.

776,22 kn 11.9.2009.

776,31 kn 12.10.2009.

776,39 kn 12.11.2009.

776,46 kn 14.12.2009.

776,54 kn 11.1.2010.

776,62 kn 10.2.2010.

776,68 kn 11.3.2010.

776,74 kn 13.4.2010.

776,79 kn 17.5.2010.

776,85 kn 10.6.2010.

776,91 kn 12.7.2010.

776,95 kn 12.8.2010.

777,00 kn 10.9.2010.

777,03 kn 11.10.2010.

777,06 kn 10.11.2010.

777,10 kn 14.12.2010.

777,12 kn 11.1.2011.

777,14 kn 11.2.2011.

777,16 kn 10.3.2011.

777,17 kn 10.4.2011.

777,17 kn 10.5.2011.

777,17 kn 10.6.2011.

777,17 kn 12.7.2011.

680,60 kn 10.8.2011.

680,58 kn 10.9.2011.

680,53 kn 10.10.2011.

680,49 kn 10.11.2011.

680,45 kn 10.12.2011.

680,39 kn 10.1.2012.

680,34 kn 10.2.2012.

680,28 kn 10.3.2012.

680,22 kn 13.4.2012.

680,15 kn 10.5.2012.

680,08 kn 10.6.2012.

679,99 kn 13.7.2012.

679,91 kn 10.8.2012.

679,82 kn 14.9.2012.

679,74 kn 10.10.2012.

679,64 kn 10.11.2012.

679,53 kn 10.12.2012.

679,42 kn 10.1.2013.

679,31 kn 10.2.2013.

679,19 kn 10.3.2013.

679,07 kn 10.4.2013.

678,94 kn 10.5.2013.

678,81 kn 10.6.2013.

678,67 kn 10.7.2013.

693,54 kn 12.8.2013.

693,39 kn 10.9.2013.

693,23 kn 10.10.2013.

693,08 kn 10.11.2013.

692,92 kn 13.12.2013.

692,74 kn 10.1.2014.

606,92 kn 10.2.2014.

606,73 kn 11.3.2014.

606,54 kn 10.4.2014.

606,34 kn 10.5.2014.

606,14 kn 10.6.2014.

605,94 kn 10.7.2014.

509,72 kn 10.8.2014.

509,51 kn 13.9.2014.

509,29 kn 11.10.2014.

509,07 kn 11.11.2014.

508,84 kn 10.12.2014.

508,61 kn 12.1.2015.

449,83 kn 12.2.2015.

449,60 kn 10.3.2015.

449,36 kn 10.4.2015.

449,12 kn 11.5.2015.

448,88 kn 10.6.2015.

448,62 kn 10.7.2015.

394,03 kn 10.8.2015.

393,79 kn 10.9.2015.

393,54 kn 10.10.2015.

393,28 kn 10.11.2015.

393,02 kn 10.12.2015.

392,75 kn 10.1.2016.

320,78 kn 11.2.2016.

320,54 kn 10.3.2016.

320,29 kn 12.4.2016.

320,03 kn 10.5.2016.

319,78 kn 10.6.2016.

319,51 kn 11.7.2016.

283,80 kn 10.8.2016.

283,55 kn 10.9.2016.

283,29 kn 10.10.2016.

283,04 kn 10.11.2016.

282,77 kn 10.12.2016.

282,51 kn 10.1.2017.

205,16 kn 10.2.2017.

204,94 kn 10.3.2017.

204,70 kn 10.4.2017.

204,47 kn 10.5.2017.

204,23 kn 10.6.2017.

204,00 kn 10.7.2017.

117,27 kn 10.8.2017.

117,09 kn 10.9.2017.

116,91 kn 10.10.2017.

116,73 kn 10.11.2017.

116,54 kn 12.12.2017.

116,35 kn 10.1.2018.

51,33 kn 10.2.2018.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.750,00 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

             

3. Žalba je osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud navodi da su stranke dana 7. prosinca 2007. godine sklopile ugovor o kreditu kojem je ovdje tužitelju tužena kao banka odobrila kunski iznos kredita, pa sud prvog stupnja temeljem relevantnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i 79/07 – dalje: ZZP) te Direktive Vijeća 93/13/EEZ utvrđuje ništetnim i bez pravnog učinka odredbu ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnoj stopi kreditora te temeljem čl. 1011. u vezi čl. 1015. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) dosuđuje tužitelju iznose kao pod točkom 2. izreke.

 

5. Prije svega valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari proizlazi da u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,25 % godišnje do povećanja te kamatne stope je dolazilo sve do 2018. godine a prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka je sudio pozitivnu razliku u visini kamate u anuitetu kojeg je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na kamatu u anuitetu kojeg je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.

 

6. Međutim, načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora može nadomjestiti voljnom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa kojim se na jasan način dopunjavaju ili mijenjaju odredbe ugovora. Pritom ovaj sud ukazuje na propise koji bi u ovoj pravnoj stvari bili relevantni.

 

7. Prije svega valja ukazati na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/12) i to čl. 5. kojim se iza članka 11. dodao članak 11.a kojim je propisano da ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je vjerovnik dužan učiniti, s tim da sukladno st. 6. toga članka, na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu tog zakona primjenjuje se odredba st. 5. tog članka, s tim da po st. 5. tog članka, ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope (a što se ovdje izgleda nije dogodilo obzirom na vrijeme stupanja na snagu relevantnih odredbi tog zakona), vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju petnaest dana prije njihove provedbe. U roku od 3 mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač je imao pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita, dok je čl. 7. tog zakona iza čl. 20. dodan čl. 20.a kojim je propisano da EKS sukladno tom zakonu ne može priječi ograničenja visine kamatnih stopa utvrđene ZOO.

 

8. Sukladno čl. 16. tog zakona odredbe čl. 5. i 7. tog zakona stupile su na snagu 11. siječnja 2013. godine.

 

9. Nakon toga donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 143/13) te je čl. 3. st. 5. tog zakona propisano da za sve postojeće ugovore o kredite sklopljene do stupanja na snagu tog zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročnoposljedične veze, vjerovniku  skladu s tim člankom, mora definirati parametar te su navedene i varijabile po kojima to može učiniti (libor, euribor i dr) kao i fiksni dio kamatne stope i razdoblje promjene kamatnih stopa pri čemu su osobito propisane situacije kada se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi

 

10. Pritom, valja ukazati i na odredbu čl. 13. tog zakona, prema kojoj čl. 3. tog zakona u dijelu koji se odnosi na čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09 i 112/12) primjenjuje se na sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datuma sklapanja ugovora o kreditu.

 

11. Po st. 2., za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročnoposljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametara i fiksne marže, kao i razdoblje promjene kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014. godine.

 

12. Stoga je potrebno utvrditi, a i dati jasne razloge da li je tuženik, a što je osobito tvrdio u svom odgovoru na tužbu, a nakon što su gore navedeni propisi stupili na snagu, izvršio sukladno tim zakonskim odredbama promjenu kamatne stope, jer ukoliko i je, onda tužitelj ne bi imao pravo na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu pravo potraživati i razliku između prvotno ugovorene kamatne stope i onu koju je tuženik obračunavao sukladno gore citiranim propisima.

 

13. Ovaj sud ukazuje na pravno stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/18 od 19. ožujka 2018. godine u kojem je naznačeno da odredba o LIBOR-u kao parametru za izračun promjenjivog dijela kamatne stope u konkretnom ugovoru, kao i u svim potrošačkim ugovorima tuženika koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu a sklopljeni su prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/12), nakon stupanja na snagu Općih uvjeta promjenjivih kamata u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama, je zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZPK/12. Definiranjem LIBOR-a kao parametra koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, banka je stekla pravo taj parametar uvrstiti u ugovor umjesto ništetnih odredbi čl. 2. i 7. ugovora prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama, međutim samo definiranje LIBOR-a nije samo po sebi dovelo do dopune ugovora. Naime, istaknuto je da se ne može smatrati valjanom ponuda za dopunu ništetne odredbe, kad je umjesto odredbe prema kojoj je ukupna početna kamatna stopa (fiksni dio plus varijabilni dio), iznosi 4,90%, potrošaču ponuđena opcija prema kojoj "kamatna stopa po vašem stambenom kreditu broj … na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 5,75% a prema novim uvjetima određivanje kamatne stope sastoji se od varijabilnog dijela koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0,065 postotnih poena, i fiksnog dijela koji iznosi 6,485 postotnih poena.

 

14. Stoga banka nije na temelju obavijesti navedenog sadržaja u svoju korist uspostavila pravo potraživati kamatnu stopu po 5,75% s primjenom od 1. siječnja 2013. godine, pa je naplatom kamatne stope po višoj od 4,90% u razdoblju nakon 1. siječnja 2013. pa do 1. siječnja 2014. godine dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu.

 

15. Polazeći od gore iznesenog pravnog stajališta ipak valja reći da je ovdje situacija donekle drugačija iz razloga što je u ugovoru ugovorena početna kamatna stopa od 5,25% (bez naznake u kojem dijelu je to fiksni a u kojem dijelu varijabilni dio), da iz obavijesti o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013. godine proizlazi da se ne mijenja visina kamatne stope koja je zatečena  na dan 31. prosinca 2012. godine (a to je bila tada kamatna stopa od 6,95% u odnosu na početno ugovorenu od 5,25%) s tim da takva kamata po stopi od 6,95% odnosi se na varijabilni dio koji iznosi 2,26000 postotnih poena i fiksnog dijela koji iznosi 4,69000 postotnih poena.

 

16. Dakle, za razliku od predmeta u kojem je Vrhovni sud RH zauzeo gore pravno stajalište ovdje je novoodređena kamatna stopa počam od mjeseca siječnja 2013. godine se sastojala od fiksnog dijela od 4,69000 postotnih poena koji je manji od početno ugovorene kamatne stope od 5,25%, dakle, početno je ugovorena stopa makar u njoj nije naznačeno koji je dio fiksni a koji je varijabilni mogla je i sadržavati fiksni dio od 4,69000 postotnih poena.

 

17. Dakle, u ovom predmetu je situacija drugačija nego u predmetu gdje je VSRH zauzeo pravno stajalište jer tamo je već fiksni dio novoodređene kamate počam od mjeseca siječnja 2013. godine bio veći od početno ugovorene kamatne stope.

 

18. Stoga je u nastavku postupka potrebno da sud ocijeni da li je tuženik u primjeni ZID ZPK/12, a kasnije i u primjeni čl. 4. ZID ZPK/13 postupao sukladno tim zakonskim odredbama.

 

19. Obzirom na pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, a obzirom da se radi o kunskom ugovoru o kreditu a u kojem slučaju sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude (vezano uz to, kao i druga pravna sporna pitanja ovaj sud ukazuje na presudu VSRH Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023. godine) potrebno je ocijeniti obzirom na tvrdnje tužitelja da je on potrošač da li je potrebno saslušati tužitelja, a što je i on sam predložio, na okolnost da li je u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj imao svojstvo potrošača, makar valja reći da je taj ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba a iz čl. 6. ugovora o kreditu je razvidno da je namjena kredita kupnja stana.

 

20. Obzirom da tuženik u tijeku postupka nije niti tvrdio da se ne radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu tada se sukladno čl. 96. st. 2. ZZK smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, a zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, ali valja reći da ukoliko trgovac tvrdi da se je kod takvih ugovora pregovaralo, tada je on dužan to dokazati, a tuženik u tijeku postupka nije predložio ni jedan dokaz, na primjer saslušanje djelatnika s kojim je tužitelj sklapao ugovor o kreditu.

 

21. Glede žalbenih navoda koji se odnose na odredbu čl. 100. ZZP, po kojoj ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive valja reći da se radi o zahtjevu transparentnosti za prodavatelja robe ili pružatelja usluge koji se koristi ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (a po utvrđenju prvostupanjskog suda nisu se vodili).

 

22. Pritom valja reći da obveza transparentnosti ugovornih odredbi ne može se ograničiti isključivost na razumljivost tih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini nego da, naprotiv s obzirom na to da se sustav zaštite uspostavljen Direktivom temelji na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, osobito u pogledu razine obaviještenosti, navedenu obvezu jasnog i razumljivog sastavljanja ugovornih odredbi i, slijedom toga (obvezu) transparentnosti koja se utvrđuje Direktivom treba shvatiti u širem smislu, a što znači da se potrošačima moraju pružiti jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim implikacijama/posljedicama prije sklapanja ugovora da bi on na osnovu takvih informacija donio odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koji su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga.

 

23. Dakle, potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svoga kredita. U slučaju kada se na temelju prirode ugovorne odredbe od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva pružanje određenih informacija ili objašnjenja sklapanja ugovora, a što ovdje jeste obzirom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisno o odluci banke i bez navođenja bilo kakvih kriterija na temelju kojih se mijenja kamatna stopa, tada je teret dokazivanja da su potrošačima pružene potrebne informacije na tuženiku, a tuženik u ovom predmetu nije predložio dokazni prijedlog, na primjer saslušanje svog djelatnika iz kojeg bi saslušanja eventualno proizlazilo da su takve informacije date, a niti je predložio saslušanje tužitelja na te okolnosti.

 

24. Dakle, kako je za sada činjenično stanje pogrešno utvrđeno to je temeljem čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

25. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

 

U Zagrebu, 20. lipnja 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

      Vanda Senta, v.r.