Poslovni broj 13 Gž-687/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž-687/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice R. Ć.1 iz D., OIB: …, 2. tužitelja R. Č.2, S., B. i H., OIB: …, 3. tužiteljice S. Ć. iz D., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku H. T., odvjetniku iz D., protiv 1. tuženika A. b. d.d. iz Z., OIB: …, 2. tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Z. te 4. tuženika V. L., M., OIB …,M., B. i H., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-458/2016 od 15. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-458/2016 od 15. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke presuđeno je da se prihvaća tužbeni zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja u dijelu koji glasi da se proglašava nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-471/2005 u odnosu na dva stana koja se nalaze u prizemlju na čest. zgr. 89 izgrađene na čest. zem. 240 z.ul 42 k.o. G. koji stanovi, a kao posebni dijelovi nekretnine su povezani sa odgovarajućim dijelovima cijele nekretnine. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1.,2. i 3. tužitelja u dijelu da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem pod poslovnim brojem Ovr-471/2005 u odnosu na ostatak nekretnine čest. zgr. 89 izgrađene na čest. zem. 240 z.ul 42 k.o. G. upisane kod Općinskog suda u Dubrovniku u zemljišnoj knjizi za k.o. G. zul.42, dok je pod točkom III. izreke odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. žali se 2. tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba 2. tuženika je osnovana.

 

4. Predmet postupka je zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-471/2005, te su isti rješenjem toga suda broj Ovr-471/05 od 10. kolovoza 2001. upućeni na pokretanje ovog postupka.

 

5. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je;

- da iz spisa Ovr-471/05 (sada Ovr-834/07) proizlazi da se vodi postupak po prijedlogu ovrhovoditelja tada H. A. A. B. d.d. (sada A. b. d.d.) protiv ovršenika V. L. temeljem zadužnice ovjerene pred Javnim bilježnikom N. V. iz D. kojom je bila osigurana tražbina H. A. A. B. d.d. iz Ugovora o kreditu broj … u kunskoj protuvrijednosti 60.900,00 EUR radi naplate novčane tražbine po tom ugovoru od 656.360,32 kuna ovrhom na nekretninama ovršenika i to V. L. čest. zem 89. i čest.zem. 240 k.o. G., te da je pod Z-2473/02 zabilježeno tečenje spora pod P-1481/01 između F. Ć. i N. P., te da su rješenjem Ovr-471/05 spojeni ovosudni postupci Ovr-471/05, Ovr-3021/05 (P. d.d. protiv V. L.) i Ovr-760/06 te se nastavio voditi pod Ovr-471/05;

- da su F., R. i Š. Ć., kao treće osobe u postupku Ovr-3021/05 (kasnije Ovr-471/05) rješenjem od 10. kolovoza 2011. upućeni pokrenuti parnicu jer su prigovorile da imaju pravo na nekretninama na kojima je određena ovrha budući da opravdanost prigovora nisu dokazale pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili na temelju općepoznatih činjenica ili primjenom pravila o zakonskim predmnjevama;

- da treće osobe ovdje tužitelji u prigovoru u ovršnom postupku (još Ovr-3021/05), a kasnije u tužbi u bitnome navode da su izvanknjižni suvlasnici predmetne nekretnine čest.zgr.89. i čest.zem. 240 k.o. G. na kojoj je određena ovrha u postupku ovog suda Ovr-471/05 te da su zaključkom Ovr-834/2007 spojeni postupci Ovr-471/05 i Ovr-1992/06,Ovr-834/07, Ovr-676/12 i Ovr-758/13;

- da su se tijekom postupka tužitelji odrekli tužbenog zahtjeva u odnosu na 3. tuženika  V. L. d.o.o., te je donesena presuda na temelju odricanja P-458/2016 od 09. studenog 2020. koja je postala pravomoćna;

- da iz dostavljene odluke presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž-651/2019 i Gž-652/19 pod 31. srpnja 2019. i to toč. II izreke presude proizlazi da su ovdje 1., 2. i 3. tužitelji suvlasnici na jednake dijelove dva stana u prizemlju u čest. zgr.89 izgrađene na čest.zem. 240. zul. 42 k.o. G. koji stanovi kao posebni dijelovi nekretnine su povezani sa odgovarajućim dijelovima cijele nekretnine, koje su stekli dosjelošću, dok je toč. III odbijen zahtjev tužitelja 1 u ostalom dijelu kojim je zatraženo utvrđivanje prava vlasništva preostalog dijela zgrade čest. zem. 89. izgrađene na čest. zem. 240, zkul. 42 k.o. G.

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za k.o. G., k.č. 89 je uknjiženo pravo zaloga za dug u iznosu od 120.000,00 € na teret nekretnine L. V. uz uvjete iz Ugovora, a u korist P. b. Z., d. d.

 

6. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da budući da iz dostavljene odluke presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž-651/2019 i Gž-652/19 pod 31. srpnja 2019. proizlazi da su tužitelji suvlasnici na jednake dijelove dva stana u prizemlju u čest. zgr.89 izgrađene na čest. zem. 240. zul. 42 k.o. G. koji stanovi kao posebni dijelovi nekretnine su povezani sa odgovarajućim dijelovima cijele nekretnine, koje su stekli dosjelošću, da je u odnosu na te stanove u prizemlju čest. zem. 89. i čest. zem. 240. k.o. G. ovrha nedopuštena, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

 

7. Međutim, takvi se zaključci prvostupanjskog suda barem za sada ne mogu prihvatiti.

 

8. Odredbom čl. 55. st. 1. Ovršni zakon ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) koja je u ovom slučaju mjerodavna propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Dakle, da bi određena ovrha bila nedopuštena, potrebno je da treća osoba na predmetu ovrhe ima pravo koje sprječava ovrhu. Isto tako, odredbom čl. 56. st. 1. OZ propisano je, da će sud podnositelja prigovora, ako se ovrhovoditelj usprotivi istom, uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom. U tom slučaju, sud će o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.

 

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da sud prihvaća prigovor tužitelja da su dokazali opravdanost svog prigovora jer su dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine koja je predmet ovrhe –pravomoćnom presudom kojom je utvrđena ta činjenica.

 

10. Međutim, navedenom presudom, a kako to osnovano prigovara žalitelj, nije dokazano da ovrhovoditelj, kao savjesni stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, u kojima je ovršenik bio upisan kao samovlasnik nekretnine te je dopustio upis založnog prava na nekretnini u cijelosti, ne bi imao pravo naplate svoje tražbine iz vrijednosti te nekretnine.

 

11. Naime, za ocjenu nedopuštenosti ovrhe u okolnostima konkretnih činjenica (da tužitelji imaju valjani pravni temelj –za stjecanje prava vlasništva na predmetnim stanovima te da su u posjedu nekretnine još od 1980., a da je izostao modus stjecanja prava vlasništva – upis u zemljišne knjige, te da je uknjiženo pravo zaloga 2. tuženika za dug u iznosu od 120.000,00 € na teret nekretnine V. L.), odlučne su odredbe članka 122. ZV prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično  i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.), dok je stavkom 2. istog članka određeno da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Prema stavku 3. istog članka nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Gotovo na identičan način načelo povjerenja u zemljišne knjige propisano je člankom 8. ranije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - ispravak i 108/17 - dalje u tekstu: ZZK).

 

12. Isto tako, odredbom čl. 130. st. 2. ZV  propisano je da se vlasništvo stečeno na temelju zakona (što je i dosjelost na koji način tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine), ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi valja zaključiti da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja.

 

13. Dakle, i predmnijevano vlasništvo predstavlja pravo koje sprječava ovrhu, te i predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe, ali kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo (Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-4 od 22. veljače 2018. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1031/2020 od 21. listopada 2021.), a što  prvostupanjski sud nije utvrđivao kako to osnovano ističe žalitelj u žalbi.

 

14. Pri tome, valja napomenuti da kad je stjecatelj bio savjestan, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava treba dati 2. tuženiku koji se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2536/2014 od 5. srpnja 2017. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1867/12 od 29. listopada 2013.).

 

15. Slijedom navedenog, budući da za sada nisu utvrđene okolnosti nužne za ocjenu osnovanosti prigovora nedopuštenosti ovrhe, koje su istaknuli tužitelji kao treće osobe, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je valjalo temeljem odredbe čl. 370. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na tuženike u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. Pri tome valja napomenuti da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelji su upućeni u parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe protiv svih tuženika, budući je čl. 56. st. 1. OZ, propisano da se po prigovoru treće osobe, treća osoba upućuje na pokretanje parnice i to protiv stranaka u ovršnom postupku, slijedom čega je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u odnosu na sve tuženike.

 

17. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka pod točkom III. pobijane odluke.

 

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu sa stavovima izraženim u ovoj odluci te će ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, kao i one koje stranke eventualno predlože, te na temelju istih utvrditi predstavlja li eventualno tužiteljevo predmnijevano vlasništvo u konkretnom slučaju pravo koje sprječava ovrhu u smislu odredbe čl. 55. st. 1. OZ te da li je 2. tuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

 

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP. (točka II. izreke).

 

U Zagrebu 20. lipnja 2023.

 

             Predsjednica vijeća:

     Vlatka Fresl Tomašević, v.r.