Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 50 R-643/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 R-643/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz P., OIB: , zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V. i p. u R., protiv tuženika bolnice P. O. G. d. P. iz P., OIB , zastupanog po punomoćnici T. T., odvjetnici u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-30/2022-46 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-30/2022-46 od 31. ožujka 2023. u točkama I i III izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.568,43 eura/19.351,80 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u točki I izreke te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.886,72 eura/ 21.750,00 kn (točka I izreke) dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan (točka II izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti (točka III izreke).

 

2. Protiv navedene presude sadržajno u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

3. Žalba tuženika nije osnovana.

 

4. Predmet spora u ovoj stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima u redovnom i prekovremenom radu, dakle i blagdanom, kao i uvećanje plaće po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od prosinca 2015. do rujna 2018.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. I u ovom stadiju žalbenog postupka sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati, za koje tuženik tvrdi da su pogrešno obračunati, a posljedično tome sporan je i broj prekovremenih sati.

 

7. Odredbom čl. 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

 

8. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno čl. 51. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU/13) odnosno sukladno čl. 49. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, dalje KU/18).

 

9. Ujedno je odredbom čl. 47. st. 1 KU/13 odnosno čl. 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

 

10. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe čl. 59. KU/13 odnosno čl. 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

 

11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. vezano na zauzeo pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zaključeno je da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

 

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu koji se žalbom tužene osporava i u okviru razloga navedenih u žalbi, ovaj sud otklanja neosnovane žalbene navode tužene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer pravo na ostvarivanje povećane plaće proizlazi iz navedenih zakonskih odredbi, pri čemu se međusobno ne isključuju prava na povećanu plaću ostvarena po više od jedne od okolnosti navedenih u toj odredbi, već se mogu kumulirati. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće temeljem pripadajućih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada kao i za odgovarajući izračunu naknade plaće za dane godišnjeg odmora ili zbog privremene nesposobnosti za rad.             

 

13. Pri tome valja reći da je u ovoj pravnoj stvari pravomoćno utvrđena i tužiteljici dosuđena razlika plaće koju je tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici za razdoblje do prosinca 2015. zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose razlike plaće dok je za potraživanje tužiteljice od prosinca 2015. pa nadalje ukinuta prvostupanjska presuda uz obrazloženje da prvostupanjski sud prilikom donošenja prvotne odluke nije uzeo u obzir Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. KU/13 vezano za izračun mjesečnog fonda sati.

 

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja proveo je dopunsko financijsko vještačenje kojim je vještak izvršio obračun razlike plaće tužiteljice u razdoblju od prosinca 2015. pa nadalje uzimajući pri tome u obzir izračun mjesečnog fonda sati u skladu sa Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, nakon kojeg je tužiteljica specificirala svoj zahtjev upravo u skladu sa podacima iz dopunjenog nalaza i mišljenja.

 

15. Sud prvog stupnja međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, isti nije prihvatio navodeći da tužiteljica ima pravo na veći iznos razlike plaće u spornom razdoblju od onog utvrđenog dopunskim vještačenjem međutim s obzirom da je tužitelja svoj zahtjev postavila u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka takav (manji) zahtjev je sud u cijelosti prihvatio jer bi u protivnom počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to prekoračenjem tužbenog zahtjeva.

 

16. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda o neprihvaćanju Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Naime, prema čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane – prati izvršavanje ovoga Ugovora, – izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

 

17. Prema čl. 19. KU/13 Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita, te svim ustanovama na koje se odnos, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

 

18. Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

19. Nije isključena niti mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili slično.             

 

20. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji uzdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

21. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.

 

22. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

 

23. Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

24. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

 

25. Stoga je odlučujući o zahtjevu tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. pa nadalje a imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., valjalo primijeniti upravo Zaključak broj 153.

 

26. Dopunu nalaza i mišljena vještaka provedenu nakon ukidne drugostupanjske odluke u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije prihvatio kao osnovu za utvrđenje relevantnih činjenica uz obrazloženje da je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) utvrđeno da je efektivni redovni mjesečni fond sati dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br.148. Ovakav se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153 (tablica 1 pregled efektivnog mjesečnog fonda sati koji ne rade u turnusu). Iz navedenog prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Nadalje zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da: („Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.“) slijedom čega prvostupanjski sud nije prihvatio dopunu vještačenja od 31.01.2022.

 

27. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan ali je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje (dopunski nalaz i mišljenje vještaka koji je u obzir uzeo Zaključak 153) iako uz pogrešan pravni stav pravilno tužiteljici (budući je ista postavila svoj tužbeni zahtjev upravo u skladu sa podacima iznijetim u dopunskom nalazu i mišljenju) dosudio tužiteljici iznos temeljen na izračunu u dopunskom nalazu i mišljenu koji je sukladan Zaključku broj 153.

 

28. Pri tome je za istaknuti da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), osnovana je tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021.

 

29. Tuženiku u odnosu na žalbene navode kojim tek u žalbi osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještak na sve krivo utvrđene prekovremene sate obračunavao dodatke koji su se počeli primjenjivati tek od 1. travnja 2020. valja odgovoriti da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je dopunsko očitovanje vještaka sukladno čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Navedeni žalbeni navodi, a koji se svode isključivo na tuženikovu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja nisu odlučni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši dopunski nalaz i mišljenje vještaka pravilno utvrdio visinu potraživanja tužiteljice u utuženom razdoblju, a na koju dopunu tuženik u tom pogledu i nije stavljao konkretne primjedbe niti eventualno predlagao provođenje novog financijskog vještačenja.

 

30. Slijedom iznesenog, primjenom Zaključka broj 153. i temeljem izračuna vještaka u dopunskom nalazu prvostupanjsku presudu valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP potvrditi odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

 

31. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

U Zagrebu 20. lipnja 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Vlasta Feuš, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu