Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 909/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana
vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane
po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tuženika Luje d.d. Kostrena,
Paveki 1, OIB: 44354247337, zastupanog po punomoćniku Pavao Škare, odvjetniku u
Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv
presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6002/2021-3
od 26. listopada 2022., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci
broj P-190/2021-6 od 3. studenoga 2021., u sjednici održanoj 20. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6002/2021-3 od 26. listopada 2022.,
kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-190/2021-6 od
3. studenoga 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud
je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje, za koje
tuženik drži da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih
u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske
dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su
nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za
razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka
drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili, ako
je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili, ako je riječ o pravnom pitanju o
kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili, ako je o tom
pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se
drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge
iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u
pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima
te odlukom Ustavnoga suda RH, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske
unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Pravnim pitanjem tuženik problematizira pravni interes tužiteljice za traženjem
deklaratorne sudske zaštite. Pritom navodi da o tome nema relevantne sudske prakse
niti ističe druge jasne razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja.
5. Nadalje, tuženik drži da je došlo i do povrede prava na pravično suđenje zbog
osobito teških povreda odredaba parničnog postupka, smatrajući drugostupanjsku
odluku arbitrarnom.
6. Pritom navodi da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 6. Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99,
14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza
građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega,
svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i
u razumnom roku ispita njegov slučaj kao i povrede njegovog prava vlasništva
zaštićenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
6.1. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako
stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku
zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene
materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom
Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u
nižestupanjskom postupku.
6.2. Predlagatelj međutim, nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o
povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinio vjerojatnim da bi postupanjem
nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog
postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Posljedično tomu,
predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih
prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Naime, prema odredbi čl. 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19),
Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i
podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove
protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili
koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale
štetu.
8. U konkretnom slučaju tužba, radi utvrđenja da je k.č.br. 3499/745, plaža, 291 m2,
Z.U. 3123, K.O. Ledenice, pomorsko dobro i trpljenja provedbe upisa uz brisanje prava
vlasništva tuženika, podnesena je protiv zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnine, čiji je
prednik svoje pravo vlasništva upisao na temelju presude Okružnog privrednog suda
u Rijeci broj P-11938/92 od 15. travnja 1993., a nakon što je Odlukom Vlade Republike
Hrvatske od 2. travnja 1998. („Narodne novine“, broj 49/98) određena granica
pomorskog dobra na dijelu K.O. Ledenice, te i Uredbom Vlade Republike Hrvatske od
28. lipnja 2001. ("Narodne novine", broj 60/01) na dijelu K.O. Ledenice za područje
Klenovica.
9. Ustaljena je praksa ovog revizijskog suda da promjene u statusu nekretnine koje bi
u konačnici imale za posljedicu gubitak prava vlasništva, nije moguće donositi bez
kontradiktornog postupka u kojem bi sudjelovale sve zainteresirane strane, a to je
upravo parnični postupak (u tom smislu Rev 1439/2014-2 od 20. lipnja 2018.).
10. Slijedom svega navedenog, proizlazi da uz postavljeno pitanje nisu jasno
naznačeni razlozi važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je
predlagatelj učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je
njegov prijedlog valjalo odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 3., 4. i 5. ZPP.
Zagreb, 20. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Kontrolni broj: 0fc4d-32a0f-82eb8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.