1

Poslovni broj: Gž-136/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-136/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M. K. C. iz M. K., OIB …, zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S. i M. F. S. iz Z., protiv tuženika grad I.-G. OIB …, zastupanog po gradonačelniku J. B. L., a on po punomoćniku N. D., odvjetniku iz I.-G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-284/2022-8 od 9. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.,

 

presudio je

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-284/2022-8 od 9. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. K. C., OIB …, M. K. dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine oznake k.č.br. 1871/4 K.O. I. G., PARKIRALIŠTE površine 120 m2 upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad u z.k.ul.br. 3157 K.O. I. G..

II. Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Stalnoj službi u Ivanić-Gradu, Zemljišnoknjižnom odjelu Ivanić-Grad da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva u z.k.ul.br. 3157 K.O. I. G. za cijelo na ime i za korist M. K. C., OIB …, M. K. uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljici nastali parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja se kamata obračunava primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl.29. st. 2. ZOO-a, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 12.500,00 kn / 1.659,03 €1.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je   tužiteljica 28. prosinca 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da istu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica tužbom traži da ju se utvrdi vlasnicom nekretnine označene kao kčbr. 1871/4 parkiralište 120 m2, upisane u zk. ul. br. 3157, k.o. I.-G., a vlasništvo da je stekla posjedovanjem preko svojih pravnih prednika koji su ovu nekretninu nesmetano posjedovali u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

5.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev osporavajući da su tužiteljica, a i njezini prednici bili pošteni posjednici. Navodi da je nekretnina javno dobro na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću, te da je tužiteljici sve navedeno bilo poznato jer je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu pročelnice Upravnog odjela za lokalnu samoupravu, pravne poslove i društvene djelatnosti.

 

5.2. U prvostupanjskom postupku na temelju provedenih dokaza utvrđeno je;

- da je tužiteljica u ovršnom postupku broj Ovr-213/17 koji se vodio kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu kupila na javnoj dražbi nekretninu

upisanu u zk.ul.br. 2665 k.o. I.-G., označenu kao kčbr. 1871/2 stambeno-poslovna katnica i dvor 469 m2, koja joj je i dosuđena rješenjem broj Ovr-213/17-26 od 4. travnja 2018.,

- da se radi o nekretnini koja je susjedna nekretnini koja je predmet ovog postupka (kčbr. 1871/4 parkiralište 120 m2, upisane u zk. ul. br. 3157, k.o. I.-G.) i između kojih nekretnina ne postoji vidljiva međašna oznaka,

- da ove nekretnine na terenu predstavljaju jednu cjelinu,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je nekretninu označenu kao čkbr. 1871/2 stambeno-poslovna katnica i dvor V. J. kupio 90-ih godina, te ju je prodao D. R., a ovaj D. i K. S. oko 2000., koji su je 2010. prodali K. L., ovršeniku u postupku ovrhe u kojem ju je kupila tužiteljica,

- da iz iskaza svih svjedoka proizlazi da granica između čkbr. 1871/2 i čkbr.1871/4 nije bila vidljiva, pa su potonju nekretninu koristili kao dio dvorišta stambeno-poslovnog objekta, a ogradu oko sporne nekretnine i to do ulice (nekretnina graniči sa Š.1 i Š.2 ulicom) da su postavili S.,

- da niti jednom od posjednika prije tužiteljice tuženik nije branio posjed sporne nekretnine,

- da je sporna nekretnina bila dio nekretnine čkbr. 1871/3, parkiralište 493 m2 sve do donošenja Odluke o prestanku svojstva javnog dobra i o prodaji nekretnine, Gradskog poglavarstva grada I.-G. od 3. listopada 2002.

- da je temeljem te odluke nastala sporna čkbr. 1871/4, kao parkiralište površine 120 m2 u vlasništvu grada I.-G., kojoj je tom odlukom prestalo svojstvo javnog dobra za opću uporabu te je izložena prodaji putem javnog natječaja,

- da su S. pokušali kupiti tu nekretninu, ali su od kupnje odustali zbog cijene koja im nije odgovarala,

- da je nakon kupnje čkbr. 1871/2 tužiteljicu u posjed uveo ovršenik K. L., koji joj je predao ključeve od kuće, a on da nije znao da se radi o dvije čestice, pa sa time nije upoznao niti tužiteljicu,

- da je na temelju zapisnika komunalnog redara tuženika od 18. srpnja 2019. doneseno rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno planiranje, gospodarstvo i poljoprivredu, Odsjeka za komunalne djelatnosti, komunalnu infrastrukturu  i prostorno planiranje, kojim je naloženo tužiteljici da sa sporne parcele ukloni ogradu i drvene panele.

 

5.3. Prvostupanjski sud zaključuje da su svi raniji vlasnici čkbr. 1871/2 posjedovali i spornu nekretninu i u vrijeme dok je ona bila sastavni dio čkbr. 1871/3 kao javno dobro i nakon što je formirana samostalna čkbr.1871/4 i skinut status javnog dobra, te da ih u posjedovanju iste nitko nije smetao. Tužiteljica da je bila posljednji mirni posjednik sporne nekretnine sve do pokretanja ove parnice i uredovanja tuženika uklanjanjem ograde od čempresa i drvenih panela. Posjed pravnih prednika tužiteljice D. i K. S. da nije bio pošten u smislu članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) jer su znali da nisu vlasnici sporne nekretnine. Stoga da u konkretnom slučaju za stjecanje vlasništva dosjelošću nije ispunjena pretpostavka poštenog posjeda, a niti je protekao rok iz članka 159. stavak 4. ZV-a.

 

5.4. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, to je tuženiku dosuđen parnični trošak primjenom članka 151. i 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

 

6. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da istu podnosi zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U žalbi ne navodi koju bi bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.

 

6.1. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

 

6.2. Sadržajno tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pravilnost primijene materijalnog prava iz članka 159. ZV-a. Smatra da je posjed nekretnine stečen izvorno jer je K. L. kao i njegov prednik jednostranim činom uspostavio svoju faktičnu vlast nad predmetnom česticom koja u to vrijeme nije bila u ničijem posjedu. K. L. da je bio zakonit, istinit i pošten posjednik, jer je nekretninu kupio od svojih prednika S., nije posjed stekao protupravno te nije znao niti je mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed. Stoga je i posjed tužiteljice bio istinit, zakonit i pošten. Pravni prednici tužiteljice da su nekretninu posjedovali više od 50 godina, pa su se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva iz članka 159. ZV-a.

 

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 159. ZV-a.

 

6.4. Člankom 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

 

6.5. Prema članku 18. stavak 1. do 5. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

 

6.6. Tužiteljica je u posjed predmetne nekretnine ušla kada joj je ovršenik K. L. predao ključeve objekta sagrađenog na čkbr. 1871/2, a koju nekretninu je kupila u ovršnom postupku. Tužiteljica nije imala valjani pravni temelj za posjed sporne nekretnine jer ga nije imao niti K. L., a niti raniji vlasnici čkbr. 1871/2. Posjed tužiteljice, a i njezinih prednika je bio istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja. Međutim, posjed tužiteljice, i po ocijeni ovog suda, nije bio pošten jer je neživotno i nelogično da prije kupnje nekretnine u ovršnom postupku nije provjerila što čini tu nekretninu te izvršila uvid u geo-portal na kojem je bilo vidljivo gdje su granice nekretnine koju kupuje te da iste ne dosežu do Š.1 ulice. Ali kada bi ovaj stav bio pogrešan, odnosno kada bi se tužiteljicu imalo smatrati poštenom posjednicom, nije proteklo zakonom propisano vrijeme od 40 godina za stjecanje prava vlasništva. Sve do 2002. kada je s ove nekretnine skinut status javnog dobra, pravo vlasništva se nije moglo stjecati dosjelošću na nekretninama koje su bile javno dobro. U vrijeme kada je sporna nekretnina nastala i kada je s iste skinut status javnog dobra, ta nekretnina je bila u posjedu S., koji su znali da se radi o nekretnini u vlasništvu grada I.-G. i koji su se interesirali i za kupnju iste, ali kupnju nisu realizirali i koji su spornu nekretninu pripojili čkbr.1871/2 na način da su je ogradili ogradom od drvenih panela i čempresa, koja se po potrebi mogla lako ukloniti. Oni, dakle, nisu bili pošteni posjednici. K. L. je mogao biti pošten posjednik, ako se prihvati njegov iskaz da nije znao da se radi o dvije parcele, prilikom kupnje, ali je on nekretninu posjedovao od 2010. do 2018. kada ju je predao u posjed tužiteljici, te od 2010. do 2019. kada je podignuta ova tužba nije protekao rok od 40 godina, samostalnog, mirnog i poštenog posjeda tužiteljice, uključujući i posjed ranijeg posjednika.

 

7. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška koju tužiteljica osporava u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

Koprivnica, 20. lipnja 2023.