Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-19/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. G., K. S., OIB:…,
zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku u S., protiv
tuženika D. d.d. u stečaju, S., OIB: …,
zastupanog po stečajnoj upraviteljici M. H., a ona po punomoćnicima iz ZOU
B. P. i K. B. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne
rasprave, u prisutnosti punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave,
prilikom objave, a nakon objave, dana 19. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''1.Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od
113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna i razvrstava u tražbine 1. višeg isplatnog reda. 2.
Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od
113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.''
II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na
ime parničnog troška ukupan iznos od 11.270,67 Eur-a/84.918,86 Kuna.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 10.08.2007.godine tužitelj navodi da je u
postupku pretvorbe poslovnog sustava D. H., S. aktiva svih poduzeća u
sustavu holdinga, a među koje spadaju i D. P. F. d.d. i D.
T. d.d. procijenjena u temeljni kapital D. d.d. S.. Navodi se da je
temeljem odluke o pretvorbi poslovnog sustava D. H. S. od 10.siječnja
1994.godine i rješenja fonda od 10.prosinca 1993.godine u
sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu dana 27.svibnja 1994.godine D. d.d.
S. upisana kao jedini vlasnik – osnivač-dioničar D. P. F. d.d. i
D. T. d.d. S. pa da je tuženik u sudskom registru upisan kao vlasnik
Pr-19/2023-15
dionica, a ne kao vlasnik imovine, te da svoja prava u odnosu na D. P.F.
i D. T. d.d. crpi iz dionica koje ima u svom vlasništvu. Ističe se da
je tužitelj dugi niz godina bio zaposlen kod društva D. P. F. d.d. na
radnom mjestu šefa pravne službe. Istaknuto je da nakon preuzimanja imovine i
poslova odnosno poduzeća D. P. F. d.d. tuženik kod Trgovačkog
suda u Splitu iniciran stečajni, odnosno likvidacijski postupak nad D.P.F.
Navodi se da djelatnost koju su obavljale D. P. F. d.d. je
tuženik prenio na ovisno društvo-kćer D.T. d.d. istodobno raspoređujući i
sve radnike D.P.F. d.d. među koje da spada i tužitelj na rad kod
D.T. d.d. na iste poslove i zadatke, odnosno na isto radno mjesto. Ističe
se da je preuzimanjem imovine i poslova, odnosno poduzeća D.T. d.d.
tuženik preuzima i dio ugovora o radu radnika D.T. d.d., a da odbija
preuzeti ugovor o radu tužitelja, a da je razlog tome tužiteljeva aktivnost u
sindikatu. Ističe se da tuženik i radnicima čije je ugovore preuzeo od
D.T. d.d. posredno uvjetuje istupanje iz sindikata radi
očuvanja radnog mjesta zloupotrebljavajući sporost pravnog sustava u postupcima
radnih sporova. Ističe se da tuženik zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze
prema tužitelju pa da se predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je
ugovor o radu sklopljen 01.veljače 2003.godine između tužitelja A. G. i
D.T. d.d. prenesen na tuženika D. d.d. S. u neizmijenjenom obliku i
opsegu, te tužitelj potražuje od tuženika na ime neisplaćene plaće za razdoblje od
01.kolovoza 2004.godine do zaključno 31.prosinca 2004.godine mjesečno po
6.965,96 Kn, za razdoblje od 01.siječnja 2005.godine do zaključno 31.prosinca
2005.godine mjesečno po 7.549,49 Kn, za razdoblje od 01.siječnja 2006. do
zaključno 31. prosinca 2006.godine mjesečno po 8.334,00 Kn, za razdoblje od 01.
siječnja 2007. godine do zaključno 31. srpnja 2007.g. mjesečno po 8.403,45 kn, te od
01. kolovoza 2007. godine pa nadalje mjesečno po 8.403,45 Kn sve sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev
podneskom od 10.03.2023.godine tako da isti glasi:''1. Utvrđuje se osnovanom
tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-
a/851.706,19 Kuna i razvrstava u tražbine I višeg isplatnog reda. 2. Utvrđuje se
osnovanog tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-
a/851.706,19 kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.''
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 26 spisa) istakao da osporava tužbu i po
osnovu i po visini. Nadalje se ističe da tužitelj nije priložio zahtjev za zaštitu prava
sukladno odredbi članka 133.stavka 1. ZR-a pa da postoji opravdana mogućnost da
je tužitelj prekludiran u traženju sudske zaštite prava iz radnog odnosa, te je ujedno
istaknut prigovor litispendencije s obzirom da tužitelj ima još jedan spor pred ovim
sudom pod poslovnim brojem IV P-1664/99 u kojem da također traži utvrđenje
prijenosa ugovora o radu na tuženicu, a u smislu članka 129. ZR-a. Predloženo je
odbaciti tužbu, te je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije radi toga što da
tužitelj nikad nije bio u radnom odnosu kod tuženika, te da tuženik nije pravni
slijednik poslodavca tužitelja te je istaknut i prigovor zastare.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu (list 5 spisa);
dopisa fonda od 27.srpnja 2005.godine (list 6 spisa);
zapisnika sa rasprava iz predmeta ovog suda pod poslovnim brojem IV P-2967/99
(list 7-12 spisa); sudske prakse (list 13 spisa); kaznene prijave (list 33 spisa); potvrde
D. d.d. S. od 22.02.2007.godine (list 34 i 64 spisa); rješenja Visokog
Pr-19/2023-15
trgovačkog suda Republike Hrvatske I Pž-4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 52-
54 spisa); pregled zaključenih nagodbi sa djelatnicima društava kćeri te izvršenih
isplata zaključno sa 31.12.2005.godine (list 60-62, te 193-195 spisa); tražbine
vjerovnika koje se namiruju kao troškovi stečajnog postupka po članku 86. Zakona o
radu (list 63 spisa); rješenja o pravu na jednokratni dodatak od 27.02.2007.godine
(list 65 spisa); podneska iz predmeta IV P-83/00 (list 66 spisa);zapisnika sastavljenog
kod Trgovačkog suda u Splitu br. X St-122/02 od 10.siječnja 2003.godine (list 67-68
spisa); zapisnika iz predmeta vođenog kod Općinskog suda u Makarskoj od
02.svibnja 2011.godine broj 7P-303/08 (list 70-71 spisa); zapisnika o usklađenju
knjigovodstvenih stanja sa D. T. d.d. S. na dan 31.12.2001.godine (list
96-97 spisa); ispravka knjiženja iz prijašnjih godina sa valutom 01.01.2001.godine
nakon izvršenog popisa potraživanja i obveza na dan 31.12.2001.godine (list 98
spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-13/09 od 05.ožujka 2009.godine (list
99-102 spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-38/10 od 09.srpnja
2010.godine (list 103-105 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gžx-
75/09 od 14.svibnja 2009.godine (list 106-109 spisa); presude i rješenja Županijskog
suda u Splitu Gžrs-59/09 od 16.listopada 2009.godine (list 110-112 spisa); izvatka iz
sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za D.T. d.d. S. (list 120-
121 spisa); računa dobiti i gubitka D.P.F. d.d. (list 126 spisa);
ugovora o radu zaključenog između D.P.F. d.d. S. i A.
C. (list 127 spisa); ugovora o radu zaključenog između D. P.F.
d.d. i M. M. (list 128 spisa); dopisa D. d.d. S. od 06.04.2004.godine
(list 129 spisa); dopisa D. d.d. S. od 06.05.2004.godine (list 130 spisa); dopisa
D. – TTTS d.o.o. S. od 10.05.2004.godine (list 132 spisa); dopisa D.
d.d. S., od 10.05.2004.godine (list 133 spisa); presude Vrhovnog suda
RH broj Revr-696/07-2 od 28.studenog 2007.godine (list 139-140 spisa); rješenja
Vrhovnog suda RH broj Revr-28/08-2 od 05.03.2008.godine (list 141-143 spisa);
presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-15/09-2 od 04.lipnja 2009.godine (list
144-147 spisa); podataka dostavljenih od zavoda, P.S. S., Odjela M.E.
evidencije od
10.11.2011.godine i to ispisa iz banke podataka za djelatnike D. T. d.d.,
te D. T. d.o.o. i D. d.d. za godine od 2003-2005. (list 150-166 spisa);
popisi radnika D.T. d.d. (u stečaju) od 01.01.2003.godine do
31.12.2005.godine (list 169-173 spisa); popisi radnika D.-TTS d.o.o. od
01.01.2003. do 31.12.2005.godine (list 174-178 spisa); popisa radnika D. d.d. u
razdoblje od 01.01.2003.godine do 31.12.2005.godine (list 179-184 spisa); rješenja
Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 od 16.siječnja 2004.godine (list 185-187
spisa); zapisnika iz predmeta ovog suda IV P-33/04 (list 191-192 spisa); presude
Vrhovnog suda RH broj Revr-230/11-2 od 13.listopada 2011.godine (list 197-204
spisa); presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-101/10-2 od
05.10.2011.godine (list 205-210 spisa); rješenja Vrhovnog suda RH broj I Pž-
4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 211-213 spisa); rješenja Trgovačkog suda u
Splitu broj XIV ST-132/03 od 09.lipnja 2005.godine (list 214-220 spisa); presude
Županijskog suda u Splitu Gžx-947/2011 od 24.studenog 2011.godine (list 228-231
spisa); presuda i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u
Splitu (list 232 -255 spisa); izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu (list
294-300, te 301-304 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog
između D. d.d. S. i J. P. (list 319 spisa); sporazuma o prestanku
ugovora o radu od 31.03.2012.godine (list 320 spisa); obavijesti P.U.,
P. U. S., Ispostave S. od 28.10.2017.godine (list 322 spisa);
Pr-19/2023-15
očitovanja F. S. (list 332 spisa); odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3586/2018
od 16.12.2020.godine (list 339-342 spisa); prijave tražbine u stečajnom postupku od
19.02.2020.godine s obračunom zateznih kamata (list 358-359 spisa); Tablice
prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava (list 360-364 spisa); zapisnika
sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu 1.St-156/2012 od 05.lipnja 2020.godine
(list 365-374 spisa); rješenje Trgovačkog suda u Splitu 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja
2020.godine (list 375-383 spisa); izjava dostavljenih uz podnesak tužitelja od
13.03.2013.godine; nagodbe zaposlenice M. M. i D. d.d. S.; rješenja
Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 sa tablicama tražbine vjerovnika; dokaza
dostavljenih uz podnesak tužitelja (list 420-422 spisa), a koji dokazi prileže od list
423-430 spisa). Izveden je i dokaz pregledom spisa IV P-1664/99 te saslušanjem
svjedoka J. H. (list 41-43 spisa); svjedoka T. G. (list 47—48 spisa);
svjedokinje S. L. (list 48 spisa); svjedoka B. B. (list 74-75
spisa); svjedoka D. R. (list 79-80 spisa); svjedokinje M. D.; L.
I.; J. H. (list 122-123 spisa); svjedokinje S. M. (list 124-125
spisa).
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo odbaciti zbog prekluzije.
5. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen
postupak te da je bila donesena presuda ovog suda IV P – 648/07 od 31.siječnja
2012.godine (list 258-266 spisa), a kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je
tužitelj tražio da se utvrdi da je ugovor o radu zaključen između tužitelja i D.
T. d.d. 01.veljače 2003.godine prenesen na tuženika D. d.d. u
neizmijenjenom obliku i opsegu, te je tužitelj tada bio odbijen za zatražene
neisplaćene plaće. Također je tada navedenom presudom bio odbijen i podredni
tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženika na ime naknade štete zbog diskriminacije
potraživao ukupan iznos od 480.000,00 Kuna/63.706,95 Eur-a sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda ovog suda od 31.siječnja
2012.godine je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Splitu
Gžrs-77/12 od 24.siječnja 2013.godine (list 276-279 spisa). Nadalje, presudom i
rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka
2018.godine (list 288-291 spisa) odbijena je revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu
u kojem je odlukom Županijskog suda u Splitu potvrđena odluka o glavnom
tužbenom zahtjevu, dok je prihvaćena revizija tužitelja i predmet je vraćen na
ponovno odlučivanje ovom sudu u dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani
tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog diskriminacije u iznosu od 480.000,00 Kuna
sa pripadajućom kamatom. U navedenom smislu je potrebno istaći da je Vrhovni sud
Republike Hrvatske također stao na gledište da tužitelj tijekom ovog postupka nije
dokazao da bi tuženik D. d.d. S. prenošenjem poduzeća ili dijela poduzeća
D. T. d.d. ili na neki drugi način zlonamjerno izbjegavao ispuniti svoje
obveze prema tužitelju te Vrhovni sud RH u tom smislu smatra u svojoj odluci da su
sudovi u ovom postupku pravilno primjenili materijalno pravo kad su kao neosnovan
odbili dio zahtjeva tužitelja kojim je zatraženo da sud naloži preuzimanje ugovora o
radu tužitelja i isplatu plaće te je o tom dijelu u ovom postupku samim time
pravomoćno već odlučeno. U ponovljenom postupku, a prema naputku Vrhovnog
suda RH trebalo je utvrditi da li je tužitelj postupanjem tuženika prilikom traženja
zaposlenja bio diskriminiran, te da treba voditi računa o tome da je teret dokaza da
tužitelj nije bio diskriminiran u konkretnom slučaju na tuženiku, te u skladu s tim
utvrđenjem ovaj sud je trebao donijeti odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva
Pr-19/2023-15
tužitelja za naknadu štete zbog diskriminacije dok je o ostalim zahtjevima već
pravomoćno odlučeno. Pored navedenog Ustavni sud RH je svojom odlukom broj U-
III-3586/2018 od 16. prosinca 2020.godine (list 339-342 spisa) odbacio ustavnu
tužbu tužitelja koju je tužitelj podnio protiv navedene presude Vrhovnog suda RH broj
Rev-616/13-2 od 20.03.2018.godine u dijelu u kojem je bila odbijena njegova revizija
vezano za glavni tužbeni zahtjev.
6. Među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik
D.T. d.d. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šefa pravne službe, a
koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i
D. d.d. T. od 01.veljače 2003. (list 5 spisa). Nije sporna ni činjenica da je
nad D. - T. d.d. 16.siječnja 2004.godine rješenjem Trgovačkog suda u
Splitu XIV St-132/03 otvoren stečajni postupak, a koja činjenica i proizlazi iz
pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV- St-132/03 (list 185-187 spisa).
Također iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 od 09.lipnja
2005.godine (list 214-220 spisa), a koje je postalo pravomoćno temeljem rješenja
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske I Pž-4342/05-3 od 25.rujna
2007.godine (list 211-213 spisa) proizlazi da je bio obustavljen i zaključen stečajni
postupak nad stečajnim dužnikom D. T. d.d. te je određeno brisanje
D.T. d.d. iz sudskog registra. Među strankama nije sporna ni činjenica
da je dana 05.lipnja 2020.godine na Trgovačkom sudu u Splitu u stečajnom postupku
nad D. d.d. održano ispitno ročište, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog
zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem 1.St-156/2012 od
05.lipnja 2020.godine (list 365-374 spisa), a iz kojeg je zapisnika razvidno da je
tužitelj A. G. prijavio tražbinu u iznosu od 5.347.170,33 Kn iz osnova
presuda za potraživanja iz radnog odnosa, te je stečajni upravitelj navedenu tražbinu
tužitelja svrstao u II. viši isplatni red. Također među strankama nije sporna činjenica
da je Trgovački sud u Splitu rješenjem 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine
nakon održanog ispitnog ročišta utvrdio tražbine vjerovnika I. višeg isplatnog reda, te
tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda, a ujedno je u točkama III/. I IV/. citiranog
rješenja osporio dio tražbina vjerovnika I. i II. višeg isplatnog reda. U tom smislu je
navedenim rješenjem od 05.lipnja 2020.godine osporena u cijelosti navedena
tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 5.347.170,33 Kuna, a koja činjenica je i
razvidna iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu 1. St-156/2012-50 od
08.lipnja 2020.godine (list 375-383 spisa). Također je iz navedenog rješenja
Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine razvidno da je i tužitelj kao
vjerovnik II. višeg isplatnog reda upućen da u roku od 8 dana od dostave navedenog
rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja osporene tražbine, te su vjerovnici pa tako i
tužitelji upozoreni da ukoliko ne pokrenu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine da
će se smatrati da su odustali od prava na vođenje parnice. Iz obrazloženja citiranog
rješenja od 08.lipnja 2020.godine je razvidno da je tužitelju osporena tražbina kao i
za druge osporene tražbine vjerovnika iz točke IV/. izreke rješenja posebice bivših
radnika povezanih društava sa dužnikom jer da iako postoje ovršne isprave-presuda
za potraživanja iz radnog odnosa drugog društva da ovršnu ispravu nemaju prema
dužniku D. d.d. u stečaju. Među strankama nije sporna ni činjenica da je D.
transport d.d. nakon što je nad istim temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj
XV St-132/03 od 16.siječnja 2004.godine bio otvoren stečaj svim radnicima otkazao
ugovor o radu pa tako i tužitelju te je tužitelju otkazan ugovor o radu od strane
stečajnog upravitelja i to 10.08.2004.godine, a koja činjenica je razvidna iz
Pr-19/2023-15
pregledanog popisa osiguranika prijavljenih kod tvrtke D.-T. d.d. (list 169
spisa).
7. Sporna je činjenica u ovom postupku da li je tužbeni zahtjev tužitelja u zastari, a
sukladno prigovoru zastare potraživanja istaknutog od strane punomoćnice tuženika
u ovom postupku danog na ročištu od 15.ožujka 2023.godine, a posebice da li je
tužitelj prekludiran u predmetnoj pravnoj stvari podnijeti tužbu za utvrđenje
osnovanom osporene tražbine u iznosu od 113.040,84 Eura/851.706,19 Kuna, a sve
s osnove naknade štete (gubitka zarade) radi diskriminacije. Sporan je i prigovor
litispendencije u predmetnoj pravnoj stvari.
8. Tužitelj je na ročištu glavne rasprave od 15.ožujka 2023.godine naveo da je
umirovljen od 01.01.2007.godine te je na navedenom ročištu utvrđeno da tužitelj
potražuje utvrđenje postojanja potraživanja na ime naknade imovinske štete i to
zarade (neisplaćenih plaća i pripadajuće otpremnine) koju bi ostvario da ga tuženik
nije diskriminirao kod prijema na rad i to za razdoblje od otkaza ugovora o radu kod
tvrtke D.-T. d.d. 10.08.2004.godine pa sve do odlaska u mirovinu
01.01.2007.godine.
9. U pogledu prigovora tuženika da je potraživanje naknade štete (izgubljene zarade)
zbog diskriminacije prilikom zapošljavanja zastarjelo ovaj sud je mišljenja da je
prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika neosnovan budući je iz
popisa osiguranika prijavljenih kod tvrtke D.T. d.d. (list 169 spisa)
razvidno da je tužitelj bio zaposlen kod D.T. d.d. od 01.02.2023. do
10.08.2004.godine, a iz popisa osiguranika prijavljenih kod D. d.d. (list 179 spisa)
proizlazi da su pojedini osiguranici kod D.T. i to radnici B. D.,
B. V., B. A., Č. A., D. M., D. Ž., G.
R., G. A., I. L., K. V., K. J., K. I.,
K. I., L. N., L. S., M. I., M. S.,
N. Z., P. A., P. J., R. B. imali zaključene ugovore
na određeno vrijeme kod D. d.d. S. dva mjeseca od otkazivanja ugovora o
radu tužitelju od strane stečajnog upravitelja D.-T. d.d. dakle od
09.11.2004.godine. Temeljem odredbe članka 376.stavka 1. ranijeg Zakona o
obveznim odnosima (''NN'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) potraživanje
naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za
štetu i za osobu koja je štetu učinila. Obzirom da je tužitelj saznanje o ugovorima o
radu sa navedenim radnicima i činjenicu da ga tuženik kod kojeg je tražio zaposlenje
nije htio zaposliti mogao imati već od vremena otkazivanja ugovora o radu, dakle od
kolovoza 2004. godine ili najkasnije od studenog 2004.godine kad su sa navedenim
radnicima zaključeni navedeni ugovori o radu, a tužba za naknadu štete zbog
diskriminacije je u vidu eventualno kumuliranog podrednog tužbenog zahtjeva
podnesena dana 10.08.2007.godine nije prošlo tri godine od saznanja za nastalu
štetu i počinitelja štete pa je samim time prigovor zastare potraživanja istaknut od
strane tuženika u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan. Također je neosnovan i
prigovor litispendencije. Ista nastaje onda kad između istih stranaka o istom zahtjevu
već teče druga parnica, a što je propisano temeljem odredbe članka 194. st. 3. i 4.
ZPP-a. Nije sporno da su ova i parnica u predmetu IV P 1664/99 pokrenute između
istih stranaka na tužiteljevoj i tuženikovoj strani, ali je predmet u obje parnice
identičan te nisu ispunjeni zakonski uvjeti temeljem kojih bi prigovor litispendencije
Pr-19/2023-15
bio osnovan, te je u tom smislu neosnovan istaknuti prigovor litispendencije u
predmetnoj pravnoj stvari.
10. Međutim, ovaj sud je mišljenja da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari
prekludiran podnijeti glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je osnovana tražbina
tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna i
da se ista razvrstava u tražbine I višeg isplatnog reda, te podredni tužbeni zahtjev
koji glasi na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u
iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.
Naime, nije dvojbena činjenica u ovom postupku da je dana 22.siječnja 2020.godine
rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-156/2012 od 22.siječnja 2020.godine
otvoren stečajni postupak nad tuženikom u ovom postupku, te da je rješenjem
Trgovačkog suda u Splitu 1.St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine osporena
tražbina tužitelja kao vjerovnika II višeg isplatnog reda u visini od tadašnjih
5.347.170,33 Kuna te je isti upućen da u roku od 8 dana od kad mu je dostavljena ta
odluka pokrene parnicu radi utvrđenja postojanja osporene tražbine. Navedeno je
rješenje doneseno 08.lipnja 2020.godine , a tužitelj je pokrenuo parnicu radi
utvrđenja postojanja navedene osporene tražbine tek podneskom od
19.12.2022.godine. Naime temeljem odredbe članka 266.stavka 1. Stečajnog zakona
(''NN'' 71/15, 104/17, 36/22- dalje SZ-a), a koji je bio na snazi u trenutku otvaranja
stečajnog postupka nad D. d.d. ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu sud
će vjerovnika uputiti u parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene
tražbine. Temeljem odredbe članka 267.stavka 1. SZ-a ako osoba koja je upućena
na parnicu ne pokrene parnicu u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o
upućivanju u parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke smatrat će se da je
odustala od prava na vođenje parnice. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da
je tužitelj kao vjerovnik tražbine drugog višeg isplatnog reda mogao ostvarivati
predmetnu tražbinu prema tuženiku samo podnošenjem prijave tražbine stečajnom
upravitelju, a što je isti i uradio budući nije dvojbeno da je tužitelj prijavio tražbinu u
vrijednosti od 5.347.170,33 Kuna stečajnom upravitelju i to između ostalog i
predmetnu naknadu štete zbog diskriminacije.Citirano proizlazi iz pregledane prijave
tražbine u stečajnom postupku (list 358 spisa). Međutim, za ocjenu dopuštenosti
predmetne tužbe radi utvrđenja osporene tražbine u vrijednosti od zatraženih
113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna na ime naknade štete (izgubljene zarade na ime
plaće i otpremnine) zbog diskriminacije kod zapošljavanja nije odlučna činjenica kad
je navedena tužiteljeva tražbina dospjela već da li je tužitelj parnicu radi utvrđenja
postojanja osporene tražbine pokrenuo u roku koji je određen navedenim
spomenutim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine. U tom
pogledu je potrebno istaći da je ovaj sud utvrdio na ročištu glavne rasprave od
04.veljače 2020.godine da je nad tuženikom odlukom Trgovačkog suda pod brojem
Tt-20/423-2 od 23.siječnja 2020.godine otvoren stečajni postupak, te je radi
navedenog na tom ročištu prekinut postupak. Tužitelj je dana 08.lipnja 2020.godine
predložio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari, ali nije istovremeno pokrenuo
parnicu-postavio tužbeni zahtjev radi utvrđenja postojanja osporene tražbine i to u
ostavljenom roku od 8 dana koji mu je ostavljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu
od 08.lipnja 2020.godine, a kojim je rješenjem osporena tužiteljeva tražbina te u
skladu sa propisanom odredbom članka 267.stavka 1. Stečajnog zakona, a u kojem
se slučaju smatra da je osoba odustala od prava na vođenje parnice. Tužitelj je
mogao istovremeno sa prijedlogom za nastavak postupka, a kojeg je predao ovom
sudu 08.lipnja 2020.godine pokrenuti postupak radi utvrđenja postojanja osporene
Pr-19/2023-15
tražbine svojim podneskom. Međutim, isti je to uradio ne u roku od 8 dana od poziva
Trgovačkog suda u Splitu da pokrene postupak za utvrđivanje postojanja osporene
tražbine temeljem rješenja tog suda od 08.lipnja 2020.godine već je to uradio dvije
godine od donošenja rješenja Trgovačkog suda u Splitu 1.St-156/2012-50 koje je
doneseno 08.lipnja 2020.godine, a kojim je rješenjem pozvan da pokrene parnicu
radi utvrđenja postojanja osporene tražbine budući je tužbeni zahtjev upravljen na
utvrđivanje osnovanom osporene tražbine postavio tek podneskom od
19.12.2022.godine, a koji podnesak je konačno uredio podneskom od
10.03.2023.godine. U navedenom smislu tužitelj je prekludiran vezano za postavljeni
tužbeni zahtjev te je tužbu istog trebalo u navedenom smislu odbaciti temeljem
članka 282. ZPP-a, a u vezi sa odredbom članka 267.stavka 1. Stečajnog zakona.
11. Imajući u vidu činjenicu da je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbaciti radi
prekluzije budući postupak za utvrđenje postojanja osporene tražbine nije pokrenut
niti je tužbeni zahtjev postavljen u roku od 8 dana od dostave rješenja Trgovačkog
suda u Splitu te sukladno odredbi članka 267.stavka 1. Stečajnog postupka, a po
naputku stečajnog upravitelja iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja
2020.godine već je takav zahtjev postavljen tek nakon dvije godine od citiranog
rješenja spomenutog stečajnog upravitelja ovaj sud se nije ni upuštao u ocjenu
utvrđivanja osnovanosti visine predmetnog tužbenog zahtjeva. U ovom postupku je
već pravomoćno utvrđeno odlukom drugostupanjskog suda i Vrhovnog suda RH da
nije bilo prenošenja ugovora o radu radnika D.T. d.d. na D. d.d pa
tako ni tužiteljevog ugovora o radu. Iz popisa osiguranika prijavljenih kod D. d.d.
(list 179 spisa) jasno proizlazi da je dio radnika D. – T. d.d. bio prijavljen u
radni odnos kod D. d.d. na određeno vrijeme te je većini ti radnika radni odnos
kod D. d.d. započeo 08.11. 2004. ili 09. 11.2004.godine a istekao do zaključenja
stečajnog postupka nad D.-T. d.d., a koji stečajni postupak je zaključen
09.06.2005.godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03. Da nije
nastupila prekluzija u predmetnoj pravnoj stvari moglo bi se smatrati da je tuženik u
potpunosti dokazao činjenicu da prema tužitelju nije moglo biti diskriminacije zbog
tužiteljeve sindikalne aktivnosti te da su navedeni radnici bili kratko vrijeme prijavljeni
kao osiguranici kod D. d.d. na određeno vrijeme , ali su njihovi ugovori o radu
istekli kratko vrijeme od otkaza ugovora o radu tužitelju, a većini radnika su navedeni
ugovori istekli sa danom zaključenja stečajnog postupka nad D. T. d.d.
Navedeni popisi radnika koji su prijavljeni kod D. d.d. u razdoblju od
01.01.2003.godine do 31.12.2005. ne predstavljaju dokaz o tome da je citiranim
ugovorima o radu na određeno vrijeme tuženik preuzimao radnike D.-T.
budući je u predmetnom postupku drugostupanjska odluka presudom i rješenjem
Vrhovnog suda RH broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine potvrđena u dijelu
kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev koji glasi da se utvrđuje da je ugovor o radu
sklopljen 01.veljače 2003. godine između tužitelja A. G. i D. T.
d.d. prenesen na tuženika D. d.d. S. uz obrazloženje da nije došlo do
promjene poslodavca statusnom promjenom ili pravnim poslom budući su se
statusne promjene zbile prilikom pretvorbe 1993-1994 godine te da nisu ispunjene
pretpostavke iz Zakona o radu koje moraju biti ispunjene da bi došlo do prenošenja
ugovora o radu na novog poslodavca. Da nije nastupila prekluzija u predmetnoj
pravnoj stvari iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku mogao bi se
izvesti zaključak da tužitelj nije ni u ijednom trenutku tražio zaposlenje kod D.
d.d. pa isti kao sindikalni povjerenik nije zbog toga ni mogao biti stavljen u
nepovoljni položaj prema drugim radnicima prilikom zapošljavanja, a posebice ne
Pr-19/2023-15
proizlazi da je tužitelj imajući u vidu ono što je propisano odredbom članka 4. stavka
1. Zakona o radu (''NN'' 93/14) bio diskriminiran bilo izravnom ili neizravnom
diskriminacijom uzimajući u obzir i kriterije vezano za zapošljavanje budući ni iz
iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku ni iz pregledanih isprava ne proizlazi da
se tužitelj javljao tuženiku s ciljem zapošljavanja kod istog, a nakon što mu je otkazan
ugovor o radu kod D.T. dd. zbog otvaranja stečaja nad D.T.
d.d. pa se ne može smatrati da je samim činom zaključivanja ugovora o radu od
strane D. d.d. sa pojedinim radnicima na određeno vrijeme a koji su svojom
slobodnom voljom sklapali ugovore o radu na određeno vrijeme sa D. d.d., a
koji su ugovori o radu prestali važiti u međuvremenu zbog isteka istih tužitelj
diskriminiran zbog činjenice da je bio sindikalni povjerenik i da ga tuženik nije htio
zaposliti budući nema dokaza da je tužitelj tražio zaposlenje kod tuženika, a
pravomoćno je utvrđeno da tuženik nije preuzimao ugovore o radu radnika D.
T. pa tako ni tužiteljev ugovor o radu. Sva navedena utvrđenja su u
konkretnom slučaju i pravno irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari
budući tužitelj nije u zakonskom roku iz članka 267.stavka 1. Stečajnog zakona
pokrenuo predmetni postupak za utvrđivanje postojanja osporene tražbine.
12. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku temeljem odredbe
članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokaza prema kojem pravilu je teret
dokazivanja na tuženiku odbačena je tužba u predmetnoj pravnoj stvari zbog
prekluzije, te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.
13. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti
izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove. U navedenom
smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) uračunavajući vrijednost boda od 15,00
Kuna pripadaju trošak zastupanja na ročištu od 04.12.2019.godine u iznosu od
995,42 Eur-a; zastupanja na ročištu od 04.veljače 2020.godine u iznosu od 248,86
Eur-a; zastupanja na ročištu od 15.ožujka 2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a;
zastupanja na ročištu od 28. travnja 2023. godine u iznosu od 1.694,21 EUR-a;
trošak sastava podneska od 13.01.2000. u iznosu od 995,42 Eur-a; trošak sastava
podneska od 08.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a, trošak sastava
podneska od 23.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a, a što ukupno iznosi
9.016,54 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.254,13 Eur-a ukupno
iznosi 11.270,67 Eur-a/84.918,86 Kuna, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku
na ime troškova ovog parničnog postupka. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom
sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a
sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute
u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u
euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (68.962,60 Kuna : 7,53450 =
9.152,91 EUR-a).
U Splitu, 19. lipnja 2023.
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir,v.r.
Pr-19/2023-15
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem
ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se
presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije
pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano
ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste.