1               Poslovni broj: II Kž-247/2023-5

Poslovni broj: II Kž-247/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 80/22. i 114/22 dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-21/2023-24 (K-4/2023.) od 26. svibnja 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog B. M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-21/2023-24 (K-4/2023.) od 26. svibnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. M. V. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. M. V., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08. Pod točkom II. pobijanog rješenja na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. određeno je da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

2. Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženik po branitelju, odvjetniku B. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom "pobijano rješenje ukinuti i okrivljenika odmah pustiti na slobodu".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, odnosno pravilno je utvrdio razloge zbog kojih se istražni zatvor ne može zamijeniti blažim mjerama opreza.

5.1. Tako je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene, dostatne, potpune i neproturječne razloge, odnosno potpuno je i ispravno utvrdio činjenično stanje, a da pritom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj. Naime, netočan je žalbeni navod kako je izreka rješenja nerazumljiva, jer "u istoj nije navedeno kada i kojom odlukom suda je određen istražni zatvor", odnosno "nije određeno do pravomoćnosti koje presude, odnosno presude u kojem postupku istražni zatvor može trajati", obzirom da članak 124. stavak 2. ZKP/08 kao obvezni sadržaj rješenja o istražnom zatvoru, isto ne propisuje. Također, netočan je i ničim argumentiran žalbeni navod da "pobijano rješenje nema razloga, odnosno navedeni razlozi su nejasni i proturječni u odnosu na iznesene dokaze i utvrđene činjenice."

6. Po stavu drugostupanjskog suda upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora, a što je prvostupanjski sud detaljno i opširno izložio u točki 3. pobijanog rješenja. Stoga, u žalbi po optuženiku iznesena analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti dokaza, pogotovo analiza iskaza svjedoka A. i S. M. te analiza pravne kvalifikacije kaznenog djela (žalitelj smatra da namjera optuženika nije bila usmrćenje oštećenice), nije od utjecaja na odluku o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora. Analizu i ocjenu dokaza, po provedenoj raspravi, ovlašteno je dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

7. Također, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika egzistiraju okolnosti koje ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, kao i da je nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.1. Naime, optuženiku se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret da je, unatoč izrečenim mu mjerama opreza zabrane približavanja i uspostavljanja/održavanja veze sa oštećenom L. D. u drugom kaznenom postupku, istoj pristupio na udaljenost manju od 30 metara te ju odvukao u park i prijetio joj da će ju ubiti i udaviti, čvrsto ju držao rukama oko struka, potom oko vrata, srušio na tlo te u nakani da ju usmrti nadlakticom i podlakticom svoje lijeve ruke obuhvatio njezin vrat, pri čemu je pokazao visok stupanj bezobzirnosti, upornosti i kriminalne volje.

7.2. Nadalje, optuženiku je u međuvremenu u kaznenom postupku u kojem su bile naložene mjere opreza izrečena presuda Općinskog suda u Sisku broj K-294/22. od 27. listopada 2022., pravomoćna 16. veljače 2023., kojom je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11. na štetu iste žrtve Lane Delić, za inkriminirano razdoblje od kraja 2020. do 27. lipnja 2021. Tom presudom je optuženiku ujedno i izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve L. D. u trajanju od 3 (tri) godine. Nadalje, optuženik je i prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje da se radi o osobi sklonoj nasilničkom ponašanju.

7.3. Također, iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika razvidno je da je kazneno osuđivan zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe presudom Općinskog suda u Sisku, broj K-542/21. od 17. siječnja 2021., pravomoćnom 17. veljače 2022. na uvjetnu kaznu zatvora od 7 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 1 godine pa proizlazi da je kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku počinio u roku kušnje po citiranoj presudi. Stoga je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da je protiv optuženika nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., upravo zbog opasnosti od povrata, odnosno opasnosti da će dovršiti pokušano kazneno djelo.

7.4. Pri takvom stanju stvari na pravilnost i zakonitost pobijane odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi da je dosadašnje vrijeme od 10 mjeseci koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru zasigurno utjecalo na njega da se suzdrži od daljnjeg protupravnog ponašanja, odnosno da "se ubuduće kloni žrtve i da ubuduće ponovno ne krši izrečene mjere." Također, u cijelosti je promašen žalbeni navod kako je "predmetna presuda došla puno kasnije", aludirajući na presudu Općinskog suda u Sisku broj K-294/22. od 27. listopada 2022., pa da ona nije mogla utjecati na incident u srpnju 2022., Naime, tom presudom osuđen je zbog postupanja od kraja 2020. do 27. lipnja 2021., a u ovom postupku inkriminira mu se postupanje 18. srpnja 2022. na štetu iste žrtve što ukazuje na upornost u protupravnom ponašanju optuženika.

8. Stoga, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci dostatno obrazložio i opravdano zaključio da sve navedene okolnosti u svojem zbiru, obzirom na značaj i intenzitet, predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od povrata te se ista svrha, suprotno navodima žalitelja, ne bi mogla ostvariti blažim mjerama opreza. Na takvu odluku prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi da optuženik privremeno radi i živi u R. N. pa da egzistiraju uvjeti da mu se odredi mjera opreza zabrane približavanja oštećenici, odnosno "zabrana dolaska u V. gdje živi oštećenica." Naime, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju ne postoji osnova za određivanjem blaže mjere opreza, obzirom da je optuženik upravo kršenjem mjera opreza u drugom kaznenom postupku ukazao da se istima ne može ostvariti svrha istražnog zatvora.

9. Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. valjalo riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. lipnja 2023.