Pr-2099/2022-17

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. M. A., OIB: …, iz
S., zastupana po punomoćniku Z. A.,
odvjetniku u S., protiv tuženika A. G. 3 d.o.o., OIB:…, iz
O., zastupano po punomoćniku D. H.,
odvjetniku u O., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 19. travnja 2023. g., u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom
Z. A. te zamjenikom punomoćnika tuženika A. K.
odv. u S., a po objavi presude dana 16. lipnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka tuženika (poslodavca) A. G. 3
d.o.o., O., OIB: … i to Odluka o
izvanrednom otkazu od 09.06.2022., kojom se Tužitelju (radniku) T. M.-
A., iz S., OIB: …izvanredno otkazuje
Ugovor o radu na određeno vrijeme od 31.03.2022., dok se za više zatraženo tužbeni
zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični
trošak u iznosu od 398,17eura/ 3.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 28. srpnja 2022. tužiteljica navodi da je
bila u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca u razdoblju od 01.04.2022.
godine do 14. lipnja 2022. godine, temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme
zaključenog dana 31.03.2022. god. Dana 14. lipnja 2022. god., tužiteljici da je
uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, i to gore navedenog Ugovora
o radu na određeno vrijeme od dana 31.03.2022. god., sklopljenog za radno mjesto
trgovca za prodaju sladoleda. Protiv predmetne odluke o otkazu tužiteljica da je
pravovremeno podnijela Zahtjev za zaštitu prava, a koji Zahtjev da je tuženik

2 Pr-2099/2022-17

zaprimio dana 29. lipnja 2022. god. Tužiteljica da je, dana 19. srpnja 2022. god.,
zaprimila odluku tuženika od dana 13. srpnja 2022. godine kojom odlukom da je
tuženik potvrdio svoju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09. lipnja

2022. god. te odbio predmetni Zahtjev za zaštitu prava radnika od dana 28.lipnja

2022. god. S obzirom da su odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu grubo
povrijeđena prava tužiteljice kao radnice ista ovim putem da traži zaštitu svojih prava
te u cijelosti pobija predmetnu odluku kao nezakonitu. Odlukom o izvanrednom
otkazu Ugovora o radu od dana 09. lipnja 2022. god., tužiteljici da je izvanredno
otkazan Ugovor o radu od 31. ožujka 2022. god., sklopljen na određeno vrijeme za
radno mjesto trgovca za prodaju sladoleda, radi osobito teških povreda obveza iz
radnog odnosa iz članka 132. Pravilnika o radu, a zbog čega da nastavak radnog
odnosa nije moguć. Tužiteljica prije svega, u odnosu na Odluku o otkazu ugovora o
radu, a osobito u odnosu na sadržaj obrazloženja te odluke u cijelosti da osporava
takve navode s obzirom da tužiteljica nije nikada postupala na takav način niti da je
učinila opisane teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica osobito ističe da
se radi u cijelosti o neistinitim, difamativnim i malicioznim navodima tuženika kojima
da se konstruira opis potpuno fabriciranih događaja s jedinim ciljem da se tužiteljica
inkriminira za radnje i ponašanja koja nikada tijekom trajanja radnog odnosa, pa tako
ni dana 31.svibnja 2021. god., nije proizvela. Nadalje, potpuno da je nelogično i
suspektno da je tuženik, s obzirom na navodne opisa ponašanja tužiteljice i navodno
učinjene teške i osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa čekao gotovo 8
dana da bi donio pobijanu odluku. Kada bi uistinu opisana ponašanja i povrede
obveza iz radnog odnosa tužiteljice bila istinita i kada bi stvarno dovela do
poremećaja u radnom procesu tuženika kako to isti opisuje krajnje nelogično i
suspektno da bi tuženik, koji navodno vodi brigu ili bi barem trebao voditi brigu o
svom poslovanju, čekao čak 8 (osam) dana da donese pobijanu odluku. Međutim,
dana 31. svibnja 2022. god., voditelj poslovanja g. B. K. da je pristupio u
prostorije poslovnice gdje da je tužiteljica obavljala svoje radne zadatke i gdje je s
tužiteljicom ponovno obavio razgovor vezan za obavljanje poslova voditeljice
poslovnice te je tuženica ponovila svoj stav da nije zainteresirana za takvu poziciju
odnosno da nije zainteresirana za takvu poziciju pod uvjetima kakve je tuženik nudio.
U tom trenutku g. K. tužiteljici navodi kako je odluka Uprave tuženika cit.:„ da
se zahvali tužiteljici na suradnji…“ te uručuje tužiteljici pisani primjerak Sporazuma o
prestanku ugovora o radu, navodeći da je to odluka uprave tuženika zbog
neprimjerenog ponašanja tužiteljice?? Tužiteljica zatečena takvim postupanjem da je
zatražila od g. K. kratko obrazloženje takvog postupanja na što da je g.
K. paušalo naveo da je tužiteljica uočena da na radnom mjestu konzumira
hranu pa da je posljedica takvog postupanja radnice odnosno tužiteljice predmetna
odluka. Tužiteljica da je odbila potpisati takav Sporazum s obzirom da ona nije imala
nikakvu namjeru prekinuti radni odnos, a kamo li da je inicirala sporazumni prestanak
ugovora o radu. U predmetnom Sporazumu o prestanku ugovora o radu, u članku 2. i

3. da se navodi:„ Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako se ovaj Sporazum o
prestanku ugovora o radu iz članka 1. ovog Sporazuma sklapa na prijedlog Radnice.“
„ Poslodavac i Radnica sporazumno utvrđuju da radni odnos radnice kod Poslodavca
prestaje dana 23. svibnja 2022. godine.“ Dakle, od radnice se nastojao,
iskorištavajući njezin položaj i pravnu neukost, ishoditi potpis na predmetni Sporazum
pa da je to još jedna u nizu nelogičnosti postupanja poslodavca odnosno tuženika jer
da se opravdano postavlja pitanje zašto bi poslodavac (tuženik) pokušao s radnicom
(tužiteljicom) postići Sporazumni prestanak Ugovora o radu ako se ista navodno
ponašala na prethodno opisani način odnosno ako bi ista počinila teške povrede

3 Pr-2099/2022-17

obveza iz radnog odnosa?Dakle, imajući u vidu navedeno, da je sasvim razvidno
kako je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, kako iz razloga jer
tužitelju (radniku) prije otkazivanja nije omogućeno iznošenje obrane, tako i
neosnovanih činjeničnih navodakoji ne predstavljaju osobito teške povrede iz radnog
odnosa.

2.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 5. rujna 2022. tuženik
navodi kako ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu. Tužiteljica
da tužbom traži utvrđenje tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu od dana 09.
lipnja 2022. godine nedopuštenom te povratak na rad na mjesto trgovca za prodaju
sladoleda dok toč. 3. traži da sud naloži tuženiku nadoknadu prouzročenih parničnih
troškova, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tuženik da
osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužbeni zahtjev da je u potpunosti
neosnovan. Između stranaka da je nesporno da: - je tužiteljica temeljem Ugovora o
radu na određeno vrijeme od dana 31. ožujka 2022.g bila zaposlena kod tuženika na
radnom mjestu trgovca za prodaju sladoleda, te da je tužiteljici radni odnos kod
tuženika prestao temeljem tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu
od dana 09. lipnja 2022. godine. Tuženik da je dana 09. lipnja 2022. godine donio
Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici i to zbog osobito teške
povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 132. Pravilnika o radu tuženika, a zbog čega
nastavak radnog odnosa više da nije bio moguć. Tuženik da je u provedenom
postupku prije donošenja pobijane Odluke utvrdio kako je tužiteljica na radu počinila
nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a koje da su kao takve
taksativno navedene u čl. 132 Pravilnika o radu, i to grubo ometanje radnika u
obavljanju radnih zadataka te izazivanje nereda u službenim prostorijama
poslodavca, a koje ponašanje da ima i obilježja zakonom propisanog prekršaja protiv
javnog reda i mira. Naime, tuženik da je u provedenom postupku utvrdio kako se
tužiteljica dana 31. svibnja 2022. godine za vrijeme radnog vremena i na svom
radnom mjestu u mjestu rada poslovnice u S., voditelju prodaje zaposlenom kod
tuženika, gosp. B. K. obraćala na potpuno neprimjeren način, vičući,
psujući i nazivajući ga pogrdnim imenima. Tužiteljica da je i prije gore navedenog
događaja poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno i neodgovorno na način
da je za vrijeme radnog vremena kontinuirano obavljala privatne telefonske
razgovore, konzumirala hranu u prostoru poslovnice i to izvan vremena predviđenog
za odmor (stanku) te iako je nekoliko puta upozorena od strane voditelja prodaje g.
K., stražnja vrata od poslovnog prostora držala otvorenim iako da joj je
izričito naglašeno da ista moraju biti zatvorena. Sporazum o prestanku ugovora o
radu koji tužiteljica dostavlja u spis da nije potpisan niti od strane tužiteljice niti od
strane tuženika pa da isti ne predstavlja nikakav dokaz koji bi bio relevantan u
predmetnom postupku obzirom da je upitna i vjerodostojnost istog. Također, iz
dostavljenog sporazuma da nije vidljivo zaglavlje navodnog sporazuma iz kojeg bi
uopće bilo vidljivo tko su stranke sporazuma kao ni navodni datum zaključivanja na
koji se tužiteljica poziva. Slijedom navedenog, isti da je potpuno irelevantan za
predmetni postupak te da je jasno da isti tužiteljica dostavlja isključivo s namjerom da
činjenično stanje prikaže drugačijim nego što ono jest. Naime, čl. 116. Zakona o radu
da je propisano kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o
radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja
propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške
povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz
uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog
odnosa nije moguć. Dakle, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu da se

4 Pr-2099/2022-17

donosi u slučaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a svakako da nije
odlučno je li takva povreda utvrđena prekršajem ili ne. Navodi tužiteljice kako se
opisano ponašanje i opisani događaj nisu dogodili neistiniti su i neosnovani, te u
konačnici potpuno nelogični i neživotni. Irelevantni da su navodi tužiteljice kako je
nelogično i suspektno da bi tuženik čekao 8 dana da bi donio pobijanu odluku, takvi
navodi predstavljaju čisto tužiteljičino polemiziranje i izokretanje činjeničnog stanja.
Naime, notorno da je i uopće nepotrebno navoditi kako da je čl. 116. st. 2. Zakona o
radu propisano kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati u roku od petnaest
dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj da se izvanredni otkaz temelji. Dakle, u
potpunosti da je irelevantno je li tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici jedan ili
osam dana nakon nastanka događaja koji da predstavlja osobito tešku povredu
obveze iz radnog odnosa, posebice obzirom da je tužiteljica dan nakon opisanog
događaja otvorila bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom svega
navedenog, tuženik predlaže da naslov odbaci tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga
navedenih u toč. I. ovog odgovora na tužbu, odnosno podredno da odbije tužbeni
zahtjev tužiteljice u cijelosti te istu obveže na naknadu troškova ovog parničnog
postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa
do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o Zahtjevu za zaštitu prava radnika
od 28. lipnja 2022., Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, e-mail
korespondencija, transkript razgovora ( list spisa 14-38), Ugovor o radu na određeno
vrijeme, preslika narudžbenice, Sporazum o prestanku ugovora o radu, Zahtjev za
zaštitu prava radnika od 28. lipnja 2022. , saslušanje tužiteljice, saslušanje
svjedokinje E. K..

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. 5.Među strankama nije sporno:

-da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 01. travnja 2022.,
do 14. lipnja 2022., temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog dana

31. ožujka 2022.,

-da je dana 14. lipnja 2022., tužiteljici uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Kao sporno ostalo je za raspraviti :

-prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda,

-da li je tužiteljica poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno i neodgovorno,
-da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, donesena zakonito
odnosno da li je tužiteljica počinila opisane teške povrede radne obveze.

6.U svom iskazu na ročištu dana 22. ožujka 2023. tužiteljica navodi da se zaposlila kod tuženika ugovorom o radu na određeno vrijeme 1. ožujka 2022. koliko se sjeća
do kraja listopada 2022. kao prodavač sladoleda. Zajedno sa njom tog dana
zaposlene da su još tri kolegice. Voditelj prodaje da je bio B. K., a
predsjednik uprave da je bio H. T.. Na otvaranju prodavaonice 1. travnja

2022. tada da je uživo upoznala i predsjednika uprave gospodina H. T..
Prodavaonica da je bila smještena u S., ( V. B.). Napominje
da je upravo prilikom otvaranja prodavaonice T. rekao da će ona biti ujedno i
voditeljica te prodavaonice i čak da je zatražio i kolegice da se s tim suglase s čime
su se i suglasile, a da će tu pravnu regulaciju rješavat narednih dana. Ista da je
stvarno shvatila ozbiljno da je postavljena na to radno mjesto, te da je samim time
preuzela i sve obveze i organizaciju rada same prodavaonice, te da je bila u

5 Pr-2099/2022-17

kontinuiranoj komunikaciji s gospodinom T. što da je razvidno iz maila i
whatsap koje da je priložila uz tužbu gdje da se vidi praktički savjesno i vrlo revno
obavljala sve svoje poslovne zadatke kao voditelj prodavaonice , od nabave do
organizacije rada, a vrlo često i kroz svoje slobodno vrijeme. Napominje da dva dana
prije spornog događaja, odnosno 31.svibnja 2022. da je realizirala veću dostavu u
kasnim večernjim satima sve obavila i o tome obavijestila gospodina T., na
što da joj je odgovorio da je stroj, što da bi ukazivalo da je dobro radila i da je
poslodavac bio zadovoljan. Isto tako da su u komunikaciji pokušali dogovoriti i njenu
plaću kao voditelja prodavaonice sladoleda i tada da joj je ponuđen dodatak od
500,00 kn na njenu već utvrđenu plaću, međutim da je isto odbila i rekla da za takve
novce neće preuzeti toliku obvezu i da može ponuditi drugim kolegicama, ali da je i
dalje nastavila obavljati poslove voditelja. Taj dan 31. svibnja 2022. u popodnevnim
satima, kada je sa njom u smjeni bila E. K., koja da je dolazila sat vremena
poslije nje, a smjena da bi tužiteljici započela u 16,00 sati. Došao je gospodin
K. i upitao je da li joj je to konačna odluka da ne pristaje raditi kao voditelj
prodavaonice za 500,00 kn, ista da je ponovila da je to njena konačna odluka i tada
da je naglasila da on vidi hoće li netko drugi od djelatnika prihvatiti. Kako su bile
prisutne djelatnice iz jutarnje smjene, on da je tada odmah ponudio kolegicama, one
su odmah to odbile. Nakon što su one otišle tužiteljica i gospodin K. da su
ostali sami i u jednom trenutku kada nije bilo kupaca, on da je pristupio i rekao joj da
je nažalost odluka uprave da će joj se zahvaliti na suradnji, obzirom da nije prihvatila
tu ponudu te da joj je uručio papir na kojem da je pisalo sporazumni raskid ugovora o
radu na zahtjev radnice. Kako je bila šokirana sa svim time ona da ga je zamolila da
joj da malo vremena da to pročita, međutim on da je rekao da nema što čitati da je to
forma i da to potpiše i da mu se žuri ići na put. Ista da je pročitala odluku i uočila da
ustvari ona predlaže sporazumni otkaz i to s datumom 23. svibnja. Kad je to pročitala
da je rekla da odbija potpisati i da nema namjeru dati otkaz, i da joj nije jasno zašto
stoji datum 23. svibnja. Rekao je da može datum ispraviti ali ona svejedno da je
rekla da neće takvu vrstu otkaza potpisati. Tada da je on izašao vanka obaviti
telefonski razgovor, i u to vrijeme da je došla kolegica E. K. koja da je na
dalje bila prisutna. Nakon razgovora vratio se vidno uzbuđen te da je rekao da joj je
bolje potpisati , jer da će slijedeća odluka biti takva da će biti ružna mrlja u njenoj
radnoj knjižici. Međutim ista da je ponovno rekla da odbija potpisati. Istaknula je da
iako je gospodin K. bio vidno uzbuđen ista da nije povisila ton na njega niti da
ga je na bilo koji način vrijeđala a još manje fizički nasrnula niti da je za to imala
razloga iako da je sve šokiralo. Nakon toga da je ponovno izašao na telefon i nakon
telefonskog razgovora vidno uzrujan otišao. Oko 8 sati ponovno da se vratio i
zatražio da mu da dnevni utržak od prethodnog dana, bianco virman kao i primjer
virman po kojem da će ispuniti bianco virman. Ja sam mu dala i oko 8 sati da joj je
rekao da može napustiti radno mjesto, odbila je i rekla da je njeno radno vrijeme do
23,00 sata i da ne postoji službena odluka da napusti radno mjesto. Tada da joj je
rekao da mu da papir i olovku , da će to napisati tako, na što da je rekla da nisu na
pazaru da jedino prihvaća službeni mail. Tada da je zatražio službeni mobitel ,
međutim to da je mail kojim da se koristi i ona i sve kolegice, te da je ponovno

6 Pr-2099/2022-17

napomenula, da može sa svog službenog maila poslati takvu odluku. Vidno uzrujan
on da je poslao svoju odluku sa službenog maila, nakon čega da se razdužila ,
ostavila ključeve prodavaonice što je i zatraženo i otišla. Prije nego što je na kućnu
adresu dobila izvanredni otkaz, jedan dan da je na telefon kontaktirao odvjetnik H.,
i rekao joj da čuje da ima neke probleme sa A. pa da zove da ih pokušaju
riješiti, što da je odbila, bilo kakav razgovor s njim i napomenula da je ne uznemirava
više. Nakon toga 14. lipnja da je dobila na kućnu adresu izvanredni otkaz ugovora o
radu i ponovno navodi da sve što se na njemu navodi da se nije dogodilo , na tu
odluku da je izjavila zahtjev za zaštitu prava i ne zna da li su o istom odlučili. Isto tako
da se u odluci navodi Pravilnik koji da nije vidjela niti znala da postoji. Napominje da
za vrijeme trajanja radnog odnosa nije bila opomenuta, upozorena, već samo
pohvaljena. O tome da li je za vrijeme radnog vremena obavljala privatne telefonske
razgovore, za vrijeme radnog vremena da je znala obavljati privatne telefonske
razgovore vezano za djecu, ali to da ne bi radila u prodajnom prostoru već u
skladišnom ili vani ispred dućana. O tome da li je konzumirana hranu u prodavaonicu
izvan predviđenog vremena za stanku, obzirom na samu prirodu posla, da se stanka
dogovarala sukladno priljevu kupaca, tako da nije bilo striktno vrijeme kada je stanka,
već je to bilo po njihovoj procjeni.

7.U svom iskazu na ročištu dana 19. travnja 2023. svjedokinja E. K. navodi
da je radila kod tuženika te 2022. cca 2- 3 mjeseca i sama da je dala otkaz zbog
bolje ponude koju da je dobila. Što se tiče događaja koji se dogodio dana 31. svibnja

2022. dok je radila kod tuženika sjeća se da je taj dan došla raditi u smjenu u 17,00
sati popodne i da je vidjela po dolasku voditelja prodaje B. K. kako malo
dalje od prodajnog mjesta razgovara na mobitel. Navodi da je ušla je u prostor i da je
zatekla tužiteljicu da čita nekakav papir i zamijetila da nije bila kao obično, da je bila u
stanju šoka. Tada da je vidjela da ona čita ustvari papir na kojem je pisalo
sporazumni otkaz. Nakon kratkog vremena da se vratio u prodavaonicu i gospodin
K. i sjeća se da je nagovarao tužiteljicu da potpiše taj otkaz opravdavajući da
je to bolje za nju. Međutim, nakon njegovog daljnjeg nagovaranja ona da je odbila
potpisati taj papir i on da se nakon toga udaljio navodeći da treba ići na put. U
večernjim satima gospodin K. da se ponovno vratio sa zahtjevom tužiteljici da
potpiše taj sporazumni otkaz, a kada je ona ponovno to odbila tada da joj je rekao da
napusti prodajni prostor što da je ona odbila te rekla da neće napustiti prostor bez
dozvole te da je tražila da to potvrdi službenim mailom, što je nakon nekog vremena i
napisao te da joj je poslao službeni mail. Nakon toga da je predala ključeve i otišla s
radnog mjesta, ali da ne može točno precizirati u koliko je sati to bilo. Da li je između
tužiteljice i K. bilo psovki, pa čak i neprimjerenog ponašanja, u smislu
gađanja hranom, može reći da ona tako nešto nije zamijetila niti vidjela. Također da
joj je poznato da je tužiteljici bilo nuđeno radno mjesto voditelja prodaje s povišenjem
plaće 500,00 kn što da je ona odbila, smatrajući da je to previše odgovornosti za tako
malen iznos. Nakon što je tužiteljica otišla odnosno prestala raditi kod tuženika, da su
se čule neko vrijeme porukama, ali da se ne viđaju i nisu u posebnim prijateljskim
odnosima. O tome kako je tužiteljica obavljala svoje poslove, svjedokinja navodi da

7 Pr-2099/2022-17

se tužiteljica odlično snašla u toj ulozi i da je uvijek uskakala što je god trebalo, prvo
vrijeme da je radila poslove voditelja dok se još nije postigao dogovor oko istog. O
tome da li je tužiteljica ikada dobila pisano ili usmeno upozorenje zbog kršenja radnih
obveza, navodi da koliko joj je poznato da nije. O tome kakva je bila poslovna
komunikacija tužiteljice sa tuženikom, tužiteljica da je uvijek bila pristojna i po
pravilima struke.

8. Tuženik je istakao prigovor u mjesne nenadležnosti ovog suda. Sukladno članku

65. Zakona parničnog postupka ( N.N. 53/91, 91/92,98/93,1012/99, 88/01,117/03,
88/05, 2/07, 64/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22– u
daljnem tekstu ZPP). U sporovima iz radnih odnosa, ako je tužitelj radnik koji je pored
suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, za suđenje je nadležan i sud na
čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad
morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Dakle, radi se o
izberivoj ili efektivnoj mjesnoj nadležnosti, tako što se omogućuje tužitelju da bira
između suda koji je po zakonu općemjesno nadležan za tuženika i još nekog drugog
suda tako da se tužitelj tim pravom izbora može koristiti pri podnošenju tužbe. Kako
nije sporno da je tužiteljica radila na području ovog suda, a što proizlazi iz točke 4.
Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. ožujka 2022, razvidno je da je tužiteljica
izabrala ovaj sud kao mjesno nadležan, a sve sukladno članku 65. ZPP-a, što čini
prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim.

9. Temeljem čl. 116. Zakona o radu (N.N. 93/14,127/17,98/19,151/22 i 64/23),
poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na
neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog i li ugovorenog
otkaznog roka ( izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog
odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa
obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može
se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu
na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

10. Pregledom dostavljene prepiske porukama između voditelja prodaje B.
K. i tužiteljice ( list spisa 13-38 ), proizlazi da je tužiteljica upravo suprotno od
onog što se navodi u odgovoru na tužbu vrlo savjesno i odgovorno obavljala poslove
svog radnog mjesta i o svim odlukama koje je trebala donositi redovito je i o svemu
obavještavala voditelja poslovanja, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja E.
K.. Stoga ovaj sud smatra da tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljica prije
događaja od 31. svibnja 2022. poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno i
neodgovorno, jer tuženik nije dokazao da bi tužiteljica bila ikada upozoravana ili
opominjana zbog neurednog i neodgovornog obavljanja svojih radnih obveza. Što se
tiče samog događaja od 31. svibnja 2022, ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu
tužiteljice i svjedokinje E. K. iz čega se može zaključiti da se tužiteljica
kritičnog dana nije neprimjereno ponašala niti na bilo koji način ugrozila redovni rad
poslovnice, poslovanje tuženika, kao ni naštetila ugledu poslodavca. Jedini dokaz
koji je tuženik predložio na te okolnosti je saslušanje svjedoka B. K.
tadašnjeg voditelja prodaje koji iako uredno pozvan, bez opravdanog razloga nije