1

Poslovni broj: Ref. 10 P-309/2021-32

 

        

REPUBLIKA HRVATSKA             

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ref. 10 P-309/2021-32

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u S. B. po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja S. M., iz Z., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B. protiv tuženika R. A. d.d. Z. zastupanog po odvjetnicima iz O. društva K. & partneri d.o.o. Z. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 11. svibnja 2023. provedene u nazočnosti tužitelja i punomoćnika osobno i zamjenice punomoćnika tuženika J. J., odvjetnice iz S. B. i rasprave održane 16. lipnja 2023. na kojoj je i objavljena odluka, istog dana

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu br. 528-503326529  koji su 9. ožujka 2006. sklopili tužitelj S. M. iz Z., (prijašnji broj 93), kao korisnik kredita i tuženika R. A. d.d. Z., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF.

 

              Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu br. 528-503326529  koji su 9. ožujka 2006. sklopili tužitelj S. M. iz Z.,   (prijašnji broj 93), kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d. Z., kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno sa odlukama o kamatama i naknadama kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50 % godišnje.

 

              II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d.. Z., da tužitelju S. M., iz Z., (prijašnji broj 93). na ime razlike po osnovi primjene valutne klauzule 1.528,85 eura/11.519,11 kn i to na iznos od:

- 6,41 eur / 48,34 kn počevši od  30. 11. 2007. pa do konačne isplate,

- 6,31 eur  / 47,56 kn počevši od  31. 12. 2007. pa do konačne isplate

- 6,36 eur / 47,89 kn počevši od  31. 01. 2008. pa do konačne isplate

- 6,34 eur / 47,81 kn počevši od  29. 02. 2008. pa do konačne isplate

- 6,38 eur / 48,06 kn počevši od  31. 03. 2008. pa do konačne isplate

- 6,14 eur / 46,29 kn počevši od  30. 04. 2008. pa do konačne isplate

- 7,88 eur / 59,37 kn počevši od  31. 05. 2008. pa do konačne isplate

- 7,88 eur / 59,38 kn počevši od  30. 06. 2008. pa do konačne isplate 

- 7,65 eur / 57,61 kn počevši od  31. 07. 2008. pa do konačne isplate 

- 7,55 eur / 56,91 kn počevši od  31. 08. 2008. pa do konačne isplate

- 7,53 eur /56,76 kn počevši od  30. 09. 2008. pa do konačne isplate

- 8,04 eur / 60,56 kn počevši od  31. 10. 2008. pa do konačne isplate

- 7,53 eur / 56,72 kn počevši od  30. 11. 2008. pa do konačne isplate

- 7,92 eur / 59,67 kn počevši od  31. 12. 2008. pa do konačne isplate

- 7,88 eur / 59,35 kn počevši od  31. 01. 2009. pa do konačne isplate

-  7,79 eur / 58,72 kn počevši od  28.02.2009. pa do konačne isplate

- 13,47 eur / 101,52 kn počevši od  31.03. 2009. pa do konačne isplate

- 13,30 eur / 100,18 kn počevši od  30.04. 2009. pa do konačne isplate

- 12,84 eur / 96,74 kn počevši od  31.05. 2009. pa do konačne isplate

- 12,46 eur / 93,87 kn počevši od  30.06. 2009. pa do konačne isplate

- 12,29 eur / 92,64 kn počevši od  31. 07.2009. pa do konačne isplate

- 12,17 eur / 91,72 kn počevši od  31.08. 2009. pa do konačne isplate

- 11,96 eur / 90,08 kn počevši od  30.09. 2009. pa do konačne isplate

- 11,64 eur / 87,73 kn počevši od  31.10. 2009. pa do konačne isplate

- 11,59 eur / 87,31 kn počevši od  30. 11. 2009. pa do konačne isplate

- 11,49 eur / 86,56 kn počevši od  31. 12. 2009. pa do konačne isplate

- 11,43 eur / 86,15 kn počevši od  31. 01. 2010. pa do konačne isplate

- 11,16 eur / 84,06 kn počevši od  28.02. 2010. pa do konačne isplate

- 11,14 eur / 83,94 kn počevši od  31.03. 2010. pa do konačne isplate

- 10,86 eur / 81,79 kn počevši od  30. 04. 2010. pa do konačne isplate

- 10,69 eur / 80,54 kn počevši od  31.05. 2010. pa do konačne isplate

- 11,11 eur / 83,71 kn počevši od  30.06. 2010. pa do konačne isplate

- 10,71 eur / 80,68 kn počevši od  31.07. 2010. pa do konačne isplate

- 10,84 eur / 81,65 kn počevši od  31.08. 2010. pa do konačne isplate

- 10,42 eur / 78,51 kn počevši od  30.09. 2010. pa do konačne isplate

- 9,92 eur / 74,76 kn počevši od  31. 10. 2010. pa do konačne isplate

-10,07 eur /75,91 kn počevši od  30. 11. 2010. pa do konačne isplate

- 10,33 eur / 77,81 kn počevši od  31. 12. 2010. pa do konačne isplate

- 9,64 eur / 72,63 kn počevši od  31.01.2011. pa do konačne isplate

- 9,45 eur /71,18 kn počevši od  28.02. 2011. pa do konačne isplate

- 8,98 eur /67,63 kn počevši od  31.03. 2011. pa do konačne isplate

- 8,69 eur /65,45 kn počevši od  30.04. 2011. pa do konačne isplate

- 8,98 eur /67,66 kn počevši od  31.05. 2011. pa do konačne isplate

- 8,69 eur /65,47 kn počevši od  30.06. 2011. pa do konačne isplate

- 7,90 eur /59,53 kn počevši od  31.07. 2011. pa do konačne isplate

- 7,36 eur / 55,42 kn počevši od  31. 08. 2011. pa do konačne isplate

- 6,81 eur / 51,31 kn počevši od  30.09. 2011. pa do konačne isplate

- 4,24 eur / 31,93 kn počevši od  31.10. 2011. pa do konačne isplate

- 4,01 eur /30,21 kn počevši od  30. 11. 2011. pa do konačne isplate

- 3,86 eur  / 29,05 kn počevši od  31. 12. 2011. pa do konačne isplate

- 3,67 eur /27,67 kn počevši od  31.01. 2012. pa do konačne isplate

- 3,45 eur /25,97 kn počevši od  29.02. 2012. pa do konačne isplate

- 3,19 eur / 24,05 kn počevši od  31.03. 2012. pa do konačne isplate

- 2,98 eur /22,44 kn počevši od  30.04. 2012. pa do konačne isplate

- 2,75 eur /20,72 kn počevši od  31.05. 2012. pa do konačne isplate

- 2,50 eur / 18,82 kn počevši od  30. 06. 2012. pa do konačne isplate

- 2,26 eur / 17,03 kn počevši od  31.07. 2012. pa do konačne isplate 

- 2.01 eur /15,13 kn počevši od  31.08. 2012. pa do konačne isplate

- 1,75 eur / 13,18 kn počevši od  30.09. 2012. pa do konačne isplate

- 1,52 eur / 11,47 kn počevši od  31.10. 2012. pa do konačne isplate

- 1,28 eur / 9,66 kn počevši od  30. 11. 2012. pa do konačne isplate

- 1,03 eur, /7,74 kn/počevši od  31. 12. 2012. pa do konačne isplate

- 0,75 eur,/ 5,68 kn počevši od  31.01. 2013. pa do konačne isplate

- 0,51 eur ,/ 3,86 kn počevši od  28.02. 2013. pa do konačne isplate

- 0,31 eur, /2,36 kn počevši od  21.03. 2013. pa do konačne isplate

              do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje  je obavila prije  prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.   

             

              III. Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

             

              "Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., da tužitelju S. M. iz Z., (prijašnji broj 93). na ime razlike u iznosu više plaćene kamate plati iznos 486,05  eura/3.662,11 kn  sa zateznim  kamatama koje teku na iznos  od:

- 2,70 eur, /20,35  kn počevši od 31. 10. 2008 pa do konačne isplate

- 5,00 eur ,/ 37,70 kn počevši od  30. 11. 2008. pa do konačne isplate

- 5,05 eur, /38,02 kn počevši od  31.12. 2008. pa do konačne isplate

- 6,69 eur,/ 50,43 kn počevši od  31.01. 2009. pa do konačne isplate

- 7,50 eur, /56,52 kn počevši od  28.02. 2009. pa do konačne isplate

- 3,12 eur, /23,47 kn počevši od  31.03. 2009. pa do konačne isplate 

- 3,68 eur, /27,75 kn počevši od  30.04. 2009. pa do konačne isplate

- 1,02 eur, /7,70 kn počevši od  31.05. 2009. pa do konačne isplate

- 0,89 eur,/ 6,72 kn počevši od  30.06. 2009. pa do konačne isplate

- 0,12 eur /0,90 kn počevši od  31.07. 2009. pa do konačne isplate

-1,21 eur, /9,14 kn počevši od  31.08.2009. pa do konačne isplate

-1,33 eur,/ 9,99 kn počevši od  30. 09. 2009. pa do konačne isplate

- 0,42 eur, /3,11 kn počevši od  31. 10. 2009. pa do konačne isplate

- 2,77 eur,/ 20,84 kn počevši od  30. 11. 2009. pa do konačne isplate

- 4,70 eur, /35,44 kn počevši od  31. 12. 2009. pa do konačne isplate

- 7,38 eur,/ 55,57 kn počevši od  31. 01. 2010. pa do konačne isplate

- 7,05 eur, /53,15 kn počevši od  28. 02. 2010. pa do konačne isplate

- 10,62 eur, /80,03 kn počevši od  31. 03.2010. pa do konačne isplate 

- 10,23 eur ,/77,09 kn počevši od  30. 04.2010. pa do konačne isplate

- 11,71 eur, /88,25 kn počevši od  31. 05.2010. pa do konačne isplate

- 22,66 eur,/ 170,73 kn počevši od  30.06.2010. pa do konačne isplate

- 20,72 eur, /156,13 kn počevši od  31. 07. 2010. pa do konačne isplate

- 27,74 eur, /209,02 kn počevši od  31. 08. 2010. pa do konačne isplate

- 25,69 eur, /193,55 kn počevši od  30.09. 2010. pa do konačne isplate

- 22,21 eur, /167,37 kn počevši od  31.10. 2010. pa do konačne isplate 

- 30,44 eur,/ 229,38 kn počevši od  30. 11. 2010. pa do konačne isplate

- 40,86 eur,/ 307,83 kn počevši od  31. 12. 2010. pa do konačne isplate

- 33,99 eur, /256,12 kn počevši od  31. 01. 2011. pa do konačne isplate

- 36,83 eur,/ 277,51 kn počevši od  28.02. 2011. pa do konačne isplate

- 33,94 eur, /255,68 kn počevši od  31.03. 2011. pa do konačne isplate

- 34,83 eur, /262,43 kn počevši od  30.04.2011. pa do konačne isplate

- 48,83 eur/ 367,93 kn počevši od  31.05. 2011. pa do konačne isplate

- 50,52 eur, /380,63 kn počevši od  30.06. 2011. pa do konačne isplate

- 62,75 eur,/ 472,79 kn počevši od  31.07. 2011. pa do konačne isplate

- 57,17 eur,/ 430,77 kn/ počevši od  31.08. 2011. pa do konačne isplate

- 51,02 eur,/ 384,38 kn počevši od  30.09. 2011. pa do konačne isplate

- 51,66 eur,/ 389,23 kn počevši od  31.10. 2011. pa do konačne isplate

- 51,37 eur, /387,08 kn počevši od  30.11. 2011. pa do konačne isplate

- 54,71 eur,/ 412,19 kn počevši od  31.12. 2011. pa do konačne isplate

- 57,66 eur, /434,45 kn počevši od  31.01. 2012. pa do konačne isplate

- 58,26 eur, /438,94 kn počevši od  29.02. 2012. pa do konačne isplate

- 56,60 eur,/ 426,42 kn počevši od 31.03. 2012. pa do konačne isplate

- 58,10 eur, /437,78 kn počevši od  30.04. 2012. pa do konačne isplate

- 59,22 eur, /446,18 kn počevši od  31.05. 2012. pa do konačne isplate

- 57,98 eur, /436,85 kn počevši od  30.06. 2012. pa do konačne isplate

- 58,61 eur,/441,58 kn počevši od  31.07. 2012. pa do konačne isplate

- 57,75 eur,/ 435,08 kn počevši od  31.08. 2012. pa do konačne isplate

- 55,59 eur,/ 418,85 kn počevši od  30.09. 2012. pa do konačne isplate

- 58,39 eur, /439,93kn počevši od  31.10.2012. pa do konačne isplate

- 59,86 eur, /451,04 kn počevši od  30.11.2012. pa do konačne isplate  

- 59,25 eur, /446,44 kn počevši od  31.12.2012. pa do konačne isplate

- 54,68 eur, /411,95 kn/počevši od  31.01. 2013. pa do konačne isplate 

- 59,04 eur, /444,83 kn počevši od  28.02. 2013. pa do konačne isplate

- 58,49 eur, /440,71 kn počevši od  21.03. 2013. pa do konačne isplate

              do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje  je obavila prije  prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana."

             

              IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d.. Z., da tužitelju S. M. iz Z., (prijašnji broj 93) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.759,16 eura / 13.254,39 kn sa zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje  je obavila prije  prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena,   u roku od 15 dana.

 

              V. Odbija se tužitelj S. M. iz Z.,  (prijašnji broj 93) u dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 646,91 eura /4.874,14 kn.

             

              VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti isplate.

              1.1. U tužbi je navedeno da je 9. ožujka 2006. tužitelj je kao fizička osoba s tuženikom, bankom, zaključio ugovor o kreditu br. 528-50-3326529 kojim je  čl. 1. utvrđena visina kredita od 17.076,13 CHF, dok je čl. 2. istoga ugovora utvrđena promjenjiva kamata od 5,50%, pri čemu se obračun kredita u hrvatske kune obračunava po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Za vrijeme roka otplate tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, uvećan za promjenjivu kamatu i  tečaj CHF na dan korištenja. Ugovaranje promjenjive kamate kao što je stipulirano u odredbi čl. 4. ugovora o kreditu iz točke 1. ove tužbe, te ugovaranje valutne klauzule, kao što je stipulirano u čl. 3. Ugovora o kreditu iz točke 1. ove tužbe, prema obavezujućem stavu Trgovačkog suda u Z. iz predmet br. P-1401/12 po presudi od 04. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog sud u Z. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.godine, proizlazi da bi ugovaranje promjenjive kamate i valutne klauzule predstavljalo ništetne odredbe u smislu čl. 322. ZOO, s obzirom da se sa tužiteljima nije pojedinačno pregovaralo o visini kamate, kao niti o metodama izračuna otplate kredita. Tužitelj si je zadržao pravo na specifikaciju tužbenog zahtjeva nakon primitka nalaza i mišljenja knjigovodstvene struke, i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi djelomična ništetnost Ugovora o kreditu i obvezati tuženika na isplatu rasi pretplate i radi promjenjive kamatne stope i radi valutne klauzule.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno. Navedena presuda donesena je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Dakle, predmetnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnom postupku utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedenu presudu nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Tuženik temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te osporava u cijelosti visinu potraživanja tužitelja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Tuženik poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

              3. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 31.ožujka 2023.,  a sud je  dozvolio preinaku tužbe na temelju čl. 190.st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje – ZPP-a) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa sa strankama.

              4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u otplatni plan iz kojeg je vidljivo da je tužitelj kredit otplaćivao od 9. ožujka 2006. do 31. ožujka 2013.  (str. 6 do 8 spisa). Uvidom u preslik Ugovora o kreditu od 9. ožujka 2006. je vidljivo da je je kredit iskorišten za kupnju osobnog automobila marke Mazda za iznos od 17.076,13 CHF i sa kamatnom stopom od 5,50% za vrijeme od 84 mjeseca  (str. 24 do 26 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku M. T. N..

              4.1. Iskaza tužitelja je utvrđeno da je on zaključio u banci Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila,  koliko se sjeća auto kuća radila jedino sa tuženikom pa je morao kod tuženika zaključiti ugovor. Jedan dana je došao u banku i rekao da treba kreditu, drugi dan ga je dočekao ugovor, nisu niti o čemu pregovarali. Pročitao je ugovor prije potpisivanja, tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete, po struci je automehaničar. Automobil mu je služio za obiteljske potrebe, a za poslovne. Nije bio nikada obrtnik, osobno je otplatio sve rate kredita, naplata je išla preko plaće. Kredit je otplaćen i nije bio nikada u konverziji. Automobil mu je trebao i potpisao je ugovor nitko mu nije objašnjavao što je valutna klauzula i  promjenjiva kamatne stopa. 

              4.2. Vještak M. T. N. je u  nalazu i mišljenju navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen je Ugovor o kreditu  9. ožujka 2006. godine u iznosu od 17.076,13 CHF sa ugovorenom kamatnom stopom od 5,50%, godišnje, promjenjiva.  Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to: od 1.11.2007. do 30.04.2008. bila je 6,45%, od 01.05.2008. do 28.02.2009. bila je 6,75%, od 01.03.2009. do 30.06.2011. bila je 7,75%,  od 01.07.2011. do 30.09.2011. bila je 7,50%,  od 01.10.2011. do 21.03.2013. bila je 6,75%. U razdoblju obračuna (ukupno razdoblje otplate kredita) za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se je do 20. anuiteta na kredit obračunavala kamatna stopa 5,50% koja je i ugovorena. Od 20. do konačne otplate kredita obračunavala se je kamatne stopa viša od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 486,05 eur/3.662,11 kn. Više plaćeno zbog promjene kamatne stope iznosi 486,05 eur/3.662,11 kn. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 11.519,11 kn 1.528,85 eur. Više plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 1.714,60 eur/12.918,63 kn. Manje plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 185,75 eur/1.399,52 kn.

             

              5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

             

              6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

                - je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen je Ugovor o kreditu 9. ožujka 2006. godine u iznosu od 17.076,13 CHF s ugovorenom kamatnom stopom od 5,50 %, godišnje, promjenjiva,  

              - je banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to:  od 1.11.2007. do 30.04.2008. bila je 6,45%, od 01.05.2008. do 28.02.2009. bila je 6,75%, od 01.03.2009. do 30.06.2011. bila je 7,75%, od 01.07.2011. do 30.09.2011. bila je 7,50%,  od 01.10.2011. do 21.03.2013. bila je 6,75%.

              - je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da  je tužitelj više uplatio zbog promjene kamatne stope iznos od  486,05 eur /3.662,11 kn,

              -  razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 1.528,85 eur / 11.519,11 kn. Više je plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 1.714,60 eur/ 12.918,63 kn. Manje plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 185,75 eur/1.399,52 kn,

              - tužitelj aktivno legitimiran jer je on zaključio Ugovor o kreditu sa tuženikom, tuženik je pasivno legitimiran jer je bio kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a tužitelj je nesporno potrošač, jer je osobni automobil koji kupio kreditom koristio samo za obiteljske potrebe, što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza,

              - je pred Trgovačkim sudom u Z. u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike  Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja  2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.; 

              - je navedenom presudom Trgovačkog suda u Z., potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, 

              - iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Z. i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, 

              - je navedenom presudom Trgovačkog suda u Z., potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, 

              - da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora. 

             

              7. Tijekom postupka je bilo sporno da li  je: 

              - ništetna odredba ugovora kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana (članak 4 predmetnog Ugovora o kreditu) i odredba članka 1 Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. 

              8. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi ugovora, zatim djelomično u dijelu isplate. 

              9. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. 

              10. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta. 

              11. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna) i da je tužitelj više uplatio zbog promjene kamatne stope iznos od 486,05 eur /3.662,11 kn, kao i da je razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 1.528,85 eur /11.519,11 kn. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 1.714,60 eur/12.918,63 kn.               Manje je plaćeno zbog promjene tečaja 185,75 eur /1.399,52 kn.

              12. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je osnovan u odnosu na potraživanje tužitelja zbog pretplate radi promjenjive kamatne stope. U ovom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Z. br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 19. svibnja 2021.   i rok zastare je protekao pa je sud u tom dijelu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

              12.1.              Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u  CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." 

              12.2.              Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Z. u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi.   U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023. dakle tužba koja  podnesena 19. svibnja 2021. prije isteka zastarnog roka.  

              13. Tužitelj, iako je otplatio kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužitelju i za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi. 

              14. Ovaj sud posebno napominje da u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Tuženik je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. 

              15. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05  i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora kao i odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.  Sud je utvrdio ništetnim odredbe ugovora i o kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli iako je samo potraživanje tužitelja za isplatom u svezi kamatne stope u zastari (točk. I. izreke presude).

              16. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Tužena je kao banka kreditor, bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005. 

              17. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, iz razlike između tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita. 

              18. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate. 

 

              19. Na temelju čl. 154. st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12,103/14,118/14, 107/15, 37/22,126/22; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka prema uspjehu tužitelja u postupku.

              19.1. Tužitelj je potraživao isplatu iznosa od ukupno od ukupno 2.014,90 eura / 15.181,26 kn, a dosuđen mu je iznos od 1.528,85 eura / 11.519,11 kn dakle tužitelj je uspio u postupku 76%, a tuženik sa 24%.

              19.2. Na temelju čl. 154.st.2. ZPP-a Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

              19.3. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu koji je uplaćen od 53,09 eura / 400,00 kn. Pristojba na presudu se ne plaća jer je tužitelj oslobođen od  plaćanja na temelju čl. 11.st.1. t. 20.  Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).  Tužitelju je priznat trošak uplate predujma za vještačenja u iznosu od 398,16 eura / 3.000,00 kn,  trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura  /1.500,00 kn (tbr. 7.t.1. OT).Trošak zastupanja na ročištu održanom 9.lipnja 2022. je priznat u iznosu od 199,08 eura /1.500,00 kn (tbr. 9.t.1. OT) rasprave održane 11. svibnja 2023. u iznosu od 199,08 eura /1.500,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude  u iznosu od 99,50 eura / 749,68 kn (tbr. 9.t.3. OT). U skladu sa tbr. 8. točk. 1. OT za sastavljanje podnesaka se priznaje naknada ali ne više od četiri podnesaka. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 9.listopada 2021. u iznosu od 199,08 eura /1.500,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), priznat je i trošak sastava obrazloženog podneska od  20.lipnja 2022. u iznosu od  199,08 eura /1.500,00 kn (tbr. 8.t.1. OT) priznat je i trošak sastav podneska tužitelja od 31. siječnja  2023.kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 199,08 eura   /1.500,00 kn (tbr. 9.t.1. OT). Pripadajući porez iznosi 324,49 eura /2.444,87 kn. ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.069,72 eura /15.594,31 kn.

              19.4.  2.069,72 eura /15.594,31 kn - 53,09 eura / 400,00 kn - 398,16 eura / 3.000,00 kn -   324,49 eura /2.444,87 kn = 1.293,98 eura / 9.749,49 kn x 76% = 983.42  eura /7.409.61 kn.

983.42  eura /7.409.61 kn + 53,09 eura / 400,00 kn +  398,16 eura / 3.000,00 kn +  324,49 eura /2.444,87 kn = 1.759,16 eura / 13.254,39 kn.

              U svezi navedenog prema uspjehu u sporu tužitelja tuženik muje u obvezi naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.759,16 eura / 13.254,39 kn kako je to i navedeno pod točk. IV izreke presude.

             

              19.5. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 16.lipnja 2023.kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. ZOO-a.

 

              20. Tužitelju nije priznat trošak opomene pred tužbu od 26.ožujka 2021. u iznosu od 99,50 eura / 749,68 kn jer nema dokaza u spisu da je tužitelj zaista isti i dostavio tuženiku, budući da nije dostavljena niti sudu. Nije priznat trošak sastava podneska od 17. prosinca 2021. u iznosu od  199,08 eura /1.500,00 kn jer sastav istog nije utjecao na odluku u postupku jer nisu navedene nikakve bitne okolnosti,  kao niti trošak sastava podneska od 20. veljače 2023. u iznosu od 199,08 eura   /1.500,00 kn   jer sve što je navedeno u tom podnesku moglo je biti navedeno i na ročištu, pa i nije bilo potrebe za sastavom tog podneska.  Nije priznat niti trošak konferencije sa strankom u iznosu od 99,50  eura / 749,68 kn jer to nije trošak koji se može tražiti od protivne stranke u postupku. Nije priznat niti trošak obavijesti stranci u iznosu od 49,75 eura /374, 84 kn jer nama dokaza o istom. Tužitelju nisu priznat troškovi u iznosu od 646,91 eura / 4.874,14 kn jer zahtjev za naknadom istih nije osnovan, kako je to i navedeno pod točk. V. izreke presude.

              21. Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnih troškova  u skladu sa citiranim čl. 154.st.2. ZPP-a, jer prema izmjenama ZPP-a više nema uračunavanja troškova prema uspjehu u sporu stranaka (točk. VI. izreke presude)

              22. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka, jer je isti po ocjeni ovog suda neosnovan. Tužitelj je u podnesku od 9.listopada 2021. predložio saslušanje svjedoka K. M., I. L. i J. C. jer nije siguran tko je potpisao ugovor o kreditu sa tužiteljem i na okolnosti da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o odredbama ugovora, a na pripremnom ročištu nije ponovio taj dokazni prijedlog. Zatim je tužitelj nakon što je tuženik naveo da odustaje od prijedloga saslušanje svjedoka V. M. P. na ročištu održanom 11. svibnja 2023. naveo da predlaže saslušanje i te svjedokinje. U skladu sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 od 30.lipnja 2022. teret dokaza je na tuženiku radi jednakosti oružja da li je dao odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora,  pa je prijedlog tužitelja u tom dijelu neosnovan i sud je isti i odbio.

 

Slavonski Brod, 16. lipnja 2023.

Sudac  

Marina Vučetić 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450