1

Poslovni broj: Gž-227/2021-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-227/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. banke Z. d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 85 P-8527/2019-28 od 6. studenog 2020., 16. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

             

              I. Odbija se žalba tuženika P. banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 85 P-8527/2019-28 od 6. studenog 2020.

             

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

             

              "Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. da tužitelju K. K. isplati iznos od 7.351,74 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 41,34 kn od 31. kolovoza 2007.,

- 40,63 kn od 4. listopada 2007.,

- 40,68 kn od 6. studenog 2007.,

- 41,14 kn od 6. prosinca 2007.,

- 41,40 kn od 31. prosinca 2007.,

- 41,87 kn od 31. siječnja 2008.,

- 97,28 kn od 29. veljače 2008.,

- 96,63 kn od 31. ožujka 2008.,

- 94,29 kn od 30. travnja 2008.,

- 94,40 kn od 31. svibnja 2008.,

- 94,76 kn od 30. lipnja 2008.,

- 93,36 kn od 31. srpnja 2008.,

- 93,46 kn od 31. kolovoza 2008.,

- 94,51 kn od 30. rujna 2008.,

- 103,25 kn od 31. listopada 2008.,

- 97,36 kn od 30. studenog 2008.,

- 103,65 kn od 31. prosinca 2008.,

- 104,61 kn od 31. siječnja 2009.,

- 105,04 kn od 28. veljače 2009.,

- 103,71 kn od 31. ožujka 2009.,

- 103,92 kn od 30. travnja 2009.,

- 102,19 kn od 31. svibnja 2009.,

- 100,72 kn od 30. lipnja 2009.,

- 101,05 kn od 31. srpnja 2009.,

- 101,90 kn od 31. kolovoza 2009.,

- 101,80 kn od 30. rujna 2009.,

- 100,99 kn od 31. listopada 2009.,

- 102,51 kn od 30. studenog 2009.,

- 103,62 kn od 31. prosinca 2009.,

- 105,40 kn od 31. siječnja 2010.,

- 104,93 kn od 28. veljače 2010.,

- 107,23 kn od 31. ožujka 2010.,

- 106,73 kn od 30. travnja 2010.,

- 107,78 kn od 31. svibnja 2010.,

- 114,73 kn od 30. lipnja 2010.,

- 113,25 kn od 31. srpnja 2010.,

- 117,26 kn od 31. kolovoza 2010.,

- 115,97 kn od 30. rujna 2010.,

- 112,40 kn od 31. listopada 2010.,

- 118,60 kn od 30. studenog 2010.,

- 122,91 kn od 31. prosinca 2010.,

- 120,84 kn od 3. veljače 2011.,

- 122,12 kn od 3. ožujka 2011.,

- 118,30 kn od 5. travnja 2011.,

- 121,32 kn od 5. svibnja 2011.,

- 129,08 kn od 3. lipnja 2011.,

- 126,29 kn od 5. srpnja 2011.,

- 137,78 kn od 2. kolovoza 2011.,

- 141,65 kn od 5. rujna 2011.,

- 127,68 kn od 10. listopada 2011.,

- 129,16 kn od 7. studenog 2011.,

- 127,92 kn od 5. prosinca 2011.,

- 130,17 kn od 4. siječnja 2012. te na iznos od

- 1.930,17 kn od 19. siječnja 2012., sve do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.293,75 kn zajedno sa zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

              2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Tuženik prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni istog, ističe da je i prema sudskoj praksi na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku ugovaranje promjenjive kamate bilo zakonito i dopušteno, da je tuženik u konkretnom slučaju izvršio promjenu kamate u skladu s važećim propisima, te pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara. Pobija i odluku o troškovima postupka i predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženiku troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba je neosnovana.

 

              5. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP.

 

              5.1. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba postupka, sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

              6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u skladu s člankom 220. ZPP i savjesno i brižljivo ocijenio izvedene dokaze, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 219. i 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.

 

              7. Na temelju uvida u ugovor o kreditu broj 9012096237, sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora (dalje: Ugovor) u studenom 2006., sud je utvrdio da je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.367,79 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (stranice 11 i 12 spisa), da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio 2012., što među strankama nije ni sporno, pa u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15.).

 

              7.1. Također nije sporno da je člankom 4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10% godišnje, pri čemu je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu, kako je to opisano u obrazloženju pobijane presude.

 

              8. Sporno je da li je odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što istu čini ništetnim, slijedom čega tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih sredstava po osnovi Ugovora, zbog jednostrano povećane kamatne stope od strane tuženika, u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11.,  78/15., 29/18., dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove, kako to traži tužitelj.

 

              8.1. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

 

              9. Prvostupanjski sud je o ništetnosti sporne odredbe Ugovora odlučio kao prethodnom pitanju, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

              10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postupanje tuženika glede promjenjive kamatne stope nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora.

 

              10.1. Odlučujući o ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sud se pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na tuženika, kao jednu od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe Direktive 93/13/EEZ, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03., dalje: ZZP/03), koje su u tom dijelu identične odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14), navedene u obrazloženju prvostupanjske odluke.

 

              10.2. U takvom slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope radilo se o odredbama koje su bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi  u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila je takva da su potrošači temeljem takvim odredbi jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, tako da ugovorena buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva, kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

 

              10.3. Radi žalitelja se dodaje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i u spornom razdoblju bilo zakonito i dopušteno, ali samo uz navođenje u ugovorima o kreditu jasnih kriterija za promjenu ugovorene kamatne stope, te da se radilo o odredbama ugovora o kreditu o kojima se pregovaralo, a ne da su iste bile sastavni dio unificiranog obrasca ugovora o kreditu, sastavljenog od strane banke kao kreditora, u kojem slučaju takve odredbe treba tumačiti u korist potrošača.

 

              11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan,  s pozivom na članak 225. ZOO, u vezi sa člankom  502.c ZPP, te pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., što je u skladu i sa sudskom praksom u istovrsnim predmetima, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.

 

              12. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Svoju odluku glede visine tužbenog zahtjeva sud je opravdano utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire D. P., dipl. oec., iz D. d.o.o., kao stručnom, jasnom i objektivnom.

 

              13. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge, uključujući i razloge za odbijanje dokaznog prijedloga tuženika za dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, te se na iste upućuje, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

              13.1. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori glede provedenog dokaznog postupka i ocjene istog.

 

              14. Slijedom toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o zaštiti potrošača i odredbi ZOO o ništetnosti i stjecanju bez osnove (članak 323. ZOO, te članci 1111. i 1115. ZOO), u vezi sa člankom 502.c ZPP, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda trebalo usvojiti, kako je to odlučeno prvostupanjskom presudom.

 

              15. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

 

              16. Cijeneći navedeno, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368.  stavak 1. ZPP).

 

              17. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je zahtjev tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 16. lipnja 2023.

                                                                                                                Sutkinja

                                                                                                                mr. sc. Ana Beloglavec,v.r.