1              Poslovni broj: Gž-1033/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1033/2023-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. sc. Lidije Vojković predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika E. V. iz Talijanske Republike, OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog ureda M. i M., odvjetnici u U., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj 40 Pn-52/2019-9 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaćaju se tužiteljičina i tuženikova žalba te se ukida presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj 40 Pn-52/2019-9 od 26. siječnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E. V. da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 3.935,23 eura1 / 29.650,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. rujna 2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, u kojem potražuje isplatu iznosa od 8.626,98 eura / 65.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 11. rujna 2013. do isplate, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku E. V. da tužiteljici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 740,00 eura / 5.575,50 kuna, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.""

 

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu odluke o trošku postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrješno utvrđenoga činjeničnog stanja iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odluku preinačiti.

 

4.Na žalbe nije odgovoreno.

 

5.Tužiteljičina žalba je osnovana.

 

6.Tuženikova žalba je osnovana.

 

7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 94.650,00 kuna (sada 12.562,21 eura) po osnovi naknade štete koju je tuženik, državljanin Talijanske Republike, prouzročio izlovom riba i drugih morskih organizama u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, odnosno obavljanjem gospodarskog ribolova bez povlastice, odobrenja ili dozvole koju izdaje država zastave ili odgovarajuća obalna država. 

 

8.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako nije sporno da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Umagu poslovni broj Pp-1.-G-344/13-4 od 12. rujna 2013. E. V., tuženik u ovom postupku, proglašen krivim što je dana 11. rujna 2013., oko 15,47 sati na moru izvan rta Kastanija i 0,5 nm unutar teritorijalnog mora Republike Hrvatske, s plovilom oznake CI 3342 imena S. B. na kojem se nalazio u svojstvu zapovjednika s još četiri člana posade, svi državljani Republike Italije, obavljao gospodarski ribolov upotrebom četiri komada ribolovnog alata povlačne mreže – dredža rampon, bez povlastice, odobrenja ili dozvole koju izdaje država zastave ili odgovarajuća obalna država, prilikom čega je ulovljeno 144,80 kg razne ribe, rakova i školjki, dakle što je obavljao ribolov bez valjane povlastice, odobrenja ili dozvole koju izdaje država zastave ili odgovarajuća obalna država u skladu sa čl. 3. st. 1. toč. a) Uredbe (EZ) broj 1005/2008, čime je počinio prekršaj iz čl. 3. Zakona o morskom ribarstvu u svezi s čl. 3. st. 1. toč. a), Uredbe (EZ) broj 1005/2008, pa mu je na temelju čl. 77. st. 2. u svezi sa st. 1. toč. 11. Zakona o morskom ribarstvu izrečena novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna,

-kako su navedenom presudom tuženiku oduzeti i predmeti kojima je počinjen prekršaj (četiri komada ribolovnog alata povlačne mreže – dredža rampon 3,5 m širine), kao i predmeti nastali počinjenjem prekršaja (riba list 18,9 kg, školjke jakobova kapica 511 komada ili 56,20 kg, glavonožac muzgavac 27,20 kg, glavonožac sipa 29,30 kg, riba kokot 5,60 kg, riba romb 3,20 kg, rak ušica 4,40 kg i puž volak 7,60 kg), pri čemu je određeno kako će se oduzeti ulov, osim puža volka, predati otkupnoj stanici I., U., a 7,6 kg puža volka vratiti u more te je oštećena Republika Hrvatska upućena zahtjev za naknadu štete u iznosu od 94.650,00 kuna ostvarivati u parnici,

-kako iz iskaza svjedoka K. L., koji je bio član posade policijskog plovila i dobio dojavu da talijanska brodica ribari u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, proizlazi da su brodicu pokušali kontaktirati VHF-om, ali nisu uspjeli jer je već krenula prema izlazu izvan teritorijalnog mora, svjedok je zamijetio kako imaju četiri rampona mreža u moru i da vrše ribolov, s obzirom na brzinu kojom su se kretali, krenuli su prema njima i stigli ih na oko 12 milja, nakon čega su on i kolega prešli na njihov brod, priopćili im da ribare u teritorijalnom moru Republike Hrvatske te im je plovilo uzapćeno, brod je imao četiri rampona mreža u moru, dok je na krmi bilo nešto školjaka i ribe, kao i kašete s ribama od prethodnog vađenja mreža, oduzete su im ribe i školjke koje su bile u mrežama, kao i one koje su se nalazile na krmi, sve što je ulovljeno neposredno prije dolaska policije, kao i ribolovni alat,

-kako svjedok navodi da je riječ o velikom brodu, koji inače bude u ribolovu više dana i unutar kojeg se nalaze spremišta i zamrzivači za ribu, ali policijski službenici u taj dio broda nisu ulazili, nisu vršili pretragu niti uzimali ulov iz spremišta ili zamrzivača, a da se brod nalazi unutar teritorijalnog mora utvrđeno je putem radarskih sustava i GPS-a, tuženikov brod kako je bio najmanje milju i pol unutar hrvatskoga teritorijalnog mora, na oko 10,5 – 11 milja od obale, odnosno unutar 12 milja od obale, kao i da je oduzimanje ulova obavio zapovjednik plovila, koji je imao te ovlasti, u luci Umag u nazočnosti ribarskog inspektora Dejana Aćimova, a dokumentacija o oduzimanju ulova, kao i zapisnik iz prekršajnog spisa, sačinjeni su tijekom noći i slijedećeg jutra kada su vršili vaganje ribe, a ne sjeća se je li mjerena dužina ribe,

-kako iz iskaza svjedoka D. M. proizlazi da je bio mornar na policijskom brodu, kako je pozicija tuženikovog broda utvrđena radarom i da se on nalazio u hrvatskim teritorijalnim vodama, zbog čega je započet progon, svjedok i K. L. su se, po nalogu zapovjednika, prekrcali na tuženikov brod, prethodno ga obavijestivši o razlozima zaustavljanja, na brodu zatekli su ribu koja je bila na krmi broda i u vrećama odnosno ramponima, kako su rampone bili taman digli, a ta riba se sortirala i prebrojavala i to isključivo ulov zatečen na krmi, dok se riba u skladištu nije dirala jer su smatrali da je to riba od prije, a nije mu poznato zašto u zapisniku nije navedena veličina ribe, već samo njezina masa te da bi kazna bila veća ako je riječ o manjoj ribi,

-kako i iz iskaza svjedoka D. Đ. proizlazi da je tuženik s brodicom zatečen u hrvatskom teritorijalnom moru, svjedok je bio voditelj brodice na službenom policijskom plovilu, tuženikova brodica bila je pola milje u hrvatskim teritorijalnim vodama kada su započeli progon, svjedok je pisao izvješće o zaticanju i zapisnik o postupanju, a što su dopunili kolege L. i M., tuženiku je oduzeta riba koja se nalazila u mrežama (ramponima) kada je brod zatečen, kao i ona koja se nalazila na krmi i palubi, kao i da je tuženik imao u potpalublju pune škrinje, ali ta riba nije oduzeta, a tuženik je potpisao zapisnik o oduzetoj ribi, kako je toga dana bila "škura bura" i tuženik nije očekivao da će po takvim uvjetima pomorska policija izlaziti na teren, svjedok se nije mogao izjasniti o količini oduzete ribe, ali zna kako je riječ o većoj količini složenoj u kašetama, a uz to su iz mora izvučene četiri mreže ramopona s ribom,

-kako je svjedok M. V., tuženikov brat i član posade tuženikova broda, u iskazu naveo da je bio na brodu zajedno s tuženikom i još četiri člana posade, a na moru su se nalazili od prethodnog dana, nalazili su se u međunarodnim vodama, a u trenutku kada su opazili policijsku ophodnju također su mislili da su u međunarodnim vodama, ali su im članovi ophodnje rekli da se nalaze u teritorijalnom moru Republike Hrvatske te su, nakon dizanja mreža, dovedeni u luku U., osim vaganja ribe izvršen je i postupak mjerenja ribe s metrom, a misli da količina naznačena na zapisniku odgovara količini i vrsti koja im je oduzeta,

-kako je tuženik naveo da se nalazio na brodu kao zapovjednik broda, zajedno s još četiri člana posade, da su ribarili u međunarodnim vodama i negdje u zoni u blizini točaka 3 i 4 oštetili mreže, dok su popravljali štetu ušli su u teritorijalno more Republike Hrvatske, kako je strahovao od zapljene broda i uopće nije mario za ribu, posebno stoga što nije mislio da je u ikakvom prekršaju, određena količina ribe nalazila se u rashladnim komorama, riba ulovljena toga dana nalazila se na palubi, a određena količina ribe bila je od zadnjeg ulova, neposredno prije zaustavljanja kada su ponovno spustili mreže u more, i ta riba je još bila u mrežama, sav ulov koji se nalazio na brodu bio je zaplijenjen, on ga je predao službenicima, jer su mu oni izričito rekli da im preda svu ribu, uključujući i onu koja se nalazila u rashladnim komorama, a nakon predaje ribe policijski službenici započeli su mjerenje i vaganje, od prekršajnog suca su dobili novčanu kaznu koju je on isti dan platio i nije se žalio na presudu, kako ne bi trebao ostati još jedan dan u luci,

-kako nije sporno da je tuženiku oduzeto 18,9 kg ribe list, 511 komada odnosno 56,20 kg školjke jakobova kapica, 27,20 kg glavonošca muzgavac, 29,30 kg glavonošca sipa, 5,60 kg ribe kokot, 3,20 kg ribe romb, 4,40 kg raka ušice te 7,60 kg puža volka, a što proizlazi i iz Zapisnika o oduzimanju predmeta u spisu Prekršajnog suda, kao i iz pravomoćne presude Prekršajnog suda,

-kako je pregledom spomenutoga spisa predmeta u prekršajnom postupku i pregledom dokumentacije utvrđeno da su tuženiku izdane dvije Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 11. rujna 2013. broj: 511-08-30/2-19/100/2013 proizlazi da se 41,60 kg jakobova kapica, 4,20 kg raka ušice, 20 kg sipe, 22 kg muzgavca, 9 kg ribe list, 2,2 kg ribe romb te 4,8 kg ribe kokot nalazilo u rashladnoj komori broda, dok iz Potvrde broj 511-08-30/2-19/101/2013 proizlazi da se ostatak ulova i to 5,2 kg muzgavca, 2,7 kg ribe list, 3,3 kg sipe, 14,6 kg jakobova kapica, 0,8 kg ribe kokot, 1 kg ribe romb, 0,2 kg raka ušice, 7,2 kg ribe list, 6 kg sipe i 7,60 kg puža volka, nalazio na krmi tuženikova plovila.

 

9.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženik 11. rujna 2013. uočen u teritorijalnom moru Republike Hrvatske u 15,15 sati, da je u teritorijalno more ušao 0,5 nautičnih milja i već u 15,58 sati, kada je sustignut od strane pomorske policije, bio izvan teritorijalnog mora u međunarodnim vodama, odnosno kako je tuženik u teritorijalnom moru Republike Hrvatske proveo i obavljao ribolov 40-ak minuta, da iz iskaza svjedoka M. V. i iskaza tuženika, kojima sud vjeruje, proizlazi kako je tuženik u trenutku uzapćenja, bio na moru već dva dana, a da jedno bacanje i povlačenje mreže traje otprilike sat vremena, kao i da je od izlova, čišćenja mreža, stavljanja ribe na palubu, čišćenja ribe pa do njezinog skladištenja u rashladne uređaje unutar broda u ljetnim mjesecima potrebno oko 2 sata, a uzimajući u obzir da je tuženikov brod u teritorijalnom moru Republike Hrvatske bio oko 40 minuta, kako je u hrvatskom teritorijalnom moru ulovljena samo ona riba koja je po djelatnicima pomorske policije zatečena na krmi broda i u ramponima, odnosno kako je riba koja se nalazila u rashladnim uređajima broda ulovljena ranije, a tuženik i članovi posade nisu imali dovoljno vremena od ulaska u teritorijalno more do trenutka uzapćenja ribu ulovljenu u teritorijalnom moru podignuti na palubu, očistiti i spremiti u rashladne uređaje. Kako ovo posredno potvrđuju i iskazi policijskih službenika, a prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka policijskih službenika u dijelu u kojem su naveli da nisu oduzeli ribu koja se nalazila u rashladnim uređajima unutar broda, jer iz potvrda o oduzimanju predmeta proizlazi suprotno i kako je životno da tuženik u prekršajnom postupku nije osporavao količinu oduzete ribe niti isticao da sva oduzeta riba nije izlovljena u hrvatskom teritorijalnom moru jer mu, u okolnostima u kojima se našao, to u tom trenutku nije bilo bitno, ali i da nema zapreke da tuženik navedene okolnosti ističe i dokazuje u ovom postupku. Stoga prvostupanjski sud drži kako je tuženik dužan naknaditi štetu samo za ribu ulovljenu u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, odnosno za onu količinu ribe koja se nalazila na krmi broda, s tim što na obvezu naknade štete nije od utjecaja to što je presudom prekršajnog suda određeno da će se oduzeti ulov predati otkupnoj stanici i prodati.

 

10.Obrazlažući pobijanu odluku, prvostupanjski sud navodi i kako je na temelju količine oduzetog ulova tužiteljica postavila zahtjev za naknadu štete, pozivajući se na odredbu članka 61. st. 1. i 3. Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine", broj 81/13) te na Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje naknade šteta počinjenih ribama i drugim morskim organizmima ("Narodne novine", broj 101/02, 30/07, 131/09, 56/10 i 81/13 – dalje Pravilnik). Kako je odredbama spomenutoga Zakona propisano da je fizička osoba koja postupajući protivno odredbama toga Zakona prouzroči štetu biološkim bogatstvima mora te s tim u svezi i okolišu dužna tu štetu nadoknaditi, a kriterije za utvrđivanje visine štete propisuje ministar pravilnikom uz prethodnu suglasnost ministra  nadležnog za zaštitu okoliša i ministra nadležnog za zaštitu prirode, a da su spomenutim Pravilnikom propisani kriteriji za utvrđivanje visine naknade štete koju počini fizička ili pravna osoba postupajući suprotno odredbama ZMR i propisima donesenim na temelju njega. Kako na temelju članaka 5., 6. i 7. Pravilnika za 9,9 kg ribe list tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 7.920,00 kuna (9,90 x 100,00 kuna x koeficijent 8), za 121 komad jakobova kapica pripada joj naknada štete u iznosu od 9.680,00 kuna (121 x 10,00 kuna x 8), dok joj za ostale ribe i morske organizme, s obzirom nisu obuhvaćeni u čl. 3. i 5. Pravilnika, pripada iznos od 12.050,00 kuna (ukupno 24,1 kg x 500,00 kuna), što ukupno iznosi 29.650,00 kuna, odnosno 3.935,23 eura, taj iznos je tužiteljici i dosuđen, a u preostalom dijelu, do zatraženog iznosa od 94.650,00 kuna, odnosno za iznos od 65.000,00 kuna / 8.626,98 eura, tužbeni zahtjev odbijen je kao neutemeljen, jer da se odnosi se na naknadu štete za oduzetu ribu koja se nalazila u rashladnim komorama, a za koju je utvrđeno da nije ulovljena u teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

 

11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalbe stranaka te se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.

 

12.Člankom 61.ranije važećeg Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj 81/13., 14/14. i 152/14., dalje ZMR) propisano je: 

(1) Pravna i fizička osoba koja postupajući protivno odredbama ovoga Zakona prouzroči štetu biološkim bogatstvima mora te s tim u svezi i okolišu, dužna je tu štetu nadoknaditi.

(2) Pravna i fizička osoba koja postupajući protivno odredbama ovoga Zakona prouzroči štetu u okolišu, dužna je posljedice po okoliš sanirati na način koji je određen ovim Zakonom i propisima iz područja zaštite okoliša i zaštite prirode.

(3) Kriterije za utvrđivanje visine naknade štete iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša i ministra nadležnog za zaštitu prirode.

(4) Sredstva naknade štete iz stavka 1. ovoga članka prihod su državnog proračuna.

 

13.Prije svega valja navesti kako ovaj drugostupanjski sud drži da prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za zaključke o tomu da bi tuženik u teritorijalnom moru Republike Hrvatske proveo obavljajući ribolov svega četrdesetak minuta, kao i da je u teritorijalnom moru Republike Hrvatske izlovio samo određenu količinu ribe, i to onu koju su policijski službenici zatekli na krmi broda i slijedom toga, kako je tuženik dužan naknaditi štetu samo za tu ribu koja je ulovljenu u hrvatskom teritorijalnom moru, budući da takav zaključak ne proizlazi nedvojbeno iz izvedenih dokaza. Naime, prema stanju u spisu predmeta proizlazi kako je u prekršajnom postupku, pravomoćnom sudskom odlukom tuženiku oduzeta riba list 18,9 kg, školjke jakobova kapica 511 komada ili 56,20 kg, glavonožac muzgavac 27,20 kg, glavonožac sipa 29,30 kg, riba kokot 5,60 kg, riba romb 3,20 kg, rak ušica 4,40 kg i puž volak 7,60 kg), pri čemu je i određeno kako će se oduzeti ulov, osim puža volka, predati otkupnoj stanici I., U., a 7,6 kg puža volka vratiti u more te je Republika Hrvatska u tom postupku upućena zahtjev za naknadu štete u iznosu od 94.650,00 kuna ostvarivati u parnici. Dakle, tužiteljica je predmetni zahtjev očito postavila imajući u vidu cjelokupnu količinu oduzete ribe, što utvrđuje i sud prvog stupnja, ali taj sud neutemeljeno zaključuje kolika količina ribe je ulovljena u hrvatskim teritorijalnim vodama. U tom smislu, prvostupanjski sud i nedovoljno kritički prihvaća tuženikov iskaz te iskaz svjedoka, člana posade broda, kada se referiraju na okolnosti i razdoblje provedeno u hrvatskim teritorijalnim vodama, a nasuprot tomu sud ne prihvaća iskaze policijskih službenika o svim okolnostima presretanja i progona tuženikova broda koje upućuju na drukčije zaključke.

 

14.Osim toga, među strankama nije niti sporno kako je tuženiku oduzeto 18,9 kg ribe list, 511 komada odnosno 56,20 kg školjke jakobova kapica, 27,20 kg glavonošca muzgavac, 29,30 kg glavonošca sipa, 5,60 kg ribe kokot, 3,20 kg ribe romb, 4,40 kg raka ušice te 7,60 kg puža volka, a što proizlazi i iz spomenutoga Zapisnika o oduzimanju predmeta pa i zbog toga nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu tužiteljici pripada naknada štete u iznosima i za količine ribe kako je to naprijed detaljno navedeno, odnosno ukupno u iznosu od 29.650,00 kuna ili sada 3.935,23 eura. Ovo i stoga što je tuženik potpisao zapisnik o oduzimanju predmeta, ribe i time prihvatio utvrđenu količinu pa i bez obzira na utvrđenja koja se odnose na količinu ribe koja je zatečena u potpalublju broda i koju svjedok policijski službenik opisuje kao "pune škrinje jer su više dana bili na moru". Tuženik je, nedvojbeno, obavljao gospodarski ribolov u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a nije sporno kako za to nije imao valjanu povlasticu, odobrenje ili dozvolu te je sukladno citiranim odredbama ZMR-u, kao fizička osoba koja je postupajući protivno odredbama Zakona prouzročila štetu biološkim bogatstvima mora i okolišu, dužan tu štetu nadoknaditi u iznosu koji se određuje prema utvrđenoj količini izlovljene ribe.

 

15.Glede tuženikovih žalbenih navoda treba reći kako tuženik pravno neutemeljeno ističe da prvostupanjski sud ne bi bio nadležan u konkretnom slučaju za utvrđivanje visine naknade štete, da bi se radilo o već pokrenutoj parnici o istom zahtjevu između istih stranaka (litispendencija), kao i da je pravomoćnom odlukom u prekršajnom postupku tuženik osuđen za počinjeni prekršaj pa da se radi o presuđenoj stvari, jer je sud u parničnom postupku (članak 1. ZPP-a) nadležan za odlučivanje u građanskopravnim sporovima pa i o zahtjevima za naknadu štete, a vođenje i ishod prekršajnog postupka protiv tuženika ne utječe na tijek parničnog postupka u smislu presuđene stvari i/ili u smislu povrede zabrane ponovnog suđenja za isto djelo za koje je počinitelj osuđen (pravilo ne bis in idem), kako to neutemeljeno drži tuženik. Također, isticanje zahtjeva za naknadu štete u prekršajnom postupku (kao adhezijskog zahtjeva), u okolnostima kada je podnositelj tog zahtjeva bila Policijska uprava Istarska, Postaja pomorske policije Pula, ali ne i nadležno Državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske i kada je podnositelj upućen iz tog postupka u parnicu radi odluke o zahtjevu za naknadu štete već rješenjem suda od 25. studenoga 2014. (koje rješenje je ukinuto povodom žalbe podnositelja zahtjeva te je donijeto istovjetno pravomoćno rješenje dana 21. veljače 2018.), ne predstavlja niti negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka (litispendenciju), jer je ovaj postupak pokrenut 24. kolovoza 2016. Svako možebitno drukčije tumačenje u konkretnom slučaju dovelo bi do toga da bi, nakon donošenja predmetne pravomoćne odluke u prekršajnom postupku, tužiteljevo potraživanje moglo pasti u zastaru i tužitelj je ovlašten svoj zahtjev ostvarivati u parničnom postupku na koji je i upućen sudskom odlukom.  

 

16.Iz svega navedenog vidljivo je kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje se odnose na količinu ulovljene ribe čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbe, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17.U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene povrede odredaba postupka, upotpuniti rezultate dokaznog postupka i pravilno utvrditi sve navedene odlučne činjenice te potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

18.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

 

19.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

 

20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

 

Split, 17. svibnja 2023.