1            Poslovni broj: 100. Povrv-35/2022-15

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

              PRESUDA

             

I

 

RJEŠENJE

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja V.-O. ., O., OIB: ..., protiv tuženog I. V. iz O., OIB: ..., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja V. P., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. lipnja 2023. objavio je i

 

presudio je

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-1440/21 od 9. rujna 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženom I. V. iz O., OIB: ..., isplatiti tužitelju V.-O., O., OIB: ..., iznos od 142,35 eura (sto četrdeset dva eura i trideset pet centi) / 1.072,51 kuna (tisuću sedamdeset dvije kune i pedeset jednu lipu)[1] uvećan za zatezne kamate koje teku:

-  na iznos od 50,18 eura / 378,08 kuna od 8. srpnja 2021. do isplate,

-  na iznos od 33,41 eura / 251,74 kuna od 8. srpnja 2021. do isplate,

-  na iznos od 47,07 eura / 354,64 kuna od 8. srpnja 2021. do isplate,

-  na iznos od 11,69 eura / 88,05 kuna od 21. srpnja 2021. do isplate,

po stopi koje se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 8 dana.

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-1440/21 od 9. rujna 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 4,77 eura / 35,96 kuna[2] zajedno s zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2021. do isplate, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

 

3. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-1440/21 od 9. rujna 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kuna[3] uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

 

4. Nalaže se tuženom I. V. iz O., OIB: ..., naknaditi tužitelju V.-O., O., OIB: ..., na ime troškova postupka iznos od 13,27 eura (trinaest eura i dvadeset sedam centi) / 100,00 kuna (sto kuna)[4] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od 16. lipnja 2023. do isplate, u roku 15 dana.

 

5. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kuna, kao neosnovanim.

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos dijela glavnice od 104,67 eura / 788,67 kn[5], te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-1440/21 od 9. rujna 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 11. kolovoza 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvoda otvorenih stavaka) radi naplate iznosa od ukupno 1.897,14 kn uvećan za zatezne kamate zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik H. Š. iz O. donio je 9. rujna 2021. rješenje o ovrsi  na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1440/2021.
2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi kojim je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem broj Povrv-35/2022-2 od 9. ožujka 2022. stavio izvan snage prethodno navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako nikada nije primio račune na kojima se temelji tužiteljevo potraživanje, niti ima ikakva saznanja o dugu za utrošak vode u tako visokim iznosima. Navodi kako živi sam u zgradi u ..., ukupne površine 32 m2, te da računi za potrošnju vode ne mogu iznositi više od 80,00 do 100,00 kuna. Tuženik ističe i prigovor zastare za sve tražbine potrošnje vode za koje je nastupila zastara sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima.
4. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj navodi kako je tuženik na adresi ..., O. prijavljen kao korisnik vodnih usluga za mjerno mjesto 103910 od 1. lipnja 2021. Sukladno rješenju o nasljeđivanju tuženik je jedini nasljednik iza pokojne korisnice V. V., te su s 7. srpnja 2021. svi računi koji su glasili na pokojnu korisnicu prefakturirani na tuženika. Dodaje kako je uvidom u zemljišne knjige za nekretninu na adresi ..., O., upisane u z.k.ul. br. 21484, izgrađene na kčbr. 9927/31 tuženik upisan kao vlasnik, pa je u skladu su čl. 3. st. 1. Zakona o vodnim uslugama evidentiran kao novi korisnik vodnih usluga. Tužitelj ističe kako je obavijest o stanju duga za navedeno mjerno mjesto dostavljao tuženiku na prijavljenu adresu prebivališta, ali tužitelj nije podigao pošiljku. S obzirom na izjavljen prigovor zastare, tužitelj je podneskom od 30. ožujka 2022. djelomično povukao tužbu za iznos od 763,67 kuna, ostajući pri tome kod potraživanja od 1.133,47 kuna, uz trošak ovršnog postupka od 187,50 kuna. Na ročištu održanom 15. svibnja 2023. opunomoćenica tužitelja je djelomično povukla tužbu za daljnjih 25,00 kuna koji se odnosi na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga za lipanj 2020., a koji je sadržan u računu broj 1947145140, te je predložila sudu djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u iznosu od 1.108,47 kuna / 147,12 eura, odnosno u odnosu na iznos od 414,04 kuna koji se odnosi na potrošnju od srpnja 2020. do listopada 2020.; na iznos od 354,64 kuna koji se odnosi na potrošnju od studenog 2020. do veljače 2021.; na iznos od 251,74 kuna koji se odnosi na potrošnju od ožujka 2021. do svibnja 2021.; na iznos od 88,05 kuna koji se odnosi na potrošnju za lipanj 2021., te obvezati tuženika na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna / 24,89 eura, te troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.
5. Tuženiku je podnesak tužitelja kojim djelomično povlači tužbu uručen tek putem e-Oglasne ploče, a na isti se nije očitovao u roku 15 dana pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP) smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe. U odnosu na ponovno djelomično povlačenje tužbe na raspravi, uzimajući u obzir kako je tuženik uredno pozvan na ročište na kojem je tužba djelomično povučena, a na isto nije pristupio niti je izostanak opravdao, kao i da osim izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi nije aktivno sudjelovao u parnici, analognom primjenom čl. 190. st. 8. ZPP-a sud je o djelomičnom povlačenju tužbe na raspravi odlučio bez izjašnjavanja tuženika. Stoga je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
6. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvod otvorenih stavaka za vodne usluge za mjerno mjesto 103910, O., od 11. kolovoza 2021. (stranica 6 spisa), prijepis računa za vodne usluge br. 1947144194, 1947146386, 1947145140, 1947146045, 1947144700, 1955231793 (stranice 20-25 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. V. V. od 14. kolovoza 2019. (stranice 26 i 27 spisa),  ZK izvadak za nekretninu koja se nalazi na k.č.br. 9927/31 k.o. O. (stranice 28 i 29 spisa), obavijest tužitelja tuženiku o stanju duga od 14. studenog 2019. i povratnica (stranice 30-32 spisa), prijepis storniranih računa za vodne usluge br. 1573786687, 15895363005, 1605888799, 1627300135, 1642355711, 1661068041, 1677041223, 1741908769, 1757607682, 1858026233, 1874261567, 1898502514, 1912983929, 1926444567 i 1940128115 (stranice 34-48 spisa).
7. Premet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za neplaćene račune za vodne usluge.
8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9. Među strankama nije sporno da tuženik živi u stanu na adresi ..., O.
10. Među strankama je sporno je li tuženik dužan platiti iznose koje tužitelj potražuje.
11. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je tuženik suvlasnik nekretnine  izgrađene na kčbr. 9927/31 upisane u z.k.ul. br. 21484, u naravi stambene zgrade ... B, C, D, i E, s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine etažno vlasništvo (E-17) i to stana br. 31. na I. katu, ukupne površine 33,36 m2, na adresi ..., O.
12. Iz prijepisa storniranih računa proizlazi kako se kao korisnica vodnih usluga za mjerno mjesto broj 103910 O., ... za razdoblje od prosinca 2019. do svibnja 2021. vodila V. V., dok su 17. lipnja 2021. računi prefakturirani na tuženika.
13. Iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1676/19-4 od 14. kolovoza 2019. proizlazi kako je V. V. umrla 14. lipnja 2019., te je za njenog jedinog nasljednika proglašen sin I. V. koji je naslijedio ½ 17. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) u naravi stana broj 31 ukupne površine 33,36 m2, na adresi ....
14. Sukladno čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 69/2019.) obveznik plaćanja cijene vodnih usluga je korisnik vodnih usluga, dok je sukladno 3. st. 1. istog zakona korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se isporučuje voda za ljudsku potrošnju.
15. Budući da je sud utvrdio kako je tuženik u razdoblju za koje tužitelj potražuje isplatu naknade za isporučene vodne usluge (srpanj 2020. – lipanj 2021.) bio vlasnik nekretnine za koju je vršena isporuka vode, dužan je platiti cijenu za isporučene vodne usluge.
16. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporava visinu računa, ali ne sam način obračuna, već se isključivo poziva na činjenicu kako su računi visoki s obzirom na veličinu stana.
17. U prijedlogu za ovrhu tužitelj potražuje isplatu naknade za vodne usluge po računima kojima je obuhvaćeno razdoblje od nekoliko mjeseci. Uz podnesak od 31. ožujka 2022. tužitelj je dostavio i stornirane račune koji su glasili na pokojnu V. V., i to za svaki pojedini mjesec od kojih niti jedan nije viši od 100,00 kuna. Tuženik se na dostavljene pojedinačne račune nije očitovao, a i sam priznaje kako računi za potrošnju vode iznose od 80,00 do 100,00 kuna mjesečno.
18. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Sukladno čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje - ZOO) tražbine naknade za isporučenu vodu zastarijevaju za jednu godinu. Tuženik je uvažio prigovor zastare te je djelomično povukao tužbu za iznos od 763,67 kuna koji se odnosi na skupne račune za razdoblje od kolovoza 2019. do svibnja 2020., te nakon toga i za iznos od 25,00 kuna koji se odnosi na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga za lipanj 2020., a koji je sadržan u računu broj 1947145140.
19. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu 11. kolovoza 2021. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu za isporučene vodne usluge za razdoblje od srpnja 2020. do lipnja 2021. Iako tužitelj nije dostavio pojedinačne račune za srpanj, kolovoz i rujan 2020., iz ostalih priloženih računa vidljivo je kako račun za pojedini mjesec dospijeva dvadesetog dana idućeg mjeseca. Stoga je zastara nastupila za sva potraživanja zaključno s lipnjem 2020., dok potraživanja od srpnja 2020. pa nadalje nisu zastarjela.
20. Visinu računa koji se odnose na potraživanja od studenog 2020. do lipnja 2021. tužitelj je dokazao prilažući račune za svaki pojedini mjesec. Za razdoblje od lipnja do listopada 2020. tužitelj je dostavio jedan zbirni račun u iznosu od 439,04 kuna i pojedine račune za lipanj i listopad 2020. Tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 25,00 kuna koji se odnosi na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga za lipanj 2020., pa tako u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje 414,04 kuna, za koje navodi kako se odnose na isporučene vodne usluge od srpnja do listopada 2020. Iznos od 414,04 kuna predstavlja razliku između ukupne potrošnje od lipnja do listopada 2020. umanjen za fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga za lipanj 2020. u iznosu od 25,00 kuna (439,04 - 25,00 = 414,04). Međutim, evidentno je kako je u iznos od 414,04 kuna, za koje tužitelj navodi kako se odnosi tek na srpanj 2020., uključena i naknada za samu potrošnju vode za lipanj 2020., a koje potraživanje je također u zastari. Potrošnju vode za lipanj 2020. sud je utvrdio na način da je od ukupnog iznosa računa za lipanj 2020. koji iznosi 60,96 kuna (stranica 40 spisa) oduzeo fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga od 25,00 kuna, iz čega proizlazi kako potrošnja za lipanj 2020. bez fiksnog dijela iznosi 35,96 kuna. Tužitelju tako pripada pravo na naknadu za isporučene vodne usluge za razdoblje od srpnja do listopada 2020. u iznosu od 378,08 kuna. Navedeni iznos dobije se i na način da se od zbirnog računa (lipanj 2020. – listopad 2020.) oduzme i cjelokupni iznos računa za lipanj 2020. (439,04 – 60,96 = 378,08). Budući da je tužitelj potraživanje koje temelji na zbirnom računu broj 1947145140  za razdoblje od lipnja do listopada 2020. u iznosu od 439,04 umanjio samo za fiksni dio cijene vodnih usluga za lipanj 2020., ali ne i za samu potrošnju za isti mjesec, pod točkom II. izreke presude platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 35,96 kuna / 4,77 eura i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a), dok je pod točkom I. izreke presude platni nalog održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.072,51 kuna / 142,35 eura.
21. Na dosuđene iznose tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate. Visina zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje - ZOO) koji je bio na snazi u razdoblju za koje se traži isplata zateznih kamata. U odnosu na tijek zateznih kamata, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, dok u skladu s člankom 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje teku od idućeg dana od dana dospijeća računa, budući da je tek tog dana tuženik došao u zakašnjenje, a ne od dana samog dospijeća računa kako to tužitelj potražuje.
22. Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova navedeno je kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je pod točkom III. izreke presude platni nalog ukinut u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
23. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske  70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP). Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje 1.108,47 kuna / 147,12 eura, dok mu je dosuđeno 1.072,51 kuna / 142,35 eura, iz čega proizlazi kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (cca 3 %), te mu je sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik dužan naknaditi troškove postupka.
24. Budući da u spisu nema dokaza o njihovom plaćanju sud nije mogao dosuditi tužitelju troškove ovršnog postupka, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 kuna / 24,89 eura odbijen kao neosnovan, o čemu je odlučeno pod točkom V. izreke presude. U odnosu na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbe na presudu na čije će plaćanje biti pozvan nakon pravomoćnosti ovog postupka, u iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna sukladno Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.), slijedom čega je pod točkom IV. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju navedeni iznos.

 

U Osijeku 16. lipnja 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UZ sutkinja Sanja Sušilović

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave

pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

DOSTAVITI:             

1. tužitelju

     2. tuženiku