1              Poslovni broj: 8 Pr-18/2022-23

 

 

                   

          Republika Hrvatska

       Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5                           

Poslovni broj: 8 Pr-18/2022-23

 

 

U    I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice S.P. iz K., Đ.S., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika O.b. D.T.B., OIB: …, K., Ž.S., zastupane po punomoćnici  A.J., odvjetnici u O.d. J.&p. d.o.o., radi isplate, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nikoline Valent, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 18. svibnja 2023., u prisutnosti prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 16. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Nalaže se tuženiku O.b. D.T.B., OIB:… ,Ž. S.., K., da tužiteljici S.P. iz K., Đ. S.  OIB:…na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 15,40 eura/116,02 kn[1] (slovima: petnaesteura i četrdeseteurocenti/  stošesnaestkuna i dvije lipe) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

 

-13,42 eur/101,09 kn od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,56 eur/11,72 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,31 eur/2,31 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,06 eur/0,46 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,06 eur/0,44 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 390,45 EUR/ 2.941,85 kn1 (slovima: tristodevedeseteura i četrdesetipetcenti/  dvije tisuće devetstočetrdesetijedna kuna i osamdesetipetlipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno 16. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj dana 23. ožujka 2022. navodi da ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je tijekom radnog odnosa tužiteljici isplatio umanjenje plaće na način da od 23.3.2017. do 23.3.2022. tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljici pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“.

 

1.1. Dakle, tužbom tužiteljica traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad.

 

1.2. Nadalje, u vremenskom razdoblju od 23.3.2017. do podnošenja ove tužbe, tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15).

 

1.3. Dakle, tužbom tužiteljica traži plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća za utuženo razdoblje), ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak je obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovni rad.

 

1.4. S obzirom da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Kako se podaci o radu tužiteljice i podaci o korištenju godišnjeg odmora u spornom razdoblju nalaze kod tuženika, pribavom istih podataka od tuženika, a podredno nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica će moći urediti tužbeni zahtjev. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese rješenje kojim nalaže tuženiku da za tužiteljicu dostavi potrebne podatke i donese presudu kojom se tužbeni zahtjev usvaja.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da ne postoje uvjeti za usvajanje stupnjevite tužbe. Također, iz navedenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi tužiteljica ostvarivala tražena uvećanja za vrijeme prekovremenog rada na način kako to u tužbi navodi. Pogrešno tužiteljica tumači da joj pripada pravo na dodatke na plaću na način kako to u tužbi naznačuje.

 

2.1 Prvenstveno tuženik ističe da niti jedan Zakon o radu koji je bio na snazi u predmetno utuženom razdoblju, a niti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, 96/15 dalje u tekstu: KU/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu: KU29/18) ne sadrže odredbu po kojoj bi tužiteljici pripadalo pravo na dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu za vrijeme prekovremenog rada. Također, teret dokaza da mu neko pravo pripada u konkretnom slučaju je na tužiteljici. U predmetnom kontekstu značajna je odredba čl. 53 st. 4 i 5 KU/13, odnosno odredba čl. 51. st. 4 i 5 KU/18 jer se upravo u njemu izričito navodi kako se obračunava plaća za vrijeme prekovremenog rada.

 

2.2. Tuženik napominje da nije sporno da je dežurstvo samo jedan od načina kako tužiteljica prekovremeno radi, a ne i jedini način, ali predmetna odredba najodređenije u cijelom kolektivnom ugovoru određuje način izračuna plaće za vrijeme prekovremenog rada. Naime, najprije se u stavku 4. ranije citiranih članaka određuje da se vrijeme u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad, da bi se zatim u st. 5 istih članaka odredilo da radnicima kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovog Ugovora (KU/13 i KU18) plaća iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati (koja se plaća kao prekovremeni rad sukladno st. 4.) obračunava se u odnosu na osnovnu plaću (ne uvećanu plaću) radnog mjesta na kojem radnik dežura. Osnovna plaća jasno je određena čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45 st. 2 KU/18 kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

 

2.3. Nadalje, tuženik smatra da naknada za prekovremeni rad ne predstavlja dio osnovne plaće. Člankom 47. st 1. KU/13, odnosno čl. 45 st. 1. KU/18 jasno je određeno da plaću radnika čini: a) osnovna plaća i b) dodaci na osnovnu plaću. Stavak 3. istih članaka određuje da se dodacima na plaću smatraju: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a kao vrsta uvećanja plaće u čl. 51 st. 1. KU/13 odnosno u čl. 49 st. 1 KU/18 predviđeno je i povećanje plaće za prekovremeni rad. U istoj normi izričito se navodi da se uvećanje plaće za prekovremeni rad vrši na osnovnu plaću koja je kao takva određena čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45 st. 2 KU/18 i to kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te ne postoji pravni temelj za stav tužiteljice da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće. Nije istinita tvrdnja da bi tuženik tužiteljici na pogrešan način vršio obračun naknade za godišnji odmor, budući da je naknada računata sukladno odredbama Zakona o radu i pripadajućih kolektivnih ugovora.

 

2.4. Nadalje, tuženik smatra da se na njega ne primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Nije istinita tvrdnja tužiteljice da joj je tuženik pogrešno isplaćivao plaću i naknadu plaće za 2.3. Nadalje, tuženik smatra da se na njega ne primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Nije istinita tvrdnja tužiteljice da joj je tuženik pogrešno isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora niti je tužiteljica predmetno dokazala okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčanih iznosa po istim osnovama.

 

2.5. Također, tuženik navodi da je Financijska Agencija izvršitelj obrade podataka u Registru zaposlenih u javnom sektoru te da slijedom navedenog ista vrši centralni obračun plaća za sve radnike poslodavaca u zdravstvu pa tako i za tužiteljicu predlaže se Naslovljenom sudu da na temelju čl. 211 ZPP-a o predmetnoj parnici obavijesti Financijsku Agenciju sa sjedištem u Z., V. p. a s obzirom da će u slučaju usvajanja predmetnog zahtjeva tuženik biti u mogućnosti pokrenuti postupak radi naknade štete protiv Financijske Agencije koja vrši obračun plaće za sve radnike tuženika pa tako i za tužiteljicu. Slijedom svega navedenog u odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da obveže tužiteljicu na platež parničnih troškova tuženiku.

 

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je pročitao izvod iz centralnog obračuna plaća (list 15), evidencija o radnom vremenu za 4. mjesec 2019. (list 17-20), evidencija o radnom vremenu za 3. mjesec 2019. (list 21-24), evidencija o radnom vremenu za 7. mjesec 2019. (list 25-28), evidencija o radnom vremenu za 8. mjesec 2019. (list 29-32), evidencija o radnom vremenu za 6. mjesec 2019. (list 33-36), evidencija o radnom vremenu za 5. mjesec 2019. (list 37-40), evidencija o radnom vremenu za 1. mjesec 2020. (list 41-44), evidencija o radnom vremenu za 12. mjesec 2019. (list 45-48), evidencija o radnom vremenu za 11. mjesec 2019. (list 49-52), evidencija o radnom vremenu za 10. mjesec 2019. (list 53-56), evidencija o radnom vremenu za 9. mjesec 2019. (list 57-60), rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenata složenosti poslova i dodataka na plaću od 13.4.2018. (list 61), rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenata složenosti poslova i dodataka na plaću od 1.10.2019. (list 62), obračunske isprave za isplatu plaća od ožujka 2019. do ožujka 2020. (list 63-86), evidencija o radnom vremenu za 3. mjesec 2020. (list 87-90), evidencija o radnom vremenu za 2. mjesec 2020. (list 91-94), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N… J…, mag. oec. od 17.2.2023. s prilozima (list 103-149).

 

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), proizlazi kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.  

 

5. Na pripremnom ročištu održanom dana 24. lipnja 2022. sud je usvojio prijedlog tužiteljice te tuženiku naložio dostavu potrebne dokumentacije.

 

5.1. Tuženik je isto dostavio podneskom od 28. lipnja 2022., ali tužiteljica nije prihvatila obračun predložen od strane tuženika već je ostala kod dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

 

6. Odredbom čl. 186. b. ZPP-a nije propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužiteljica prije podnošenja nije zatražila dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužiteljici po osnovu radnog odnosa ono što joj pripada. Sve da je tom dokumentacijom tužiteljica i raspolagala, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili dostave obračuna razlike plaće ne bi mogao utvrditi i postaviti određeni tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istoga, je dopušteno, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužiteljica ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati, iako istima raspolaže. Tužiteljica je svoj određeni tužbeni zahtjev postavila odmah nakon dostave obračuna razlike plaće od strane sudskog vještaka, stoga je time opravdala prethodno podnesenu stupnjevitu tužbu.

 

7. Među strankama je nesporno da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

 

8. Međutim, među strankama je sporno pripada li tužiteljici u utuženom razdoblju pravo na povećanu plaću, odnosno dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, odnosno razlika između isplaćenog dijela za prekovremeni rad i dijela koji mu je tuženik po tvrdnji tužiteljice trebao isplatiti temeljem odredbe čl. 57. i čl. 55. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno je li mu tuženik bio dužan isplatiti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate redovnog i prekovremenog rada. Također, sporno je da li je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

 

9. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13.

 

9.1. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

10. Nadalje, odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU-a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“: br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje ZOB).

 

11. U konkretnom slučaju, prema stajalištu ovog suda, tužiteljica ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 16% do 31.8.2019. te 19% od 1.9.2019. kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4% do 31.8.2019. i 8% od 1.9.2019., a ta se prava kumuliraju.

 

12. Sud smatra kako se navedeni dodaci odnose i na prekovremeni rad, uzimajući u obzir da tužiteljica radi u istim uvjetima tijekom redovnog radnog vremena kao i u vrijeme prekovremenog rada. Stoga tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i u odnosu na nesporno ostvarene sate prekovremenog rada.

 

13. KU/13 bio je u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18.

 

13.1. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš čl. 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

 

14. Valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

 

15. Kako tužiteljica nije pristala na obračun dostavljen od strane tuženika, sud je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveo knjigovodstveno financijsko-vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J.na okolnost je li tužiteljici od 23. ožujka 2017. do 23. ožujka 2022. g. ispravno obračunata plaća, prekovremeni sati, naknade i dodaci na plaću – uključujući dodatak za posebne uvjete rada te dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata i na sate odrađene u prekovremenom radu, naknade plaće za godišnji odmor, naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno zadatak vještaka je bio utvrditi eventualnu razliku neisplaćene plaće i naknada plaće za navedeno razdoblje.

 

16. Vještak N. J. mag. oec. je dana 21. veljače 2023. u spis predmeta dostavila svoj nalaz i mišljenje, iz kojeg proizlazi da je vještak izračunala da ukupno obračunata razlika iznosi 15,40 eura/116,02 kuna1 bruto u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

16.1. Stranke nisu imale prigovora na matematički izračun iz nalaz i mišljenje vještaka, te je i sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje kao stručan, obrazložen i izrađen po pravilima znanosti.

 

17. Sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka, tužiteljica je podneskom od 1. ožujka 2023., a koji je zaprimljen kod ovog suda dana 2. ožujka 2023. konačno postavila svoj tužbeni zahtjev na isplatu glavnice od 15,40 eura/116,02 kuna1 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 16. u mjesecu za razdoblje od listopada 2018. do travnja 2019. godine.

 

18. Tuženik je na ročištu glavne rasprave održanom dana 18. svibnja 2023. izjavio kako ovako postavljeni tužbeni zahtjev ne osporava u odnosu na visinu već samo u odnosu na pravni osnov.

 

18.1. Stoga je sud, uzimajući u obzir gornja utvrđenja, usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15,40 eura/116,02 kuna1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od šesnaestog dana u mjesecu za obavljeni rad u proteklom mjesecu i to za vremenski period od listopada 2018. do travnja 2019. koja se sastoji od neto iznosa, doprinosa, te poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude

 

19. Tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), od šesnaestog u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu.

 

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a visina troškova odmjerena je sukladno vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118,/14, 107/15- dalje: OT).

 

20.1. Sud je tužiteljici priznao trošak jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR/ 753,45kn1,  te PDV na navedeni iznos od 25% koji iznosi 25,00 EUR/ 188,36 kn1. Sud je tužiteljici priznao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 264,45 EUR / 2.000,03 kn.

 

20.2. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 390,45 EUR/ 2.941,85 kn1 . Na navedeni trošak sud je dosudio i zakonsku zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove odluke Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

 

 

 

 

 

21. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Koprivnica, 16. lipnja 2023.

                                                                                                  Sutkinja              

                                                                                                   Marija Grgešić, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

 

Dostaviti:

1. O. M. K. Z.

2. OD J. & p., U.g. V. Z.

Po pravomoćnosti:

1. P.u., P. u.K., I.K.