1                           Poslovni broj Kžzd-29/2023-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-29/2023-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P.Č., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), a po žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-84/2022 od 2. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba opt. P.Č. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-84/2022 od 2. ožujka 2023., opt. P.Č. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela od čega dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo – nasiljem u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo - povredom djetetovih prava – djelo opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11 pa su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo nasilja u obitelji, na temelju čl. 179. a. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, za kazneno djelo povrede djetetovih prava, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Te za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te je opt. P.Č., na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se opt. P.Č. jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude opt. P.Č. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2020. do 14. siječnja 2021. uračunat će mu se u prethodno izrečenu kaznu zatvora.

 

1.2. Na temelju članka 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. P.Č. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a koja mjera može trajati najdulje 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude.

 

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

 

1.4. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je opt. P.Č. u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 780,41 EUR (5.880,00 kuna), od čega iznos od 647,69 EUR predstavlja troškove sudsko-medicinskog i psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 132,72 EUR predstavlja paušalnu svotu.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. P.Č., putem branitelja V.G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenoj sankciji te zbog izrečene sigurnosne mjere kao i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također, predlaže da se stranke obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Za 16. lipnja 2023. zakazana je sjednica vijeća, o kojoj su uredno obaviješteni ŽDO u O., opt. P.Č. i branitelj optuženika V.G., odvjetnik iz S. Na sjednicu vijeća pristupila je zamjenica ŽDO u O., M.M.W., dok na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni opt. P.Č. i branitelj optuženika V.G., pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba opt. P.Č. nije osnovana.

 

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. P.Č. parafrazira zakonski tekst odredbe čl. 468. st. 3. ZKP/08, nakon čega ukazuje da je u postupku korišten iskaz ošt. B.Č. iako je kao njegova supruga koristila blagodat nesvjedočenja, da je kroz izvođenje dokaza, odnosno način ispitivanja njegove supruge kao svjedoka usmjeravan postupak u pravcu odluke o krivnji optuženika, "da nisu s jednakom pažnjom utvrđivane činjenice koje idu u prilog optuženiku te da su ostali nejasni kriteriji temeljem kojih je sud odlučio o razgraničenju između kaznenog djela (tjelesne ozljede) i prekršaja". Obrazlažući ovaj žalbeni osnov opt. P.Č. upire da je njegova supruga iskoristila pravo da ne svjedoči, da joj je prvostupanjski sud priznao to pravo u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji i tjelesne ozljede, ali uskratio to pravo u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iako se radi o potpuno istom činjeničnom supstratu pa je tako povrijeđeno njegovo pravo na obranu i zaobiđeno pravo njegove supruge na uskratu svjedočenja.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, a koje je istovjetno isticao i u prethodnoj žalbi, nema povreda odredbi kaznenog postupka na koje upire žalitelj imajući u vidu da je ošt. B.Č. prilikom ispitivanja kod suca istrage Županijskog suda u Splitu 27. listopada 2020. (str. 88-90 spisa) propisno upozorena kao žrtva i oštećenik po čl. 285. ZKP/08 (s obzirom je supruga okrivljenika), a onda i po čl. 285. st. 6. ZKP/08 (da ne može uskratiti iskaz jer je riječ o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece iz čl. 113. Zakona o sudovima za mladež), kao i da u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede i nasilja u obitelji može uskratiti svoj iskaz, da bi potom bila upozorena i po čl. 285. st. 3. ZKP/08 (da će se njen iskaz ukoliko odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz u postupku), nakon čega je izjavila da želi svjedočiti u predmetnom kaznenom postupku, dok je na raspravi 13. travnja 2021. (str. 186-189 spisa) također upozorena po čl. 285. st. 6. ZKP/08 da kao privilegirani svjedok ne može uskratiti iskaz u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, kao i na blagodat nesvjedočenja u smislu odredbe čl. 285. st. 1. toč. 1. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, nakon čega je izjavila da ne želi svjedočiti na raspravi u odnosu na kaznena djela na svoju štetu (iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11), nakon čega je pročitan njen iskaz koji je iznijela na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu 27. listopada 2020., kada je bila propisno upozorena po čl. 285. st. 3. ZKP/08 da će se njen iskaz, ukoliko promijeni svoju odluku glede svjedočenja, moći koristiti kao dokaz. Ujedno je za napomenuti kako prvostupanjski sud nije nepravilno primijenio navedene odredbe Zakona o kaznenom postupku koji se odnose na načine ispitivanja i mogućnost korištenja iskaza privilegiranog svjedoka (supruge optuženika), s obzirom je ošt. B.Č. iskazivala o okolnostima bitnim za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, u kojem je iskazu na raspravi odstupila u određenim dijelovima od iskaza koji je iznijela na dokaznom ročištu pred sucem istrage, nakon čega joj je predočen iskaz koji je dala kod suca istrage nakon čega je pozvana da se izjasni zbog čega je odstupila od dijela svog iskaza koji je iznijela na dokaznom ročištu. 

 

7.2. Optuženik, nadalje, ukazuje da sud nije s jednakom pažnjom utvrdio činjenice koje mu idu u prilog s obzirom je ošt. B.Č. na raspravi 13. travnja 2021. iskazala da dijete koje je bilo na zadnjem sjedištu automobila nije plakalo, da je bilo pospano i da je gotovo zaspalo, a kasnije također da nije plakalo niti bilo uznemireno, no pri tome ispušta iz vida da je sud cijenio i druge izvedene dokaze pa je tako glede tih okolnosti svjedok I.V. iskazao kako je njegova unuka D. nakon inkriminiranog događaja došla s majkom živjeti kod njega na B., da je bila s vidljivim znakovima šoka i traume, da je učestalo govorila da tata tuče mamu, svjedokinja M.J., policijska službenica PP S. iskazala je da je dijete kada je došla na lice mjesta bilo u stanju šoka, da se nekontrolirano treslo, da je bilo uplakano, drhtavog glasa te da je očigledno doživjelo šok zbog prethodnog događaja. I svjedok P.D., policijski službenik, iskazao je da kada su zaustavili vozilo u kojem se nalazilo dvogodišnje ili trogodišnje žensko dijete da je dijete bilo vidno uznemireno i uplakano. Stoga je okolnosti i činjenice na koje žalitelj ukazuje sud utvrdio temeljem provedenih dokaza pri čemu o tom dijelu iskaz ošt. B.Č. s rasprave 13. travnja 2021. treba cijeniti i u svjetlu činjenice da se s optuženikom pomirila u ožujku 2021. godine, da je povukla tužbu za razvod braka, da je izjavila kako nije zainteresirana za kazneni progon optuženika, a da je prilikom davanja iskaza na dokaznom ročištu bila uznemirena i potresena, istodobno iskazujući na raspravi 13. travnja 2021. da je sve te okolnosti ostavila iza sebe i odlučila ih zaboraviti i da ih se ne može više sjetiti.

 

7.3. Nije u pravu optuženik ni kada navodi da su ostali nejasni kriteriji na temelju kojih je sud odlučio o razgraničenju između kaznenog djela i prekršaja, čime ukazuje da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama što bi ukazivalo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao jasne, argumentirane, dostatne i valjane razloge, zbog čega je zaključio da i jednokratno nasilje, na način kako je optuženiku stavljeno na teret izmijenjenim činjeničnim opisom od 2. ožujka 2023., predstavlja kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće. Naime, prvostupanjski sud je dao razloge zbog čega smatra da je riječ o kaznenom djelu, iako se u predmetnom slučaju radi o jednokratnom nasilju od 28. rujna 2020., zbog sadržaja i intenziteta inkriminiranih radnji koje je u odnosu na ošt. i žrtvu B.Č. poduzeo optuženik (iskazanu upornost, bezobzirnost, svojevrsnu brutalnost kada joj je stavio ruku preko usta i nosa i gušio ju nekoliko sekundi, da joj je istrgnuo iz ruke mobilni aparat i razbio ga kako ne bi mogla zvati pomoć, iščupao pramen kose, govorio da je kurvetina, parazit, koja živi na tuđoj grbači, drolja i smeće, kojim je ponašanjem kod nje izazvao strah za sigurnost te je doveo u ponižavajući položaj), te da je takvo djelovanje optuženika dovelo do ugroze, odnosno povrede zaštićenog dobra tako da se nedvojbeno radi o kaznenom djelu nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

7.4. U nastavku žalbe optuženik upire, a u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kako je u provedenom postupku došlo do povreda prava na obranu što je dovelo i do povrede prava na pravično i nepristrano suđenje, odnosno bitne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Navedenu povredu obrazlaže da su o uzrocima konfliktne situacije različito iskazivali njegova supruga i on, da je on bio taj koji je bio izložen psihičkom nasilju od strane svoje supruge, da sud nije utvrdio doprinos svakog od supružnika konfliktnoj situaciji, da muškarac nema šanse dokazati svoju nevinost jer je već unaprijed kriv zbog čega dolazi do diskriminacije po spolu, a onda i onemogućavanja pravičnog i nepristranog suđenja, da se sud nije osvrnuo na njegovu obranu iako nije utvrđeno da je dijete uopće bilo u sobi u kojoj je došlo do nesporazuma između njih dvoje kao supružnika, da je sud iskazu oštećenice bezrezervno poklonio vjeru iako je on (optuženik) ukazivao na njene zdravstvene probleme kao i motiv koji je u to vrijeme postojao da mu se lažnim iskazom osveti, da je državno odvjetništvo odustalo od tvrdnje kako je u dužem vremenskom razdoblju vršio nasilje u obitelji, a u konačnici da je zbog veće kriminalne aktivnosti i bezobzirnosti koju je navodno ispoljio sud pogrešno zaključio kako je riječ o jednokratnom nasilju, a s obzirom se ni prije ni poslije isto nije ponovilo da je takvo njegovo ponašanje trebalo tretirati kao prekršaj.

 

7.5. Takvi žalbeni navodi optuženika kojima zapravo osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući ujedno preocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno s jedne strane njegove obrane, a s druge strane iskaza ošt. i žrtve B.Č., u suštini predstavljaju pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja kako u postupku nije utvrđen doprinos svakog od supružnika konfliktnoj situaciji, da nakon uskrate prava na svjedočenje njegove supruge u odnosu na kaznena djela nasilničkog ponašanja u obitelji i tjelesne ozljede nema niti jednog dokaza da bi počinio navedena kaznena djela dok u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava da nije izveden niti jedan dokaz koji bi ukazivao da je njegova kćerka – dijete D.Č. bila uznemirena njegovim ponašanjem, da je svjedok I.V. (otac oštećenice) iskazao da osobno nikada nije vidio da bi na bilo koji način bio nasilan prema svojoj supruzi i djetetu, da je sama ošt. B.Č. iskazala da za vrijeme dok su se svađali u autu dijete nije plakalo i nije bilo uznemireno, već pospano, a da je dijete zadržano na bolničkom liječenju jer je prilikom postupanja policijskih službenika bilo poprskano pepper sprayom.

 

8.1. Prethodno navedenim žalbenim navodima, kao i navodima iz toč. 7.4. (kojima je u okviru žalbene osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pobijao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja) optuženik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ošt. B.Č. kao vjerodostojan, detaljan i uvjerljiv te u bitnom potvrđen iskazom svjedoka oca ošt. i žrtve, I.V. koji je iskazao da ga je 28. rujna 2020. oko 10,30 sati nazvala kćerka te je putem mobitela čuo viku i plač D., viku i jecanje B. te zvukove razbijanja, nakon čega se veza prekinula, da se zabrinuo pa je zvao optuženika na mobitel koji se nije javljao, a nakon nekoliko sati kontaktirao ga je službenik M. koji mu je ispričao da je njegovu kćer odveo na Hitnu pomoć jer je bila pretučena i u stanju šoka, da je intervenirala policija oko djeteta – unuke koja se već tada nalazila na odjelu pedijatrije gdje je zadržana na bolničkom liječenju jer se žalila da je peku oči, da su nakon inkriminiranog događaja njegova kći i unuka D. živjele s njim na B. te da je unuka došla sa vidljivim znakovima šoka i traume i da je učestalo govorila da tata tuče mamu, žalila se da ju peku oči, a da je i kćer B. bila u vrlo uznemirenom stanju i da mu je ispričala inkriminirani događaj kada je između njega i optuženika došlo do svađe kojom prigodom ju je ovaj vukao po podu, tukao po leđima i nogama, divljao i razbijao po kući, a sve u prisutnosti zajedničkog malodobnog djeteta te da ju je potom strpao u automobil zajedno s djetetom i jurio do S. gdje je ona u obližnjoj Policijskoj postaji S. prijavila događaj dok se optuženik s djetetom vratio u S. gdje je intervenirala policija. Iskaz oštećenice potvrđuje svojim iskazom i policijska službenica PP S., M.J., koja je iskazala da je s kolegom A.B. od strane šefa smjene dobila zadatak da zaustave vozilo za koje su dobili dojavu od II PP S. da se u njemu nalazi optuženik sa svojom malodobnom kćeri D., da se kreće iz pravca S. prema S., da su došavši na lice mjesta drugi kolege već zaustavili predmetno vozilo u neposrednoj blizini obiteljske kuće optuženika, da je dijete bilo izvan vozila zajedno s kolegom P., u stanju šoka, da se nekontrolirano treslo, uplakano, drhtavog glasa te je bilo očito da je doživjelo šok zbog prethodnog događaja. Uz to je svjedok P.D., također policijski službenik, iskazao da je s kolegama T.P. i J.M. od strane šefa smjene upućen da obiđu obiteljsku kuću prebivališta optuženika povodom prijave oštećenice, da su optuženika susreli blizu njegove kuće koji se kretao u svom vozilu, da su ga zaustavili, da se u vozilu nalazilo dvogodišnje ili trogodišnje žensko dijete koje je bilo vidno uznemireno i uplakano, da su pokušali razgovarati s optuženikom koji je bio u vrlo uznemirenom stanju, nervozan, odbijao je s njima poći, da je u jednom trenutku zatvorio prozor vozila te vidio kako sebi pod vrat stavlja nož, da je sve trajalo 5-10 minuta, da je na lice mjesta došla i druga ophodnja, a potom i sam načelnik koji je preuzeo službeno postupanje, a u jednom trenutku nakon pregovora s optuženikom isti je iz vozila pustio dijete koje je bilo preplašeno, uznemireno i uplakano i kojeg je preuzela kolegica M.J. Napose, policijski službenik Ž.Z.M. iskazao je da je prije nekih godinu i pol dana u službene prostorije I PP S. utrčala oštećena u vidno uznemirenom i rastrojenom stanju vičući, plačući i tražeći pomoć navodeći da je od strane supruga pretrpjela nasilje koji ju je istukao u obiteljskoj kući u S., da je potom optuženik nju i dijete osobnim automobilom vozio iz S. prema S., da ju je izbacio iz automobila kod TC J. te s djetetom nastavio vožnju, da se boji da će nešto napraviti sebi i djetetu pri čemu je bila obučena u iskidani gornji dio trenirke, da je primijetio da je imala crvenilo na vratu i ogrebotine na ruci te da ju je odveo na Hitni prijem u KBC S. gdje joj je pružena liječnika pomoć, ali u isto vrijeme da je dijete primljeno u KBC S. koje je bilo vrlo uznemireno i plakalo kao i da mu je zbog bačenog suzavca pružena liječnika pomoć. Ujedno, iz medicinske dokumentacije na ime ošt. B.Č. (str. 116-118 spisa) proizlazi da je na Hitnom kirurškom prijemu KBC S. 28. rujna 2020. u 19,48 sati pregledana B.Č. te da je na istoj konstatiran kontuzijski biljeg desno frontalno, površinske ogrebotine dorzalno torakalno, kontuzijski biljezi desne nadlaktice i lijevog lakta, dok iz sudskomedicinskog nalaza i mišljenja dr. A.A. proizlazi da je kritične zgode ošt. B.Č. zadobila crtaste oguljotine kože na leđima, koje su mogle nastati djelovanjem noktiju optuženika pri trganju majice, oguljotine/krvne podljeve čelno desno, desne nadlaktice i lijevog lakta koje su nastale s najmanje međusobno tri neovisna udarca tupotvrdim predmetom - šakom, nogom obuvenom u cipelu, silom slabijeg intenziteta, a koje ozljede pojedinačno i u svom zbroju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako, osim iskaza ošt. B.Č., nema niti jednog drugog dokaza da bi optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, a nisu osnovani niti njegovi navodi da je ošt. dijete D.Č. bila uznemirena zbog postupanja policijskih službenika, već upravo zbog njegovih radnji i ponašanja, a kako to proizlazi i iz prethodno spomenutih iskaza P.D., M.J., I.V. te Ž.Z.M.

 

9. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik smatra kako nisu ostvareni uvjeti za stjecaj između kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela tjelesne ozljede, no dalje takvu povredu ne obrazlaže. S tim u vezi je za ukazati kako je prvostupanjski sud na str. 10 obrazloženja presude, u posljednjem odlomku, pravilno zaključio kako je moguć realni stjecaj (u presudi očitom omaškom navodi idealni stjecaj) između kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela tjelesne ozljede. Naime, kako su inkriminirane radnje optuženika imale za posljedicu i tjelesnu ozljedu na strani ošt. B.Č., to postoji realni stjecaj između ta dva kaznena djela s obzirom je Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 126/19 – dalje u tekstu: ZZNO, od 13. prosinca 2019., a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020.) u čl. 10. toč. 1. nasilje u obitelji definirano kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, pa je nastavno tome od 1. siječnja 2020. (kada su navedene izmjene stupile na snagu), moguć stjecaj između kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

10. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, svakog dokaza posebno kao i svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada je opt. P.Č. proglasio krivim zbog tri kaznena djela – nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, kaznenog djela tjelesne ozljede opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Iako se optuženik žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, u nastavku žalbe navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno i pravilno utvrdio kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost i nekažnjavanost, nezainteresiranost ošt. i žrtve za njegov kazneni progon, činjenicu da su se obiteljski odnosi stabilizirali i poboljšali na način da su se optuženik i oštećenica pomirili i nastavili zajednički život, dobili drugo dijete, nalazeći da se radi o takvim olakotnim okolnostima koje, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, imaju značaj naročito olakotnih okolnosti u smislu odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11 a koje su pretpostavka za sudsko ublažavanje kazne sukladno odredbi čl. 49. KZ/11. Primjenjujući navedene odredbe pravilno je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo nasilja u obitelji, na temelju čl. 179. a. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, za kazneno djelo povrede djetetovih prava, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a onda ga osudio, primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina. Upravo navedenom kaznenopravnom sankcijom – uvjetnom osudom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika, stupnju krivnje i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

12. Opt. P.Č. se žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana koja mu je izrečena na temelju čl. 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud opt. P.Č. izrekao navedenu sigurnosnu mjeru koja može trajati najdulje dvije godine od pravomoćnosti presude. Ovo stoga što iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. N.S. proizlazi da je optuženik osoba s obilježjima graničnog i antisocijalnog poremećaja ličnosti, da razlozi njegovog djelovanja proizlaze iz promjena njegove ličnosti, odnosno nedovoljnog unutarnjeg psihološkog kapaciteta da se u stresnim situacijama odluči na reagiranje koje ne bi prelazilo granicu društveno prihvatljivog, kao i da s obzirom na njegov recidivizam u prelaženju granica društveno prihvatljivog ponašanja i obilježja dissocijalnog i graničnog poremećaja postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela.

 

13. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o troškovima u kojoj navodi kako su troškovi postupka previsoko odmjereni u odnosu na njegovo imovinsko i materijalno stanje, a posebice i stoga što je otac dvoje malodobne djece koje uzdržava. S obzirom je optuženik proglašen krivim zbog tri kaznena djela, a čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano je da će sud okrivljeniku, kada ga proglasi krivim, naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a kako je prema osobnim podacima zaposlen i s mjesečnim primanjima u iznosu od 796,00 eura, a pobijanom presudom proglašen je krivim, osnovano ga je sud obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, sve na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

 

13.1. S tim u vezi je za napomenuti da, ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženika na njegovu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

14. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. P.Č. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 16. lipnja 2023.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač