1

Poslovni broj: Gž R-4/2022-2

Poslovni broj: Gž R-4/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz N. M., OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. Z., protiv tuženika H. v., pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-533/2020-44 od 11. studenog 2021., 15. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka, kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-533/2020-44 od 11. studenog 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude tuženiku ja naloženo tužitelju isplatiti na ime troškova prijevoza 3.190,00 kuna neto s pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 2.319,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 4.622,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a točkom IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi trošak postupka od 3.347,00 kn.

3. Protiv točaka II, III i IV izreke žalbu podnosi tužitelj pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu.

4. Pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a žalbu podnosi tuženik te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja kao zaposlenika tuženika za isplatu troškova prijevoza u mjesecima za koje je tuženik isto uskratio tužitelju.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

9. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao da je tužiteljici platio naknadu troškova prijevoza za srpanj 2016. srpanj 2017., lipanj 2018, rujan 2018 i rujan 2019. sud prvoga stupnja sudio je kao u izreci pobijane odluke pozivom na odredbu čl. 59. st. 1. Kolektivni ugovor za vodno gospodarstvo i čl. 63. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika (Narodne novine, broj 12/18., dalje: KU tuženika).

10. Kolektivni ugovor za vodno gospodarstvo sklopili su 1. svibnja 2003. tuženik i Sindikat (dalje: Sindikat PPDIV).

11. Odredba čl. 59. st. 1. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo je propisivala da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava javnog prometa različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl. 59. st. 2. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za sljedeći mjesec (čl. 59. st. 3. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo).

12. Sukladno članku 63. st. 1. KU tuženika radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte (čl. 63. st. 2. KU tuženika). U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava i javnog prijevoza različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl.63. st. 3. KU tuženika). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za slijedeći mjesec (čl. 63. st. 4. KU tuženika).

13. Tuženik u bitnome ističe da su troškovi prijevoza na posao i s posla vezani uz obavljanje posla pa radnik nema pravo na navedene troškove za vrijeme kada nije radio. Drugim riječima, da bi tužitelj kao radnik imao pravo na navedene troškove morao bi biti prisutan na radu, odnosno ne bi mu pripadalo pravo na navedene troškove u vremenu kada nije radio. Stoga pogrešnim smatra i shvaćanje suda vezano uz nepostojanje ograničenja vezanih za isplatu naknade za prijevoz.

14. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako je točno da su troškovi prijevoza vezani uz obavljanje poslova te da radnik nema pravo na iste kada ne radi. Međutim, tuženik nije dokazao da tužitelj uopće nije dolazio na posao upravo u mjesecima za koje joj je tuženik uskratio isplatu troškova prijevoza, niti se to u žalbi tvrdi, pa stoga, u situaciji kad je ugovorena visina putnih troškova kao stvarni trošak u visini mjesečne karte, tužitelj ima pravo na naknadu cijelog iznosa, bez obzira na broj odrađenih dana u mjesecu jer je cijena mjesečne karte jednaka bez obzira radnik putuje li radnik na posao jedan dan u mjesecu ili sve radne dane u mjesecu, a stranke nisu ugovorile adekvatno umanjenje tog mjesečnog iznosa karte ovisno o broju odrađenih dana u mjesecu. U tom smislu pravilno sud obrazlaže svoj zaključak o nepostojanju ograničenja u smislu kolektivnih ugovora na koje se pozvao.

15. Nadalje valja istaknuti da je, suprotno stavu tužitelja, prvostupanjski sud pravilno i osnovano odbio dio zahtjeva ocjenjujući da je tužitelju tuženik za rujan 2018. i listopad 2019. ta naknada isplaćena uz isplatu naknade plaće za kolovoz 2018., odnosno kolovoz 2019., kako proizlazi iz platnih lista koje su, za razliku od tzv. rekapitulacije, onaj relevantni materijalni dokaz o ispunjenoj obvezi.

16. Osnovano i pravilno je prvostupanjski sud odmjerio trošak stranaka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, na koju pravilnost ne utječe činjenica da je prvostupanjski sud u primjeni tog čl. propustio do kraja obaviti matematičku radnju, odnosno od većeg iznosa dosuđenog troška odbiti manji i dosuditi razliku koja pripada onoj strani u čiju je korist utvrđena razlika.

17. Budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo i KU tuženika valjalo je odbiti žalbe stranaka, kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci ove presude, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP). Sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva, činjenično i pravno nije primjenjiva na konkretan slučaj.

18. Kako stranke nisu uspjele u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijeni su zahtjevi za naknadu troškova sastava žalbe.

U Rijeci 15. lipnja 2023.

                                                                               Sudac

                                                                                   Larisa Gačanin, v.r.