Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-267/2023-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-267/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. K. pok. P. iz Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, OIB: , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i 2. tuženika Grada B., OIB: , kojeg zastupa gradonačelnik T. B., dipl. krim., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj: P-2347/2022-18 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   i    r i j e š i o    j e

 

              I. Odbija se djelomično žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj: P-2347/2022-18 od 22. ožujka 2023.

 

              II. Uvažava se djelomično žalba tuženice Republike Hrvatske i ukida  se odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj:  P-2347/2022-18  od 22. ožujka 2023. (stavak II. i  III. izreke rješenja) i predmet se vraća u tom dijelu prvostupanjskom suda na  ponovo  odlučivanje.

             

              III. Ostavlja se da se o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odluči konačnom odlukom.

             

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

             

              "Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              Utvrđuje se prema tuženoj Republici Hrvatskoj da je tužitelj L. K., OIB: stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 1747 k.o. J. G. površine 2277 m2, koji dio je prikazan na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. Ing. geod. od 30.1.2023. god. slovima A-B-C-D-A, koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj predmetnu nekretninu, a nakon izvršene parcelacije, uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti iste."

 

              1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

             

              "I. Utvrđuje se da je u odnosu na tuženika ad. 2. Grad B. tužba povučena.

 

              II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.411,06 EUR u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

 

              2. Protiv te presude i rješenja o troškovima pravovremenu žalbu izjavila je tuženica iz žalbenih razloga označenih člankom 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba je neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a osnovana je protiv odluke o troškovima postupka (stavak II. i III. izreke rješenja).

 

              5. Nema u prvostupanjskom postupku niti u presudi bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), niti je  počinjena ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda razumljiva može se ispitati i ima razloge o odlučnim činjenicama. Počinjena je bitna povreda odredbe članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP u odnosu na odluku o troškovima postupka, jer je u tom dijelu prvostupanjska odluka nerazumljiva i ne može se ispitati.

 

              6. Nije osnovan žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve činjenice i pravilno je cijenio dokaze za pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu, pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje.

 

              7. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) i propisa  koji su vrijedili u vrijeme stjecanja prava tužitelja, odnosno njegovih prednika.

 

              8. Suprotno navodima tuženice u žalbi tužitelj je u  posjedu  sporne nekretnine dijela kčbr. 1747 k.o. J. G. od 2277 m2.

 

              9. Tuženica nije osporila da je sporna nekretnina uporabna cjelina, na kojoj je, uviđajem na licu mjesta, utvrđeno da se nalaze sada devastirani obiteljska kuća prizemnica i gospodarski objekti. Nekretnina je ograđena suhozidom i dijelom betonskim zidom.

 

              10. Tuženica nije osporila ni površinu sporne  kčbr., a u tijeku postupka nije isticala da bi tužiteljica ili njezini prednici bili uzurpatori predmetne kčbr.

 

              11. Svi saslušani svjedoci su potvrditi da je tužitelj nekretninu stekao od svog oca pokojnog K. P., odnosno do pokojnog djeda Š., koji je umro .

 

              12. Dakle, tužiteljica njezini prednici su koristili cijelo vrijeme spornu nekretninu u cijelosti (dio sada kčbr. 1747 k.o. J. G.).

 

              13. Tuženica nije predložila suprotnih dokaza po kojima bi eventualno bilo dovedeno u sumnju da tužiteljica i njezini prednici nisu posjedovali spornu nekretninu u vremenu potrebnom za dosjelost.

 

              14. Iz podataka nadležne geodetske uprave postoje podaci o spornoj čestici dakle, ista je očito postojala za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, a sve kako je naveo prvostupanjski sud u razlozima svoje presude. Tužiteljici ili njezinim prednicima nitko nije osporavao posjed.

 

              15. Navodi tuženice o tome da je sporna nekretnina šuma i da se na šumskom zemljištu nije moglo steći vlasništvo temeljem dosjelosti u razdoblju od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2020. su neosnovani. Nije sporno da je kčbr. 1747 k.o. J. G. nakon nove izmjere površine 61.455 m2 (zk. izvadak na stranici spisa 1159), a da je ranija oznaka te kčbr. bila 1713/27 k.o. J. G. u površini od  397.193 m2 (zk. izvadak na stranici spisa 5). Iz dopisa Hrvatskih šuma (stranica spisa 19) proizlazi da površina kčbr. 1713/27 iznosi 476992 m2 i da je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. do 1991., a da je  na dan 16. listopada 1990. dio te kčbr. u površini od 230724 m2 obuhvaćen Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu B. p. za razdoblje od 1. siječnja 2014. od 31. prosinca 2013. (očito je zbog omaške trebalo pisati do 31. prosinca 2014.)

 

              16. Tuženica  nije predložila dokaze koji dio kčbr. 1713/27, odnosno sada kčbr. 1747 je bio u programu gospodarenja šumama i šumskom zemljištem i identifikaciju te kčbr. i točne površinu, a nesporno je utvrđeno da je objekte na spornom dijelu kčbr. tužitelj gradio 1967/68 te da je to zemljište ograđeno i faktično nije šuma.

 

              17. Odnosi stranaka se uređuju temeljem odredbi građanskog prava, do donošenja Ustava iz 1974.

 

              18. Po osnovi članka 368. ZPP odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari.

 

              19. Međutim, odluka o troškovima postupka se ne može ispitati. Nije razvidno koju je vrijednost  predmeta spora kod odluke o troškovima uzeo prvostupanjski sud  i koju vrijednost boda za pojedinu radnju. Nije jasno iz kojih je razloga za sastav podnesaka od 22. ožujka 2018. i od 17. veljače 2023. tužitelju priznat iznos od po 149,30 eura iako je tužitelj za te radnje zahtijevao po 74,65 eura. Nadalje, za troškove vještačenja se treba priznati stvarni trošak koji je plaćen za vještačenje, a razliku do iznosa plaćenog predujma treba vratiti tužitelju.

 

              20. Slijedom toga je ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju prvostupanjskog suda, sve kao u izreci ove odluke (članak 380. stavak 2. točka 3. ZPP) i predmet je vraćen u tom dijelu na ponovo odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

              21. Ostavljeno je o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti konačnom odlukom  (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

              22. U nepobijanom dijelu rješenje prvostupanjskog suda kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na Grad B. nije dirano (stavak. I. prvostupanjskog rješenja).

 

U Sisku 15. lipnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Martina Budinski Modronja, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu