Poslovni broj: Gž-77/2022-3

1

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB: … iz K., …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u V. L., protiv tuženih 1. Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli i 2. R. D., OIB: …, iz Z., …, kojeg zastupaju punomoćnici D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., odvjetnici u O., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi 2. tuženika R. D. podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: 31 P-87/2020 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća  15. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba 2. tuženika R. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: 31 P-87/2020 od 16. prosinca 2021., u odnosu na navedenog tuženika.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika R. D. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

                                                               Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: 31 P-87/2020 od 16. prosinca 2021. odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj M. V., OIB: … iz K., …, vlasnik kat. čestice 585 vrt S.. A. površine 1427 m2 upisana u zk.ul. 123 k.o. K., pa se ovlašćuje da to pravo temeljem ove presude upiše u zemljišne knjige na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene Republike Hrvatske, OIB: …, s organom upravljanja odbor … za 1/2 dijela i prednice drugotuženika D. S. A. ž. D. gm. (pk.) S. rođ. G. gm. T. za 1/2 dijela.

 

II. Nalaže se tuženima Republici Hrvatskoj, OIB: … i R. D., OIB: …, iz Z., … da tužitelju M. V., OIB: … iz K., …, plate troškove parničnog postupka u iznosu od 7.196,80 kn, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu 2. tuženik R. D. (dalje: 2. tuženik), iz sadržaja koje proizlazi da presudu pobija u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na njega te kojim mu je naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba 2. tuženika nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje 2. tuženik ukazuju u žalbi.

 

7. Predmet spora o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom u žalbom pobijanom dijelu je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine čkbr. 585 vrt S.. A. površine 1427 m2, upisane u zk.ul. 123 k.o. K. te upis tog prava temeljem presude u zemljišne knjige na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena prednice žalitelja D. S. A. ž. D. gm. (pk.) S. rođ. G. gm. T. u 1/2 dijela, a kao pravnu osnovu stjecanja tog stvarnog prava tužitelj navodi dosjelost.

 

8. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio: da su ugovor o kupoprodaji od 7. travnja 1998. sklopili L. B. pok. I. M. iz K. kao prodavatelj i ovdje tužitelj M. V. kao kupac, uz dva svjedoka ugovora, da su predmet kupoprodaje nekretnine označene kao kat.čest. 585, 586/4 i 614/6 k.o. K., da se u članku 2. ugovora navodi da je prodavatelj stvarni vanknjižni vlasnik i posjednik tih nekretnina u naravi poljoprivredno i šumsko zemljište, dok u članku 5. prodavatelj jamči da su nekretnine isključivo njegovo vlasništvo bez ikakvih tereta; da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli poslovni broj: O-170/75 od 30. rujna 1975. proizlazi da su prodavatelj L. B. i njegov brat N. B. naslijedili temeljem zakona svog oca B. I. pok. L. (umrlog 1975.); da su prema pisanoj izjavi N. B. M. pok. I., na kojoj je potpis ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz K. broj OV-3933/2019 od 9. listopada 2019., L. B. i N. B. podijelili naslijeđeno imanje te su L. B. M. pok. I. iz Ž. pripale, između ostalog, čest.zem. 585, 586/4 i 614/6 k.o. K., koje je ovaj prodao M. V.; da iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da su č.zem. 586/4, 614/6 i 585 k.o. K. upisane revizijom 1952. u posjedovni list 12 na ime B. M. L. pok. L., dok je 2012. na temelju rješenja Općinskog suda u Korčuli Z.575/12 čest.zem. 585 prešla u posjedovni list 1787 na ime D. S. A. ž. D. gm. S. r. G. gm. T. u ½ dijela i Republiku Hrvatsku u ½ dijela, a koji je upis posjednika 2012. izvršen na osobe koje se u zemljišnim knjigama vode kao vlasnici navedenih nekretnina; da je iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: P-355/07 razvidno da je tužitelj L. B. pok. I. 2007. pokrenuo parnicu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva iste nekretnine koja je predmet i ovog postupka i postupak je zbog neaktivnosti tužitelja okončan procesnom odlukom da se tužba smatra povučenom, a u toj je tužbi tužitelj L. B. pok. I. navodio da su njegovi prednici nekretninu iskrčili, posadili vinovu lozu, obrađivali je i ubirali plodove, što je nastavio tužiteljev djed pa njegov otac, a po njegovoj smrti nekretnina je u posjedu tužitelja, koji posjed tužitelja računajući i prednike da traje više od sto godina; da je uviđajem utvrđeno da se sporna nekretnina nalazi u neposrednoj blizini javne ceste K.-L. i zajedno s okolnim zemljištem predstavlja cjelinu u naravi rasadnik za uzgoj raznog bilja, da se na spornoj nekretnini nalazi vanjski vrt (dio je natkriven, a dio otvoren) i iznad na drugom kraju nalazi se plastenik, a na cijelom zemljištu, koje je ograđeno žičanom ogradom, i u plasteniku nalaze se razne sadnice ukrasnog i drugog bilja; da je po vještaku M. B., dipl.ing. geodezije, identificirana čest.zem. 585 k.o. K. u naravi uređen dio rasadnika, sa sjeverozapadne strane natkriveni vrt, a u središnjem dijelu vrta s jugoistočne strane dio zauzima plastenik, granice čestica sa sjeverozapadne i sjeveroistočne strane određene su žičanom ogradom dok južna i jugozapadna granica prema ostatku rasadnika nisu uočljive, a radi uređenja rasadnika te da je u katastarskoj evidenciji čest. 585 upisana kao vinograd 150 m2 i oranica 1427 m2 ukupno 1247 m2 u posjedovnom listu 1787 na A. D. Š. i Republiku Hrvatsku, svakoga u ½ dijela te da je tužitelj u nesmetanom, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine od kupoprodaje 1998. do danas, faktički posjed izvršavao je na očigled svih i nije mogao ostati nezamijećen.

 

9. Prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je prvostupanjski sud naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice te pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda izvedenih iz utvrđenog činjeničnog stanja, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP na što se ukazuje prema sadržaju žalbe.

 

10. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud, pored činjenica da nije bilo sporno da je 2. tuženik R. D. pravni slijednik upisane zk. suvlasnice D. S. A. ž. D. gm. (pk.) S. rođ. G. gm. T. u odnosu na nekretninu predmet spora te da tuženik ničim nije dokazao da u odnosu na tu nekretninu postoji nasljednička zajednica njega i nekih drugih osoba pa tako niti njegove sestre i majke (za koje žalitelj tijekom postupka ne navodi nikakve osobne podatke), u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 201. ZPP.

 

11. Na žalbene navode kako bi i neke druge osobe bile suvlasnici nekretnine predmet zahtjeva (suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u odnosu na kojeg je upisana njegova pravna prednica, za koje 2. tuženik niti navodi osobne podatke niti tu činjenicu čime dokazuje) valja odgovoriti da suvlasnici nekretnine u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću nisu jedinstveni i nužni suparničari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1287/1993 od 7. rujna 1994., Rev 808/2015-2 od 19. ožujka 2019.). Pri tome valja i navesti da kada bi i postojale i neke druge osobe koje bi imale kakva stvarna prava na nekretnini predmet spora (koja nedvojbeno nisu upisana u zemljišnu knjigu) njih presuda donesena u ovom postupku neće priječiti u ostvarivanju takvih njihovih subjektivnih prava jer se na njih neće odnositi učinak njene pravomoćnosti.

 

12. Na žalbene navode žalitelja valja navesti da je jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbi članka 159. stavaka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. -pročišćeni tekst i 97/17. - dalje: ZV) i poštenje posjeda stjecatelja.

 

13. Pretpostavka o poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

 

14. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima žalitelja pravilan je materijalno pravni zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću njenim osobnim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme uz određenu kvalitetu njegova posjeda (poštenje).

 

15. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, istinit i pošten), što uvjetuje različite vrste dosjelosti; redovnu, utemeljenu na zakonitom, istinitom i poštenom posjedu te izvanrednu, utemeljenu na posjedu koji je samo pošten. Sukladno odredbi članka 159. stavak 2. ZV za redovnu dosjelost potreban je istinit, pošten i zakonit posjed te protek vremena od deset godina neprekinutog posjedovanja, a za izvanrednu dosjelost, sukladno članku 159. stavak 3. ZV potreban je pošten posjed i protek vremena od dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

 

16. U konkretnom slučaju proizlazi da tužitelj kao pošten posjednik (predmetnu nekretninu posjeduje kao da je njegova) drži nekretninu koja je predmet postupka u svom posjedu te da je u takvom posjedu nekretnine (jer u postupku nije utvrđeno niti je 2. tuženik R. D. dokazao da bi tužitelj imao određena saznanja o vlasničkopravnim interesima drugih fizičkih osoba na spornoj nekretnini pa tako niti tog tuženika i njegovih pravnih prednika), od 1998. godine pa do danas neprekidno (dakle, kroz cijelo zakonom propisano potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, koje je proteklo s početkom tijeka od 1998. do podnošenja tužbe 2020.), zbog čega su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnine izvanrednom dosjelošću u odnosu na 2. tuženika kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, a tijekom prvostupanjskog postupka 2. tuženik nije dokazao suprotno niti doveo u sumnju poštenje posjeda tužitelja.
17. Ovdje valja i navesti da je 2. tuženik saslušan kao stranka naveo da on i njegovi prednici, konkretno otac i djed, nisu bili u posjedu predmetne nekretnine niti su znali za tu zemlju.

 

18. Obzirom da je tužitelj pravo vlasništva utužene nekretnine u odnosu na 2. tuženika (suvlasnički dio njegove pravne prednice) stekao temeljem dosjelosti (i to izvanredne dosjelosti) to su pravno nebitni žalbeni navodi kojima se ukazuje na nepravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su ispunjene i zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću.

 

19. Stoga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud, uz pravilan zaključak da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, pravilno primijenio materijalno pravo ZV navedeno u pobijanoj presudi kada je prihvatio zahtjev tužitelja u odnosu na žalitelja, a suprotni žalbeni navodi 2. tuženika nisu osnovani.

 

20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilna je i zakonita i odluka o troškovima parničnog postupka nadoknada kojih je 2. tuženiku naložena tužitelju i to i po visini i po osnovi svih troškova koji su tužitelju priznati pa tako i troška za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku na uviđaju (očevidu) imajući u vidu sjedište ureda odvjetnika punomoćnika tužitelja i mjesto održavanja uviđaja (očevida), pri čemu je suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilno primijenjeno materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi.

 

21. Radi navedenog temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

 

22. Žalitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom II (članak 166. stavak 1. ZPP).

 

23. Prvostupanjska presuda nije ispitivana u odnosu na 1. tuženicu Republiku Hrvatsku jer u odnosu na nju nije pobijana žalbom, a navedena 1. tuženica i žalitelj nisu jedinstveni suparničari.

                                                       

U Sisku, 15. lipnja 2023.